UDK: 28:371.279.8(093)(497.6)

Pregledni naučni rad

Hamza Kurtanović

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu

Idžazetname u zbirci osmanskih dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu

Sažetak

U ovom radu predstavljeno je dvadeset idžazetnama koje se čuvaju u Zbirci osmanskih dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke. S izuzetkom jedne idžazetname, sve ostale su rukopisni primjerci. Obrađene idžazetname pripadaju različitim autorima i izdavane su za različite discipline. Neke od njih izuzetno su vrijedne zbog svojih iluminacija ili nekog drugog elementa koji ih čini jedinstvenim. Idžazetnama, uz svoje sastavne elemente, jeste resurs iz kojeg se mogu crpiti podaci za izučavanje školstva i obrazovanja. Budući da neke idžazetname datiraju iz perioda 20. stoljeća, moguće je kroz ovjere istih analizirati i pratiti promjene u obrazovnim regulativama. Navedene ovjere, koje se javljaju početkom prošlog stoljeća, prikaz su potrebe da se tradicionalni oblici diploma usklade s potrebama novog vremena. U tom smislu, u ovom radu ovjere su tumačene kao sastavni dio idžazetname. U prilog tome da se idžazetnama može posmatrati kao zaseban književni žanr ide činjenica da izdavač iste ne odstupa od tradicionalne forme idžazetname. Tu vjernost tradicionalnoj formi idžazetname, koju su slijedili njeni izdavači, primjećujemo kroz obrasce idžazetnama s ostavljenim prostorom za ime učenika, kao što je slučaj u pojedinim idžazetnamama u ovome radu. Jer, često je ta vjerodostojno preslikana forma obogaćena visokostiliziranim, rimovanim i ritmovanim tekstom. Zbog te svoje specifičnosti, prevodiocima idžazetnama nerijetko biva izazov prenijeti sve stilske i sadržajne vrijednosti u prijevodu na bosanski jezik. Odlučili smo da obradu, u skladu sa stanjem idžazetname i dostupnim podacima, utemeljimo na širokom opisu vanjskog i unutrašnjeg izgleda, ali i podacima o sadržaju idžazetname. Pri tome, navodili smo i najosnovnije podatke, kao što su: ime učitelja, ime učenika, vrsta idžazetname, jezik, signatura, broj listova, mjesto izdavanja, datum izdavanja i dimenzije.

Ključne riječi: idžazetnama, iğāza, sened, regesta, rukopis.

O etimologiji, sadržaju i klasifikaciji idžazetnama

Riječ iğāza nosi niz značenja, kao što su: dopuštenje, ovlaštenje, punomoć, odobrenje, licenca, diploma.1 Korijen ove riječi čine konsonanti ğ, w, z. Riječ iğāza masdar je četvrte proširene glagolske vrste u arapskom jeziku, sa paradigmom ifʻāl. Glagol ağāza, iz kojeg je izveden spomenuti masdar, pored svojih primarnih značenja, kao što su proći kroz, proputovati, ostaviti za sobom, izvršiti, može imati i značenja koja možemo poistovjetiti sa značenjima masdara iğāza. To su: ovlastiti, opunomoćiti, potvrditi, odobriti.

U kombinaciji sa perzijskim sufiksom nâme, izvedenim iz imenice istoga oblika2, arapski masdar iğāza tvori izraz iğāzatnāme (icâzetname) u značenju papira ili dokumenta za dozvolu.3 Postoje i drugi izrazi izvedeni iz ovog korijena, u različitim morfološkim oblicima, koji korespondiraju sa glavnim značenjskim odrednicama idžaze ili idžazetname.4

Termin iğāza u hadiskoj nauci koristio se u značenju davanja usmenog ili pismenog odobrenja za prenošenje hadiske predaje. Općenito, idžazetnama bi se mogla definisati kao pisani dokument koji su učitelji davali učenicima koji su svoje obrazovanje upotpunili u medresama, tekijama ili u određenoj oblasti zanatstva.5

Postoje opće i posebne idžazetname. Opće idžazetname dodjeljivane su učenicima koji su stekli obrazovanje iz više islamskih oblasti. Posebne idžazetname dodjeljivane su učenicima koji su stekli obrazovanje iz jedne naučne oblasti ili za određeno djelo iz neke oblasti. Naprimjer, idžazetnama za hadis, šerijatsko nasljedno pravo, Buharijev ili Muslimov Ṣaḥīḥ itd.6

Sastavni dijelovi idžazetname su:

1. Besmela – uvodna bismila zauzimala je mjesto na početku idžazetname. Tradicija je nalagala da prvi red svih pisanih tekstova, tj. rukopisa u islamskoj literaturi počinje bismilom, kao premisom kojom se počinje svaki važan posao;

2. Hamdela – zahvala Allahu za blagodati kojima nas dariva;7

3. Taslija – podrazumijeva učenje salavata na poslanika Muhammeda,
a. s.;8

4. Kelime-i šehadet;9

5. Isticanje važnosti znanja, spoznaje i dotične nauke. Obično se ajetima, hadisima i riječima velikih islamskih učenjaka nedvosmisleno ukazuje i podsjeća na važnost učenja i podučavanja;10

6. Isticanje važnosti seneda u idžazetnami, tj. koliko je naučna linija (silsila) važan element idžazetname. Dakle, sened kao svojevrsna potvrda autentičnosti i ispravnosti važan je i neizostavan dio prenošenja znanja u islamskoj tradiciji.11 Isticanje silsile i seneda jeste garancija da je učenik svoje obrazovanje stekao na vjerodostojnim izvorima i pred priznatim učiteljima. Također, potpuni smisao tradicije izdavanja idžazetnama može se ogledati kroz kontinuitet i prirodu lančanog prenošenja. Na taj način vršila se verifikacija priznate i vjerodostojne literature, ali i prenosilaca koji su činili naučnu liniju;

7. Navođenje imena učenika12, s posebnim naglaskom na učenikove kompetencije glede nauke za koju prima idžazetnamu. U tom smislu, navodi se koliko je vremena utrošio na izučavanje te nauke pred svojim učiteljem itd.;

8. Navođenje učiteljeve silsile i potvrda da učenik sada može samostalno prenositi to znanje na svoje učenike. U silsili učitelj spominje ime svog učitelja, zatim ime učiteljevog učitelja, pa sve do prvog i osnovnog izvora relevantnog za tu nauku. Najčešće taj lanac seže do Poslanika, a. s.;

9. Savjeti učitelja učeniku na koji način će ispuniti preuzetu odgovornost. U ovom dijelu, učitelj obično od učenika traži da ga se sjeti u svojim dovama;

10. Na kraju idžazetname, kao i na početku, dolazi zahvala Bogu (ḥamdala) i salavati na Poslanika (taṣliya);

11. Ispod teksta idžazetname učitelj ispisuje svoje ime, porijeklo13 te mjesto i datum izdavanja idžazetname. Uobičajeno je da se ispod potpisa nalazi učiteljev pečat.14

Dodjela idžazetname učeniku bila je sastavni dio sistema islamskog obrazovanja i zauzimala je važno mjesto unutar te tradicije. Razina obrazovanja ili stečenog znanja iz neke discipline mogla se vrednovati na različite načine. Praktičan i vjerodostojan način da se pristupi tom vrednovanju bio je putem izdavanja idžazetnama. Nakon što bi učenik pred učiteljem završio školovanje15, dodjeljivala bi mu se idžazetnama. Sa svojim uobičajenim strukturalnim elementima i lancem prenosilaca, idžazetnama je izdavana za različite discipline. Najčešće su to bile islamske discipline poput hadisa, tefsira, fikha itd., ali očigledna je njena prisutnost i u drugim naučnim oblastima, kao što su matematika, medicina, farmacija itd.

Kroz historiju islama pokazalo se da učenjaci koji su autoriteti u svojoj oblasti nisu stasavali lahko i za kratko vrijeme. Oni su ostavili trag u prošlosti i postali uzorom generacijama koje su dolazile, ali iza tog uspjeha, bez sumnje, stoje strpljivost i spremnost da svoj život posvete znanju. Nakon dugotrajnog školovanja u obrazovnim ustanovama sticali su pravo na „svjedodžbu” primjerenu njihovoj znanstvenoj razini, kojom su dokazivali da su kompetentni u svojim stručnim područjima. To je bio način da se aktivno uključe u društveni život.16

Danas bismo idžazetnamu mogli nazvati diplomom, licencom ili potvrdom o kvalifikaciji. U svakom slučaju, dvojaka je primjena i važnost idžazetnama. Kao prvo, njihova vrijednost može se crpiti u sferi sentimentalnoga kao neka vrsta trajnoga sjećanja na učenjake iz prošlosti. Takva vrijednost, zasigurno, afirmira tradiciju sjećanja. Istovremeno, ti tekstovi, najčešće pisani rukom i pripremani s velikom pažnjom, predstavljaju znanstvene dokumente koji imaju važno mjesto u povijesti islamskog obrazovanja, jer dokumentiraju sve ono što je jedan učenik stekao od znanja i to vjerodostojno prenio kasnijim generacijama.

Dodatni značaj idžazetname ogleda se u njenoj iscrpnosti u pogledu biografskih elemenata učitelja i učenika. Primjera radi, u idžazetnami Derviša Korkuta navedeni su elementi autorovog profesionalnog života: u kojem gradu radi, na kojoj poziciji itd.17 Prema tome, idžazetname su svojevrsne biografske i bibliografske mape izdavača i primaoca, a često i drugih značajnih ličnosti koje izdavač izdvaja po određenim prioritetima i utvrđenom naučnom konsenzusu.

Korpus i metoda analize idžazetnama u Zbirci osmanskih
dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu

U ovom radu obrađeno je ukupno 20 idžazetnama.18 Uglavnom je riječ o idžazetnamama koje su izdavane za islamske znanosti (hadis, tefsir, fikh i sl.). Ipak, među njima se nalaze i idžazetname za učenje virdova19, vođenje nekog esnafa i sl. Zbog toga smo za pojedine idžazetname ponudili i alternativne nazive, jer njihov sadržaj ne odgovara u potpunosti sadržaju tradicionalne idžazetname.20

Obrađene idžazetname razlikuju se po obimu, pismu, iluminacijama i drugim karakteristikama. Istovremeno, nekima od njih nedostaju osnovni elementi (ime učenika, datum, potpis učitelja i sl.) koji služe da se idžazetnama kompletno i temeljito obradi. S druge strane, elementi kao što su margine, zaštitni listovi, te vanjska ili unutrašnja strana poveza nerijetko su izvor važnih saznanja i relevantni za dodatno istraživanje.21

Prilikom određivanja vrste idžazetname, u fusnotama smo redovno navodili originalni tekst. Često su idžazetname bile potvrde o sticanju znanja iz više disciplina, te se ovaj metod, radi potpunog uvida, činio najvjerodostojnijim.

U ovom radu redoslijed idžazetnama usklađen je sa brojem signature pod kojom su prvotno zavedene. Prilikom njihove obrade, za cilj smo imali utvrđivanje sljedećih elemenata: ime učitelja, ime učenika, vrsta idžazetname, jezik, signatura, broj listova, mjesto izdavanja, datum izdavanja i dimenzije. Osim ovih elemenata, navodili smo u kakvom stanju se nalazi idžazetnama, kao i sve druge bilješke na marginama, zaštitnim listovima ili povezu koje bi, eventualno, bile od koristi istraživačima. Detaljno smo, gdje god je bilo moguće, ponudili biografske i bibliografske podatke učitelja i učenika.

Pregled idžazetnama

1. Idžazetnama hafiza Muhameda Nazifa, sina Ahmeda (Muḥammad Naẓīf b. Aḥmad al-Bosnawī as-Saraylī), iz Sarajeva, koju mu je izdao Ahmed, sin Husejna (Aḥmad b. Ḥusayn, poznat kao Etmekči-zade). Riječ je o muderiskoj idžazetnami22 na arapskom jeziku, koja se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod signaturom A-1232/TO i nalazi se na listovima 1b-11a. Idžazetnama je izdata 3. redžeba 1240/21. februara 1825. godine. Nema podataka o mjestu izdavanja. Dimenzije su 11,5 x 17,5 cm. Na početku rukopisa nalazi se jedan, a na kraju dva zaštitna lista, bez poveza. Na zaštitnom listu 1a nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke. Na ovom listu stoji bilješka da idžazetnama ima deset listova.23 Vjerovatno je riječ o bilješci njenog nekadašnjeg vlasnika. Ostale bilješke na ovom zaštitnom listu tek su parcijalno čitljive. Na listu 1a nalazi se namjerno brisana vlasnička bilješka. Ova idžazetnama predstavlja ukrašen kaligrafski primjerak. Listovi su sa kustodama. Tekst je ispisan nasẖ pismom. Stranice su uokvirene širokom zlatnožutom trakom pojačanom dvjema tankim crnim linijama.24 Osnovni tekst pisan je crnim mastilom lošeg kvaliteta, poroznim na dodir s vlagom. Vidljiva su djelimična oštećenja vlagom u uglovima stranica. Interpunkcija koja u tekstu odvaja rečenice ili njene dijelove okruglog je oblika, zlatnožute boje. Unvan (naslov) je, također, većim dijelom oživljen zlatnožutom bojom. U obliku je kupole i u njemu su raspoređeni floralni motivi s grančicama i listovima u plavoj i crvenoj boji, omeđeni s dva okvira u plavoj i roza boji. Prostor predviđen za dekorativni ispis unvana ostavljen je neispisan. Na listu 5b, pri dnu stranice, u pravougaoniku uokvirenom tankom linijom, na zlatnožutoj podlozi bijelom bojom ispisano je ime učenika.25 Idžazetnama je potpisana rukom učitelja.26 Ispod potpisa nalazi se njegov lični pečat iz 1236/1820-21. godine, što označava godinu izrade pečata, sa čitljivim imenom (عبده أحمد)27.

2. Idžazetnama Salima Hilmija Hadžiomerovića (Sālim b. Muṣṭafā Ḥilmī al-Bosnawī)28 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti29, koju mu je izdao Ahmed Ramiz Šehri (Aḥmad Rāmiz b. Ḥasan al-Istanbūlī).30 Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-10a pod signaturom A-2260/TO. Izdata je u Istanbulu u drugoj dekadi džumadel-ahira 1322/23. august – 1. septembar 1904. godine. Na listu 1a stoji ovjera Ministarstva vera Kraljevine SHS, datirana 26. decembra 1923. godine.31 Dimenzije su 14,5 x 22,5 cm. Ova idžazetnama je kaligrafski ukrašen primjerak ispisan nasẖ pismom. Prilikom uvezivanja dodan je na početku jedan, a na kraju dva zaštitna lista. Povez rukopisa je kartonski, u dobrom stanju. Korice s vanjske strane ukrašene su okvirom sa širokom zlatnožutom trakom pojačanom po jednom tankom linijom s unutrašnje i vanjske strane. Centralni dio čini pravougaono polje popunjeno linijama koje se međusobno sijeku i formiraju kvadratne oblike s utisnutim krugovima zlatnožute boje. Okvir centralnog pravougaonog polja čine dva tanka okvira zlatnožute boje. U gornjem dijelu ovog polja, u centralnoj poziciji, upisano je ime primaoca idžazetname (سالم أفندي). Unutrašnja strana preklopa presvučena je ukrasnim ebru papirom sa svijetloplavom podlogom na koju su utisnute zvijezde i krugovi koji su u nizovima naizmjenično postavljeni jedni pored drugih. Listovi sadrže kustode, a na naslovnom listu nalazi se unvan, bogato ukrašen floralnim elementima u zlatnožutoj, plavoj, zelenoj i crvenoj boji. Na bijeloj podlozi u sredini unvana crvenim mastilom ispisano je iǧāzatnāma. Tekst osnovnog djela pisan je nasẖ pismom i crnim mastilom, postojanim na dodir sa vlagom. Uokviren je zlatnom trakom koja je pojačana crvenom linijom s vanjske i tankom zlatnom linijom s unutrašnje strane. Izuzetak je ime primaoca idžazetname, koje je ispisano crvenim mastilom. Komentarisani dijelovi teksta pisani su crnim mastilom. Na rukopisu nisu vidljiva veća oštećenja. Interpunkcija za odvajanje rečenica ili njenih dijelova ima oblik kruga zlatnožute boje. Na listu 10a, nakon savjeta učitelja učeniku i dove slijedi svojeručna bilješka izdavača idžazetname u kojoj, nakon zahvale Bogu i salavata na Muhammeda, a. s., učitelj kaže da je izdiktirao ovu idžazetnamu u drugoj dekadi džumadel-ahira 1322. godine.32 Ovjerena je njegovim ličnim pečatom, a samo dio je čitljiv (السيد أحمد).33

