Uvodne tesavufske interpretacije Abdulaha Bošnjaka

Sažetak

Rad se bavi tesavufskom tematikom. Pisac je Abdulah Bošnjak rodom iz okoline Livna. Ne znamo kada je Abdulah ostavio Bosnu i kada je završio školovanje u Carigradu. 1593. god. odlazi na hadžiluk i boravi u Meki i Medini, a 1594. god. kao ratnik (mudžahid) učestvuje u turskoj vojsci protiv Rumuna u Ruščuku. U Ruščuku je vidio na snu Muhameda (a.s.) i s njime razgovarao. Taj san opisuje nam Bošnjak u svome komentaru Fususul-Hikema. Ko poznaje tesavvuf taj će razumjeti zašto je Bošnjak, poslije povratka iz vojske, ostavio Carigrad, prešao u Brusu i stupio u red Bajrami. Šejh Hasan Kabaduz u Brusi mnogo je djelovao na daljnji razvoj njegove misli. Od njeg je dobio diplomu na šejhluk. Bošnjak je kasnije poduže vremena boravio u Kairu i Damasku, zatim je još jednom bio u Meki i Medini, i konačno se nastanio u Konji, gdje je i umro.
Radi svojih duhovnih inspiracija Bošnjak je želio da boravi u blizini zemnih ostataka Ibni Arebije u Damasku i Dželaluddina Rumije u Konji. To, što je oporučio da se ukopa u blizini Sadruddina Konjevije, učenika Ibni Arebije, ukazuje, da je Bošnjakovu duhu i prirodi bio bliže Ibni Arebi, da je za njega primarna spoznaja (irfan). Kod Dželaluddina je primarna ljubav (ašk).
Po vlastitoj oporuci uklesan mu je na nadgrobnom spomeniku (nišanu) ovaj natpis (tarih): »Ovo je grob siromašnog Božijeg putnika na zemlji, Abdulaha Bošnjaka, Rumije, Bajramije«. Ovaj kratki natpis pruža nam četiri obavještenja: tesavvufsko učenje, da je život na zemlji kao vožnja putnika u brodu, bosansko porijeklo (prezime), pripadnost Evropskom tlu i pripadnost Bajramijskom tarikatu.
Između 18 Bošnjakovih pisanih radova (za koje se zna) najpoznatiji je Komnetar Ibni-Arebijina Fususul-Hikema pod naslovom: »Skidanje duvaka s mlada božanskih objava na uzvišenim stolicama mozaičke mudrosti«. Štampan je u Kairu u 2. sveska, mjeseca rebiul-evvela 1290, hidžretske godine (1873.-74.) u štampariji El-Amire. Ima predgovor, uvod, komentar pomiješan s tekstom i poema o sadržaju.
Na početku predgovora citirana su tri Kur'anska ajeta (XI: 120-121 i XII: 13) u kojima se govori da su obavijesti Pejgrambera istine. To je aluzija (išaret) da je i Fususul-Hikem istinit, a prema tome i komentar. Uobičajena zahvala Bogu i pozdrav Muhamedu (Invokacija) izrečena je vrlo kitnjasto, s brojnim pojmovima i terminima iz tesavvufa (ontologija, gnoseologija, nauka i religija). Na završetku predgovora Bošnjak se poziva na Hadis-kudsi i daje ga u obradi, po kojem je Bog bio skrivena riznica, volio da se zna o toj riznici, stvorio svijet i pokazao se kroz njega, a zatim stvorio čovjeka i darovao mu sve potrebne snage, sposobnosti i podobnosti, da može shvatiti savršenstvo i ljepotu tog stvorenog svijeta i, što je još važnije, savršenstvo i svemoć Stvoritelja Boga, jednog jedinog, kome se sve obraća za pomoć. Za razumijevanje moga komentara bilo je potrebno uputstvo, kaže Bošnjak, pa je tako nastao Uvod koji sadrži 12 poglavlja.