@article{Gadžo-Kasumović_2016, title={Obnovljena muafnama novog Jajca/ varcar vakufa iz 1743. godine i ehalija}, volume={23}, url={https://anali-ghb.com/index.php/aghb/article/view/361}, abstractNote={<p>U radu se govori o obnovljenom muafijetu ehalije u navedenoj kasabi kao i o ponovnom uspostavljanu pazarnog dana kao važne potrebe svih njenih stanovnika. Muafijet je, pored intenzivnog kreditiranja od strane vakifa Kizlarage Mustafe, bio drugi značajan faktor u razvitku ove kasabe. Konstatuje se da se po navodima obnovljene muafname, kao i po načinu na koji su nadležni državni službenici izdavanjem svojih dokumenata rješavali pitanja sporova oko korištenja poreskih oslobođenja i povlastica datih određenoj kategoriji osoba, muafijet odnosio na ehaliju kasabe.</p> <p>Uz to je objašnjen pojam ehalija<em>/ahali </em>koji se u vezi sa spomenutim muafijetom odnosio na lica koja su bila podobna, a i sposobna da pokreću i održavaju privredni razvoj određene kasabe. Privilegije poreskog oslobađanja dodijeljene prema prvoj muafnami iz 1591. godine nanovo nastanjenim stanovnicima u tek osnovanoj kasabi odnosile su se na njih lično „s tim da ožive i urbaniziraju navedeno mjesto“, tj. kasabu. Međutim, nakon izdavanja obnovljene muafname, vidi se da su nadležni službenici, kao što su valija i kadija, po osnovi općeg navoda o muafijetu dodjeljivali povlastice ehaliji kasabe ne samo za njihovo korištenje i obrađivanje vakufskog zemljišta u granicama određenim prvom hududnamom iz 1590. godine nego su se odnosile i na njihove čifluke i izvan vakufskog zemljišnog kompleksa, a koje su mogli obrađivati lično, ili čijim su obrađivanjem upravljali. Naime, za urbani razvoj onovremene kasabe ili šehera nije bilo dovoljno samo uspostavljanje središnjeg čaršijskog kompleksa nego je, u uvjetima poljoprivredno-agrarnih odnosa kao prevladavajućeg načina privrjeđivanja i po toj osnovi ubiranja državnih prihoda, jednako bila važna obrada i kultiviranje okolnih zemljišnih površina makar i ne bile vezane za sami vakuf.</p> <p>Muafijet koji je ehaliji kasabe bio dodijeljen odmah prilikom odluke o osnivanju kasabe i koji je nakon nestanka muafname 1697. godine ponovo bio obnovljen 1734. godine održao se čak do 1844. godine. Također je objašnjena još jedna važna odluka vezana za Varcar Vakuf prema kojoj je utvrđeno da u kasabi Varcar Vakuf, u kojoj je prvi pazarni dan bio uspostavljen 1590. godine, nije više uopće ni bilo pazarnog dana nakon 1697. i upada austrijske vojske i raseljavanja stanovništva ove kasabe, te da je pazarni dan uspostavljen ponovo tek 1805. godine, ali nije bio određen u petak, kako je bilo ranije, nego u nedjelju.</p>}, number={37}, journal={Anali Gazi Husrev-Begove biblioteke}, author={Gadžo-Kasumović, Azra}, year={2016}, month={Dec.}, pages={25–42} }