Historijski kontekst pojave Ahmeda Sudija Bošnjaka

Autor(i)

  • Aladin Husić

Ključne riječi:

Bosna, Ahmed Sudi Bošnjak, Čajniče, Foča, obrazovanje

Sažetak

Osim što je na općem planu, u kontekstu Osmanskoga Carstva, kraj 16. stoljeća, predstavljao vrhunac uspona, moglo bi se kazati da je to ujedno i vrlo značajno razdoblje uspjeha pojedinih Bošnjaka u mnogim sferama života Carstva. Osim afirmacije koja je započela vrlo rano, već krajem 15. i početkom 16. stoljeća i postigla značajne uspjehe i doprinose, na vojnom i administrativnom planu, kraj 16. stoljeća bio je u znaku intelektualne afirmacije Bošnjaka koji su spadali u sami vrh intelektualne elite Osmanskog Carstva. Kako god se taj trend pomalo činio vrlo brzim i pomalo neočekivanim, ipak je on rezultat nekoliko procesa koji su zahvatili područje Bosne. Prije svega bosansko-osmanski odnosi, kakvi god da su bili u prvoj polovini 15. stoljeća, rezultat su obostranih interesa, kako Osmanskog Carstva tako i aktera političke scene u Bosni. To je dovelo do vrlo ranog i postepenog uključivanja Bošnjaka u osmanske vojne strukture već u prvoj polovini 15. stoljeća. Tada ih već nalazimo u timarskom sistemu na području današnje južne Srbije, mnogo prije nego što su Osmanlije zaposjele Bosnu 1463. godine. Od uključivanja u timarski sistem do najviših položaja koje su zauzimali Hadim ili Atik Alipaša (1450?-1511) iz Drozgometve kod Hadžića, ili pak Ahmed-paša Hercegović (1459-1517), kao veliki veziri, proteklo je tek oko polovine stoljeća. Uz administrativno-političku afirmaciju tekli su drugi procesi koji su uvjetovali i pojavu Ahmeda Sudija Bošnjaka. Proces prihvatanja islama i integriranja Bosne u islamski kulturno-civilizacijski krug je u sferi duhovnosti donekle zaostajao za administrativnom i ekonomskom integracijom. Uključivanje u jedan globalni i vrlo moćan i produktivan društveno-ekonomski sistem polučio je integriranje i u obrazovni sistem, u kojem su se Bošnjaci vrlo brzo potvrdili, kao što su i na administrativnom i na vojnom planu. Razvitak duhovnosti, osnivanje obrazovnih institucija potaklo je Bošnjake da se na tom planu potvrde podjednako uspješno kao i na ostalim poljima. Stoga se do kraja 16. stoljeća u intelektualnoj orbiti Osmanskog Carstva gotovo istovremeno pojavljuju tri imena, Hasan Kafi Prušćak, Ali-dede Bošnjak i Ahmed Sudi Bošnjak, koji su svako na svoj način u intelektualnom smislu obilježili kraj 16. stoljeća, ali i afirmirali bosanski krajolik unutar Osmanskog Carstva. Oni su samo izraz općeg i dugotrajnog trenda započetog u prvoj polovini 15. stoljeća, u kojemu se niti jedan drugi tako uzak i malehan geografski prostor, posebno ne onaj na jugoistoku Evrope, nije do te mjere integrirao, utopio, saživio i srodio sa islamskom civilizacijom kao što je bosanski, dajući vrlo značajan doprinos toj civilizaciji. Potvrda tome je i pojava Ahmeda Sudija Bošnjaka, jednog u nizu koji se istakao na intelektualnom polju.

##submission.downloads##

Objavljeno

2018-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci