UDK: 821.163.4(497.6).09 '373.72 Hodžić V.

Pregledni naučni rad

Azra Hodžić-Čavkić

Univerzitet u Sarajevu – Filozofski fakultet

IDIOMSKE SKUPINE U MEVLUDU VEHBIJE HODŽIĆA. UTJECAJ FORME MEVLUDA
NA SASTAV IDIOMSKIH SKUPINA

Sažetak

Tradicija pisanja mevluda na bosanskom jeziku duga je više od stoljeća, ali je mevlud kao književni žanr najčešće ostao van okvira razmatranja filoloških istraživanja. To vrijedi i za frazeološka istraživanja, jer niti jedan mevlud nije bio izvorom za frazeološku građu konsultiranim rječnicima, što je dodatni signal da se lingvistička istraživanja posvete ovom književnom obliku u bosanskom jeziku. Mevlud kao takav posjeduje značajan broj idiomskih skupina iz razloga što izražava autentičnu sliku svijeta iskazanu vrijednosnim sudovima kolektiva, a sam mevlud baštini vrijednosni sud kolektiva s obzirom na temu koju obrađuje. Budući da forma mevluda ima svoja ograničenja jer je pisan u stihu, takva strukturalna odlika utjecala je na sastav i upotrebu idiomskih skupina. Stoga se ovaj rad bavi Hodžićevim Mevludom te ispituje u kakvom su odnosu njegov jedanaesterački stih i sastav idiomskih skupina. Analizirana građa potvrđuje da je odabrani mevlud bogat izvor frazeološke slike svijeta, ali i to da je autor svjesnim intervencijama utjecao na sastav dvije trećine upotrijebljenih idiomskih skupina. Te dvije trećine grupirane su prema vrsti intervencije na varijante idiomskih skupina i okazionalizme idiomskih skupina prema načinu na koji se intervenira, tj. prema dubini autorske korekcije osnovne slike idiomskih skupina iz uzualnih oblika zabilježenih u rječnicima.

Ključne riječi: Vehbija Hodžić, mevlud, idiomske skupine, modifikacije, varijante, frazeološki izvor.

Uvod

Mevlud predstavlja važnu tradiciju u islamu kojom se obilježava rođenje poslanika Muhammeda, a. s. U Bosni i Hercegovini obilježavanje traje cijeli mjesec (tzv. mjesec mevluda) kroz različite aktivnosti, među kojima izvođenje mevluda zauzima centralno mjesto. Tako se u bosanskom jeziku kreirala književnost mevluda, koja je kao takva slabo proučavana i s književnoteorijskog i lingvističkog aspekta, što ima svoje razloge van navedenih nauka. S tim u vezi, jezik kojim su se mevludi na bosanskom jeziku pisali tipično je bremenit mnoštvom elemenata koji oslikavaju sliku svijeta iz perspektive bosanskog čovjeka te treba očekivati i frazeološki sloj jedinica kojim se pojedina epizoda iz života Božijeg Poslanika obrađuje iz pera različitih pisaca, ali ne smije se s uma smetnuti mogućnost da forma mevluda ima svoje rezultante i po sastav i po upotrebu idiomskih skupina. Kada je svojevremeno Vrhovno islamsko starješinstvo u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji raspisalo konkurs za pisanje mevluda, imajući u vidu i poštujući tradiciju preuzimanja i prepjeva mevluda s osmanskog jezika, među kandidatima je bio i Vehbija Hodžić, čiji je mevlud dobio drugu nagradu. Njegova je specifičnost opširnost u odnosu na druge mevlude na bosanskom; tome treba dodati i činjenicu da ga je Hodžić naknadno i proširio, ali je široj publici i dalje ostao nepoznat jer je iz štampe izašao bez izdavačke kuće, u autorskom izdanju. Međutim, Muzej „Ras” Novi Pazar 2022. godine javnosti je predstavio finalni oblik Hodžićevog mevluda te učinio njegov tekst dostupnim za tumačenje. Stoga ovaj rad nastoji uočiti i opisati upotrebu idiomskih skupina u Mevludu Vehbije Hodžića kako bi se kontekstualizirala njihova pojavnost u ovom po svemu specifičnom obliku književnosti na bosanskom jeziku te kako bi se ispitao doprinos mevluda na polju očuvanja frazeološke slike svijeta.

O mevludu općenito

Obilježavanje rođendana1 Božijeg poslanika Muhammeda duboko je usađena u životima, kulturi i tradiciji brojnih muslimanskih zajednica te se on na različitim teritorijama različito i obilježava.2 Budući da su običaj njegovog obilježavanja na Balkan donijele Osmanlije te da se stoljećima učio u izvornom obliku – na osmanskom jeziku, po tradiciji koju je uspostavio Sulejman Čelebi3 1409. godine u Bursi svojim mevludom „Vesiletu’n-nedžat” (Sredstvo (put) spasa)4, treba reći da se utjecaj njegove forme i motivske razgranatosti u prvim mevludima na bosanskom jeziku ogleda u prevodilačko-prepisivačkom maniru. Ipak, ne treba zaboraviti na to da je potreba da se doprinese ovoj književnosti i na bosanskom jeziku zabilježena već kod Gaševića pošto uvodni dio predstavlja njegov autorski rad.5 Nakon Gaševića mevlud6 u tradiciji bosanskog jezika nije više podrazumijevao samo poemu o rođenju poslanika Muhammeda već i poemu o njegovom mi’radžu, životu i smrti, ali i o osnovnim islamskim propisima, historiji islama i sličnim temama.7 Ipak, tek je sporadično bio predmetom analize filoloških istraživanja.8

Za početak razvoja mevluda kao književnog žanra na bosanskom jeziku uzima se 1878/79. godina9 (usp. Bulić10; Agović11, Duranović12, Bajraktarević13) kada je hafiz Salih Gašević objavio svoj mevlud koji pripada alhamijado književnosti,14 ali treba reći da se tradicija autentičnog doprinosa bošnjačkih autora na polju mevludske književnosti veže za XVI stoljeće, kada je Ali-dede Bošnjak napisao mevlud na osmanskom pod naslovom „Kitab-i meşahid-i mevlid-i Ahmedī sallallahu aleyhi ve sellem” (Knjiga prizora rođenja Ahmeda, s. a. v. s.)15 te Baćićanin smatra da „[m]ožemo reći da od Ali-dede Bošnjaka počinje tradicija pisanja mevluda kod Bošnjaka.”16

Mevlude su ispjevali i Arif Brkanić Sarajlija17, Seid Zenunović, Safvet-beg Bašagić, Muhammed Rušdi (Muharemaga Dizdarević), Tahir Popov, Šemsudin Sarajlić, Hamdi ef. Sirćo, Ismail Selimović, Rešad Kadić, Vehbija Hodžić, Musa Ćazim Ćatić, Ešref Kovačević, Muhamed Spužić, Nazif Šušević, Mustafa Jelovac i dr.,18 a Latićev mevlud iz 2021. godine pokazuje da se ovaj jedinstveni književni žanr nije okamenio te da je još uvijek u potencijalu da se razvije kao manir i u savremenoj književnosti na bosanskom jeziku. Bez obzira na visoku motivaciju pojedinaca da se mevlud kao vrsta specifična za bosanski jezik opiše i iz perspektive lingvističke bosnistike, još je uvijek nedovoljno istraženo polje u tom smislu.

U slučaju Vehbije Hodžića, autora mevluda koji je u fokusu ovoga rada, treba reći da su okolnosti doprinijele da njegov tekst ne bude populariziran zbog toga što je prvi put dostavljen široj javnosti19 na uvid 2022. godine, kada ga je Muzej „Ras” odlučio objaviti te time otvoriti put kritičke analize.20 Ovaj se rad Mevludom Vehbije Hodžića bavi iz aspekta lingvističke bosnistike, tj. iz perspektive frazeologije bosanskog jezika.

S tim u vezi treba napomenuti da se u ovom se radu idiomskim skupinama smatraju intrinzično kreativne višekomponente jedinice jezika s globaliziranim značenjem usmjerenim ka sekundarnoj nominaciji. Navedena se terminološka sintagma, dakle, koristi u značenju u kojem se koriste termini okupljeni oko riječi phrasis ili idioma (frazeologizam, frazeološka jedinica, frazeološki izraz, frazeološka sintagma, frazem(a), idiom, idiomatska fraza). Odabir ovog termina motiviran je činjenicom da funkcionira bez asocijativne veze sa „semantičkom ispražnjenošću”, da signalizira višekomponentnost strukture, da se u jezičkoj zajednici doživljava kao autentična, te da se, konačno, kao drugi generički termini ne može naći u paradigmatskom odnosu s drugim idiomskim skupinama kao što to mogu fonemi i morfemi, iz čijeg se tvorbenog modela formirao termin frazem.21 Inherentna karakteristika idiomskih skupina jeste njena slikovitost aksiološke slike svijeta jednog „nacionalnog” jezika ili nacionalnog genija (Sapir 1974: 69).

Forma Mevluda i njen utjecaj na sastav idiomskih skupina: hipoteze

Mevlud Vehbije Hodžića napisan je u jedanaestercu22 i u izdanju koje se ovdje analizira sadrži 2.336 stihova organiziranih u dvostihu – s tim da se na trima mjestima pojavljuje uobičajena forma iskazivanja poštovanja23 Poslaniku, s. a. v. s., kroz tristih salavata. Mevludska poema sastoji se od četiri dijela: od uvoda, u kojem se tretira vrijeme prije dolaska Božijeg Poslanika, drugog dijela, koji obuhvata period od rođenja do smrti Božijeg Poslanika, trećeg dijela, koji se tematski organizira oko osobina Božijeg Poslanika (izgled, odanost, darežljivost, skromnost i sl.) i četvrtog dijela, koji posebnu pažnju poklanja različitim temama širenja, zabrana, principa djelovanja u islamu itd. Ostatak knjige čine uvod, predgovor prvom izdanju, recenzije, rječnik manje poznatih riječi i biografija autora.

