UDK: 28-725-4/-5:371.279.8(163.4) Sarajevo

Izvorni naučni rad

Hamza Kurtanović

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu

Idžazetname u rukopisnim zbirkama u Sarajevu

Sažetak

Rad predstavlja nastavak šireg kataloškog opisa idžazetnama u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Historijskog arhiva Sarajevo, Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, Bošnjačkog instituta - Fondacija Adil Zulfikarpašić i Orijentalnog instituta u Sarajevu. Vrijedi napomenuti da je ovo treći rad koji tematizira ovu temu u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke. Prije ovoga rada Haso Popara je u radu „Idžazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke“ obradio 63 idžazetname iz rukopisne zbirke GHB sa kraćim kataloškim opisom, dok su u prošlom broju Anala GHB kroz rad „Idžazetname u Zbirci osmanskih dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu“ obrađene idžazetname iz Zbirke osmanskih dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke. Ovim radom zaokružujemo ovu veoma važnu temu iz naše kulturne baštine. Zajedno sa prethodnim radovima, ovaj rad treba tretirati kao polazišnu tačku gdje, osim kataloške preglednosti, budući istraživač kulturnohistorijske baštine Bosne i Hercegovine može pronaći i informacije koje zadiru i ispod površine te ih kao takve, analitički pripremljene i sređene, može lahko uključiti u šire i tematski preciznije određeno istraživanje. U ovom radu zadržali smo istu metodologiju predstavljanja idžazetnama prakticiranu u prethodnim radovima. Izostavili smo uvodna razmatranja jer je to detaljno urađeno u prethodnim radovima na ovu temu. Radi lakše prohodnosti kroz rad, kataloge rukopisa institucija čije rukopisne zbirke obrađujemo nismo navodili u fusnotama nego na kraju. U radu je predstavljeno deset idžazetnama iz rukopisne zbirke Gazi Husrev-begove biblioteke, trinaest iz Historijskog arhiva Sarajevo, trinaest iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, pet iz Bošnjačkog instituta i tri iz Orijentalnog instituta. Poredane su hronološki unutar svake od navedenih institucija.

Ključne riječi: idžazetnama, iğāza, sanad, regesta, rukopis

IDŽAZETNAME U RUKOPISIMA GAZI HUSREV-BEGOVE
BIBLIOTEKE

1. Idžazetnama Ibn Himmata (Muḥammad b. Ḥasan b. Himmāt)1 iz hadisa.2 Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 100b-106b pod signaturom R-3505/16. Izdavač idžazetname je Muhammed Budejri (Muḥammad b. Muḥammad al-Budayrī ad-Dimyāṭī).3 Ovom idžazetnamom učitelj svome učeniku Ibn Himmatu daje dozvolu da može predavati izvjesne zbirke hadisa.4

Dimenzije su 21,8x16,8. Tekst je nasẖ pismom vlastitom rukom ispisao učitelj Budayrī.5 Korišteno je mastilo crne boje lošeg kvaliteta, porozno na dodir s vlagom. Papir je žućkaste boje i deblji, s polukožnim povezom. Nema unvana, a za interpunkciju i mjestimična nadvlačenja teksta na prve tri stranice korišteno je mastilo crvene boje. Komentarisani dijelovi teksta ispisani su, kao i osnovni tekst, crnim mastilom. Listovi su s kustodama. Folijacija je dopisana na prvoj i posljednjoj stranici. Vidljiva su djelomična oštećenja na rubovima stranica. Idžazetnama nije obogaćena posebnim iluminacijama. Osnovni tekst nije uokviren.

2. Idžazetnama Ibn Himmata (Muḥammad b. Ḥasan b. Himmāt) iz hadisa.6 Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 108a-109a pod signaturom R-3505/17. Izdavač idžazetname je poznati muhadis i muftija u Meki Muhammed al-Kalai Tadžuddin (Muḥammad ibn ʻAbdulmuḥsin al-Qalaʻī Tāğuddīn).7 Izdata je u zadnjoj dekadi mjeseca zul-hidždžeta 1131/1719. godine.

Dimenzije su 21,8x16,8. Tekst je nasẖ pismom ispisao Ibn Himmat, ali ne baš vještom rukom i sa dosta ispravki. Papir je žućkaste boje i deblji, s polukožnim povezom. Nema unvana i interpunkcije, a listovi su bez kustoda. Samo na uvodnoj stranici naknadno je upisan broj stranice, dok dalje u tekstu nema folijacije. Korišteno je mastilo crne boje. Mastilo crvene boje korišteno je ponegdje za precrtavanje pogrešno napisanih dijelova teksta. Rubovi stranica mjestimično su oštećeni. Na pojedinim mjestima primjetne su tamnožute i smeđe fleke. Idžazetnama nije obogaćena posebnim iluminacijama. Osnovni tekst nije uokviren.

Na listu 109a, nakon hadisa8 slijedi bilješka učenika u kojoj kaže da je on lično u Meki ispisao ovu idžazetnamu,9 dok se ispod toga nalazi bilješka i potpis učitelja Muḥammada ibn ʻAbdulmuḥsina Tāğuddīna.10

3. Idžazetnama Ibn Himmata za predavanje šest hadiskih zbirki.11 Nije navedeno ime učenika. Rukopis idžazetname čuva se pod signaturom R-3505/19 i nalazi se na listovima 113b-114b. Nisu navedeni podaci o učeniku, kao ni mjesto i datum prijepisa.

Dimenzije su 21,8x16,8. Tekst je nasẖ pismom ispisao lično učitelj. Papir je žućkaste boje. Nema unvana i interpunkcije, a listovi su bez kustoda. Na prvoj stranici idžazetname iznad osnovnog teksta upisan je broj stranice 113, dok na preostale dvije stranice nije unesena folijacija. Korišteno je mastilo crne boje lošeg kvaliteta, poroznog na dodir s vlagom. Mastilo crvene boje korišteno je ponegdje za precrtavanje pogrešno napisanih dijelova teksta. Dio za komentare iskorišten je za upis ispravki koje je autor idžazetname u osnovnom tekstu precrtao kao neispravne. Rubovi stranica mjestimično su oštećeni. Na pojedinim mjestima primjetne su tamnožute i smeđe fleke. Idžazetnama nije obogaćena posebnim iluminacijama. Osnovni tekst nije uokviren.

4. Idžazetnama Ibn Himmata12 za predavanje djela Dalāʼil al-ẖayrāt.13 Rukopis idžazetname čuva se pod signaturom R-3505/20 i nalazi se na listu 115a. Nisu navedeni podaci o učeniku, kao ni mjesto i datum prijepisa.

Dimenzije su 21,8x16,8. Tekst je nasẖ pismom ispisao lično učitelj. Papir je žućkaste boje. Nema unvana i interpunkcije. Iznad osnovnog teksta ispisana je bismila. Korišteno je mastilo crne boje lošeg kvaliteta, poroz­nog na dodir s vlagom. Mastilo crvene boje korišteno je ponegdje za precrtavanje pogrešno napisanih dijelova teksta. Na pojedinim mjestima primjetne su tamnožute i smeđe fleke. Idžazetnama nije obogaćena posebnim iluminacijama. Osnovni tekst nije uokviren. Ispod potpisa učitelja, vjerovatno naknadno upisana, nalazi se bilješka.14

5. Idžazetnama koju je izdao i svojeručno ispisao15 Ahmed, sin Ibrahima (Aḥmad b. Ibrāhīm b. Aḥmad aḏ-Ḏarʻī ad-Dimašqī)16 Behauddinu (Bahāʼuddīn)17, svome učeniku.18 Ova idžazetnama nalazi se na zadnjoj stranici rukopisa (185b) R-3798. Nema podataka o datumu i mjestu prijepisa.19 Učitelj daje idžazetnamu učeniku da može čitati i prenositi Buharijev Ṣaḥīḥ i druga djela za koja je učitelj dobio ovlaštenje da ih čita i prenosi.20

Dimenzije su 27,2x18,5. Napisana je na arapskom jeziku nasẖ pismom. Idžazetnama, zajedno sa rukopisom koji joj prethodi, ima kožni povez omotan zelenim platnom. Papir je žućkast, deblji. Mastilo je kvalitetno i postojano na dodir s vlagom. Rubovi stranice blago oštećeni. Nema unvana, dodatnih iluminacija, kao ni interpunkcijskih znakova. Osnovni tekst nije uokviren, a iznad teksta, kao što je slučaj i s ostatkom rukopisa ovog kodeksa, upisano je وقف. Ispod lijepo ispisanog osnovnog teksta nalaze se tri kaligrafski slabije ispisane bilješke koje predstavljaju zapise o čitanju ovog sveska.

6. Idžazetnama šejha kadirijskog reda Muhameda Bosnevija (Muḥammad b. Ḥasan al-Bosnawī al-Qādīrī)21 koju mu je za čitanje zbirke dova Ḥizb al-baḥr22 izdao pročelnik kadirijske tekije u Bagdadu Ali el-Kadiri (as-Sayyid ʻAlī al-Qādirī). Nalazi se na listu 23a pod signaturom R-5492/4. Nema podataka o datumu i mjestu prijepisa.

Dimenzije su 16,5x11. Rukopis je bez poveza. Idžazetnama je ispisana nasẖ pismom, na arapskom jeziku. Korišteno je crno mastilo, slabe kvalitete i nepostojano na dodir s vlagom. Papir je srednje debljine, žućkast, s vodenim znakom evropskog porijekla. Rukopis je djelomično oštećen i dohvaćen vlagom. Nema unvana, iluminacija i interpunkcijskih znakova. Osnovni tekst nije uokviren. Ispod teksta idžazetname nalazi se pečat učitelja Sejida Alija Kadirija. Tekst u pečatu sa imenom učitelja je čitak i glasi: ʻAbduhū Sayyid ʻAlī al-Qādirī (عبده سيّد علي القادري).

