Idiomske skupine u Mevludu Vehbije Hodžića. Utjecaj forme mevluda na sastav idiomskih skupina

Sažetak

Tradicija pisanja mevluda na bosanskom jeziku duga je više od stoljeća, ali je mevlud kao književni žanr najčešće ostao van okvira razmatranja filoloških istraživanja. To vrijedi i za frazeološka istraživanja, jer niti jedan mevlud nije bio izvorom za frazeološku građu konsultiranim rječnicima, što je dodatni signal da se lingvistička istraživanja posvete ovom književnom obliku u bosanskom jeziku. Mevlud kao takav posjeduje značajan broj idiomskih skupina iz razloga što izražava autentičnu sliku svijeta iskazanu vrijednosnim sudovima kolektiva, a sam mevlud baštini vrijednosni sud kolektiva s obzirom na temu koju obrađuje. Budući da forma mevluda ima svoja ograničenja jer je pisan u stihu, takva strukturalna odlika utjecala je na sastav i upotrebu idiomskih skupina. Stoga se ovaj rad bavi Hodžićevim Mevludom te ispituje u kakvom su odnosu njegov jedanaesterački stih i sastav idiomskih skupina. Analizirana građa potvrđuje da je odabrani mevlud bogat izvor frazeološke slike svijeta, ali i to da je autor svjesnim intervencijama utjecao na sastav dvije trećine upotrijebljenih idiomskih skupina. Te dvije trećine grupirane su prema vrsti intervencije na varijante idiomskih skupina i okazionalizme idiomskih skupina prema načinu na koji se intervenira, tj. prema dubini autorske korekcije osnovne slike idiomskih skupina iz uzualnih oblika zabilježenih u rječnicima.