Mevlud je pisan standardnim bosanskim jezikom, uz nekoliko dijalekatski karakterističnih leksema i konstrukcija, što je očekivano s obzirom na tradiciju pisanja mevluda koja je razvila i određeni tip formula, a i s obzirom na jezičku pozadinu autora. Međutim, sama jedanaesteračka forma ovog mevluda pojavljuje se kao ograničavajući faktor, što u kvalitativnom smislu može rezultirati promjenama u strukturi idiomskih skupina. Budući da se idiomske skupine javljaju kao signali uronjenosti u autentičnost jezičkog duha određenog područja, pretpostavljamo da se i u mevludima kao specifičnoj književnoj vrsti svakako javljaju i idiomske skupine, ali da njegova forma diktira kvalitativne promjene u strukturi idiomskih skupina. Treba napomenuti da mevlud niti u jednom konsultiranom frazeološkom rječniku24 nije bio uzet kao izvor za frazeološku građu te je motiv za odabir ovog mevluda višestruk.

Iz navedenog proizlaze dvije hipoteze: prva je da je mevlud, s obzirom na tradiciju pisanja u bosanskom jeziku, nezaobilazan izvor frazeološke građe, a druga je da forma mevluda utječe na sastav idiomskih skupina.

Teorijsko razumijevanje promjena u sastavu idiomskih skupina

Modifikacijom idiomskih skupina smatraju se oni oblici intervencija koji su individualnog karaktera i koji su kontekstualno uvjetovani diskursom u kojem se realiziraju. Postizanje preciznijih komunikativno-pragmatičkih ciljeva modificiranim oblicima idiomskih skupina uspješno se ostvaruje zahvaljujući činjenici da jezik pretpostavlja stalnu stvaralačku djelatnost i postojanu jezičku bazu kolektiva te je modificiranje temelja slike idiomskih skupina uzrokovano optimizacijom ispunjenja određene pragmatičke zadaće.25 Drugim riječima, u modificiranim oblicima idiomskih skupina nalazimo ispunjenje pojedinačnih (autorovih) ciljeva sredstvima koja izriču kolektivnu ocjenu. Postojano značenje idiomskih skupina u zajednici, koju reflektira i kreira istovremeno, u modificiranim oblicima dodatno je opterećeno komunikativnim prilagođavanjem osnovnog oblika. Obično se radi o posebnom isticanju za diskurs najvažnijeg semantičkog aspekta/potencijala denotativnih značenja komponenata koje čine idiomsku skupinu. S tim u vezi – kognitivnolingvistički postulat da se čovjek cjelovito uključuje u značenje i to na način da istinsko značenje postoji samo u glavi govornika26, što znači da je značenje [i idiomskih skupina] u velikoj mjeri ovisno o individualnim karakteristikama čovjeka i o kontekstu. Dakle, modifikacijama idiomskih skupina postiže se korekcija osnovne slike koju ona kreira. Budući da se radi o integriranju kolektivne i individualne slike, može se reći da se radi o upotrebi mehanizma konceptualne integracije27, jer se koncept idiomske skupine integrira s novom vanjskom sastavnicom. Budući da je upotreba idiomskih skupina značajno određena iskustvom govornika, svaka je promjena u njihovom sastavu uvjetovana činjenicom da govornik istovremeno jest obaviješten o njenom vrijednosnom statusu28 u kulturnoj zajednici, da njime manipulira i da je svjestan značenja dodatnih elemenata kojima korigira njen općepoznati status i sastav. Ta općepoznatost idiomskih skupina može se definirati kao tema od čega govornik kreće, a kontekstualna uvjetovanost promjene u sastavu pokazuje kako se dodatni element koristi kako bi izrazio ne samo sintaksički potencijal jedne od komponenata idiomske skupine nego i pragmatičke elemente autorovog odnosa prema upotrijebljenoj idiomskoj skupini.
Okazionalizmi ili modificirani oblici idiomskih skupina predstavljaju kvalitativnu korekciju frazikona, ali je upotreba takvih oblika u pravilu ograničena na tekst u kojem se javlja.

S druge strane, varijante idiomskih skupina kreiraju se po modelu gramatičko-leksičkih intervencija koje nastoje iskoristiti mogućnost što odnos sinonimnosti podrazumijeva u maksimalističkom smislu. Iako potpuni sinonimi ne postoje u jeziku, djelimična bliskoznačnost i u gramatičkom i u leksičkom smislu omogućava širenje idiomske valencije, tj. širenje mreže komponenata koje aktivnovalentna riječ iz strukture može privući, odnosno širenje mreže pasivnovalentnih riječi. Varijanta ne podrazumijeva promjenu u osnovnoj slici idiomske skupine, ali ne treba zanemariti mogućnost da se na taj način mogu ostvariti i gramatičko-leksički kontakti koji u konačnici mogu dovesti i do modificiranja.29 Dakle, varijante potpomažu kvantitativnom širenju frazikona i nisu ograničene kontekstom u kojem se javlja.