7. Idžazetnama hafiza Ismaila, sina Mustafe Hezargradija (Ismāʻīl b. Muṣṭafā al-Hazārġrādī),23 koju mu je izdao Muhamed Adil, sin Hasana Kalanbulenvija (Muḥammad ʻĀdil b. Ḥasan al-Kalanbūlanwī). Riječ je o općoj idžazetnami24 napisanoj na arapskom jeziku.25 Nalazi se na listovima 1b-12b pod signaturom R-5599/1. Nema podataka o mjestu i godini izdavanja.

Dimenzije su 20,5x14,5. Povez je kartonski, sa vidljivim oštećenjima. Na prednjoj strani vanjskih korica, u centralnom gornjem dijelu stoji ispisano iğāzatnāma. Ispod tog ispisa, kao i na dnu te stranice, iscrtani su floralni motivi sa cvjetovima i listovima u zelenoj, roze i žutoj boji. Ovi motivi krase i zadnju stranu vanjskih korica gdje je u gornjem dijelu zalijepljen bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Idžazetnama je ispisana nasẖ pismom, na arapskom jeziku. Korišteno je crno mastilo, kvalitetno i postojano na dodir s vlagom. Istaknute riječi nadvučene su crvenom linijom. Papir je žute boje, tanak i bez vodenog znaka. Nema unvana i interpunkcijskih znakova. Listovi su s kustodama i bez folijacije, osim lista 12a. Osnovni tekst nije uokviren. Rukopis je dobro očuvan i tek se na rubovima stranica mogu primijetiti neznatna oštećenja. Na kraju idžazetname stoji svojeručni potpis učitelja26 kao ovjera diplome i njegov pečat s upisanim imenom. Na pečatu je čitljivo ime: as-Sayyid Muḥammad ʻĀdil (السيّد محمّد عادل).

8. Idžazetnama hafiza Ismaila, sina Mustafe Hezargradija, iz nauka o arapskom jeziku, književnosti i šerijatskih disciplina27, koju je izdao hafiz Ahmed, sin Husejna Ruščukija (ḥāfiẓ Aḥmad b. Ḥusayn ar-Ruščūqī).28 Nalazi se na listovima 13a-14a, pod signaturom R-5599/2. Nema podataka o prepisivaču, mjestu ni godini prijepisa.

Budući da se nalazi u istom povezu kao i prethodno navedena idžazetnama, obilježja poveza, te vanjske i unutrašnje strane identična su idžazetnami pod signaturom R-5599/1, na listovima 1b-12b. Ova idžazetnama, kao i prethodna, ispisana je nasẖ pismom, crnim mastilom. Istaknute riječi nadvučene su crvenom linijom. Nema unvana i interpunkcijskih znakova. Listovi su sa kustodama, a folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Osnovni tekst nije uokviren. Ovaj prijepis nema ovjeru učitelja.

9. Idžazetnama derviša hadži Mustafe, sina Sejfulaha (Muṣṭafā b. Sayfullāh), koju mu je u mjesecu džumadel-evvelu 1245/1829. godine izdao šejh Fejzulah Nuri Rifai (Fayḍullāh Nūrī ar-Rifaʻī) da može učiti dove iz zbirke.29 Nalazi se na listu 15a, pod signaturom R-8898/3.

Dimenzije su 10x14. Tekst je ispisan u 6 redaka nasẖ pismom, na arapskom jeziku. Mastilo je crno, slabog kvaliteta, porozno na dodir sa vlagom. Papir je srednje debljine, tamnobijele boje i bez vodenog znaka. Nalazi se u kodeksu rukopisā bez poveza. Papir je djelomično oštećen, dohvaćen vlagom. Idžazetnama počinje bismilom, bez unvana je i interpunkcijskih znakova. Osnovni tekst nije uokviren. Ispod potpisa učitelja nalaze se dva otiska pečata šejha Fejzulaha. Između njih utisnut je i pečat Gazi Husrev-begove biblioteke.

10. Idžazetnama Osmana Jahića (ʻUṯmān b. Naẓīf Yahīk) iz Gradačca, koju mu je izdao Muhamed Glamočak (Muḥammad b. Ṣāliḥ al-Ġlāmočlāwī)30 1328/1910. godine. Riječ je o profesorskoj idžazetnami31 pod signaturom R-10472.32 Nalazi se na listovima 1b-6a.

Dimenzije su 18x13. Rukopis je bez poveza. Papir je tanak, žućkaste boje. Nisu primjetna veća oštećenja. Tekst je vještom rukom ispisan nasta‘līq pismom u 10 redaka. Na predlistu nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke i upisana signatura rukopisa. Idžazetnama je na arapskom jeziku. Na listu 1b, u gornjem lijevom uglu utisnut je iznova pečat Biblioteke. Tekst je ispisan crnim mastilom, slabe kvalitete. Osnovni tekst uokviren je tankom crvenom linijom. Listovi su bez kustoda, a folijacija je naknadno dopisana grafitnom olovkom. Interpunkcija ima oblik kruga ispunjenog tačkama. Pojedini dijelovi teksta nadvučeni su crvenom linijom.

Na posljednjem listu (6a) stoji bilješka učitelja Muhameda Glamočaka u kojoj kaže da je on svojom rukom ispisao, potpisao i pečatom ovjerio ovu idžazetnamu 5. redžeba 1328/14. jula 1910. godine.33 Ispod ove bilješke nalazi se okrugli pečat sa čitljivim imenom Muḥammad Ḥaqqī (محمّد حقي). Pri dnu stranice još jednom je utisnut stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke.

IDŽAZETNAME IZ RUKOPISNE ZBIRKE HISTORIJSKOG
ARHIVA SARAJEVO

11. Idžazetnama Mustafe Behaudina (Muṣṭafā Bahāʼuddīn b. ʻĀṭif al-Bosnawī) koju mu je izdao Idris Sidki-efendija (Idrīs Ṣidqī-efendi b. Ismāʻīl Ṭrnowī).34 Riječ je o muderiskoj idžazetnami35 na arapskom jeziku koja se čuva pod signaturom R-25 i nalazi se na listovima 1b-8a.36 Izdata je u Istanbulu 1. džumadel-ahira 1318/25. septembra 1900. godine.

Dimenzije su 21,8x13,3. Povez je kartonski, originalan. Vanjska strana korica obložena je kadifom, s utisnutom bordurom po rubovima i rozetama u sredini. Ova idžazetnama je kaligrafski ukrašen primjerak ispisan nasẖ pismom, crnim mastilom slabe kvalitete, nepostojanim na dodir s vlagom. Samo su značajnije riječi poput imena izdavača i primaoca idžazetname ispisane crvenim mastilom. Tekst je ispisivan u 15 redaka. Pisan je oštrim perom i vještom rukom. Na naslovnom listu nalazi se lijepo urađen unvan. Bogato je ukrašen floralnim elementima u zlatnoj, plavoj i crvenoj boji. Papir je tanak, gladak, žućkaste boje i bez vodenog znaka. Tekst je uokviren debelom zlatnom trakom, ojačanom s vanjske strane s tri tanke linije crne boje, a s unutrašnje jednom zlatnom i tri tanke linije crne boje. Margine na listovima 1b i 2a ukrašene zlatnom lozicom isprepletenom listovima, cvjetovima i pupoljcima. Listovi su s kustodama. Interpunkcijski znakovi su u obliku kruga u zlatnožutoj boji. Dodatno su stilizirani ucrtanim floralnim motivima. Folijacija je upisana naknadno, grafitnom olovkom. Idžazetnama se završava kolofonom (list 9b) s upisanom bilješkom učitelja i njegovim ličnim pečatom iz 1316. godine na kojem je čitljivo ime Idris Sidki (إدريس صدقي). Učitelj Trnovali napisao je svojom rukom da je idžazetnamu izdao 1. džumadel-ahira 1318/25. septembra 1900. godine.37

12. Prijepis idžazetname iz oblasti tesavvufa38 koju je izdao poznati sufijski šejh i pisac brojnih djela Sejid Muhammed Osman el-Mirgani el-Mekki (as-Sayyid Muḥammad ʻUṯmān al-Mīrġanī al-Makkī).39 Idžazetnama nije cjelovita, nedostaju joj pojedini listovi, te se ne može utvrditi kome je izdata. Nalazi se na listovima 1a-6a pod signaturom R-717. Napisana je na arapskom jeziku.

    Dimenzije su 17x10,5. Tekst je ispisan u 8 redaka nasẖ pismom i mjestimično je vokaliziran. Primjećuje se da je idžazetnama ispisana nevještom rukom i sa dosta grešaka. Na listu 1a zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Mastilo je crno, slabe kvalitete i nepostojano na dodir s vlagom. Papir je tanji, žućkaste boje i bez vodenog znaka. Listovi su razasuti i ispreturani. Vidljiva su manja oštećenja na rubovima stranica, kao i tragovi od presavijanja. Ne može se odrediti tačan broj listova koji nedostaju, ali na jednom od njih trebalo je biti upisano ime primaoca idžazetname. Listovi su bez kustoda, dok je folijacija naknadno ispisana grafitnom olovkom.

    Rukopis je bez poveza. Ne nalazimo podatke o prepisivaču, mjestu ni godini prijepisa. Sudeći po papiru, pismu i mastilu prijepis je, najvjerovatnije, s kraja 19. stoljeća.

13. Opća idžazetnama40Ali Rize, sina Abdulmumina Bošnjaka (ʻAlī Riḍā b. ʻAbdulmuʼmin al-Bosnawī). Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-7b pod signaturom R-260. Izdavač ove idžazetname je Sejid Ahmed Izet, sin Husejna Arifa Divrigija (as-Sayyid Aḥmad ʻIzzat b. Ḥusayn ʻĀrif ad-Dīwrīğī).41 Idžazetnama je najvjerovatnije izdata u Istanbulu.

