Značaj pauzalnih i početnih formi u tefsirskoj znanosti

Sažetak

U fokusu ovog rada je analiza važnosti pauzalnih i početnih formi u tefsirskoj znanosti na primjeru ajeta iz sure Āli ‘Imrān. U njemu se uvodno razmatraju temeljni pojmovi tefsira i teʼvila (tafsīr wa ta’wīl), te kontekstualiziraju pauzalne i početne forme kao mjesta promjena u razumijevanju kurʼanskoga teksta. Razmatraju se i pitanja različitosti kiraetskih verzija koje otvaraju mogućnost boljeg razumijevanja i tumačenja ajeta, što sve u konačnici dodatno otkriva nemjerljivo bogatstvo kurʼanske semantike.