Analiza korpusa

Mevlud Vehbije Hodžića predstavlja dobar izvor frazeološke građe jer ovo istraživanje utvrđuje da se u više od dvije hiljade stihova, u nešto manje od petnaest hiljada riječi javlja četrdesetak različitih idiomskih skupina.30 Idiomske skupine upotrijebljene u tekstu Mevluda, očekivano, uglavnom su verbalne (85%), a one su po sintaksičkoj ulozi u najvećem broju slučajeva angažirane obavljati predikatsku funkciju, koja je i centralna funkcija za njih, ali jedna među njima ima funkciju subjekta (izbjeći kandžama); predikati su uglavnom u indikativu s dominantom u prošlim vremenima (pluskvamperfekt (bijaše vezô), imperfekt (povlačaše, pružaše, šiljahu), aorist (postaše, gradiše, prevršiše, slomi, digoše, ustade, poteče), perfekt u punom (vidio je, bacale su, padao je, bacilo je, čuvao je) i u krnjem obliku (primio, pili, skinuo, ponudila, tražio), ali javljaju se i prezent (otvaram, vežu) i futur I (polomit će, prolit će); bilježe se i slučajevi upotrebe potencijala (došô bi) i imperativa (čuvajte). Kad je riječ o sintaksičkom obliku predikatā, uglavnom su bez dodatnih elemenata koji usložnjavaju njihov već složeni frazeološki oblik, ali javlja se i primjer modalne modifikacije glagolskog elementa idiomske skupine (mogô plivati u bogatstvu) koja je modifikacija eksternog tipa,31 tj. ovisna je o tekstu unutar čije se strukture javlja, te prema tome ne utječe na transponirano značenje same idiomske skupine.32 Nadalje, javlja se i mali broj prepozicionalnih idiomskih skupina (od bešike do groba, od glave do peta), koje obavljaju adverbijalnu funkciju, te imamo zabilježena i četiri slučaja ispodrečeničnih struktura otvorenog tipa koje se u tekst uklapaju i kao nezavisnosložene i kao zavisnosložene rečenice, u zavisnosti od zahtjeva glavne klauze.

U tabeli koja slijedi prva kolona ukazuje na mjesto realizacije idiomske skupine, druga kolona označava njen oblik, kako se idiomske skupine uobičajeno bilježe u rječnicima s frazeološkom građom, koji je, zatim, u trećoj koloni potvrđen u rječnicima i izvorima – ukoliko rječnici u svojoj građi nisu posjedovali traženu idiomsku skupinu; četvrta kolona kategorizira pronađenu idiomsku skupinu prema nosećoj riječi, a u petoj se koloni nalazi sintaksička funkcija u kojoj se ostvaruje određena idiomska skupina u tekstu Mevluda.33

Tabela: Idiomske skupine u Mevludu Vehbije Hodžića

Analiza sastava idiomskih skupina u kontekstu pokazuje da je u velikom broju slučajeva zabilježena modifikacija rječničkih oblika (33%) te je hipoteza o utjecaju formalnih karakteristika u kojem je pisan Mevlud potvrđena: dvostih i jedanaesterac u velikoj su mjeri utjecali na sastav upotrijebljenih idiomskih skupina.41

Budući da dvije trećine korpusa doživljavaju određeni vid promjene, u narednim poglavljima zabilježene modifikacije bit će kategorizirane prema modelu Zykove42, a pronađene varijante prema leksičko-gramatičkim osobinama.

Modifikacije idiomskih skupina u Mevludu Vehbije Hodžića

Najbrojnija strategija modificiranja polaznog oblika idiomskih skupina je umetanje, tj. unutarnje širenje osnovne slike idiomske skupine.43 Nju nalazimo u sljedećim primjerima: nekome/nečija životna svijeća prestala je plamsati (VHM, 126); bacati nekome trnje na put (VHM, 96); plivati u ovosvjetskom bogatstvu (VHM, 63); duhovne oči vam otvaram (VHM, 100).

Druga po broju modifikacija jest tzv. premještanje, koje predstavlja hotimična izmjena redoslijeda sastavnica u osnovnom obliku slike idiomske skupine.44 Zabilježeno je u sljedećim primjerima: koprenu im sa očiju skinuo (VHM, 85); hošgeldiju slati (VHM, 52); Muhammeda kao oči čuvajte (VHM, 57); u postelju je padao (VHM, 72).

Srastanje, koje Zykova razumijeva kao vanjsko (pretpozicijsko i postpozicijsko) širenje osnovne slike idiomske skupine,45 treća je zabilježena strategija modifikacije koju bilježimo u primjerima: proliti rijeke krvi (VHM, 96) i piti krv nekome <kao zvijer/i> (VHM, 88).

U korpusu u jednom primjeru imamo i strategiju kombiniranja46 (Zykova 200-210): Kumiri im drevni prahom postaše / Jer ih oni od praha i gradiše (VHM, 113).

