Partikule kao vrsta riječi u arapskom jeziku

Sažetak

Zbog učestale upotrebe u jeziku i značajne uloge u formiranju rečenice, partikule su često predstavljale predmet lingvističkih analiziranja, interpretiranja i definiranja. Partikule se dovode u središte savremenih lingvističkih istraživanja posebno nakon osporavanja tradicionalne tripartitne klasifikacije  riječi i svrstavanja  u partikule nekih riječi koje u tripartitnoj klasifikaciji pripadaju imenicama i glagolima. Prema preovlađujućem mišljenju klasičnih gramatičara, partikule su riječi koje izriču značenja u drugim riječima, tako da se njihovo potpuno značenje razumijeva isključivo kada se koriste u konstrukcijama s punoznačnim riječima. Prema manjem broju gramatičara, partikule izriču i potpuna značenja.

Kad se govori o formalnim karakteristikama partikula, uglavnom se ističu njihova potpuna nepromjenljivost i nederivativnost, što podrazumijeva odsustvo svih vrsta afiksa koje primaju promjenljive vrste riječi. U značenjskom pogledu partikule se tretiraju kao nepunoznačne riječi koje zbog svojega nejasnog značenja zahtijevaju punoznačne riječi s kojima zajedno izražavaju potpuno značenje. Partikule se u savremenim lingvističkim analizama definiraju i kao funkcionalne riječi zato što služe uglavnom za uspostavljanje konekcijskog odnosa s drugim riječima u smislu povezivanja različitih dijelova rečenice, pri čemu izražavaju i različite odnose koji vladaju među njima. Uspostavljanjem različitih odnosa zavisnosti s punoznačnim riječima partikule izriču i specifična funkcionalna značenja, kao što su negacija (nafy), koroboracija (ta’kīd), pitanje (istifhām) i sl. Veza koja se tom prilikom uspostavlja među dijelovima rečenice označava se kao poseban stil izražavanja. Sa sintaksičkog aspekta, najznačajnija osobina partikula je što ne mogu biti konstitutivni dio rečenice.

Prema nekim savremenim arapskim lingvistima koje predvode Ibrahīm Anīs i Tammām Ḥassān, tradicionalna tripartitna klasifikacija riječi je preuska, jer ne obuhvata sve vrste riječi u arapskom jeziku. U svojim klasifikacijama oni partikule označavju kao adawāt i, pored partikula (ḥurūf) u tradicionalnoj klasifikaciji, u ovu vrstu riječi ubrajaju i druge vrste koje, prema tradicionalnoj klasifikaciji, spadaju u imenice i glagole. Međutim, pristalice tripartitne podjele riječi izrazom adawāt označavaju „gramatička sredstva“ (adawāt naḥwiyya) koja mogu biti sve tri vrste riječi, kojima se uspostavljaju sintaksički odnosi s drugim riječima, čime se ostvaruju različita značenja, mnogobrojne funkcije i raznovrsne konstrukcije unutar rečenice.