Dimenzije su 20,4x14. Povez je od ukrasnog reljefnog papira, svijetlozelene boje, s floralnim motivima. Primjetna su veća oštećenja na vanjskim koricama. Na prednjoj vanjskoj korici zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Tekst je vještom rukom ispisan u 8 redaka, nasẖ pismom. Na početku je lijepo urađen unvan u zlatnožutoj boji, u obliku cvijeća sa grančicama i listovima. Korišteno je crno mastilo, slabe kvalitete i nepostojano na dodir s vlagom. Interpunkcijski i ukrasni znakovi ispisani su zlatnom bojom. Papir je tanji, gladak, žućkaste boje, bez vodenog znaka. Vidljiva su manja oštećenja na rubovima stranica. Tekst je uokviren debelom zlatnožutom trakom, ojačanom s vanjske strane dvjema, a s unutrašnje jednom tankom linijom crne boje. Listovi su s kustodama i naknadno dopisanom folijacijom grafitnom olovkom.

Nema podataka o mjestu ni godini izdavanja diplome. Idžazetnamu je ispisao nama nepoznati kaligraf ili, možda, sam njen izdavač Ali Riza, sin Abdulmumina Bošnjaka, a svojeručnim potpisom i pečatom ovjerio je spomenuti učitelj.42 Na pečatu je čitljivo ime učitelja (السّيّد أحمد عزّت). Sudeći po papiru, idžazetnama je izdana, najvjerovatnije, u drugoj polovini 19. stoljeća.

14. Idžazetnama Turki-zade hadži Mustafe (al-ḥāğğ Muṣṭafā b. Ṣāliḥ b. H̱alīl Turkī-zāde) koju mu je za učenje Džezulijeve zbirke salavata Dalāʼil al-ẖayrāt43 dao Omer, sin Abdulkerima (ʻUmar b. ʻAbdulkarīm b. ʻAbdurrasūl al-Makkī)44. Izdata je u Meki u mjesecu zul-kadetu 1241/1826. godine. Čuva se pod signaturom R-334/2. Nalazi se na listu 74a.

Dimenzije su 15,3x10,5. Povez je kožni, s preklopom i u prilično dobrom stanju. Lijepo urađene rozete s floralnim motivima i zlatnim ukrasima obogaćuju vanjske strane korica i preklop. Na prednjoj strani vanjskih korica zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Unutrašnju stranu korica krase različiti floralni motivi u obliku koncentričnih krugova s tačkama različite debljine ucrtanim na ukrasnom papiru.

Tekst je ispisan u 13 redaka, na arapskom jeziku, nasẖ pismom bez vokalizacije i ne u najvještijem maniru. Korišteno je crno mastilo slabog kvaliteta, porozno na dodir s vlagom. Papir je tanak, žućkaste boje. Na rubovima stranica primjetna su manja oštećenja, kao i različite mrlje koje ne remete čitljivost teksta. Stranica na kojoj se nalazi idžazetnama sadrži i dio teksta ranijeg djela. Raniji tekst, kao i idžazetnama, uokvireni su debljom zlatnom trakom ojačanom s obje strane tankom crnom linijom. Nema interpunkcije, a folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Tekst idžazetname prelazi prostor predviđen za ispis teksta. Na kraju idžazetname učitelj navodi da je on lično ispisao ovu idžazetnamu.45

15. Idžazetnama hadži Mustafa-age (al-ḥāğğ Muṣṭafā b. Ṣāliḥ) koju mu je za učenje Džezulijeve zbirke salavata Dalāʼil al-ẖayrāt46 dao hadži Hasan Muslimović (al-ḥāğğ Ḥasan), muderis Muradije medrese u Gradačcu. Izdata je 3. džumadel-ahira 1241/1826. godine. Mjesto izdavanja idžazetname nije navedeno. Čuva se pod signaturom R-334/3. Nalazi se na listu 74b.

Dimenzije su 15,3x10,5. Opis poveza, korica i papira je isti kao kod rukopisa R-334/2. Tekst je ispisan u 18 redaka, na arapskom jeziku, nasẖ pismom, bez vokalizacije. Korišteno je crno mastilo slabog kvaliteta, porozno na dodir s vlagom. Osnovni tekst nije uokviren niti obogaćen iluminacijama. Iznad i s desne strane teksta, vjerovatno naknadno, povučena je linija crvene boje. Nema interpunkcijskih znakova, a folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom.

Ispod teksta idžazetname nalazi se pečat izdavača na kojem je čitljivo njegovo ime Tawakkulī ʻalā H̱āliqī, ʻabduhū Ḥasan (توكّلي علي خالقي، عبده حسن).

16. Idžazetnama Muhameda Fadlulaha Šerifovića (as-Sayyid Muḥammad Faḍlullāh Šarīf-zāde)47 koju mu je iz kaligrafije48 izdao njegov učitelj Ismail Zihni (Ismāʻīl aḏ-Ḏihnī)49 1237/1821-22. godine. Mjesto izdavanja idžazetname nije navedeno. Čuva se pod signaturom R-275/1. Nalazi se na listovima 1b-7b.

Dimenzije su 16,2x11. Tekst je na arapskom jeziku i vokalizovanim nasẖ pismom ispisan je u 9 redaka s izuzetkom prve i posljednje stranice. Papir je žućkaste boje i tanji. Nema većih oštećenja. Povez je kartonski sa iscrtanim motivima u plavoj, crvenoj i žutoj boji. Na prednjoj strani vanjskih korica zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Tekst je sa kustodama. Folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Tekst je uokviren debljom zlatnom trakom ojačanom sa dvije tanke crne linije s vanjske i jednom s unutrašnje strane. Unvan je obogaćen floralnim motivima u zlatnoj, zelenoj i narandžastoj boji. Interpunkcijski znakovi okruglog su oblika zlatnožute boje i omeđeni su tankom crnom linijom. Na listovima 3a, 6b i 7b utisnut je pečat Arhiva grada Sarajeva. Na posljednjoj stranici (7b) ispisano je nekoliko ukrasnih zlatnožutih krugova kao vid iluminacije.

17. Prijepis idžazetname Muhameda, sina Nedžmudina (Muḥammad b. Nağmuddīn)50 iz tefsira, hadisa i fikha.51 Budući da idžazetnama nije do kraja prepisana, nije poznat njen izdavač. Tekst ovog rukopisa završava se imenima učenikā kod kojih je učio izdavač ove idžazetname.52 Mjesto i datum izdavanja idžazetname nisu poznati. Čuva se pod signaturom R-474/3. Nalazi se na listovima 25a-26a.

Dimenzije su 19,5x14,5. Tekst je u 25 redaka ispisan nasẖ pismom bez vokalizacije. Prepisivač je Abū Bakr b. Walī b. Muḥammad b. Ḥasan iz Travnika.53 Napisana je na arapskom jeziku. Papir je žućkast, srednje debljine. Povez je kožni, s utisnutim rozetama na koricama i preklopu. Vidljiva su oštećenja na koricama i papiru. Na prednjoj strani vanjskih korica zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Unutrašnje strane korica su bez iluminacija. Korišteno je crno mastilo slabe kvalitete, porozno na dodir s vlagom. Osnovni tekst nije uokviren, sa kustodama je i naknadno upisanom folijacijom grafitnom olovkom.

18. Idžazetnama Fadil-paše Šerifovića54 (as-Sayyid Muḥammad Fāḍil b. as-Sayyid Muṣṭafā Nūruddīn Šarīf-zāde) koju mu je šejh Jasin Širvani Dagistani (aš-Šayẖ al-ḥāğğ Yāsīn aš-Širwānī ad-Dāġistānī)55 dao za učenje zbirke dovā al-Ḥizb al-aʻẓam wa al-aḏkār al-afẖam aš-šarʻiyya i Džezulijeve zbirke salavata Dalāʼil al-ẖayrāt.56 Idžazetnama je izdata u drugoj dekadi mjeseca redžeba 1269/20–29. aprila 1853. godine. Mjesto izdavanja nije navedeno. Čuva se pod signaturom R-804/3. Nalazi se na listovima 108b-109b.

Dimenzije su 15x10. Tekst je ispisan u 11 redaka vokalizovanim ṯuluṯ pismom, na arapskom jeziku. Povez je kožni, originalan i u dobrom stanju. Vanjsku stranu korica i preklop krase ornamenti s floralnim motivima gdje dominira zlatnožuta boja. Na zadnjoj strani rukopisa zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Povez je obložen u platneni okvir zelene boje. Rukopis se čuva u originalnoj kožnoj futroli s preklopom, koja je djelomično oštećena. Vanjska strana futrole ima zlatni okvir ojačan sa dvije zlatne linije s vanjske i unutrašnje strane. Papir je tanak, žućkaste boje. Tekst je uokviren zlatnožutom trakom ojačanom s vanjske strane dvjema crnim i jednom crvenom linijom, a s unutrašnje jednom crnom linijom. Nema unvana, ali tekst je ispisan vještom rukom. Interpunkcija ima oblik kruga u zlatnoj boji, obrubljenog tankom crnom linijom. Listovi su s kustodama, a folijacija je naknadno dopisana grafitnom olovkom. Pri dnu posljednje stranice idžazetname nalaze se simetrično iscrtani floralni motivi u vidu grančica s listovima u zlatnožutoj boji. Između njih je utisnut pečat učitelja. Ime u pečatu je čitljivo Šayẖ Yāsīn Dāġistānī (شيخ ياسين داغستاني).

19. Idžazetnama Fadil-paše Šerifovića (Sayyid Muḥammad Fāḍil-pāšā) koju mu je za učenje zbirke virdova mevlevijskog tarikata57 dao Muhamed Kudretullah58 (Sayyid Muḥammad Qudratullāh b. Sayyid Ṣaḥīḥ Aḥmad-dede Efendi). Idžazetnama je izdata 9. zul-hidždžeta 1361/9. decembra 1845. godine u Istanbulu. Čuva se pod signaturom R-804/6. Nalazi se na listu 141b.

Dimenzije su 15x10. Tekst je ispisan u 17 redaka nastaʻlīq pismom. Opis korica, papira i okvira u kojem je smješten tekst identičan je kao kod rukopisa R-804/3. Jedan dio idžazetname je na arapskom, a drugi na turskom jeziku. Idžazetnamu je svojeručno ispisao učitelj Muhamed Kudretullah. Na kraju se nalazi pečat učitelja s imenom Sayyid Muḥammad Qudratullāh al-Mawlawī (سيّد محمّد قدرة الله المولوي).59

20. Idžazetnama književnika Sulejman-efendije Pruščaka60 (al-ḥāğğ Sulaymān-efendī al-Āqḥiṣārī) koju mu je za učenje Džezulijeve zbirke salavata Dalāʼil al-ẖayrāt i Šazilijeve zbirke dova Ḥizb al-baḥr61 izdao Ahmed, sin Mustafe (Aḥmad b. Muṣṭafā b. Aḥmad al-Āqḥiṣārī). Čuva se pod signaturom R-699/1. Nalazi se na listu 1b-2b. Nema podataka o mjestu i godini izdavanja idžazetname.

Dimenzije su 16x10. Tekst je tupim perom ispisan u 17 redaka taʻlīq pismom. Rukopis se čuva u originalnoj kožnoj futroli s preklopom. Oštećen je vlagom i crvotočinom. Rozete s floralnim motivima krase zadnju koricu i preklop. Papir je tanji, žućkaste boje i s vodenim znakom evropskog porijekla. Listovi su djelomično oštećeni, dohvaćeni su vlagom i izlizani. Zbog mjestimičnih oštećenja pojedine dijelove teksta nije moguće pročitati. Listovi su bez kustoda, a folijacija je naknadno dopisana grafitnom olovkom.

Na listu 2b nalazi se bilješka (kasnijeg) vlasnika rukopisa po imenu Nūḥ. Iznad te bilješke nalazi se okrugli pečat sa čitljivim imenom Nūḥ (صاحب نوح).

21. Idžazetnama Salih-efendije, sina hadži Hasana Mostarija (Ṣāliḥ-efendi b. al-ḥāğğ Ḥasan al-Mostārī al-Bosnawī), koju mu je iz nasljednog prava62 izdao hadži Osman, sin Omera (al-ḥāğğ ʻUṯmān b. ʻUmar al-Aẖsaẖawī).63 Čuva se pod signaturom R-60. Nalazi se na listovima 1b-4a. Idžazetnama je izdata 1244/1829-30. godine. Nije zabilježeno mjesto izdavanja idžazetname.

Dimenzije su 18,5x13. Povez rukopisa je polukožni i bez preklopa. Tekst je ispisan u 15 redaka taʻlīq pismom, na arapskom jeziku, vještom rukom i u sitnijem formatu. Mastilo je crne boje i postojano na dodir s vlagom. Samo je na listu 2a tekst naknadno nadvučen grafitnom olovkom u dijelu gdje su spomenuta imena učitelja i učenika. Na listu 1b nalazi se unvan zlatnožute boje u obliku kupole, u kojem nije upisan tekst.64 Osnovni tekst idžazetname uokviren je debljom zlatnožutom linijom. Interpunkcijski znakovi okruglog su oblika zlatnožute boje. Listovi su s kustodama, a folijacija je naknadno dopisana grafitnom olovkom. Papir je tanji, žućkaste boje i s vodenim znakom evropskog porijekla. Rukopis je u dobrom stanju, ali može se primijetiti da su listovi mjestimično na rubovima dohvaćeni vlagom.

Na listu 4a, nakon završetka teksta idžazetname, nalazi se svojeručni potpis učitelja.65 Iznad potpisa utisnut je njegov okrugli pečat sa čitljivim imenom.66 Veći dio ovog lista zauzimaju u zlatnožutoj boji lijepo iscrtani floralni motivi stabla čije grane se nebrojeno puta isprepliću.

22. Idžazetnama Ahmeda Muhtarija67 (Aḥmad al-Muẖtārī), koju mu je iz kaligrafije68 izdao Ismail Zihni (Ismāʻīl aḏ-Ḏihnī). Čuva se pod signaturom R-62 i nalazi se na listovima 1b-7b.69 Prepisana je 1237/1821-22. godine. Nije zabilježeno mjesto izdavanja idžazetname.

Dimenzije su 18x12,5. Povez je kartonski. Vanjske korice ukrašene su ebru papirom. Na prednjoj strani vanjskih korica zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Unutrašnje strane korica su bez iluminacija. Na prednjoj unutrašnjoj strani korica i predlistu grafitnom olovkom upisana je signatura rukopisa. Na listu 8a i 8b nalaze se kaligrafske probe imena Muḥammad, bismile (besmele) i sl. Papir je žućkaste boje, tanji i s vodenim znakom evropskog porijekla. Mjestimično su vidljiva manja oštećenja i mrlje koja ne utječu na čitljivost teksta. Tekst je ispisan vokaliziranim nasẖ pismom, kaligrafski vještim manirom, u 9 redaka. Korišteno je mastilo crne boje, postojano na dodir s vlagom. Tekst je uokviren tamnozelenom trakom pojačanom po jednom crnom tankom linijom s unutrašnje i vanjske strane. Na listu 1b ta traka formira luk s unvanom u kojem se naziru floralni motivi, bez ispisanog teksta. Interpunkcijski znakovi su u obliku višekrake zvijezde. Omeđeni su crnom i s unutrašnje strane zelenom linijom. Za razliku od mastila korištenog za osnovni tekst, čini se da je zelena boja za interpunkciju i okvir teksta nepostojana na dodir s vlagom. Imena učenika, učitelja i još nekoliko osoba u lancu prenosilaca naknadno su nadvučena grafitnom olovkom. Tekst je s kustodama i naknadno upisanom folijacijom.

23. Idžazetnama šejha Hašima Magzalija (Hāšim al-Maġzalī?)70, koju mu je za učenje Kurʼana prema deset priznatih kiraeta71 dao Husejn, sin hadži Hamze (Ḥusayn b. al-ḥāğğ Ḥamza al-ʻĪnāsī?).72 Čuva se pod signaturom R-63/2. Nalazi se na listovima 15b-17a.73 Prepisana je 1255/1839. godine. Mjesto izdavanja je, najvjerovatnije, Istanbul.

Dimenzije su 18x12. Rukopis je bez poveza. Papir je žućkast, tanak i bez vodenog znaka. Tekst je u 17 redaka ispisan taʻlīq pismom bez vokalizacije. Korišteno je mastilo crne boje, porozno na dodir s vlagom. Osnovni tekst nije uokviren. Nema iluminacija, kao ni interpukcijskih znakova, a listovi su s kustodama i naknadno upisanom folijacijom.

Na listu 17a ispod osnovnog teksta idžazetname nalazi se svojeručni potpis učitelja. Ispod potpisa nalaze se dva pečata učitelja, okruglog oblika, sa čitljivim imenom as-Sayyid Ḥusayn (السيّد حسين). Idžazetnama završava datumom izdavanja idžazetname, a to je mjesec muharrem 1255. godine.

IDŽAZETNAME IZ RUKOPISNE ZBIRKE NACIONALNE I
UNIVERZITETSKE BIBLIOTEKE BOSNE I HERCEGOVINE

24. Idžazetnama Ahmeda Refika, sina Osmana Hamdija Bosnevija (Aḥmad Rafīq b. ‘Uṯmān al-Ḥamdī al-Bosnawī), koju mu je iz tradicionalnih i racionalnih znanosti74 izdao Muhamed Muhjidin, sin Alija Dagistanija (as-Sayyid Muḥammad Muḥyiddīn b. as-Sayyid ‘Alī aṭ-Ṭaġistānī). Čuva se pod signaturom Rs 371. Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-7a. Prepisana je 1288/1872. godine. Nema podataka o mjestu izdavanja ili prijepisa.

Dimenzije su 22x14. Povez je polukožni. Vanjska strana korica obložena je ebru papirom. Na kraju rukopisa nalazi se jedan prazan list. Papir je žute boje, tanak i s vodenim znakom evropskog porijekla. Vidljiva su manja oštećenja od vlage. Tekst je ispisan u 17 redaka taʻlīq pismom bez vokalizacije. Korišteno je mastilo crne boje postojano na dodir s vlagom, dok su crvenom bojom označeni samo istaknutiji dijelovi poput imena učenika ili dijelovi gdje započinje nova tematska cjelina.

Tekst je uokviren širokom zlatnožutom trakom koja je s unutrašnje strane pojačana tanjom zlatnožutom trakom, a s vanjske strane dvjema tankim crnim i jednom crvenom linijom. Dosta pažnje posvećeno je iluminacijskim ukrasima ovog tipa. Na listu 1b nalazi se unvan u obliku kupole satkan od floralnih motiva grančica i listova. Besmela je smještena odvojeno od osnovnog teksta. Interpunkcijski znakovi imaju oblik kružnica ispunjenih zlatnožutom bojom. Na istom listu (1b) nalazi se stari pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.75 Na istom listu upisan je i inventarni broj rukopisa. Tekst je s kustodama i naknadno upisanom folijacijom grafitnom olovkom. Na listu 7a nalazi se kolofon ispisan ispod osnovnog teksta idžazetname. Ispisan je pri dnu stranice i obogaćen je floralnim motivima zlatnožute boje. U kolofonu stoji podatak da je idžazetnamu prepisao as-Sayyid al-ḥāğğ Muḥammad Zakkī-dede al-Mawlawī 1288/1872. godine.76 Na listu 7b, nakon teksta idžazetname, utisnut je pečat, vjerovatno muderisa Muhammeda.