Konsultirani rječnički izvori ne bilježe nekome/nečija životna svijeća prestala je plamsati (VHM, 126), ali bilježe dogorijeva (gasi se i sl.) nečija svijeća47 te je riječ o intervenciji kojom se glagolska komponenta osnovnog oblika idiomske skupine dodatno eksplicira pomjeranjem značenjskog fokusa nesvršenih glagola iz polaznog oblika prema razuđenijem leksičko-gramatičkom modelu koji i dalje uspijeva prenijeti metaforičku sliku završetka života upotrebom konceptualnog modela ČOVJEK JE ENERGIJA KOJA ISIJAVA. Budući da konceptualni model nije narušen, ovakva modifikacija može se smatrati umetanjem pošto se radi o elaboraciji jedne komponente radi iskazivanja dodatne kvalifikacije; ovdje se radi o upotrebi faznog glagola prestati koji elaborira značenje glagola plamsati, što je već sadržano u leksičkom značenju glagola dogorijevati/gasiti se iz rječničkog oblika. Treba reći i to da je autor radije upotrijebio niz nekongruentnih atributa u prepoziciji (života mu svijeća) kako bi iskoristio njihovo partikularno značenje kojim se modificira značenje imenice, te je na taj način „razuđenost” polazne strukture još kompleksnija.

Matešićev rječnik bilježi put posut trnjem48, a u korpusu nalazimo bacati nekome trnje na put (VHM, 96), što znači da se radi o elaboraciji nekoliko tematskih uloga; naime, u primjeru (VHM, 96) nalazimo jače isturene uloge agensa (poznatog u kontekstu) i pacijensā (trnje i nekome) prisustvom trovalentnog glagola bacati te se takvim umetanjem dodatno elaborira polazni rječnički oblik kako bi se diskursnim prilagođavanjem iskoristio njegov simbolički potencijal iz jezičke zajednice. Treba, međutim, u vezi s ovim primjerom reći da se ovako elaborirana konceptualna slika može tumačiti i kao rezultat bifurkacije, tj. raspadanja na dvije frazeološke slike. Međutim, budući da u linearnoj ostvarenosti u tekstu nemamo drugu frazeološku sliku, bifurkacija je djelomično realizirana uz pomoć navedenog glagola.

Strategija umetanja prisutna je i u modifikaciji idiomske skupine plivati u bogatstvu49 koja se u Mevludu pojavljuje kao plivati u ovosvjetskom bogatstvu (VHM, 63) te se u odnosu na druge modifikacije ovog tipa čini jednostavnijim jer se širenje osnovne slike koju idiomska skupina ima postiže modifikatorom imenice, i to u postpoziciji. Tako se aktualizira sama priroda ovog književnog žanra.

U Mevludu stoji idiomska skupina duhovne oči vam otvaram (VHM, 100), koja je izvedena iz osnovnog oblika otvoriti oči nekom50. Ona je modifikatorom duhovne (oči) rezultat umetanja teme samog Mevluda.

Idiomske skupine iz teksta koprenu im sa očiju skinuo (VHM, 85), hošgeldiju slati (VHM, 52) i Muhammeda kao oči čuvajte (VHM, 57) dobijene su strategijom premještanja, kojom je postignuta topikalizacija bližeg objekta (koprenu; hošgeldiju; Muhammeda). Ta hotimična izmjena premješta tematski fokus osnovne slike idiomske skupine. Premještanjem se autor služi i u primjeru u postelju je padao (VHM, 72) te se aktualizira istureno transponirano značenje postelje iz frazikona.

Srastanje se kao strategija prilagođavanja diskursu javlja u primjeru idiomske skupine proliti rijeke krvi (VHM, 96). Naime, Mušović bilježi prolivati / proliti (prosipati / prosuti) krv51, ali je vanjskom modifikacijom rijeka krvi otkriven lični doživljaj određenog događaja; slično tome, srastanjem je nastala i prilagodba piti krv nekome <kao zvijer/i> (VHM, 88) – te su ove dvije modificirane idiomske skupine rezultat kolektivne (aksiološke) i individualne (emotivne – stoga i hiperbolične) ocjene.

U korpusu se bilježi i kombiniranje52, koje se smatra strategijom integriranja nekoliko slika, tj. nekoliko idiomskih skupina, u primjeru Kumiri im drevni prahom postaše / Jer ih oni od praha i gradiše (VHM, 113), čija se veza ostvaruje preko leksičke baze prah. Kur’ansko-biblijski motiv stvaranja čovjeka od ilovače bogato je iskorišten u frazikonu te se njime nastoji aktualizirati svijest o tome koliko je u dihotomiji Stvoritelj – stvorenje čovjek nejak i prolazan. Ovaj primjer pokazuje da kombiniranje može aktivirati i kreiranje leksičkih varijanata.53

Varijante idiomskih skupina u Mevludu Vehbije Hodžića

Tekst Mevluda također sadrži i varijante idiomskih skupina (30%) koje se prema načinima realizacije dijele na gramatičke i leksičke varijante.