3. Opća idžazetnama34 Salima Hilmija Hadžiomerovića.35 Izdavač idžazetname je Ahmed Ramiz Šehri. Nalazi se na listovima 10b-21a pod signaturom A-2260/TO. Izdata je u Istanbulu u drugoj dekadi džumadel-ahira 1322/23. august – 1. septembar 1904. godine. Budući da se nalazi u istom povezu kao i prethodno navedena idžazetnama, obilježja poveza, bilo vanjske ili unutrašnje strane, identična su idžazetnami pod istom signaturom, na listovima 1a-10a. Dovoljno je navesti samo stavke po kojima se ova idžazetnama razlikuje od prethodne. Unvan koji se nalazi na naslovnom listu bogato je ukrašen floralnim motivima u plavoj, crvenoj, zlatnožutoj i zelenoj boji. Pismo, mastilo, linije oko teksta i njihove boje, okviri za komentare te dimenzije isti su kao u prethodnom rukopisu. Na listu 21a stoji bilješka izdavača idžazetname, ovjerena njegovim pečatom.36 U pečatu je, kao i u prethodnoj idžazetnami, vidljiv samo jedan dio imena (السيد أحمد). Na listu 21b, nakon osnovnog teksta idžazetname, potpisa i pečata izdavača, nalazi se nekoliko stihova koje je, najvjerovatnije, prepisao izdavač lično.37

4. Opća idžazetnama hadži Hasana Bišćaka Muhamedagića (al-ḥāğğ Ḥasan Ḥusnī b. ʻĀrif al-Bosnawī al-Bihkawī al-šahīr bi Muḥammad-aġāzāde)38 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti39 na arapskom jeziku. Nalazi se na listovima 1b-10a pod signaturom A-2261/TO. U idžazetnami su navedeni senedi za tefsir, fikh, hadis, kao i za djela kao što su Buharijev i Muslimov Ṣaḥīḥ. Idžazetnamu je izdao Salih Hilmi (Ṣāliḥ al-Ḥilmī b. Ibrāhīm al-Bosnawī al-Izaničawī)40 1313/1895-96. godine u Istanbulu. Dimenzije su 13,5 x 20,5 cm. Na početku i na kraju rukopisa nalazi se po jedan zaštitni list. Listovi su u dobrom stanju, nisu dohvaćeni vlagom i djelomično su odvojeni od poveza. Povez rukopisa je kartonski, relativno dobro očuvan. Vanjsku stranu korica čini okvir sa zlatnožutom trakom, ojačanom dvjema tankim zlatnožutim linijama sa vanjske i unutrašnje strane. U centralnom dijelu nalazi se okvir u obliku pravougaonika zlatnožute boje. Kao i okvir unutar kojeg se nalazi, i ovo polje ojačano je dvjema tankim zlatnožutim linijama s vanjske i unutrašnje strane. U ovom centralnom dijelu stoji ime učenika na komadu papira koji je, najvjerovatnije, naknadno zalijepljen.41 Ova idžazetnama bogata je iluminacijama. Listovi sadrže kustode, a stranice su uokvirene širokom zlatnožutom trakom, ojačanom dvjema tankim crnim linijama s vanjske i jednom tankom linijom crne boje s unutrašnje strane. Tačke su urađene u obliku nepravilnih krugova ili cvjetova ukrašenih dominantno zlatnožutom, ali i crvenom, zelenom i plavom bojom. Tekst je pisan nasẖ pismom i crnim mastilom, postojanim na dodir s vlagom. Izuzetak su imena učenika i učitelja, koja su pisana crvenim mastilom (3b, 8b). Ukrasni unvan nalazi se na naslovnom listu sa zlatnožutom podlogom na kojoj se isprepliću floralni motivi sa mnoštvom grančica, listova, cvjetova i pupoljaka u zelenoj, crvenoj, roza, narandžastoj, bijeloj i sivoj boji. Tekst je obogaćen i rozetama sa vodoravno i okomito postavljenim stabljikama iz kojih izbijaju tanke grančice, listovi i cvjetovi. Na listu 10a upisana je bilješka učitelja i njegov lični pečat iz 1312/1894-95. godine, sa imenom Salih Hilmi (صالح حلمي).42 U potpisu učitelj uz dovu navodi svoje ime i datum izdavanja idžazetname.43

5. Druga idžazetnama hadži Hasana Bišćaka Muhamedagića44, zavedena pod istom signaturom (A-2261/TO), izdata je za učenje zbirke Dalāʼil al-ẖayrāt.45 Nalazi se na listovima 10b-11b u istom povezu. Idžazetnamu je izdao Salih Hilmi46 1313/1895-96. godine u Istanbulu. Nalazi se u istom povezu kao prethodna idžazetnama i ima iste karakteristike kao prethodno navedena idžazetnama u pogledu mastila, boje, okvira glavnog teksta itd.47 Izdvojili bismo drugačije izrađen unvan na naslovnom listu ove idžazetname koji je pravougaonog oblika, obrubljen zlatnom trakom sa stiliziranim floralnim motivima između kojih, u centralnom dijelu, na mjestu predviđenom za ispis unvana, nije napisano ništa. Uvod u ovu idžazetnamu počinje bismilom koja je s obje strane ukrašena rozetama zelene boje u obliku vodoravno postavljene stabljike sa zlatnožutim listovima. Na listu 11b, kao i u prethodnoj idžazetnami, nalazi se potpis učitelja i njegov lični pečat iz 1312/1894-95. godine, sa imenom Salih Hilmi (صالح حلمي). U potpisu učitelj navodi svoje ime i datum izdavanja idžazetname.48 Na listu 12a nalazi se ovjera idžazetname sa pečatom Ulema-medžlisa u Sarajevu od 12. jula 1925. godine i potpis reisul-uleme Mehmeda Džemaludin-efendije Čauševića.

6. Idžazetnama hafiza Omera Besim-efendije Džabića (Ğābīć ʻUmar Basīm b. al-ḥāğğ Muḥammad b. al-ḥāğğ Šākir al-Mūstārī)49 iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.50 Idžazetnamu je izdao Muhamed-efendija Kurt (al-ḥāğğ Muḥammad Farīd b. al-ḥāğğ Aḥmad b. al-ḥāğğ Nūḥ al-Mūstārī)51 29. džumadel-ahira 1331/5. juna 1913. godine.52 Mjesto izdavanja idžazetname nije navedeno. Nalazi se na listovima 1b-10a pod signaturom A-2262/TO i napisana je na arapskom jeziku. Ovaj rukopis predstavlja prijepis originalne idžazetname.53 Na listu 1a iznad starog pečata Gazi Husrev-begove biblioteke stoji puno ime učenika. Dimenzije su 16 x 20 cm. Povez je kartonski, bez zaštitnih listova. Listovi su, najvjerovatnije, naknadno lijepljeni nekom ljepljivom trakom i djelomično su odvojeni od poveza. Vanjsku i unutrašnju stranu korica čini karton bez iluminacija, te je moguće da je on i naknadno iskorišten za ukoričavanje ovog prijepisa. Ovaj prijepis ispisan je u bilježnici sa širokim linijama čiji papir je tanak, tamnobijele i žućkaste boje. Na naslovnom listu nalazi se unvan u obliku kupole, iscrtan grafitnom olovkom. Unvan je uokviren poljem u obliku pravougaonika, a njegova unutrašnjost popunjena je geometrijskim oblicima. Iznad ovog pravougaonika nalazi se još jedna iscrtana kupola. U centralnom dijelu unvana crvenim mastilom ispisano je al-Iğāza. Osnovni tekst pisan je nasẖ pismom i crnim mastilom54, nepostojanim na dodir s vlagom. Uokviren je s dvije tanke, grafitnom olovkom iscrtane linije, iznad kojih je istom olovkom dopisana folijacija. Listovi su bez kustoda i sa originalnom paginacijom. Komentarisani dijelovi teksta ispisani su, kao i osnovni tekst, crnim mastilom. Interpunkcija nije bilježena. Na listu 10a, nakon osnovnog teksta, u prijepisu je navedena i bilješka koju je, najvjerovatnije, izdavač idžazetname u originalu lično napisao.55

Na listovima 10b i 11a nalaze se sljedeće ovjere:56

1. Ovjera Vakufsko-mearifske komisije u Mostaru datirana 24. februara 1929. godine, sa potpisom Ibrahima Čelebića i pečatom spomenute komisije.57

2. Ovjera Ulema-medžlisa u Sarajevu datirana 15. ramazana 1347/25. februara 1929. godine, s potpisom reisul-uleme Mehmeda Džemaludin-ef. Čauševića i pečatom Ulema-medžlisa u Sarajevu.

3. Ovjera muftijstva u Mostaru datirana 15. juna 1935. godine, s potpisom mostarskog muftije hafiza Omera (Džabića) i pečatom muftijstva u Mostaru.58

7. Idžazetnama Sadika Sidkija (Ṣādiq Ṣidqī b. Aḥmad Oğāqlī) iz racionalnih i tradicionalnih znanosti.59 Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-10b pod signaturom A-2263/TO. Idžazetnamu je izdao Sulejman Fazlić (Sulaymān Ṣabrī ibn ʻUṯmān).60 Izdata je 1910. godine, a mjesto izdavanja nije navedeno. Dimenzije su 13,5 x 21 cm. Povez je kartonski, a na vanjskoj strani korica ucrtani su nepravilni geometrijski oblici. Djelimična oštećenja vidljiva su u uglovima korica i na hrbatu, a listovi su mjestimično dohvaćeni vlagom i crvotočinom. Na početku rukopisa nema zaštitnog lista, dok se na kraju nalazi jedan zaštitni list koji nije sačuvan u potpunosti. Unutrašnja strana korica obložena je papirom zelene boje. Na listu 1a nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke. Desno od pečata nalazi se ispisano ime Ṣādiq-afandī.61 Na ovom listu, u njegovom centralnom i donjem dijelu, ispisano je još nekoliko bilješki koje, na prvi pogled, nemaju konkretan značaj u opisivanju elemenata ovog rukopisa. Listovi su sa kustodama, bez folijacije. Na naslovnom listu (1b) nema unvana, već tekst odmah počinje bismilom i hamdelom. Tekst osnovnog djela pisan je taʻlīq pismom i crnim mastilom62, postojanim na dodir s vlagom. Tekst nije uokviren i ne sadrži komentarisane dijelove. Interpunkcije za odvajanje rečenica nema.

Na listu 10b nalazi se potpis i pečat izdavača. Na pečatu je čitljivo ime (سليمان صبري بن عثمان).63 Na istom listu (10b), ispod teksta idžazetname i učiteljeva potpisa, nalazi se ovjera datirana 1910. godine, sa potpisom Smajlović Sulejmana64, predsjednika Vakufsko-mearifske komisije u Derventi, i pečatom navedene komisije. U gornjem dijelu nalazi se pečat predsjedništva Ulema-medžlisa za Bosnu i Hercegovinu, a pored njega potvrda da je ova
idžazetnama 26. tišrini evvela 1910. godine pregledana i ovjerena od strane spomenutog Ulema-medžlisa. Pokraj teksta ovjere nalazi se pečat koji nije čitljiv.

8. Idžazetnama Ibrahima Edhema (Ibrāhīm Adham b. Muṣṭafā Nazīf) iz šerijatskog nasljednog prava.65 Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-3b pod signaturom A-2264/TO. Idžazetnamu je izdao Mustafa Teufik (Muṣṭafā Tawfīq b. Zayn al-ʻĀbidīn al-Bosnawī) 1279/1862-63. godine. Nisu navedeni podaci o mjestu izdavanja. Najvjerovatnije je riječ o autografu izdavača idžazetname, Mustafe Teufika. Dimenzije su 13 x 19,5 cm. Rukopis je bez poveza. Na listu 1a nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke, iznad kojeg je crnim mastilom ispisana zahvala Bogu i salavati na Poslanika. Na zaštitnom listu 1a, na kraju rukopisa, djelimično se nazire stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke, a iznad njega ispisana je crnim mastilom duža bilješka. Uvidom u njen sadržaj primijetili smo da nije povezana s osnovnim tekstom idžazetname i predstavlja zaključak nekog lingvističkog problema. Na zaštitnom listu 1b nalaze se dva retka, ista kao prva dva retka iz spomenute bilješke na zaštitnome listu 1a. Tekst je ispisan ta‘līq pismom i crnim mastilom lošeg kvaliteta, poroznim na dodir s vlagom. Listovi su bez kustoda i folijacije. Vidljiva su oštećenja vlagom gotovo cijelom širinom listova, a djelimično manje primjetna su i oštećenja vlagom dužinom hrbata. Interpunkcije za odvajanje rečenica nema, kao ni drugih posebno iluminiranih i kaligrafski dotjeranih dijelova. Prema tome, ovaj rukopis na naslovnoj strani nema unvana, već odmah nakon bismile počinje hamdelom. Na pojedinim mjestima tekst je nadvučen grafitnom olovkom. Na listu 3b, nakon uobičajene zahvale Bogu i salavatā na Poslanika slijedi potpis učitelja66 sa njegovim punim imenom. Ispod je navedena godina izdavanja i prijepisa idžazetname, zajedno sa pečatom izdavača. Ime u pečatu je djelomično čitljivo, Muṣṭafā (مصطفى).

9. Prijepis idžazetname Derviš-efendije Korkuta (Darwīš Qorqūd)67 koju mu je za racionalne i tradicionalne znanosti68 izdao njegov otac
Muhamed Asim-efendija Korkut (Muḥammad ʻĀṣim)69, a njemu njegov otac Muhamed Hazim-efendija Korkut (Muḥammad Ḥāzim).70 Lanac prenosilaca nastavlja se dalje na oca Hazim-efendije, Derviša Muhamed-efendiju Korkuta (Muḥammad Darwīš).71 Ovo predstavlja zanimljivu i raritetnu pojavu dugog lanca koji je, osim preko znanstvene poveznice, uočljiv i po porodičnoj liniji, koja se nije prekidala duži vremenski period.

Ova idžazetnama napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-6a pod signaturom A-2265/TO. Izdata je 1346/1927. godine u Travniku. Dimenzije su 24 x 47,5 cm. Nema poveza i bez zaštitnih je listova. Rukopis je ispisan u bilježnici sa širokim linijama. Papir je tanak i žućkaste boje. Listovi su bez kustoda i sa originalnom paginacijom. Na listu 1a nalaze se dva stara pečata Gazi Husrev-begove biblioteke. Tekst je pisan taʻlīq pismom i crnim mastilom, postojanim na dodir s vlagom. Nema dekorativnih kaligrafskih ispisa, a osnovni tekst nema vanjski okvir. Na naslovnom listu nema unvana. Tekst počinje bismilom i hamdelom i nema interpunkcijskih oznaka za odvajanje rečenica. Mjestimično su dijelovi teksta podvučeni grafitnom olovkom. Samo je ime primaoca idžazetname, na listu 2a, podvučeno olovkom roze boje. Stari pečati Gazi Husrev-begove biblioteke nalaze se još na listovima 1b, 2a, 2b, 5b, 6a i 6b. Nisu vidljiva veća oštećenja, iako se na pojedinim listovima mogu vidjeti tamnožute fleke. Primjetna su manja oštećenja na rubovima stranica.

Na listu 6a, nakon završnog dijela idžazetname, slijedi bilješka72 u kojoj se navodi datum i mjesto izdavanja idžazetname. Ispod bilješke nalazi se prijepis pečata učitelja Muhameda Asima (محمود عاصم).73

Na listu 6b nalaze se sljedeće ovjere idžazetname:

1. Ovjera idžazetname Ulema-medžlisa za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu, datirana 6. kanuni evvela 1927. godine. Ovu ovjeru potpisao je reisul-ulema Mehmed Džemaludin-ef. Čaušević. Registracijski broj pod kojim je zavedena ova ovjera je 1222-1927. Iznad ovjere nalazi se pečat Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije.

2. Ovjera Sreskog šerijatskog suda da je ovaj prijepis istovjetan originalu. Izdata je u Travniku 13. jula 1931. godine i potpisana je od strane šerijatskog sudije. Ispod ove ovjere nalazi se pečat Sreskog šerijatskog suda u Travniku.

10. Idžazetnama74 za učenje hatme hadžegan75 koju je izdao šejh Abdurrahman Sirri (Šayḫ ʻAbdurraḥmān Sirrī).76 Nedostaje ime učenika ili murida kome je idžazetnama izdata. Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listu 1a pod signaturom A-3052/TO. Ispod osnovnog teksta idžazetname stoji potpis i pečat izdavača. Na pečatu je čitljivo ime (عبد الرّحمن)77 Mjesto izdavanja idžazetname je tekija Oglavak, a datum nije zabilježen. Dimenzije su 24 x 47,5 cm. Rukopis je bez poveza i sa vidljivim tragovima ranijeg presavijanja. Nisu vidljiva veća oštećenja, osim tamnožutih fleka pri dnu glavnog teksta. Papir je tamnobijele i žućkaste boje.

Iznad glavnog teksta, u samom vrhu lista, nalazi se ispisano huwa.78 Ispod te riječi zabilježen je zikr i broj ponavljanja za svaki od zikrova.79 Nakon toga slijedi glavni tekst idžazetname koja je u cijelosti ispisana taʻlīq pismom i crnim mastilom, postojanim na dodir s vlagom. Nema interpunkcije, unvana niti drugih ukrasnih kaligrafskih elemenata. Na listu 1b nalazi se broj signature (3052) ispisan grafitnom olovkom, te utisnut stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke.

11. Idžazetnama hadži Abdulaha Saračevića (ʻAbdullāh Ṣarāčevīć)80 na osmanskom jeziku koju mu je izdao šejh Mustafa Šukri81 23. rebiul-ahira 1306/27. decembra 1888. godine u Kiršehiru.82 Ovom idžazetnamom potvrđuje se izbor Abdulah-efendije za ahibabu i ćehaju sarajevskih tabaka i ostalih esnafa.83 Navedeno je da su ga izabrali predstavnici svih esnafa i naređuje se da mu se, prilikom obnašanja te dužnosti, niko ne miješa u posao. Nalazi se na listu 1a pod signaturom A-3159/TO. Dimenzije su 21 x 34 cm. Ovaj rukopis nije čitav niti u jednom dijelu. Pocijepan je po sredini, čitavom svojom dužinom. Tako čini dva gotovo jednaka dijela koja, kada se postave jedan uz drugi, čine jednu cjelinu koja omogućava potpuno čitanje teksta. Dakle, ova vrsta oštećenja ne onemogućava obradu i čitanje ovog rukopisa. Rukopis je bez poveza, sa tamnožutim flekama na žućkastom papiru čiji rubovi su tek mjestimično i gotovo neprimjetno oštećeni. Nema interpunkcijskih znakova, unvana, kao ni posebno ukrašenih kaligrafskih elemenata. Tekst je pisan taʻlīq pismom s elementima dīwānī pisma, crnim mastilom, postojanim na dodir s vlagom. Iznad osnovnog teksta ispisano je huwa, te naslov idžazetname sa imenom učenika.84 Na listu 1b nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke, te precrtan stari inventarski broj ovog rukopisa, ispod kojeg je upisan sadašnji broj (3159).

Potpisana je rukom izdavača. Ispod potpisa nalazi se njegov lični pečat iz 1287. godine. Na pečatu je čitljivo ime aš-Šayḫ Muṣṭafā Šukrī (الشيخ مصطفي شكري). Ispod pečata nalazi se, grafitnom olovkom prepisan, potpis izdavača.

12. Idžazetnama na arapskom jeziku za obavljanje dužnosti nakšibendijskog šejha. Primalac ovom idžazetnamom dobija i dozvolu za obavljanje zikrova, učenje virdova i hatme hadžegan85 na način kako to čine pripadnici nakšibendijskog tarikata. Idžazetnamu je izdao šejh Muhamed Derviš (aš-Šayḫ Muḥammad Darwīš) 1287/1870. godine. Nije navedeno mjesto izdavanja, kao ni ime učenika kome se idžazetnama izdaje, tako da je riječ, vjerovatno, o obrascu idžazetname, u koji je autor upisivao imena učenika kojima ju je izdavao. Nalazi se na listovima 1b-2a pod signaturom A-3160/TO. Dimenzije su 16 x 25 cm. Rukopis je bez poveza. Listovi su, najvjerovatnije, naknadno lijepljeni ljepljivom trakom i djelomično su, pri dnu stranica, međusobno odvojeni. Vidljivi su tragovi od presavijanja. Mjestimično se na listovima naziru i smeđe fleke, a na listu 2a, ispod pečata, nedostaje dio papira u obliku nepravilnog kruga prečnika 4 cm. Osnovni tekst pisan je taʻlīq pismom i crnim mastilom, postojanim na dodir s vlagom. Nema interpunkcije, kustoda, unvana, kao ni drugih iluminiranih i kaligrafski ukrašenih elemenata. Na listu 2a, na prvi pogled grafitnom olovkom, naknadno i vrlo nevješto iscrtani su floralni motivi u obliku grančica sa cvjetovima i listovima, te motivi u obliku polumjeseca sa zvijezdom. Ispod osnovnog teksta stoji potpis izdavača idžazetname86 i lični pečat sa njegovim imenom. Ime na pečatu je čitljivo Muḥammad Darwīš (محمد درويش).

13. Idžazetnama hafiza hadži Muhamed-efendije Bosnevija (al-ḥāfiẓ al-ḥāğğ Muḥammad-afandī al-Bosnawī)87 koju mu je izdao hadži Ali Bagdadi88 1327/1909. godine u Istanbulu. Idžazetnama je napisana na arapskom jeziku i izdata je za čitanje Buharijinog Ṣaḥīḥa89 i podučavanje tom djelu. Nalazi se na listu 1a pod signaturom A-3236/TO. Dimenzije su 14,5 x 24 cm. Rukopis je bez poveza, ali mu je naknadno dodata dvolisnica u koju je uložen i na kojoj je, grafitnom olovkom, ispisana bilješka. Naslovni list idžazetname je bez unvana. Glavni tekst nije uokviren i nema interpunkcijskih oznaka. Papir je žućkaste boje. Idžazetnama je ispisana nastaʻlīq pismom i crnim mastilom, postojanim na dodir s vlagom. Nisu vidljiva veća oštećenja. Primjetni su tragovi od presavijanja i samo su mjestimično vidljive žućkaste fleke. U donjem lijevom uglu nedostaje komadić papira. Na listu 1b nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke, te precrtan stari inventarski broj ovog rukopisa, ispod kojeg je upisana sadašnja signatura (3236/TO).

Ispod teksta idžazetname nalazi se potpis90 i pečat izdavača iz 1320/1902-03. godine. Na pečatu je čitljivo ime ʻAlī (علي).

14. Prijepis idžazetname Fejzulaha Hadžibajrića91, koju mu je izdao Ahmed Burek92 1363/1944. godine u Sarajevu. Idžazetnama je napisana na arapskom jeziku. Izdavač je ovu idžazetnamu izdao svome učeniku za praktične i teoretske, te za racionalne i tradicionalne znanosti. Učeniku se daje dozvola da prenosi ono što je čuo i naučio od učitelja iz različitih disciplina, kao što su hadis i tefsir.93 Prepis je bez poveza i pridodat mu je prijevod idžazetname, koji se nalazi na odvojenom listu. Prema tome, obradit ćemo pojedinačno prijepis idžazetname i njen prijevod. Što se tiče same idžazetname, nalazi se na listu 1a pod signaturom A-3453/TO. Dimenzije su 21 x 34 cm. Papir je tanak i žućkaste boje. Vidljivi su tragovi od presavijanja, a u donjem dijelu papir je djelomično oštećen. Iznad glavnog teksta, na pisaćoj mašini ispisano je viši tečaj šeriatsko-teološkog obrazovanja u Sarajevu, a odmah ispod stoji priepis idžazetname-diplome. Desno od tog naslova utisnut je stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke. Tekst idžazetname ne sadrži znakove za interpunkciju, unvan i posebno ukrašene kaligrafske elemente. Pisan je nasẖ pismom i mastilom plave boje. Izuzetak su ime i prezime učitelja i učenika, te fraza ağaztu lahū koji su ispisani mastilom crvene boje. Ispod teksta nalazi se potpis izdavača idžazetname.94 Na listu 1b nalazi se potvrda Ulema-medžlisa o ispravnosti idžazetname.95 Ova potvrda datirana je 2. rebiul-evvela 1363/27. februara 1944. godine, a potpisana je od strane Ibrahima Riđanovića, tadašnjeg predsjednika Ulema-medžlisa. Na ovom listu nalazi se i stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke, te precrtani stari inventarski broj i signatura ovog rukopisa, ispod kojih je grafitnom olovkom upisana sadašnja signatura (A-3453/TO).

Gore spomenuti prijevod nalazi se na listu 1a, odvojenom od idžazetname. Prijevod je sačinjen na pisaćoj mašini na tankom papiru žućkaste boje. Na ovom listu, kao i u idžazetnami, nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke, precrtani stari inventarski broj i signatura, pored kojih je upisana sadašnja signatura (A-3453). Vidljivi su tragovi od presavijanja i manja oštećenja na rubovima stranice.

15. Opća idžazetnama iz racionalnih i tradicionalnih znanosti, koju je izdao hadži hafiz Muhamed Šakir, sin Omera (Muḥammad Šākir b. ʻUmar b. ʻAbdurraḥmān). Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-8a pod signaturom A-3454/TO.96 Nije navedeno ime učenika. U idžazetnami su navedeni senedi za tefsir, fikh, hadis, kao i za Buharijev i Muslimov Ṣaḥīḥ. Nije naveden datum izdavanja. Dimenzije su 13,5 x 21 cm. Idžazetnama je bez poveza. Papir je tanak i žućkaste boje. Listovi su mjestimično dohvaćeni vlagom. Razasuti su i po rubovima djelomično oštećeni. Na naslovnom listu nalazi se unvan čiji centralni dio čini krug. U prostoru za dekorativni ispis teksta unvana napisano je İcâzetnâmedur. Ovaj krug pojačan je sivom linijom na koju se naslanjaju krugovi u crvenoj boji. Iz ovog centralnog dijela, na obje strane podjednako, izlaze floralni motivi u obliku grančica sa listovima. Čini se da su ti motivi ispisani grafitnom olovkom i naknadno pojačani svijetlocrvenom, narandžastom i crnom bojom. Tekst je bez kustoda. Folijacija je naknadno upisana grafitnom olovkom. Osnovni tekst pisan je nasẖ pismom i crnim mastilom lošeg kvaliteta, poroznim na dodir s vlagom. Interpunkcija za odvajanje rečenica okruglog je oblika, sa upisanom tačkom u sredini kruga. Na svakom listu, sa izuzetkom lista 3a, ispod teksta utisnut je pečat muftije Abdullatifa Đulbije.97 Na listu 1a stoje precrtani stari inventarski broj i signatura, pored kojih je upisana sadašnja signatura (A-3454/TO). Uz rukopis nalazi se i papir dimenzija 12 x 8 cm. Na njemu je upisana bilješka u kojoj se navodi, između ostalog, da je idžazetnama nađena u rukopisima muftije Abdullatifa Đulbije.

Idžazetnama je bez pečata i potpisa izdavača. Ova idžazetnama, sa ostavljenim praznim prostorom za upisivanje imena učenika na listu 3a, predstavlja obrazac za ovu vrstu idžazetname u koju se, po potrebi, upisivalo ime onog koji je zavrijedio da je dobije.

16. Idžazetnama na iršad98 (hilafetnama) izdavača šejha Osmana Mekkija, sina Ahmeda (aš-Šayḫ ʻUṯmān al-Makkī b. Aḥmad), u kojoj nije navedeno ime učenika. Ovaj štampani primjerak, bez navedenog datuma i mjesta izdavanja, predstavlja opći primjerak idžazetname na iršad ili određenu vrstu obrasca, gdje je ostavljen prostor za upisivanje imena učenika. Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listu 1a pod signaturom A-3476/TO. Dimenzije su 30 x 40,5 cm. Na ovom štampanom primjerku vidljivo je više oštećenja, kao što su tragovi od presavijanja koji su bili uzrokom mjestimičnog prepuknuća papira te ispucalih rubova papira koji su, između ostalog, nastradali i usljed dodira s vatrom. Iznad glavnog teksta nalazi se lijepo ukrašen unvan sa floralnim motivima i ispisanim 30. ajetom sure al-Naml.99 Tekst je u cijelosti smješten unutar okvira ukrašenog floralnim elementima. Pored unvana utisnut je stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke, dok je ispod glavnog teksta prekrižena stara signatura ovog primjerka, a ispod nje upisana je sadašnja signatura



(A-3476/TO). U idžazetnami je senedom i bilješkom autora objedinjeno više sufijskih redova. To su nakšibendijski100, kadirijski101 i šazilijski102 red.

