Turski jezik u Bosni u osmansko doba

Sažetak

U doba osmanske uprave u Bosni i Hercegovini turski je bio dominantan jezik u javnoj komunikaciji. To je bio jezik upravnih struktura na svim nivoima. Obrazovanje se velikim dijelom odvijalo na turskom jeziku, uz arapski, koji je u određenoj mjeri morao savladati svako ko se namjeravao uključiti u klasu znalaca. U diskursu nauke i diskursu religije, koji su u prvom redu prenosili spoznaju o svijetu, koristili su se arapski i turski jezik. Poetski diskurs još je više nego prethodno spomenuti koristio perzijski jezik.

Shodno tome su pripadnici visokih i viših društvenih slojeva u svim dijelovima Carstva, pa tako i na prostoru Bosne i Hercegovine vladali turskim jezikom. Narod je u svakodnevnoj komunikaciji koristio lokalni jezik. No snažno prisustvo turskog utjecalo je na jezičke navike stanovništva i u njegovom lokalnom jeziku. Religijski diskurs bio je područje u kojem je znalac komunicirao s običnim svijetom u svrhu poučavanja o spoznaji svijeta. Poetski diskurs je na jednoj strani bio područje visokog umjetničkog izraza, a na drugoj strani područje u kojem je običan čovjek svojim izrazom očitovao pobožnost. U pravnom diskursu pojedinac je ostvarivao kontakt s upravnim tijelima radi individualnih interesa, a administrativni diskurs bavio se zajedničkim interesima društvene zajednice.

Turski je tako prožimao sve slojeve društva bilo da je do njih dopirao kao neprikosnoveni jezik na kojem se odvijala komunikacija, bilo da su elementi tog jezika (prvenstveno leksički) prodirali u lokalni jezik kao najadekvatnija mogućnost za izražavanje određenih pojmova.