Gramatičke varijante idiomskih skupina u Mevludu Vehbije Hodžića

Gramatičkim varijantama smatramo one varijante koje omogućavaju različit gramatički oblik leksički otvorenih elemenata i drugih komponenata koje nisu noseće u gramatičkom smislu. Tako se, npr., u rječničkom obliku dolaziti / doći <k> sebi54 ne predviđa prijedložni genitiv kao mogućnost, ali se u tekstu Mevluda ona potvrđuje (usp. doći do sebe (VHM, 82)). Također, Mušović predviđa dvije leksičke varijante idiomske skupine s natuknicama prah i pepeo: postati prah i pepeo (pretvoriti se u prah i pepeo)55, ali se neprijelazni semikopulativni glagol iz verbalne idiomske skupine pojavljuje s leksičkim jezgrom u instrumentalu (usp. neko/nešto prahom postati (VHM, 113), što pripada gramatičkom profilu upotrijebljenog glagola, te stoga i treba stajati kao leksička varijanta i u frazeološkim rječnicima. Treba uzeti u obzir i mogućnost da se gramatičke varijante ostvare i na fonološkom nivou: u korpusu stoji, npr., hošgeldiju slati nekome (VHM, 52), a Mušović bilježi nazivati / nazvati hožgeldiju (holđeldiju) nekom56. Gramatička varijanta javlja se i u slučaju idiomske skupine od glave do peta (VHM, 92) pošto uobičajeni oblik zabilježen u rječnicima jest od glave do pete57, što znači da je druga komponenta ove prepozicionalne idiomske skupine pluralizirana. Ona je, s obzirom na prirodu varijante, bez dodatnih pragmatičko-komunikacijskih informacija te se smatra intervencijom unutrašnjeg karaktera bez zadiranja u osnovnu sliku idiomske skupine, tj. smatramo je varijantom.

Leksičke varijante idiomskih skupina u Mevludu Vehbije Hodžića

Zabilježenu idiomsku skupinu konci nečega se kidaju (VHM, 108) ne nalazimo potvrđenu u navedenom obliku u rječnicima, ali u Sandžačkom frazeološkom rječniku javlja se oblik privili su se konci nekom58 u značenju „došao je kraj nekome”, što znači da se eksploatira isti konceptualni model u kojem je prisutno transponirano značenje imenice konac. S obzirom na zamjenu u leksičkom elementu, navedeni primjer smatramo varijantom rječničkog oblika.

Prepozicionalna idiomska skupina od bešike do groba (VHM, 139) predstavlja leksičku varijantu od kolijevke <pa> do groba59 jer je nastala zamjenom riječju orijentalnog porijekla (kolijevka > bešika).

U Mevludu se javlja idiomska skupina prevršiti sve mjere (VHM, 36) i budući da je potvrđena u e-korpusu bosanskih portala, smatrat ćemo je leksičkom varijantom zbog odnosa drugih komponenata u navedenoj idiomskoj skupini.

Tražiti lijeka nekome (VHM, 65) smatramo leksičkom varijantom idiomske skupine iskati nečemu lijeka koju bilježi Matešićev rječnik60, a nalazimo je i u e-korpusu.

Idiomska skupina pala je (legla je, zamela se) krv iz Mušovićevog rječnika61 u tekstu Mevluda realizirana je kao krv poteče (VHM, 61) te se čini leksičkom varijantom postojeće idiomske skupine.

Verbalna idiomska skupina vezati nešto nekome o vrat (VHM, 36) leksička je varijanta registrirane skupine tovariti / natovariti na vrat (vješati / objesiti o vrat) nekom nešto62.

Idiomska skupina praviti (graditi) od blata nekog63 javlja se u obliku graditi nekoga <i od> praha (VHM, 113) te je metonimijskom zamjenom blato>prah pojačana oksimoronska slika nemogućnosti da se neka situacija ispravi bilo kakvom radnjom – kao što se od praha ništa ne može graditi. Ona je potaknuta značenjskom vezom između navedene dvije lekseme iz iskustvenog realizma te su dvije idiomske skupine leksičkom poveznicom između dvije konceptualno povezane slike integrirane u navedenom bejtu: radi se o idiomskim skupinama postati prah i pepeo (pretvoriti se u prah i pepeo)64 i praviti (graditi) od blata nekog65. Zbog česte supojavnosti navedenih imenica smatramo da se ovdje radi o varijanti, ali treba napomenuti da je njihova povezanost značajno ojačana i kontekstualnom antonimijom između navedenih imenica.

Ovdje također treba uzeti u obzir i primjer hošgeldiju slati nekome (VHM, 52) koja, dakle, ovjerava mogućnost da se glagol govorenja iz varijante koju bilježi Mušovićev rječnik66 proširi i na glagol slati.

Neregistrirani sloj idiomskih skupina: Mevlud kao izvor
frazeološke građe

Konsultirani izvori nemaju zabilježene neke idiomske skupine koje smo pronašli u Mevludu, tako da se pokazuje tačnim da ovaj književni žanr može poslužiti i kao pouzdan i nezaobilazan frazeografski izvor za buduće rječnike. Naime, idiomska skupina ponuditi nekome <svoju> ruku (VHM, 63) u značenju „bračna ponuda” nije registrirana ni u Matešićevom (1982) ni u Mušovićevom (2018) rječniku, a mogla je nastati metonimizacijom društvenih ugovora koji se pečate rukom te pripada konceptualnom modelu koji je izrodio i skupinu što je bilježi Mušović pružiti (dodati) ruku nekom67. Vjerovatno preko istog konceptualnog modela nastala je još jedna idiomska skupina (<ne> povući ruku (VHM, 133) u značenju „(ne) ugovoriti nešto”), koju također ne bilježe konsultirani rječnici.

Samo Matešićev rječnik bilježi natuknicu „kandže” u skupinama biti u čijim kandžama, doći komu u kandže, uhvatiti koga u kandže68, a Mevlud ima idiomsku skupinu izbjeći nečijim kandžama, tj. Nij’ nam lako kandžama mu izbjeći (VHM, 149), koja se vjerovatno antonimski razvila na osnovu istog konceptualnog modela kao skupine iz Matešićevog rječnika. Iz bejta se vidi da je autor pripadnost opet radije izrazio nekongruentnim atributom mu (njegovim kandžama) jer je tako postigao i topikalizaciju uloge daljeg objekta u dativu (njemu izbjeći), što znači da je uloga zamjenice mu u sastavu idiomske skupine u tekstu – dvostruka.

Idiomsku skupinu baciti nekoga u postelju (VHM, 69) također smatramo neregistriranom – a ovjerenom u jezičkoj zajednici – jer je proizašla iz konceptualnog modela u kojem je postelja metonimija za bolest (kao npr. pasti u postelju). U ovoj idiomskoj skupini slika se formira oko tematskih uloga agensa i pacijensa koje su izvučene na površinsku razinu glagolom baciti.

Zaključak

Mevlud Vehbije Hodžića pokazuje se kao izuzetno bogat izvor frazeološke građe i kao izvor za proučavanje utjecaja ove književne forme na sastav i strukturu idiomskih skupina. Stoga, obje hipoteze su potvrđene.

Njegov tekst sadrži dobar broj idiomskih skupina kojima se autor vrlo vješto koristi. Jedna je trećina zabilježenih idiomskih skupina detektirana kao rezultat modificiranja osnovne slike idiomskih skupina, te su na odgovarajući način kategorizirane (umetanje, premještanje, srastanje, kombiniranje i djelomično realizirana bifurkacija) i analizirane. Manipulacija osnovnom slikom idiomske skupine ne označava samo adaptaciju formalne strukture nego podrazumijeva i manipulaciju smislom, tj. cijelom značenjskom mrežom i svim značenjskim odnosima u koje stupaju komponente idiomske skupine i idiomska skupina kao cjelina. Uklapanjem u bejt i jedanaesterac Mevluda dobijene su modifikacije idiomskih skupina koje iskazuju autorsku potrebu da se, npr., topikalizira objekt kao glavni fokus, da se dodatno elaborira specifična komponenta idiomske skupine zbog važnosti za temu koju tekst obrađuje itd. Okazionalizmi ovakvog karaktera izuzetno su kontekstualno uvjetovani.

Druga trećina pronađenih idiomskih skupina ostvarila je širenje idiomske valencije, tj. leksičko-gramatičkim modelima kreirane su različite varijante idiomskih skupina u čijoj se osnovnoj slici nisu desile promjene koje podrazumijevaju dodatno kristaliziranje pragmatičkih ciljeva. Varijante nastaju po principu bliskoznačnosti koja otvara mogućnost zamjene gramatičkog i leksičkog tipa te i van navedenog konteksta mogu biti razumljive. One značajno doprinose kvantitativnom širenju frazikona.

Mevlud posjeduje i sloj idiomskih skupina neregistriranih u frazeološkim rječnicima te je u tom smislu njegov tekst nezaobilazan u budućim frazeografskim radovima bosnistike. Međutim, mevlud nije građa isključivo za frazeologiju i frazeografiju te treba postati predmetom i drugih nivoa lingvističke analize. Tako će njegov simbolički značaj biti reaktualiziran u savremenoj jezičkoj zbilji na drugi način.

IZVORI I LITERATURA

Izvori

Hodžić, V., Mevlud, Muzej „Ras”, Novi Pazar, 2022.

Matešić, J., Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 1982.

Mušović, A., Sandžački frazeološki rječnik, Biblioteka „Dositej Obradović”, Novi Pazar, 2018.

Begović, Dž., Begović-Ličina, Š., Sandžački rječnik, Autori, Sarajevo, 2012.

Ćoralić, Z., Bosansko-njemački frazeološki rječnik, Univerzitetska knjiga, Bihać, 2013.

Ćoralić, Z., S. Midžić, Bosanski frazeološki rječnik, Univerzitetska knjiga, Bihać, 2012.

Kasumović, A., M. Nikolić, Rječnik frazema bosanskoga jezika, Institut za humanu rehabilitaciju, Tuzla, 2018.

Lukić, Z., Bosanska sehara, Šahinpašić, Sarajevo, 2006.

Mahmutović, A., Kao frazeološki rječnik, Dobra knjiga – Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2012.

Matešić, J., Frazeološki rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 1982.

Mušović, A., Sandžački frazeološki rječnik, Narodna biblioteka „Dositej Obradović”, Novi Pazar, 2018.

Popara, R., Frazeološki rječnik bosanskog jezika, UNALIM – GRAFIS, Bihać – Cazin, 2018.

Tanović, I., Frazeologija bosanskog jezika, Dom štampe, Zenica, 2000.

E-izvori

https://poskok.info/%E2%80%8Bgoran-bogdan-odusevio-publiku-i-kritiku-kao-otac-u-borbi-protiv-sustava-to-je-kruna-mog-rada/ (Pristupljeno 4. 10. 2023)

https://www.clarin.si/noske/all.cgi/first?iquery= (Pristupljeno 5. 10. 2023)

https://www.jergovic.com/ajfelov-most/povratak-josipa-filipovica/ (Pristupljeno 5. 10. 2023)

Literatura

Agović, B., „Prvi mevlud na bosanskom jeziku”, Preporod – islamske informativne novine, god. XXXIII, br. 24/745, 15. decembar, 2002/11. ševval 1423, str. 10.

Ajdačić, D., SlovoSlavija – Etnolingvistička i poredbena frazeologija, Alma, Beograd, 2017.

Baćićanin, F., „Mevlud u bošnjačkoj tradiciji i mevludi na bosanskom jeziku”, Godišnjak Muzeja „Ras”, 45, Novi Pazar, 2022.

Bajraktarević, F., „O našim mevludima i o mevludu uopšte”, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, XVII (1), 1937, 1–37.

Bulić, H., „Razvoj mevluda na bosanskom jeziku”, Nove teme iz lingvističke bosnistike, Institut za bosanski jezik i književnost u Tuzli, Tuzla, 2019.

Čolaković, S., „Da li mevlud ima uporište u Kur’anu?”, Mevlud u životu i kulturi Bošnjaka - zbornik radova, Preporod, Sarajevo, 2000, str. 23-31.

Duranović, E., „Kasida hafiza Saliha Gaševića”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knj. XXXIX, 2018, str. 145-176.

Fauconnier, G., M. Turner, The Way We Think: Conceptual Blending and the Mind’s Hidden Complexities, Basic Books, New York, 2002.

Gadžo-Kasumović, A., „Prvi mevlud Ali-dede Bošnjaka u Bosni i prizori ljubavi prema ehli bejtu”, Beharistan, 1, Sarajevo, 2001.

Handžić, M., „Dvije-tri o mevludu”, Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice, II (7), 1934, str. 389-394.

Kemura, I., „Hafiz Salih Gašević u svjetlosti literarnog djela jednog crnogorskog pisca”, Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva, XXXII (3-4), 1969, str. 120-123.

Latić, Dž., Bosanski mevlud, Sova Publishing, Sarajevo, 2021.

Mulahalilović, E., „Mevludski običaji”, Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva, 5, 1987, str. 588-590.

Nametak, F., „Mevlud kroz istoriju Bosne i Hercegovine”, Islamska misao, 153, 1995, str. 15.

Sapir, E., Ogledi iz kulturne antropologije. Aleksandar I. Spasić (prev.), Beogradski izdavačko-grafički zavod, Beograd, 1974.

Šarić, Lj., M. Brala-Vukanović, Slike jezika: Temeljne kognitivnolingvističke teme, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2019.

Zykova, I., Konceptosfera kulture i frazeologija. Teorija i metode lingvokulturološkog proučavanja, Branka Barčot (prev.), Srednja Europa, Zagreb, 2019.

Idiomatic Groups in Vehbija Hodžić's Mawlid.
The Influence of Mawlid Form on the Composition of Idiomatic Groups

Summary

The tradition of writing a mawlid in the Bosnian language is more than a century long, but the mawlid as a literary genre has most often remained outside the framework of philological research. This also applies to phraseological research, because not a single mawlid was a source for phraseological material to consulted dictionaries, which is an additional signal for us to devote linguistic research to this literary form in the Bosnian language. The mawlid as such possesses a significant number of idiomatic groups because it expresses an authentic picture of the world expressed by the value judgments of the collective, and the mawlid itself inherits the value judgment of the collective with regard to the topic it deals with. Since the mawlid form has its limitations being written in verse, such a structural feature had an influence on the composition and use of idiomatic groups. Therefore, this paper deals with Hodžić's Mawlid and examines the relationship between his hendecasyllable (a verse line of 11 syllables) and the composition of idiomatic groups. The analyzed materials confirm that the selected mawlid is a rich source of phraseological picture of the world, but also that the author, through conscious interventions, influenced the composition of two-thirds of the idiomatic groups used. The analyzed material confirms that the selected mevlud is a rich source of phraseological picture of the world, but also that the author, through conscious interventions, influenced the composition of two-thirds of the idiomatic groups used. These two-thirds are grouped according to the type of the intervention into the variants of idiomatic groups and occasionalisms of idiomatic groups according to the manner in which the intervention is carried out, i.e. according to the depth of the author's correction of the basic image of idiomatic groups from the usual forms recorded in dictionaries.

Keywords: Vehbija Hodžić, mawlid, idiomatic groups, modifications, variants, phraseological source.