17. Prijepis idžazetname na iršad (hilafetnama)103 koju je izdao hadži hafiz Hasan Fevzi-beg Agopašić (aš-Šayḫ ḥāğğ ḥāfiẓ Ḥasan Fawzī)104 za šejha hadži Selima Sami-efendiju (Šayḫ Salīm Sāmī-afandī).105 Idžazetnama je napisana na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1a-2b pod signaturom A-3483/TO. Izdata je u mjesecu ševvalu 1350/1932. godine u Skoplju. Ovaj rukopis je bez poveza i zaštitnih listova. Ispisan je na listovima bilježnice na kvadratiće. Dimenzije su 14 x 20,5 cm. Papir je tanak i žućkaste boje. Vidljiva su oštećenja na rubovima stranica i tragovi od presavijanja. Listovi nisu povezani. Na listu 1a nalazi se stari pečat Gazi Husrev-begove biblioteke. Iznad njega precrtana je stara i upisana nova signatura (A-3483/TO). Nema unvana i interpunkcije, a listovi su bez kustoda i folijacije. Tekst je pisan taʻlīq pismom i mastilom plave boje. Mastilo je mjestimično razliveno i prekriva dijelove teksta.

Ispod teksta idžazetname, na listu 2b, nalazi se prijepis potpisa izdavača.106
Na istom listu stoji bilješka da je prijepis idžazetname sačinio Fejzulah
Hadžibajrić.107 Tu se nalazi i bilješka datirana 12. redžeba 1319/25. oktobra 1901. godine od šejha Muhameda Emina Sulejmanijelija. Vjerovatno je riječ o kadirijskom šejhu sejjidu Muhamedu Eminu iz Tarsusa, od kojeg je Hasan Fevzi-beg dobio idžazet na iršad.

18. Idžazetnama Ahmeda Hilmi-efendije Muftića (ḥāfiẓ Aḥmad Ḥilmī)108 koju mu je izdao njegov otac Ahmed-efendija Mulaibrahimović (al-ḥāğğ ḥāfiẓ Aḥmad)109 iz morfologije, sintakse, retorike, logike, fikha i usuli fikha, islamske skolastičke teologije (kelama) i mudrosti (hikmeta)110. Idžazetnama se nalazi na listovima 1a-3b pod signaturom A-4520/TO. Izdata je u mjesecu saferu 1299/1881-82. godine u Travniku. Povez rukopisa je kartonski, relativno dobro očuvan. Vanjska strana korica smeđe je boje. Na prednjoj strani vanjskih korica, u centralnom dijelu, stoji ispisano Iğāzatnāma, na komadu papira koji je, najvjerovatnije, naknadno zalijepljen. Unutrašnje strane korica su bez iluminacija. Na početku i kraju rukopisa nalazi se po jedan zaštitni list. Na listu 1a stoji naslov Iğāzatnāma, ispod kojeg su dvije paralelne crvene linije, a sa bočnih strana naslova nalaze se dva trokutasta oblika, crvene boje. Tekst je ispisan nastaʻlīq pismom i crnim mastilom. Izuzetak su ime učenika i jednog učitelja iz lanca prenosilaca, kao i fraze fa ağaztu lahū bi al-tadrīs i riječi ustāḏī, koji su ispisani mastilom crvene boje. Listovi su bez kustoda i folijacije. Glavni tekst uokviren je podebljanom crvenom linijom. Interpunkcijski znakovi su okruglog oblika, ispisani crvenim mastilom. Na listu 3b, ispod teksta idžazetname, stoji pečat izdavača iz 1254/1838-39. godine, sa čitljivim tekstom Maẓhar nūrī ṣamad ḥāfiẓ Aḥmad ʻAbduhū (مظهر نوري صمد حافظ أحمد عبده). Uz idžazetnamu se nalazi još jedan papir, signiran kao i sam rukopis. Dimenzije su mu 9,5 x 29 cm. Relativno dobro je očuvan. Tekst je ispisan mastilom crne boje. Tu su navedeni virdovi i savjeti učeniku. Ispod virdova stoji pečat na kojem ime nije čitljivo. Na dnu, grafitnom olovkom, ispisana je bilješka o važnosti bogobojaznosti i nauke, te signatura (A-4520/TO).

19. Idžazetnama Mehmeda Tahir-efendije (al-ḥāğğ Muḥammad Ṭāhir b. Sulaymān al-Bosnawī)111 iz praktičnih i teoretskih, te racionalnih i tradicionalnih znanosti.112 Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-5b pod signaturom A-4822/TO. Idžazetnamu je izdao Muhamed Emin113 1258/1842-43. godine. Nije naveden podatak o mjestu izdavanja. Dimenzije su 12 x 17,5 cm. Na listu 1a stoji, grafitnom olovkom ispisano, Idžazetnama. Ispod toga su dva stara pečata Gazi Husrev-begove biblioteke. Rukopis je bez poveza. Na kraju se nalazi jedan zaštitni list. Na zaštitnom listu 1b upisana je signatura rukopisa. Listovi su sa kustodama, bez folijacije i interpunkcijskih znakova. Na listu 1b nalazi se unvan sa zlatnožutom podlogom, bez dekorativnog ispisa. Tekst je uokviren širokom zlatnožutom trakom pojačanom jednom linijom crne boje s unutrašnje i dvjema crnim linijama s vanjske strane. Osnovni tekst pisan je nasẖ pismom i mastilom crne boje lošeg kvaliteta, poroznog na dodir s vlagom. Listovi su djelomično oštećeni. Dohvaćeni su vlagom i međusobno su odvojeni. Mjestimično su vidljive tamnožute fleke. Na listu 5b, nakon zahvale Bogu i salavata, slijedi potpis učitelja114 i njegov pečat iz 1245/1829-30. Na pečatu je čitljivo ime (السيد محمد أمين).

20. Opća idžazetnama115 Muhameda Emina, sina Ibrahima (Muḥammad Amīn b. Ibrāhīm al-Gradāčānīčawī). Napisana je na arapskom jeziku i nalazi se na listovima 1b-10b pod signaturom A-4823/TO.116 Izdavač ove idžazetname je Osman Nuri (ʻUṯmān Nūrī b. Ibrāhīm al-Gradāčāčawī). Nisu navedeni podaci o mjestu i datumu izdavanja. Dimenzije su 12 x 18,5 cm. Rukopis je bez poveza. Na početku i kraju nalazi se po jedan zaštitni list. Na zaštitnom listu 1a, najvjerovatnije naknadno, ispisano je Iğāzatnāma. Na posljednjem zaštitnom listu upisana je nova signatura (A-4823/TO), a prekrižena stara.117 Vidljiva su djelomična oštećenja vlagom. Rubovi stranica mjestimično su oštećeni. Na pojedinim mjestima primjetne su tamnožute fleke. Papir je tanak i žućkaste boje. Listovi su sa kustodama. Folijacija je upisana naknadno, grafitnom olovkom. Nema interpunkcijskih znakova za odvajanje rečenica. Na naslovnom listu nema unvana. Idžazetnama nije obogaćena posebnim iluminacijama. Osnovni tekst nije uokviren. Ispisan je nasẖ pismom i crnim mastilom, nepostojanim na dodir s vlagom.

Na listu 10b, nakon dove, slijedi bilješka izdavača idžazetname iz koje čitamo da je on i njen prepisivač.118 Ispod ove bilješke nalazi se pečat izdavača idžazetname. Na pečatu je čitljivo ime ʻUṯmān Nūrī (عثمان نوري).

Zaključak

U radu su date etimološke odrednice termina idžazetnama, njen uobičajeni sadržaj i opća podjela. Predstavili smo 20 idžazetnama koje se čuvaju u Zbirci osmanskih dokumenata Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. Od ukupno dvadeset idžazetnama, njih devetnaest su u rukopisu, a samo jedna idžazetnama je štampani primjerak. Riječ je pretežno o idžazetnamama koje su izdavane za obavljanje dužnosti muderisa ili izunnamama za učenje virdova, čitanje nekog djela i podučavanje istome. Također, u ovoj zbirci nalaze se i idžazetname ili hilafetname za postavljanje šejhova određenog sufijskog reda. Dakle, obradu sadržajno raznolikih idžazetnama temeljili smo na navođenju osnovnih elemenata, kao što su: ime učitelja, ime učenika, vrsta idžazetname, jezik, signatura, broj listova, mjesto izdavanja, datum izdavanja i dimenzije. Prilikom obrade uočene su razlike u obimu, očuvanosti, dodatnim vlasničkim ili drugim bilješkama, kao i periodu i mjestu gdje su izdavane.