25. Opća idžazetnama hadži Zulfikara Galiba, sina hadži Abdulaha Bosnevija (al-ḥāğğ Ḏulfiqār Ġālib b. al-ḥāğğ ʻAbdullāh al-Bosnawī), koju mu je iz racionalnih i tradicionalnih znanosti77 izdao Ahmed Asim, sin Muhameda Kumlidževija (Aḥmad ʻĀsim b. Muḥammad al-Kūmliğawī).78 Čuva se pod signaturom Rs 372. Nalazi se na listovima 1b-7a. Idžazetnama je izdata 1308/1891. godine. Nema podataka o mjestu izdavanja idžazetname.

Dimenzije su 20,5x13. Povez je kartonski i novijeg datuma. Papir je žute boje, deblji i bez vodenog znaka. U dobrom je stanju i nema većih oštećenja. Tekst je na arapskom jeziku ispisan u 13 redaka taʻlīq pismom, bez vokalizacije. Korišteno je mastilo crne boje postojano na dodir s vlagom, dok je crvenom bojom ispisano samo ime učenika. Na listu 1b nalazi se stari pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine te inventarni broj rukopisa. Tekst je s kustodama, a folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Tekst nije uokviren i ne sadrži interpunkcijske znakove niti dodatne iluminacije. Na listu 7a nalazi se svojeručna ovjera učitelja79 i njegov pečat u kojem stoji njegovo ime.

26. Idžazetnama Saliha Rifki-efendije Nalića (Ṣāliḥ Rifqī b. al-ḥāğğ Yūsuf al-Bosnawī Īzworniqawī)80 iz islamskog nasljednog prava81, koju mu je izdao hadži Ahmed Hulusi, sin hadži Muhameda (al-ḥāğğ Aḥmad H̱ulūṣī b. al-ḥāğğ Muḥammad al-Filibawī). Čuva se pod signaturom Rs 373. Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-4b. Idžazetnama je izdata 1317/1900. godine. Nema podataka o mjestu izdavanja ili prijepisa.

Dimenzije su 23,5x18. Rukopis je bez poveza. Papir je žute boje, tanji, bez vodenog znaka. Nisu primjetna veća oštećenja. Tekst je ispisan u 15 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije. Korišteno je mastilo crne boje, postojano na dodir s vlagom, a crvenom bojom ispisani su samo istaknutiji dijelovi poput besmele, imena učitelja, učenika ili prenosilaca.

Tekst nije uokviren, bez unvana je i bez posebnih iluminacija. Ne sadrži interpunkcijske znakove. Nema kustoda, a folijacija je naknadno dopisana grafitnom olovkom. Prije početka idžazetname, na listu 1b upisano je ime učenika. Na listu 2b smješten je stari pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Na istom listu upisan je i inventarni broj rukopisa. Na listu 4b nalazi se potpis učitelja82 i pečat sa njegovim imenom Aḥmad H̱ulūṣī (أحمد خلوصي) kao ovjera idžazetname od strane njenog izdavača.

27. Idžazetnama Muharema, sina Abdulaha Bosnevija (Muḥarram b. ʻAbdullāh al-Bosnawī), koju mu je 1289/1873. godine za učenje zikra83 izdao šejh rufaijskog tarikata hafiz Ibrahim-efendija (Ibrāhīm-efendi) u tekiji Taḥtālī-bābā u Pirotu. Čuva se pod signaturom Rs 408/1. Tekst idžazetname je na osmansko-turskom jeziku. Nalazi se na listu 67a.

Dimenzije su 17,5x11. Povez je kožni, s preklopom. Papir je žućkast, deblji, s vodenim znakom evropskog porijekla. Vidljiva su manja oštećenja od vlage. Tekst je ispisan u 13 redaka nasẖ pismom. Zikr je vokaliziran, dok je potpis učitelja bez vokalizacije.84 Korišteno je crno mastilo. Okvir je zelene boje sa stiliziranim floralnim motivima. Nema dodatnih iluminacija ni interpunkcijskih znakova.

28. Idžazetnama Muharema, sina Abdulaha Bosnevija (Muḥarram b. ʻAbdullāh al-Bosnawī), koju mu je 1299/1882. godine za učenje zbirke dova Dalāʼil al-ẖayrāt85 u Plovdivu, u Bugarskoj, izdao Muhamed Emin, sin Hasana (Muḥammad Amīn b. Ḥasan).86 Čuva se pod signaturom Rs 408/2. Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listu 71a-b.

Dimenzije su 17,5x11. Kao i u rukopisu 408/1 povez je kožni, s preklopom. Papir je žućkast i industrijske proizvodnje. Tekst je vrlo vješto ispisan u 13 redaka vokaliziranim nasẖ pismom. Mastilo je crne boje i postojano na dodir s vlagom. Crvenim mastilom ispisan je naslov idžazetname i nadvučene značajnije riječi, poput imena učitelja i učenika i sl. Određene nadtekstne skraćenice u službi netipične interpunkcije, koje služe za pravilno čitanje teksta su također u crvenoj boji. Folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Kako stoji u Katalogu NUBBiH87, potvrdu da je riječ o Muḥammadu Amīnu Bošnjaku imamo na sljedećem listu (72a), gdje stoji bilješka da je al-ḥāğğ aš-šayẖ Bošnāk-zāde dobio idžazetnamu na bosanskom jeziku 13. muharrema 1298/15. decembra 1880. godine u Medini.88

Na kraju idžazetname nalazi se pečat kao ovjera idžazetname.89

29. Opća idžazetnama90 Murada Fevzija, sina Osmana Prijepoljca (Murād Fawzī b. ʻUṯmān al-Prepūlawī), koju mu je izdao Redžeb Rušdi, sin Saliha (Rağab Rušdī b. Ṣāliḥ al-Urkubawī). Čuva se pod signaturom Rs 627/1. Idžazetnama je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-11a. Ovaj rukopis je autograf, datiran 1322/1905. godine. Nema podataka o mjestu pisanja.

Dimenzije su 17,5x11. Rukopis je bez poveza. Na predlistu grafitnom olovkom ispisana je bilješka ćiriličnim pismom.91 Papir je žute boje, deblji, bez vodenog znaka. Vidljiva su oštećenja od vlage, posebno na rubovima stranica. Tekst je ispisan u 13 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije, vrlo vješto i u kaligrafskom maniru, mastilom crne boje postojanim na dodir s vlagom. Crvenom bojom nadvučeno je ime učenika i ispisan naslov smješten u unvanu na listu 1b, gdje piše iğāzatnāma. Unvan je, ne u potpunosti precizno i vješto, iscrtan u obliku trougla u centralnom dijelu i s nizom drugih vertikalno i horizontalno postavljenih linija sa mjestimično ucrtanim nizom tačkica. Tekst je uokviren tankom crvenom linijom. Na istom listu (1b) nalazi se stari pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine pored kojeg je upisan i inventarni broj rukopisa. Znaci interpunkcije u obliku manjih krugova crvene su boje. Nema kustoda, a folijacija je upisana crvenim mastilom pri dnu stranice. Folijacija je upisana tek od lista 7b završno sa listom 11a. Međutim, riječ je o folijaciji koja nije dosljedna stvarnom redoslijedu stranica ovog rukopisa. Na listu 11a, kako smo već naveli, stoji bilješka iz koje razumijemo da je riječ o autografu. Ispod osnovnog teksta idžazetname nalazi se pečat učitelja i ovjera.92

30. Idžazetnama Murada Fevzija, sina Osmana Prijepoljca (Murād Fawzī b. ʻUṯmān al- Prepūlawī), koju mu je za učenje i prenošenje poznate zbirke dova Dalāʼil al-ẖayrāt93 izdao Redžeb Rušdi, sin Saliha (Rağab Rušdī b. Ṣāliḥ al-Urkubawī).94 Čuva se pod signaturom Rs 627/2. Idžazetnama je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 11b-13b. I ova idžazetnama je autograf. Nema podataka o vremenu i mjestu pisanja.

Dimenzije su 17,5x11. Opis poveza i papira je kao u prethodnoj idžazetnami (Rs 627/1). Tekst je ispisan u 13 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije, vrlo vješto i u kaligrafskom maniru. Mastilo je crne boje. Samo je ime učenika nadvučeno linijom crvene boje. Unvan nije posebno iluminiran, već je na prvom listu idžazetname (11b) iscrtan niz linija koje tvore pravilne geometrijske oblike. Znaci interpunkcije u obliku manjih krugova crvene su boje. Nema kustoda, a folijacija je nastavljena redoslijedom koji je počeo na listu 7b prethodne idžazetname. Ispod osnovnog teksta idžazetname nalazi se pečat, vjerovatno učitelja.

31. Idžazetnama Murada Fevzija, sina Osmana Prijepoljca (Murād Fawzī b. ʻUṯmān al- Prepūlawī), koju mu je za čitanje i prenošenje poznatog djela Qaṣīda al-burda95 izdao Redžeb Rušdi, sin Saliha (Rağab Rušdī b. Ṣāliḥ al-Urkubawī).96 Čuva se pod signaturom Rs 627/3. Idžazetnama je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 14b-16a. I ova idžazetnama je autograf. Nema podataka o vremenu i mjestu pisanja.

Dimenzije su 17,5x11. Opis poveza i papira je kao u prethodne dvije idžazetname (Rs 627/1 i Rs 627/2). Tekst je ispisan u 13 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije i kaligrafskim rukopisom. Korišteno je mastilo crne boje postojano na dodir s vlagom. Ime učenika nadvučeno je crvenom linijom. Centralni dio unvana čini trougao kojeg presijecaju paralelne vertikalne linije sa strane. Tekst je uokviren tankom crvenom linijom. Interpunkcijski znakovi u obliku manjih krugova crvene su boje. Nema kustoda, a folijacija je nastavljena redoslijedom koji je počeo na listu 7b idžazetname sa signaturom Rs 627/1. Ispod osnovnog teksta idžazetname nalazi se pečat učitelja.97

32. Opća idžazetnama98 Sarač-zade Abdulaha Mensura (Sarāč-zāde ʻAbdullāh Manṣūr b. aš-šayẖ ḥāfiẓ Ibrāhīm-efendi as-Sarāyī), koju mu je izdao hadži Muhamed Tahir (Muḥammad Ṭāhir b. Sulaymān al-Bosnawī) kao dozvolu da može prenositi sve nauke koje je slušao kod njega. Čuva se pod signaturom Rs 678/1. Napisana je na arapskom jeziku, a nalazi se na listovima 1b-5a. Prijepis ovog rukopisa datiran je u prvoj dekadi muharrema 1279/29. juni – 8. juli 1862. godine.99

Dimenzije su 18,5x12,5. Rukopis je bez poveza. Papir je žute boje, deblji i bez vodenog znaka. Rukopis je u dobrom stanju i bez oštećenja. Tekst je ispisan u 15 redaka taʻlīq pismom bez vokalizacije. Korišteno je mastilo crne boje, postojano na dodir s vlagom. Na listu 1b nalazi se pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Na istom listu upisan je i inventarni broj rukopisa. Tekst nije uokviren i nema posebnih iluminacija. Tekst je s kustodama, bez folijacije i interpunkcijskih znakova. Rukopis je autograf. Ispod kolofona na listu 5a nalazi se potpis učitelja100 i njegov pečat kao ovjera idžazetname.101

33. Idžazetnama Sarač-zade Abdulaha Mensura (Sarāč-zāde ʻAbdullāh Manṣūr b. aš-šayẖ ḥāfiẓ Ibrāhīm-efendi as-Sarāyī), koju mu je za učenje i prenošenje poznate zbirke dova Dalāʼil al-ẖayrāt102 izdao hafiz Ibrahim, sin Osmana (ḥāfiẓ Ibrāhīm b. ʻUṯmān as-Sarāyī). Čuva se pod signaturom Rs 678/2. Napisana je na arapskom jeziku, a nalazi se na listovima 5b-6b. Idžazetnama je datirana u prvoj dekadi rebiul-evvela 1279/27. august – 5. septembar 1862. godine.

Dimenzije su 18,5x12,5. Rukopis je bez poveza. Opis papira, pisma i mastila identičan je opisu iz prethodne idžazetname (Rs 678/1) iz istog kodeksa. Tekst nije uokviren i nema iluminacija. Rukopis sadrži kustode, ali je bez folijacije i interpunkcijskih znakova. Idžazetnama je ovjerena pečatom učitelja sa čitljivim imenom ḥāfiẓ Ibrāhīm (حافظ إبراهيم). Na listu 6b ispod pečata idžazetname utisnut je pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.

34. Opća idžazetnama Jusufa Sudija (Yūsuf Sūdī/Sawdī b. Ibrāhīm), koju mu je izdao nepoznati učitelj da od njega, pod utvrđenim i poznatim pravilima prenošenja hadisa, može prenositi sve što je slušao od njega.103 Čuva se pod signaturom Rs 735. Napisana je na arapskom jeziku, a nalazi se na listovima 1b-6a. Nema podataka o prepisivaču, godini ni mjestu prijepisa.

Dimenzije su 22x14,5. Rukopis je bez poveza. Papir je žute boje, tanji, bez vodenog znaka. Rukopis nije u dobrom stanju. Mjestimično nedostaju dijelovi papira, a vidljiva su i manja oštećenja na rubovima papira. Tekst je ispisan u 15 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije, crnim mastilom, postojanim na dodir s vlagom. Na listu 1b nalazi se pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Na istom listu upisan je i inventarni broj rukopisa. Tekst nije uokviren i osim lijepo složenog teksta nema posebnih iluminacija.

Rukopis sadrži kustode, ali je bez folijacije i interpunkcijskih znakova. Na kraju se ne nalazi uobičajena ovjera učitelja koji je izdao idžazetnamu.

35. Idžazetnama Ahmeda, sina Muhameda Bosnevija (Aḥmad b. Muḥammad al-Bosnawī), koju mu je iz nasljednog prava104 izdao hadži Osman, sin Omera Ahsanhavija (al-ḥāğğ ʻUṯmān b. ʻUmar al-Aẖsanẖāwī). Čuva se pod signaturom Rs 822. Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-6a. Nema podataka o prepisivaču i mjestu prijepisa.

Dimenzije su 17,5x11,5. Povez je kartonski, presvučen impregniranim platnom zelene boje. Papir je žute boje, tanak, s vodenim znakom evropskog porijekla. Rukopis je u dobrom stanju. Tekst je ispisan u 9 redaka vokaliziranim nasẖ pismom, crnim mastilom postojanim na dodir s vlagom. Crvenom bojom ispisana je samo riječ wa baʻd na listu 2a. Tekst je uokviren debljom zlatnožutom trakom koja je s vanjske strane pojačana tankom crnom linijom. Rukopis je iluminacijski ukrašen. Posebna pažnja posvećena je unvanu kojim dominira zlatnožuta boja sa nekoliko floralnih motiva u vidu grančica i listova u crnoj i crvenoj boji. Tekst ne sadrži interpunkcijske znakove, a folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Kustode nisu upisane na svakom listu. Na listu 6b stoji pečat i potpis učitelja kao ovjera idžazetname.105 Tu je upisana i godina izdavanja 1269/1853. Na istom listu utisnut je stari pečat Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.

36. Prijepis opće idžazetname koju je šejh Derviš Muhamed Korkut106 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti107 izdao grupi svojih učenika108 i to: Muhamedu Hazimu (Muḥammad Ḥāzim), Muhamedu Fadilu Akhisariju (Muḥammad Fāḍil al-Āqḥiṣārī), Hasanu Dervišu Akhisariju (Ḥasan Darwīš al-Āqḥiṣārī), Salihu Fejziju Mostariju (Ṣāliḥ Fayḍī al-Mostārī), hafizu Redžebu Akhisariju (ḥāfiẓ Rağab al-Āqḥiṣārī) i Ismailu Sadiku Akhisariju (Ismāʻīl Ṣādiq al-Āqḥiṣārī). Čuva se pod signaturom Rs 823. Napisana je na arapskom jeziku. Nalazi se na listovima 1b-10b. Nema podataka o prepisivaču, godini ni mjestu prijepisa.

Dimenzije su 18,5x12. Rukopis je bez poveza. Papir je žute boje, tanji, s vodenim znakom evropskog porijekla. Na rubovima stranica vidljiva su manja oštećenja. Tekst je ispisan u 15 redaka taʻlīq pismom, bez vokalizacije, crnim mastilom, nepostojanim na dodir s vlagom. Tekst nije uokviren. Sa kustodama je, ali ne sadrži interpunkcijske znakove. Folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Na kraju idžazetname ne nalazi se uobičajena ovjera niti vrijeme izdavanja idžazetname.

IDŽAZETNAME IZ RUKOPISNE ZBIRKE BOŠNJAČKOG
INSTITUTA – FONDACIJA ADIL ZULFIKARPAŠIĆ

37. Idžazetnama hafiza Halila, sina Ibrahima Šumnevija (ḥāfiẓ H̱alīl b. Ibrāhīm aš-Šumnawī)109, koju mu je iz racionalnih i tradicionalnih znanosti izdao Husejn Fevzi (Ḥusayn Fawzī b. Muḥammad Ḥakkī as-Siwāsī). Čuva se pod signaturom Ms 52. Napisana je na arapskom jeziku, a nalazi se na listovima 1b-7b. Idžazetnama je izdata i prepisana 1324/1906. godine. Prepisivač je Ismail Sabir Šumnevi (Ismāʻīl Ṣābir aš-Šumnawī).110 Nema podataka o mjestu izdavanja ili prijepisa idžazetname.

Dimenzije su 13,5x20,5. Povez je kartonski. Vanjska strana korica je crvene boje. Na prednjoj strani vanjskih korica u centralnom dijelu nalazi se ime učenika kojem idžazetnama pripada.111 U gornjem dijelu zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Na listu prije idžazetname utisnuta su dva pečata Bošnjačkog instituta, s upisanom signaturom rukopisa.112 Naknadno je na tom listu grafitnom olovkom upisana sljedeća bilješka: Važan dokumenat iz života bugarskih muslimana – Arabisch. Papir je žute boje, tanji. Rukopis je dobro očuvan. Tekst je vješto ispisan u 15 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije. Korišteno je mastilo crne boje postojano na dodir s vlagom, dok su crvenom bojom označeni samo istaknutiji dijelovi, poput imena učenika. Posebna pažnja posvećena je iluminacijama i ukrašavanju ovog rukopisa. Na listu 1b nalazi se unvan satkan od precizno ucrtanih floralnih motiva u zlatnožutoj, zelenoj, crvenoj, žutoj, plavoj, narandžastoj, roze i crnoj boji. Tekst je uokviren širokom zlatnožutom trakom koja je s vanjske strane pojačana jednom crnom i crvenom linijom. Na svakom listu, u prostoru predviđenom za margine, iscrtani su floralni motivi u obliku vodoravno postavljene stabljike s listovima različitih boja.

38. Idžazetnama Bošnjaka Ahmeda Ferhata, sina Muhameda Čokića (Bosnawī Aḥmad Farhād b. Muḥammad)113, koju mu je iz hadisa, tefsira i drugih tradicionalnih znanosti114 izdao Muhamed Esad, sin Ahmeda (Muḥammad Asʻad b. al-Imām Aḥmad). Čuva se pod signaturom Ms 475. Napisana je na arapskom jeziku, a nalazi se na listovima 1b-8b. Idžazetnama je prepisana 27. muharrema 1255/12. aprila 1839. godine.115 Prepisivač je Esad Imam-zade (As‘ad Imām-zāde). Nema podataka o mjestu prijepisa.

Dimenzije su 12x20. Rukopis je u mehkom povezu. Na prednjoj vanjskoj korici zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Na predlistu nalazi se pečat Bošnjačkog instituta. Rukopis nema većih oštećenja, osim na gornjim rubovima stranica. Papir je žute boje. Tekst je ispisan u 17 redaka nasẖ pismom, vješto i lijepo, bez vokalizacije. Korišteno je crno mastilo postojano na dodir s vlagom, a crvenom bojom ispisane su istaknutije riječi. Ime učenika naknadno je nadvučeno grafitnom olovkom. Na listu 1b nalazi se unvan u obliku kupole sa floralnim motivima u dominantno zlatnožutoj boji sa crvenim i crnim grančicama. Prostor ispod unvana gdje se obično upisuje besmela ostavljen je prazan. Tekst je uokviren širokom zlatnožutom trakom koja je s vanjske strane pojačana crnom i crvenom linijom. Rukopis je bez kustoda i folijacije. Interpunkcijski znakovi okruglog su oblika, zlatnožute boje. Ispod potpisa prepisivača na listu 8b nalazi se pečat izdavača idžazetname. Na kraju rukopisa nalazi se zapis na osnovu kojeg se moglo utvrditi i potvrditi da primalac idžazetname nosi prezime Čokić. U tom zapisu stoji: „Idžazet-nama (diploma) moga pradjeda Ferhad-efendije Čokića. Poslije idžazeta, on je položio teološki doktorat (ru’us), te je postavljen za muderrisa u Carigradu. Njegov berat nalazi se u muzeumu u Sarajevu. Čokić A. Adil.“

39. Idžazetnama hadži Ahmeda Esada, sina hadži Jusufa Zijaudina Tikvešija (al-ḥāğğ Aḥmad Asʻad b. al-ḥāğğ Yūsuf Ḍiyāʼuddīn-efendi at-Tikwašī), koju mu je iz arapske gramatike, logike, apologetike, arapske stilistike, pravne filozofije i drugih predmeta116 izdao hadži hafiz Mustafa-efendija Elmadagi (al-ḥāğğ ḥāfiẓ Muṣṭafā-efendī Elmadaġī) pred kojim je i slušao predavanja. Osim tih nauka, navodi se da je u Istanbulu učio morfologiju i sintaksu117 pred učiteljem po imenu al-ḥāğğ ʻAlī ar-Rağāʼī ʻAlī-efendī al-Fardīğawī (al-Qardīğawī). Napisana je na arapskom jeziku. Čuva se pod signaturom Ms 659/1.

Dimenzije su 14,5x22,5. Povez je platneni, sa utisnutim zlatotiskom. Na prednjoj vanjskoj korici zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa (Ms 659). U centralnom dijelu upisano je, vjerovatno kao vlasnička bilješka, ime H̱alīl Ḥilmī b. Muḥarram. Isto ime ispisano je grafitnom olovkom na predlistu. Rukopis nema većih oštećenja. Papir je žute boje. Tekst je kaligrafski vješto ispisan u 17 redaka nasta‘līq pismom, bez vokalizacije. Korišteno je crno mastilo postojano na dodir s vlagom, a crvenim mastilom ispisane su istaknutije riječi. Pojedine riječi naknadno su nadvučene grafitnom olovkom. Tekstu idžazetname prethodi dova na dvije stranice (1b-2a).118 Na listu 1b (iznad dove) i 2b (početak idžazetname) nalaze se ukrasni unvani u zlatnožutoj boji, sa floralnim motivima u obliku grančica i listova. Ti motivi kod prvog unvana su u crvenoj i plavoj boji, a kod drugog u zelenoj i crvenoj boji. Tekst je uokviren širokom zlatnožutom trakom koja je s vanjske strane pojačana crnom linijom. Rukopis je bez kustoda. Ima originalnu folijaciju, a interpunkcijski znakovi su okruglog oblika, zlatnožute boje. Na listu 7a stoji bilješka da je idžazetnamu 10. džumadel-ahira 1327/29. juna 1909. godine prepisao Tikwašī Aḥmad As‘ad b. Yūsuf Ḍiyāʼuddīn.119 Ispod te bilješke utisnut je njegov pečat sa čitljivim imenom Aḥmad Asʻad (أحمد أسعد).

40. Idžazetnama Halila Hilmija, sina Muharema Janjevija (H̱alīl Ḥilmī b. Muḥarram Yanyawī)120, koju mu je izdao učitelj hadži hafiz Mustafa-efendija Elmadagi (al-ḥāğğ ḥāfiẓ Muṣṭafā-efendi Elmadaġī). Riječ je o općoj idžazetnami121, na arapskom jeziku, koja se nalazi na listovima 7b-13b.122 Čuva se pod signaturom Ms 659/2. Nedostaje kraj idžazetname, ali se na osnovu rukopisa zaključuje da je i ovu idžazetnamu prepisao Tikwašī Aḥmad Asʻad b. Yūsuf Ḍiyāʼuddīn 1327/1909. godine.

Dimenzije, opis poveza, papira, mastila, pisma i druge tehničke osobenosti identični su rukopisu Ms 659/1.

41. Idžazetnama Osmana, sina Ibrahima Bošnjaka (‘Uṯmān b. Ibrāhīm Bosnawī), koju mu je iz nasljednog prava123 izdao hadži Osman, sin Omera Ahsanhavija (al-ḥāğğ ʻUṯmān b. ʻUmar al-Aẖsanẖāwī)124. Napisana je na arapskom jeziku i čuva se pod signaturom Ms 418/2. Izdata je 1276/1859-60. godine, a nalazi se na listovima 18a-21a.

Dimenzije su 14x22. Povez je kožni, novijeg datuma i s utisnutim floralnim motivima u zlatnožutoj boji. Na prednjoj vanjskoj korici zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa (Ms 418). Papir je žućkaste boje i s manjim oštećenjima. Tekst je u 13 redaka ispisan nasẖ pismom, bez vokalizacije. Korišteno je mastilo crne boje, postojano na dodir s vlagom. Pojedine riječi naknadno su nadvučene grafitnom olovkom. Tekst sadrži kustode, ali nema iluminacija. Bez okvira je, nema folijacije ni interpunkcijskih znakova. Na listu 21a nalazi se potpis izdavača125 i njegov pečat kao ovjera idžazetname.126

IDŽAZETNAME IZ RUKOPISNE ZBIRKE ORIJENTALNOG
INSTITUTA U SARAJEVU

42. Idžazetnama hafiza Hamdije, sina Husejna Berberovića (ḥāfiẓ Ḥamdī b. Ḥusayn Barbarovik al-Bosnawī as-Saraylī)127, koju mu je za učenje Kurʼana na sedam načina128 izdao šejh Asim, sin Muhameda Džafića (šayẖ ʻĀṣim b. Muḥammad Ğāfīğ al-Bosnawī).129 Napisana je na arapskom jeziku, a izdata je 9. safera 1329/9. februara 1911. godine. Nalazi se na listovima 1a-19a i čuva se pod signaturom R-62.

Dimenzije su 16,5x7,5. Povez je platneni, tvrdi i plastificiran. Vanjske korice su crvene boje sa utisnutim floralnim motivima u zlatnožutoj boji. Na prednjoj vanjskoj korici zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Na početku i na kraju nalazi se po jedan zaštitni list. Papir je žućkaste boje, tanak i kvalitetan. Tekst je kaligrafski vješto ispisan u 15 redaka vokaliziranim ṯuluṯ pismom. Korišteno je mastilo crne boje, postojano na dodir s vlagom. Crvenom bojom ispisani su samo istaknutiji dijelovi teksta. Tekst je bez folijacije. Sadrži kustode i interpunkcijske znakove okruglog oblika, crvene boje. Na listu 1a umjesto naslova ispisana je bilješka.130 Na listovima 1b, 6a i 19a nalazi se pečat izdavača iz 1323/1905. godine sa čitljivim imenom ʻĀṣim b. Muḥammad Ğāfīğ (عاصم بن محمّد جافيج ). Na kraju idžazetname (19a) nalaze se potpisi svjedoka:

- Šakir Tuzlić, sin Muhameda, iz Sarajeva, Bosanac

- Hafiz Muhamed Okić, sin Jusufa, iz Jajca, član predsjedništva Ulema-medžlisa.131

Ispod potpisā nalazi se pečat u kojem je upisano Muḥammad Tawfīq.

43. Idžazetnama hafiza Ahmeda, sina Saliha, Bosanca (ḥāfiẓ Aḥmad b. Ṣāliḥ al-Bosnawī), koju mu je iz tradicionalnih i racionalnih znanosti132 izdao Ibrahim Edhem, sin Omera Islambulija (Ibrāhīm Adham b. ʻUmar al-Islāmbūlī). Idžazetnama je napisana na arapskom jeziku, a čuva se pod signaturom R-64. Nalazi se na listovima 1b-6a. Izdata je u prvoj dekadi džumadel-ahira 1331/8–17. april 1913. godine. Izdavač idžazetname je ujedno i njen prepisivač.133

Dimenzije su 22x14,5. Povez je kartonski, tvrdi, oivičen sa šest tankih zlatnožutih linija. Na prednjoj vanjskoj korici u centralnom dijelu rukom upisano Bosnalī ḥāfiẓ Aḥmad-efendī (بوسنه لي حافظ أحمد أفندي). Na istoj korici, u gornjem desnom uglu, zalijepljen je bijeli papir s upisanom signaturom rukopisa. Papir je zelenkast i tanak. Nisu primjetna veća oštećenja. Na listu 1b nalazi se unvan ukrašen floralnim motivima u zlatnožutoj, crvenoj, plavoj i zelenoj boji. Ispod unvana, prije besmele, upisano je iğāzatnāma. Tekst je uokviren širokom zlatnožutom trakom pojačanom po jednom crnom i crvenom tankom linijom s vanjske strane. Na prve dvije strane ucrtan je dodatni okvir sa tankim zlatnim, crvenim i crnim linijama sa floralnim motivima u zlatnožutoj boji između dva okvira. Tekst je kaligrafski vješto ispisan u 15 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije. Sa kustodama je i bez folijacije. Interpunkcijski znakovi su u obliku kružnica zlatnožute boje. Korišteno je mastilo crne boje, postojano na dodir s vlagom. Samo je ime učenika napisano crvenom bojom. U bilješci na kraju idžazetname, tekst je pisan drugim perom crne boje, ta‘līq pismom i bez većine dijakritičkih znakova. Ispod bilješke utisnut je pečat sa imenom izdavača i godinom.134

44. Idžazetnama Mostarca Ali Rize Karabega (Mostārī ‘Alī Riḍā b. Muṣṭafā b. Aḥmad b. Ibrāhīm Qarabeg-zāde)135, koju mu je iz tradicionalnih i racionalnih znanosti136 izdao Salih Alajbegović (Ṣāliḥ Ḥilmī b. Ibrāhīm b. Muḥammad b. Ibrāhīm b. Yūsuf b. Aḥmad b. Yūsuf Ālāybeg-zāde al-Mostārī).137 Nalazi se na listovima 1b-14a, pod signaturom R-65. Napisana je na arapskom jeziku. Prepisivač idžazetname je Ḥusayn Ḥusnī Riḍwān.138 Izdata je u mjesecu redžebu 1330/16. juni – 15. juli 1912. godine.139

Dimenzije su 20,5x15. Nema poveza. Na omotnom listu na početku ispisano je Mostārī ‘Alī Riḍā b. Muṣṭafā b. Aḥmad b. Ibrāhīm Qarabeg-zāde. Papir je bijel i novijeg datuma. Nema većih oštećenja. Tekst je ispisan u 13 redaka nasẖ pismom, bez vokalizacije. Korišteno je mastilo ljubičaste boje. Nekoliko riječi ispisano je crvenom bojom. Unvan je iluminiran i obogaćen raznobojnim geometrijskim oblicima. U centralnom dijelu unvana upisano je iğāzatnāma. Tekst je uokviren sa dvije ljubičaste linije. Sadrži kustode i originalnu paginaciju. Nema interpunkcijskih znakova. Na listu 14a je ovjera Ulema-medžlisa koja je na zahtjev izdavača idžazetname izdata 1. šabana (1)333/14. juna (1)915. godine, s pečatom Predsjedništva ulema-medžlisa za Bosnu i Hercegovinu i potpisom reisul-uleme Mehmeda Džemaludin-ef. Čauševića.140

IZVORI I LITERATURA

Izvori:

Bošnjački institut – Fondacija Adil Zulfikarpašić

Idžazetname: Ms 52, Ms 418/2, Ms 475, Ms 659/1, Ms 659/2.

Gazi Husrev-begova biblioteka

Idžazetname: R-3505/16, R-3505/17, R-3505/19, R-3505/20, R-3798, R-5492/4, R-5593/1, R-5593/2, R-8898/3, R-10472.

Historijski arhiv Sarajevo

Idžazetname: R-25, R-60, R-62, R-63/2, R-260, R-275/1, R-334/2, R-334/3, R-474/3, R-699/1, R-717, R-804/3, R-804/6.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine

Idžazetname: Rs 371, Rs 372, Rs 373, Rs 408/1, Rs 408/2, Rs 627/1, Rs 627/2, Rs 627/3, Rs 678/1, Rs 678/2, Rs 735, Rs 822, Rs 823.

Orijentalni institut u Sarajevu

Idžazetname: R-62, R-64, R-65.

Literatura:

Dobrača, Kasim, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak I (drugo izdanje), Al-Furqan, Rijaset Islamske zajednice u BiH Sarajevo, London – Sarajevo, 2000.

Gazić, Lejla, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu, Al-Furqan, Orijentalni institut u Sarajevu, London – Sarajevo, 2009.

Handžić, H. M., „Merhum H. Ali Riza ef. Karabeg“, El-Hidaje, VII, br. 7-8, 1943-44, str. 234-236.

İslam Ansiklopedisi, XXX, Türkiye Diyanet Vakfı, Istanbul, 2020.

Jahić, Mustafa, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak I, Al-Furqan, Historijski arhiv Sarajevo, London – Sarajevo, 2010.

Kadir, Ayaz, „XVIII. yüzyılda Hanefi bir muhaddis: İbn Himmât ed-Dımaşkî’nin Mısır ve Hıcâz’a yolculukları, hocaları ve hadis icâzetleri“, Necmettin Erbakan Üniversitesi İlahiyat Fakültesi Dergisi, br. 48, 2019, str. 15-46.

Kurtanović, Hamza, „Idžazetname u zbirci osmanskih dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu“, Anali GHB, XLIII, 2022, str. 87-118.

Lavić, Hamza, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak III, Historijski arhiv Sarajevo, Sarajevo, 2022.

Lavić, Osman, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak X, Al-Furqan, Rijaset Islamske zajednice u BiH Sarajevo, London – Sarajevo, 2002.

Lavić, Osman, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Al-Furqan, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, London – Sarajevo, 2011.

Mehmedović, Ahmed, Leksikon bošnjačke uleme, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2018.

Mensur, „Merhum hafiz Hamdi ef. Berberović“, Islamski svijet, III, br. 98, 1934, str. 6.

al-Muʻallimī, ʻAbdurraḥmān, Aʻlām al-Makkiyyīn min al-qarn at-tāsiʻ ilā al-qarn ar-rābiʻ ʻašar al-hiğriyy, Muʼassasa al-Furqān li at-turāṯ al-islāmiyy, 2000.

Nametak, Fehim; Trako, Salih, Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bošnjačkog instituta, svezak I, Bošnjački institut, Zürich, 1997.

Nametak, Fehim; Trako, Salih, Katalog arapskih, perzijskih, turskih i bosanskih rukopisa iz zbirke Bošnjačkog instituta, svezak II, Bošnjački institut, Zürich - Sarajevo, 2003.

Nametak, Hasan, „Mostarska ulema zadnjih sto godina“, Kalendar Narodna uzdanica, 1941, str. 80.

Pašanović, Fikret, „Jedan idžazet iz Medrese Murâdijje u Gradačcu“, Gračanički glasnik, br. 19, 2005, str. 37-40.

Popara, Haso, „Idžazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke“, Anali GHB, XXV-XXVI, Sarajevo, 2007, str. 5-44.

Popara, Haso, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak XIII, Al-Furqan, Rijaset Islamske zajednice u BiH Sarajevo, London – Sarajevo, 2004.

Popara, Haso, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak XVIII, Al-Furqan, Rijaset Islamske zajednice u BiH Sarajevo, London – Sarajevo, 2013.

Popara, Haso, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak II, Al-Furqan, Historijski arhiv Sarajevo, London – Sarajevo, 2011.

Sezen, Tahir, Osmanlı yer adları (alfabetik sırayla), T.C. Başbakanlık Devlet Arşivleri Genel Müdürlüğü, Ankara, 2006.

Spomenica Gazi Husrevbegove četiristo-godišnjice, Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1932.

Web stranice:

www.ttk.gov.tr/tarih-cevirme-kilavuzu/, datum pristupa: 15. 9. 2023.

Iğāzatnamas in Manuscript Collections in Sarajevo

Summary

This paper represents a continuation of the broader cataloguing description of iğāzatnamas in the manuscripts at Gazi Husrev-beg’s Library in Sarajevo, the Historical Archives of Sarajevo, the National and University Library of Bosnia and Herzegovina, the Bosniak Institute - Adil Zulfikarpašić Foundation, and the Oriental Institute in Sarajevo. It is well worth mentioning that this is the third paper that deals with this topic in the Annals of Gazi Husrev-beg’s Library. Prior to this work, Haso Popara in his paper „Iğāzatnamas in the Manuscripts of Gazi Husrev-beg’s Library” covered 63 iğāzatnamas from the manuscript collection of Gazi Husrev-beg’s Library with a brief cataloguing description, while in the previous issue of the Annals of Gazi Husrev-beg’s Library, iğāzatnamas from the Collection of Ottoman Documents of Gazi Husrev-beg’s Library were discussed in the paper „Iğāzatnamas in the Collection of Ottoman Documents of Gazi Husrev-beg Library’s in Sarajevo”. With this paper, we complete this very important topic from our cultural heritage. Along with the previous works, this paper should be treated as a starting point, where, in addition to cataloguing clarity, future researchers of the cultural-historical heritage of Bosnia and Herzegovina can find information that delves beneath the surface, and such information, analytically prepared and arranged, can be easily incorporated into broader and thematically more precise research. In this paper, we have maintained the same methodology for presenting iğāzatnamas as practiced in previous works. We have omitted introductory considerations as they have been thoroughly addressed in previous papers pertaining to this topic. For easier navigation through the paper, we have not listed the manuscript catalogues of the institutions, whose manuscript collections we are discussing, in footnotes but have provided them at the end. The paper presents ten iğāzatnamas from the manuscript collection of Gazi Husrev-beg’s Library, followed by thirteen from the Historical Archives of Sarajevo, thirteen from the National and University Library, five from the Bosniak Institute, and three from the Oriental Institute in Sarajevo. They are arranged chronologically within each of the mentioned institutions.

Keywords: iğāzatnama, iğāza, sanad, regesta, manuscript.