Platonova država i Al Farabijeva Al-Madina Al FAdila
Sažetak
Marksizam se zalagao i zalaže za stav da se svakom misliocu osigura pravo mjesto u kulturnoj historiji nezavisno kada i u kojoj sredini je stvarao. U tom pogledu građanska misaona praksa je nekim značajnim misliocima i teoretičarima učinila veliku nepravdu, pa Deussen, s pravom primjećuje da u tom smislu Evropa mora da se oduži Istoku vraćajući mu veliki dug. Ova nepravda je naročito izrazita kada je riječ o arapsko-islamskoj filozofiji. Nekoliko svijetlih primjera orijentalista koji su na objektivan i nepristran način istraživali i ocjenjivali tekovine tog kulturnog podneblja nisu uspjeli eliminirati egoističnu pogubnost eurocentrizma koji i danas (doduše s manje agresivnosti nego ranije) pokušava da pokaže kako je u stvari Evropa izvor i utoka cjelokupne kulture i civilizacije čovječanstva, zanemarujući značajne doprinose ostvarene u drugim regijama svijeta.
U naše vrijeme eurocentrizam dobija nove oblike, ali još uvijek žive i stare ocjene po kojima se najznačajniji arapsko-islamski mislioci (Ibn Sīna, Ibn Rušd, Al-Farābī i drugi) prikazuju kao isključivi sljedbenici i komentatori djela grčke misaone tradicije.
Al-Farābijevo djelo je takođe platilo i danas plaća danak eurocentrizmu. Jer, još uvijek se na evropskim jezicima pojavljuju djela iz oblasti metafizike, socijalne i političke filozofije, a da se ime ovog mislioca katkad čak ni u fus-noti ne može primijetiti a kamoli da se vrše obimnije i dublje analize. Častan izuzetak su orijentalisti koji su o al-Farābiju napisali nekoliko značajnih studija. Međutim, nužno je prijeći jednu graničnu tačku, pa da oni rezultati do kojih su došli orijentalisti postanu svojina i ostalih nauka, prvenstveno filozofije, sociologije, političke znanosti i dr. Sve dotle biće nužna upozorenja o tome da Evropa nije još uvijek odužila svoj veliki dug.
Sam naziv teme "Platonova Država i al-Farābijeva Al-madīna Al-Fāḍila" na izvjestan način određuje put naše analize. Takav postupak obično zahtijeva da se iznađu zajedničke karakteristike, pa da se iz takvog razmatranja izvedu zaključci o značaju jednog ili drugog mislioca ili njihovih djela posebno. U ovoj analizi ćemo poći obratnim putem, pa ćemo prvo pokušati da ukažemo na razlike između ovih dvaju mislilaca. Prvo ističemo razlike upravo zbog toga kako bi ono što im je zajedničko i što ih, na izvjestan način, veže došlo do pravog izražaja.