Fenomen izdavanja i primanja idžazetname, odnosno fenomen posjedovanja takve potvrde, uz sastavne elemente koji je mogu činiti, predstavlja riz­nicu podataka za izučavanje školstva i obrazovanja. Primjera radi, promjene u obrazovnoj regulativi moguće je pratiti naročito iz sadržaja dodatnih elemenata idžazetnama. Ovjere, koje se javljaju početkom 20. stoljeća, odražavaju promjene u shvatanju obrazovnog lanca i potrebu da se tradicionalni oblici diploma usklade s potrebama novog vremena i društvene stvarnosti.

Zanimljive su i nekolike idžazetname bez imena učenika, a one predstavljaju obrasce za izdavanje ovakvih dokumenata. Uz opis njihove strukture, naveden u uvodnom dijelu rada, može se vidjeti da su idžazetname predstavljale zaseban književni žanr s najvećim brojem formulaičnih izraza i ukrasa. U tom smislu, bosanskohercegovačke idžazetname nisu bile izuzetak od osmanskih, kao ni drugih dokumenata istoga sadržaja i namjene.

Istovremeno, idžazetname su i validni dokumenti kojima se može potvrditi srodstvo dviju ili više osoba. Ta linija se često proširuje, pa imamo i lanac kojim su povezani djed, otac i unuk. Dakle, genealoška istraživanja mogu, ali i trebaju crpiti podatke iz idžazetnama.

Izvori

Gazi Husrev-begova biblioteka A-1232/TO, A-2260/TO, A-2261/TO, A-2262/TO, A-2263/TO, A-2264/TO, A-2265/TO, A-3052/TO, A-3159/TO, A-3160/TO, A-3236/TO, A-3453/TO, A-3454/TO, A-3476/TO, A-3483/TO, A-4520/TO, A-4822/TO i A-4823/TO

Literatura

Gadžo-Kasumović, Azra, „Veza esnafa u Bosni sa tekijom u Kiršehiruˮ, Prilozi za orijentalnu filologiju, 49/1999, Sarajevo, 2000.

H. M., „Merhum Hafiz Ahmed Hilmi ef. Muftić”, Gajret, br. 4, Sarajevo, 1934.

Hadžibajrić, Fejzullah, „O arhivu Gazi Husrev-begove bibliotekeˮ, Anali GHB, VII-VIII, Sarajevo, 1982.

Haračić A. Hajrudin, Derviš ef. A. Korkut - Ibnul-Ajn : Život i djelo, El-Kalem, Sarajevo, 2005.

İslam Ansiklopedisi, XVI, Türkiye Diyanet Vakfı, Istanbul, 1997. i 2000.

Kaleši, Hasan, Najstariji vakufski dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, [bez nav. izd.], Priština, 1972.

Karabulut, Niyazi, „İcazetnameler ve Bir İcazetname Örneği (Silve’li Yusuf Efendi)ˮ, Gümüşhane Tarihi (İl Oluşunun 85. Yılında Gümüşhane Tarihi ve Ekonomisi Sempozyumu Tarih Bildirileri), Gümüşhane Üniversitesi Yayınları, Gümüşhane, 2016.

Karaman, Fikret, „Eğitimde Bilimsel Bir Belge: İcazetnâme ve İçeriğiˮ, İnönü Üniversitesi İlahiyat Fakültesi Dergisi, IX, Malatya 2018.

Kreševljaković, Hamdija, Nekrolozi, Rekultura i Videoarhiv, Sarajevo, 2022.

Kurtanović, Hamza, „Muhamed-efendija Zahirović i njegova idžazetnamaˮ, Anali GHB, XLI, Sarajevo, 2020.

Mehmedović, Ahmed, „Alimske porodice: Mulaibrahimović-Muftić (Svirac)ˮ, Novi Muallim, VIII, br. 31, Sarajevo, 2007.

Mehmedović, Ahmed, Leksikon bošnjačke uleme, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 2018.

Moker, Mubina; Haverić, Đenita, Perzijsko-bosanski rječnik, Ibn Sina, Sarajevo, 2010.

Muftić, Teufik, Arapsko-bosanski rječnik, El-Kalem, Sarajevo, 1997.

Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Veselin Masleša, Sarajevo, 1977.

Muslimova zbirka hadisa (izbor), knjiga III, Kuća mudrosti, Zenica, 2004.

Popara, Haso, „Idžazetname u rukopisima Gazi Husrev-begove bibliotekeˮ, Anali GHB, XXV-XXVI, Sarajevo, 2007.

Smailagić, Nerkez, Leksikon islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990.

Trako, Salih, „Kronogrami sarajevskog muftije Muhameda Šakir-efendije Muidovićaˮ, Anali GHB, I, Sarajevo, 1972.

Traljić, Mahmud, „Forma i sadržaj ibadeta u Gazi Husrev-begovoj džamijiˮ, Anali GHB, IX-X, Sarajevo, 1983.

Traljić, Mahmud, „In memoriam: prof. hadži Fejzulah ef. Hadžibajrićˮ, Anali GHB, XV-XVI, Sarajevo, 1990.

Traljić, Mahmud, Istaknuti Bošnjaci, El-Kalem, Sarajevo, 1998.

Iğāzat-namas in the Collection of the Ottoman Documents at Gazi
Husrev-beg’s Library in Sarajevo

Summary

This paper presents twenty iğāzat-namas kept in the Collection of the Ottoman Documents at Gazi Husrev-beg’s Library. With the exception of one iğāzat-nama, all the others are copies of manuscripts. The examined iğāzat-namas were written by different authors and published for different disciplines. Some of them are extremely valuable because of their illuminations or some other element that makes them unique. In addition to its constituent elements, the iğāzat-nama is a resource from which data can be collected for the study of the schooling system and education. Since some iğāzat-namas date from the 20th century, it is possible to analyse and monitor changes in educational regulations by means of certified copies of iğāzat-namas.

The aforementioned certified copies, which appeared at the beginning of the previous century, are a reflection of the need to harmonize the traditional forms of diplomas with the needs of the new times. In that sense, this paper interprets certifying as an integral part of the iğāzat-nama. The very fact that the publisher of the iğāzat-nama does not depart from its traditional form speaks in favour of the idea that the iğāzat-nama can be viewed as a separate literary genre. This faithfulness to the traditional form of iğāzat-namas, which was followed by its publishers, we can notice through the forms of iğāzat-namas with the blank space left for a student’s name, as is the case in some iğāzat-namas in this paper. Therefore, an authentic copy of this form is oftentimes enriched with highly stylized, rhyming and rhythmic text. Due to its specificity, it is often a challenge for iğāzat-nama translators to convey all the values of the style and content in a translation into Bosnian.

We decided to base the processing, in accordance with the state of the iğāzat-nama and the available data, on a broad description of the external and internal appearance, as well as on the collected data on the content of the iğāzat-nama. Thus, we provided the most basic information such as: the name of the teacher, the name of the student, the type of the iğāzat-nama, the language, the library classification number, the number of sheets, the place of publication, the date of publication and dimensions.

Keywords: iğāzat-nama, iğāza, sanad, regesta, manuscript

Prilog 1 (Naslovni list sa unvanom idžazetname pod signaturom A-1232/TO)

Prilog 2 (Zadnja stranica idžazetname pod signaturom A-2261/TO sa pečatom izdavača i ovjerama)

Prilog 3 (Idžazetnama pod signaturom A-3052/TO)

Prilog 4 (Naslovna stranica sa unvanom idžazetname pod signaturom A-3454/TO)

ANALI GHB 2022; 51 (43) DOI: https://doi.org/10.51719/25663267.2022.29.43.87