Skriptorij u Foči u XVI stoljeću

Autor(i)

Ključne riječi:

islamizacija, prepisivanje knjiga, skriptorij, arapsko pismo, Sadr aš-Šari'a

Sažetak

 

Prije izuma štamparije ljudi su svugdje u svijetu umnožavali knjige i širili ih prepisivanjem (manuskripta). Zato je knjiga bila, srazmjerno, u to vrijeme, rijetka i skupocjena. Otuda nam se sačuvao mali broj pisanih podataka, bilo knjiga ili dokumenata, iz vremena starih kultura. Možda bi se brojnost i raširenost knjige i biblioteka, u to prepisivačko doba, mogla uzeti kao najbolje mjerilo kulturnog života i stupnja kulturne djelatnosti ljudi u njemu. Ako sa tog stanovišta bacimo pogled na brojno stanje rukopisnih knjiga i biblioteka u islamskom svijetu, na području islamske kulture, onda dolazimo do značajnog zaključka, da je kulturna djelatnost u tom svijetu bila u prošlosti vrlo živa i interes za knjigu veoma velik. Izdavanje knjiga u tom svijetu, iako je to bilo putem prepisivanja, naglo se razvijalo. Islamske biblioteke u Španiji, kao i one u drugim centrima islamskog svijeta, - Bagdadu, Kairu, Buhari, Semerkandu, Istanbulu i drugim, - brojale se nekad na desetine, pa i stotine hiljada svezaka raznih djela.

Prepisivačka književnost postojala je i cvala i kod nas u Bosni, još za vrijeme kraljevstva, prije dolaska Turaka u ove krajeve. Ta najstarija prepisivačka bosanska književnost sastojala se, uglavnom, od vjerskih knjiga, koje su prepisivane za mnoge crkve. Bilo je tu i apokrifa, i nešto svjetovnih, knjiga. Centri prepisivanja i čuvanja tih knjiga bili su, uglavnom, samostani i manastiri.

Dolaskom Turaka u Bosnu (1463.), ovdje se počinje razvijati i jedna nova, istočna, ili islamska kultura. Jedan veliki udio našeg naroda u Bosni i Hercegovini prihvatio je tu kulturu i počeo je razvijati i njegovati kao svoju. Tako, prepisivačka djelatnost kod nas dobiva tada još jedan novi smjer, orijentalni.

Islamizacijom jednog dijela našeg naroda te njegovim usvajanjem arapske, odnosno islamske kulture, širilo se i kod nas arapsko pismo, kao i knjiga pisana arapskim pismom i jezikom. Tako su naši ljudi ubrzo pokazali živ interes za novom knjigom. Oni su veliki broj knjiga donosili s Istoka, iz raznih naučnih centara, i jednim dijelom su i sami pisali, a većim dijelom prepisivali za naše domaće potrebe. Naročito se mnogo prepisivalo u medresema, koje su kod nas, u šesnaestom stoljeću i kasnije, u velikom broju otvarane. Može se reći, da su mnoge - ako ne svaka od tih medresa - bile u neku ruku i prepisivačke škole, gdje su učenici prepisivali knjige, bar za svoje potrebe. Tako su kod nas u Bosni nastale brojne biblioteke, privatne i javne (vakufske), kojima su se služili mnogi naši ljudi, željni nauke.

##submission.authorBiography##

Kasim Dobrača je rođen 1910, godine u vragolovima (Rogatic). Poslije mekteba i osnovne skole dolazi u Sarajevo i upisuje se u Gazi Husrev-begovu medresu školske 1920/21. godine.
Iza toga odlazi u Kajro i upisuje se na "El- Azhar" i studira ulumi diniju (akaid, fikh, tefsir, hadis) i uporedo arapski jezik sa književnoscu,, Diplomirao je 1935. Po povratku u Sarajevo jednu godinu radi kao vjeroučitelj u građanskim školama a nakon toga biva postavljen za muderisa u "Islamskoj zenskoj vjerskoj skoli" (kasnije "Ženska medresa") i uskoro u Gazi Husrev-begovoj medresi, gdje ostaje do maja 1947. godine, kada je uhapsen pod optuzbom da je organizirao grupu koja ce raditi na rušenju postoječeg režima u Jugoslaviji, mada se pouzdano zna da takva organizacija niti je postojala niti je Kasim Dobrača bio njen organizator, sto je on i na sudjenju dokazo. Ipak je osudjen na petnaest godina strogog zatvora sa prisilnim radom i gubitkom gradjanskih prava od pet godina po izdržanoj kazni. Poslije odležanih devet godina pusten je na slobodu zbog narušenog zdravlja uslijed teških tortura u zeničkoj robijasnici i uskoro primljen je na rad u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Plod njegovog rada su dvije knjige "Kataloga rapskih, turdkih i perziskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu". U Gazi Husrev-begovoj biblioteci ostaje do avgusta 1979. godine kada odlazi u penziju.
Kasim Dobrača je bio poznat kao dobar vaiz pa je jedno vrijeme bio stalni vaiz Begovoj dzamiji, a držao je vazove po mnogim mjestima u BiH kao i seminarima Udruzenja ilimijje. Prvi rad Kasim Dobrača je objavio u "Glasniku VIS-a", a od tada pa do smrti objavio je oko stotinu clanaka, rasprava, osvrta ili cijelih monografija. Napisao je desetak radova iz kulturne historije Bosnjaka. Osim u "Glasniku" saradjivao je u "El-Hidaji", "Novom beharu", "Kalendaru Gajreta" i dr. Posebno su stampana njegova djela: "Kadijanje i Ahmendije / Kadijanizam i Ahmedizam /" (1938.), "Kloni se zla. Isamsko gledanje na stetne navike" (1974.)
Kasim Dobraca je 3. novembra 1979. godine preselio na ahiret.

##submission.downloads##

Objavljeno

1972-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci