Iz bosanske historijske antroponomastike: ime i pokraćeno ime

Autor(i)

Ključne riječi:

Bosanska historijska antroponomastika, lično ime, pokraćeno lično ime, značenje imena, sadržaj imena

Sažetak

Razmatraju se muslimanska lična imena zastupljena u antroponomastičkoj građi koja se nalazi u knjizi napisanoj u 18. stoljeću u Sarajevu na osmanskom turskom jeziku. Budući da govori o životu u Sarajevu, taj izvor pruža vjerodostojne podatke o zastupljenosti muslimanskih muških imena (i u mnogo manjoj mjeri ženskih imena) u historijskom bosanskom antroponomastikonu. Kako je napisan na osmanskom jeziku, izvor ne odražava glasovne promjene koje su se razvijale u procesu adaptacije imena arapskog (u manjem broju turskog i perzijskog) porijekla bosanskom jeziku. Međutim ovakav izvor, budući da je “nezvaničan tekst”, sadrži modificirane oblike imena kao što su hipokoristici tipa Haso (>Hasan), Huso (>Huse(j)in), Meho (>Mehmed), Salko (>Salih) koji su izvedeni postupkom dodavanja slavenskog formanta -o. U radu se preispituje osamostaljivanje hipokoristika u zasebne antroponimijske jednice. Kroz to preispitivanje dotiče se pitanje značenja ličnog imena i razmatra se lično ime kao jezički znak koji ima svoj sadržaj.

##submission.downloads##

Objavljeno

2013-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci