Nekoliko novih dokumenata o vakufima velikih sarajevskih dobrotvora hadži Hasana i hadži Mehmeda Meddibesarevića iz 17. stoljeća
Ključne riječi:
hadži Hasan, hadži Mehmed, Meddibesarević, vakuf, džamija, muallimhana, medresa, Küčük Katibova, Bakrbaba, Atmejdan, mutevelija, muderris, nazir, kadija, hudžet, dokument, izvještaj, požar, katastrofa, Köse, Halil-paša, Eugen Savojski, Sarajevo, Osijek, Stup, Butmir, Žepče, NadmliniSažetak
U ovome radu, na osnovu do sada neobjavljenih sudskih dokumenata, govori se o dvojici gotovo zaboravljenih velikih sarajevskih dobrotvora, ocu i sinu, hadži Hasanu i hadži Mehmedu Meddibesareviću iz 17. stoljeća i njihovim vakufima, kao snažnim pokretačima ekonomskog, privrednog, kulturnog i prosvjetnog razvoja grada Sarajeva, u jednom od najmračnijih perioda njegove historije, neposredno prije i poslije provale Eugena Savojskog 1697. godine. Uporednom analizom ovih i drugih dokumenata iz druge polovine 17. i početka 18. stoljeća nepobitno se dokazuje da je riječ o dvojici, a ne o jednom dobrotvoru, kao što se do danas mislilo i punih stotinu godina pisalo.
U ovome radu našoj i široj javnost prvi je put prezentirano saznanje da se vakufi hadži Hasana i hadži Mehmeda Meddibesarevića ne odnose na Bakrbabinu džamiju na Atmejdanu i nepobitno dokazuje da je hadži Hasan Meddibesarević svoju džamiju i muallimhanu podigao prije 1658. godine u Küčük Katibovoj mahali, u narodu poznatoj pod nazivom Nadmlini, te za njihovo izdržavanje uvakufio 1.290.000 akči u gotovini. U radu se, također, na osnovu triju rukopisa, koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, prvi put objavljuje saznanje da je u 17. stoljeću u Sarajevu postojala i djelovala Meddibesarevića medresa, koja je vremenom pala u zaborav zato što poslije stradanja u požaru 1697. godine nikada više nije obnovljena.