O pojmu “Turčin” u albanskoj literaturi 18. vijeka

Autor(i)

Ključne riječi:

Albanian literature, Turk, Islam, identity, Nezim Berati, Hasan Zyko Kamberi, albanska literatura, Turčin, identitet

Sažetak

U albanskoj literaturi 18-og vijeka, termin Turčin (albanski Turčin) i turska pripadnost (albanski Turqëri) imali su specifičnu upotrebu koja je direktno povezana sa odnosima koje su Albanci uspostavili sa Otomanskim carstvom i Islamom kao vjerskom okosnicom političke formacije države. U svom albanskom Divanu napisanom u prvoj deceniji 18-og vijeka, Nezim Berati vidi svijet podijeljen na Turke (muslimane) i Kaurrë (kršćane). U ovoj religijskoj percepciji svijeta, on označava zajednicu muslimanskih vjernika kao  Turqëri, što je albanska kovanica sastavljene od imena Turčin sa sufiksom ri koji se u tom jeziku uobičajeno koristi za označavanje zbirne imenice.

Pjesnik Hasan Zyko Kamberi (18. vijek) takođe koristi termin Turčin za označavanje svih muslimanskih vjernika, bez distinkcije u vremenu i prostoru. Turčin je termin koji se koristi za muslimanske vjernike u vrijeme Poslan- ika Muhameda iz doba ratova drugog halife Omera, ali i za muslimanske savremenike ovog pjesnika.

Upotreba termina Turčin i Turqëri za obilježavanje muslimanskih vjernika i vjeroispovijesti muslimana- Islama- usko je povezana sa iskustvom Albanaca sa ovom vjerom i direktno sa fenomenom njihovih prvih kontakata sa ovom religijom, kao i načinom na koji je ona institucionalizirana, počev od druge polovine 14-og vijeka. Dobro je poznata historijska činjenica da je ovaj proces institucionalizacije počeo da se primjenjuje sa dolaskom Otomanske vojske na albansku teritoriju i sa sve intenzivnijim kontaktima Albanaca sa otomanskom državom i posebno sa Otomanskim Turcima.

##submission.downloads##

Objavljeno

2016-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci