Hivzija Hasandedić

DJELA I KRAĆI LITERARNI SASTAVI MUSLIMANA BOSNE I HERCEGOVINE KOJI SU NAPISANI NA ORIJENTALNIM JEZICIMA I KOJI SE NALAZE U ARHIVU HERCEGOVINE U MOSTARU

Ovdje smo detaljno, s formalne i sadržajne strane, obradili osam rukopisa (manuscripta) na orijentalnim jezicima koje su napisali Muslimani BiH i koji se nala­ze u orijentalnoj zbirci Arhiva Hercegovine. Čitaoca dalje upućujemo na više kraćih literarnih sastava na orijentalnim jezicima koji potječu iz pera Muslimana BiH i koji se nalaze u rukopisima (15) ovog Arhiva. Ovim prezentiramo naučnoj javnosti niz podataka o nekim dosada nepoznatim književnicima i njihovim opusima ili pružamo podatke o novim i dosada nepoznatim djelima nekih naših poznatih pisaca.

Ranije smo posebno obradili djela Mustafe Ejubovića (Šejh Juje), mostarskog muftije i muderisa, i djela Ibrahima Opijača, mostarskog muderisa, koja se nalaze u ovom arhivu.¹ Djela i kraće literarne sastave donosimo onim redom kojim su ruko­pisi, u kojima se oni nalaze, upisani u Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine.²

RUKOPIS 1, INV. BROJ 138

KITĀB FATḤ AL-ASRĀR ŠARḤ ĪSAGŪĞĪ

Komentar djelu Īsagūğī (Eisagoge) iz logike (mantik). Osnovni tekst je napisao Aṯīruddīn Mufaḍḍal, b. ‘Umar al-Abharī, umro 663. (1265.) godine,³ a ovaj komentar Muhammad, b. Mustafa al-Čajnavi (Čajničanin), umro 25. redžeba 1206. (prvi dan proljeća 1792.) godine.⁴

Početak poslije Besmele: Al-ḥamdu li-Allāhi allaḏī abda'a nizām al-‘alāmi va al-vuğūd...

Rukopis ima 86 + 1 nepaginiranih lista veličine 17x11 cm, na svakoj strani­ci po 15 redaka. Pismo nashi, nevokaliziran. Osnovni tekst je, s gornje strane, podvu­čen crvenom linijom. Papir bijel, povez papirni. Na arapskom jeziku.

Na listu 86b: Pisac (muallif) Muhammad b. Mustafa al-Čajnavi (Čajničanin) dovršio je pisanje ovog djela 23. rebi‘a II 1196. (1782.) godine. Prepisao ga je Jusuf, učenik medrese, na Bendbaši u Sarajevu .126. godine. Mi smo ovu godinu dešifrirali sa 1260. (1844.) jer, ako bi je pročitali sa 1126, kao što bi bilo pravilno, izašlo bi da je djelo prepisano 1714 godine, dakle 68 godina prije nego je napisano, a to je nemo­guće.

Dr Hazim Šabanović, koji se koristio svim poznatim izvorima i literaturom, ne daje u svom djelu nikakvih podataka o životu i radu ovog našeg književnika.⁵ O au­toru ovog djela znamo samo da je rođen u Čajniču, da je bio dobar poznavalac filo­zofske prepedeutike i logike uopće i da je umro 25. redžeba 1206. (5.III 1792.) godi­ne. Rukopis je otkupljen od nasljednika Ahmed ef. Džabića iz Mostara.

RUKOPIS 29, INV. BROJ 375

MANĀQIB

Monografija (manāqib) Hadži Mustafa-Sidki-efendije Karabega, sina Hadži Ahmedova, a ovaj sin Ibrahimov, mostarskog muftije od 1274. (1857.) do 1295. (1878.) godine. Napisao ju je učenik mu Hadži Abdullah ef. Riđanović, sin Hadži Ahmed-Dervišev, mostarski muftija od 1318. (1900.) do smrti 1336. (1917.) godine.

Početak poslije Besmele: Al-ḥamdu li Allāhi allaḏī 'amaranā bi aš-šukri 'alā 'ālāih...

Rukopis ima 37 + 1 nepaginiranih lista veličine x 16 cm, na svakoj stranici po 25 redaka. Na marginama nekih listova ima bilježaka koje objašnjavaju i dopunju­ju tekst. Papir svijetložut, povez papirni. Na arapskom jeziku.

Na listu 35b: Pisanje (te'lif) ovog djela dovršeno je u nedjelju 3. safera 1296. (1879.) godine.

Na listovima 35b do 37b: Elegija (martija) od 54 stiha koju je, povodom tra­gične smrti muftije Karabega, spjevao na turskom jeziku Hamza Sulejman ef. Pužić (Hilmija), mostarski muderis i posljednji epigrafičar Mostara (umro 1941. godine).⁶

Vrijednost ove monografije je posebno u tome što nam ona pruža podatke o svim djelima koje je Karabeg napisao. Njegov biograf dao je na listovima 6b i 7a krat­ke podatke o slijedećim Karabegovim djelima:

1. Risala koju je napisao povodom jednog apokrifnog hadisa koji su mostarski imami počeli učiti u hutbama petkom u podne. Opširnije o sadržaju ove rasprave vidi kasnije, rukopis broj 340, inv. broj 726 koja je napisana na listovima 1b do 4a.

2. Glosa (hašija) na ovu raspravu koju je napisao kao odgovor mostarskoj ule­mi koja mu se bila suprostavila. Karabeg je u ovoj glosi detaljno obradio svrhu i zna­čaj hutbe i ponovo dokazao apokrifnost hadisa. Rukopis nepoznat.

3. Risala od oko četiri lista u kojoj je sa šeriatskog stanovišta detaljno objasnio ulogu običaja u rješavanju nekih šeriatsko-pravnih pitanja. Ovo je napisao kao odgo­vor mostarskoj ulemi koji su od njeg tražili fetvu, da li je valjan ugovor sklopljen s kiridžijom da dotjera pržinu za gradnju kuće i on ju dotjera iz obližnjeg potoka. Karabeg je, na temelju običaja koji odavnina u gradu postoji, dokazao da je taj ugo­vor valjan. Rukopis nepoznat.

4. Povijest Neretve (Tarihi Neretva). U ovoj kratkoj raspravi pisac je obradio nekoliko interesantnih događaja koji su se u Mostaru zbili 1287. (1870.) godine. U vremenu od pet dana dogodilo se pomračenje Sunca, padanje velikih količina snije­ga u toplim krajevima, naglo topljenje snijega, padanje velikih količina kiše i porast temperature u zimsko doba. Svi ovi događaji dosegli su kulminacije u svojim zbivanji­ma pa je zbog toga Neretva u Mostaru nabujala kako se ne pamti posljednjih godina. U nekim zbirkama (mağmu‘a) spominje se da je Neretva bila tako nabujala još 1125. (1713.) godine i da je te godine prvi dan Bajrama bio u Mostaru na 3. ševala. Rukopis nepoznat.

5. Karabeg je dalje napisao neke bilješke (ta‘līkāt) na poglavlje o pramateriji (hejula) u djelu Šarḥ Hidājat al-ḥikmat od Qāḍī Mīra, umro 910. (1504.) godine. Ovo djelo autor je predavao učenicima Karađoz-begove medrese. Rukopis nije sačuvan.

6. Ḥidād an-nuṣūl ḥāšija Mir'āt al-uṣūl šarḥ Mirkāt al-vuṣūl. Opširnije o sadržaju ovog djela vidi kasnije, rukopis broj 340, inv. broj 726 koji je napisan na listovima 4b do 224a.

Ako se ovome još doda da je Karabeg napisao pohvalu (taqrīz) uz koji je napisao Omer Hazim-ef. Humo, onda je prvi put nabrojeno sve što je on napisao.⁷

Ovu monografiju prepisao je iz piščeva autografa hadži Ali-Riza-ef. Karabeg, mostarski muderis, umro 1944. godine. Rukopis je otkupljen od njegovih nasljednika.⁸

RUKOPIS 32, INV. BROJ 268

U ovom rukopisu nalazi se prepis jedne kraće rasprave bez naslova koju je napi­sao (fa jaqūl al-faqīr...) Mustafa Sidki al-Mostari (Mostarac). Iz uvoda saznajemo da je on ovu raspravu napisao po nalogu Abdurrahim paše a "povodom poznatog doga­đaja" (fī haqq al-vāqi'a al-mašhūr).⁹

Rasprava je podijeljena na šest poglavlja (bāb) i zaglavak (ḫātima) i to: o nauci i njenoj koristi; o upravljanju državom, dužnostima vođe, vladara (imam, sultan) i po­kornosti podanika; o borbi za vjeru (džihād) i njenim vrlinama; o dužnosti upotrebe oružja u slučaju rata, učenju ratnih vještina i podučavanju drugih; o postupku s bun­tovnicima (ahli bagj) i njihovim pomagačima; o rekviziciji (ğa‘l) imetka (māl) od mus­limana za koji će se, ako se isprazni državna blagajna, kupiti hrana i potrebno oružje za vojsku i o blagosti, oprostu i milosti (ḥilm, ‘afv va marḥamat). Svi navodi u raspravi potkrijepljeni su citatima iz Kur'ana, hadisa i citatima iz djela islamskih pravnika.

Početak poslije Besmele: Al-ḥamdu li Allāhi allaḏī hadānā as-sirāṭa al-mustaqīm...

Rukopis ima 15 + 2 nepaginiranih lista veličine 20 x 13 cm, na svakoj stranici po 17 redaka. Pismo nashi, nevokalizirano. Na rubu lista 10b nalazi se jedna bilješka koja objašnjava tekst. Papir bijel, poveza nema. Na arapskom jeziku.

Na listu 1a: Vlasnik djela je Hasan, sin Mehmedov iz Mostara.

Na listu 1b: Pisac ovog djela bio je mostarski muftija. Umro je u Gnojnicama u rebi‘u I 1263. (1847.) godine. Njegov ponizni učenik Hasan, sin Mehmedov.

Na listu 15a: Ovo je prepisano iz piščeva autografa (min aṣl an-nusḫa).

Pisac ove rasprave je Hadži Mustafa-Sidki-efendija Sarajlić, sin Huseinov, koji je rođen u Stocu u drugoj polovini 18. stoljeća. Nakon završetka mekteba i medrese otišao je na nauke u Istambul, gdje je studirao nekoliko godina. Po povratku sa studi­ja bio je najprije kadija u Počitelju a kasnije muftija i muderis u Mostaru. Umro je na svom imanju u Gnojnicama (selo 6 km jugoistočno od Mostara) u februaru 1847. godine i sahranjen u malom haremu prema Karađoz-begovoj džamiji, gdje mu se grob s nišanima i sada nalazi.

Muftija Sarajlić bio je učen čovjek, što dokazuje rasprava koju smo ovdje detalj­no opisali. To potvrđuje i činjenica da mu je Abdurrahim-paša naredio da "povodom poznatog događaja" obradi gornje teme s islamskog stanovišta.¹⁰ Nije poznato da je muftija, pored ove rasprave, još nešto napisao. Djelo ja otkupljeno od dra Božidara Božića, advokata iz Mostara.

RUKOPIS 69, INV. BROJ 510

Na listu 53b i 54a ovog rukopisa nalazi se kopija jedne fetve, sastavljena u obli­ku kraće rasprave, koju je napisao Bistrigi Ibrahim-efendija Sarajlija povodom pojave velike kuge u kasabi Modun 1059. (1649.) godine i bježanja njenih stanovnika koje su zbog toga nazvali nevjernicima (kafir).¹¹ Ovo saznajemo iz jedne bilješke na tur­skom jeziku koja je napisana iznad teksta fetve.

Fetva počinje riječima: Qāla Allāhu ta‘ālā iḏā ğā'a ağaluhum lā jasta'ḫiruna sā‘atan va lā jastaqdimūn...

Fetva je napisana na arapskom jeziku nashi nevokaliziranim pismom i ima teksta 41 redak (dvije stranice). Rađena je na temelju ajeta iz Kur'ana u kojima se go­vori o smrtnom času (edžel), hadisa i citata iz djela istaknutih imama.

Na listu 77b nalazi se jedan gazel od pet stihova na turskom jeziku koji je spjevao mostarski pjesnik Zijai.¹²

RUKOPIS 74, INV. BROJ 495

U ovoj zbirci (mağmū‘a), koja je oštećena i nekompletna, nalazi se nekoliko kraćih rasprava, više citata iz raznih djela, hutbi, pjesama klasičnih i naših pjesnika, kronograma, dova, zapisa, fetvi i uzoraka kako treba sastavljati razne pravne akte. Iznijećemo ovdje sve detalje iz ove zbirke za koje mislimo da su im autori ljudi iz naših krajeva.

Na listu 38b nalazi se jedan kronogram od tri stiha, sastavljen povodom smrti mostarskog legatora Ćejvan ćehaje 977. (1569/70.) godine;¹³ jedan kronogram od tri stiha, sastavljen povodom izgradnje Šejh-efendijine džamije u Mostaru 1023. (1614.) godine i kronogram od sedam stihova, sastavljen povodom izgradnje Koski Mehmed-pašina karavan-saraja u Mostaru 1017. (1608.) godine.¹⁴ Ne znamo ko su autori ovih triju kronograma ali su, sigurno, oni bili rođeni Mostarci.

Na listu 47b nalazi se fetva sarajevskog muftije i kadije Ibrahima.¹⁵

Na listu 48b nalazi se citat u kome se govori o Muhamedovoj majci Amini i nje­nim roditeljima. Ispod teksta stoji napisano da je ovaj citat uzet iz "Risalat al-Vardarijjat".¹⁶

Na listu 58a: Jedan stih mostarskog pjesnika Zijaije i dva sina mu ‘Ubejdije.¹⁷

Na listu 64a: Jedan stih mostarskog pjesnika Zijaije.

Na listu 66a: Gazel od pet stihova Derviš-paše (Bajezidagića) iz Mostara.¹⁸

Na listu 70 a: Deset stihova mostarskog pjesnika Zijaije.

Na listu 71b: Pet stihova mostarskog pjesnika Zijaije.

Na listu 72b: Gazel od sedam stihova ‘Abdi-efendije Beograđanina (Belgradi).¹⁹

Na listu 73a: Sedam stihova Hadži Derviš-efendije i jedan Zijai Čelebije iz Mostara.²⁰

Na listu 76a: Dva gazela od ukupno dvadeset stihova od Derviš-paše i dva stiha (kit‘a) nekog Ahmed-age iz Orahovice (Orahovičalu).²¹

Na listu 76b: Gazel od sedam stihova od Derviš-paše iz Mostara. Na listu 77a: Dva stiha Zijaije iz Mostara.

Na listu 80a: Gazel od sedam stihova mostarskog pjesnika Medžazije.²² Na listu 82a: Jedan stih hadži Derviš-efendije iz Mostara. Na listu 82b: Pet stihova pjesnika Mirije.²³

Na listu 85a: Devet stihova Mevlevi Derviš Sulejman-efendije iz Mostara.²⁴

Na listu 85b: Deset stihova Derviša iz Mostara.

Na listu 86a: Pet stihova Derviš Sulejmana iz Mostara.

Na listu 86b: Devet stihova Mevlevi Derviš Sulejmana iz Mostara.

Na listu 88a: Jedan stih Zijaije iz Mostara.

Na listu 88b: Dva stiha kronograma o izgradnji Starog mosta u Mostaru.²⁵

Na listu 92a: Jedna Zijaina kasida od 32 stiha.

Na listu 95a: Deset stihova Zijaije iz Mostara.

Na listu 95b: Tri gazela od ukupno 22 stiha od Derviš-paše iz Mostara.

Na listu 97b: Pojedinačni (mufred) stihovi Ubejdije i Derviša iz Mostara.

Na listu 100a: Tri kronograma: o smrti mostarskog legatora Ćejvan ćehaje 977. (1570.) godine, o smrti sultana Murata 1003. (1594-95.) godine a koji je sastavio pjesnik Muniri i jedan kronogram od Hukmije Mostarca.²⁶

Na listu 101a: Gazel od pet stihova od Hukmije Mostarca.

Na listu 101b: Dva stiha Munirije Mostarca.

Na listu 108b: Kronogram gradnje ćuprije na Bendbaši u Sarajevu koju je sagra­dio Alija Hafizović. Godina gradnje sadržana je u kronostihu: kudret memerri, pa kad se ovo preračuna po "ebdžed sistemu" izlazi da je ova ćuprije sagrađena 994. (1568.) godine. Autor ovog kronograma je, sigurno, naš čovjek, rođeni Sarajlija.

Na listovima 127b do 195a nalazi se više fetvi mostarskih muftija Ahmeda i Hasana, sarajevskih muftija Fadlullaha i Sinana, beogradskog muftije Mahmuda i skopskog muftije Piri Muhamed-efendije.

RUKOPIS 95, INV. BROJ 260

Na listu 30b ovog rukopisa nalaze se dvije pjesme o Mostaru; prvu je spjevao Derviš-paša Bajezidagić, a drugu po uzoru na njega (nazira=paralela) hadži Derviš efendija Mostarac. Obje imaju po devet stihova. Dr S. Bašagić, a po njemu i Mehmed Handžić, kaže da se ovaj hadži Derviš-efendija prezivao Žagrić. Ove dvije pjesme preveo je s turskog na naš jezik Omer Mušić.²⁷

Na listu 31a nalaze se dvije pjesme na turskom jeziku od ukupno 14 stihova ko­je je, povodom zauzimanja tvrđave Kandije (najveći grad otoka Krete) po Turcima 1080. (1669.) godine spjevao Koski Ali-aga.

U Mostaru je ranije živila porodica Koskija koja je izumrla pred više od sto go­dina. Koski Mehmed-paša, sin Mustafin, kroničar (roznamedžija) velikog vezira Lala Mehmed-paše Sokolovića (1604.-1606.)²⁸ sagradio je 1617. godine u Mostaru jednu džamiju pod kupolom i uz nju medresu. Braća mu šejh Mahmud i Ahmed-efendija bili su učeni ljudi i za života su vršili razne vjerske funkcije u Mostaru.²⁹

Pjesnik Koski Ali-aga je, sigurno, potomak ili bliži rođak Koski Mehmed-paše. On u spomenute dvije pjesme slikovito opisuje zauzimanje kandije, na temelju čega se može zaključiti da je u ovim borbama osobno učestvovao. Vrijednost ovih pjesa­ma je posebno u tome što smo na temelju njih otkrili jednog novog i do sada nepoz­natog pjesnika iz Mostara koji je živio u 17. stoljeću i pjevao na turskom jeziku.

RUKOPIS 135, INV. BROJ 448

Na listovima 89a, 90a, 95a i 97b ovog rukopisa nalaze se četiri pjesme sarajev­skog pjesnika Mejlije sa ukupno 21 stihom.³⁰ Pjesme su na turskom jeziku.

RUKOPIS 200, INV. BROJ 369

Na listu 23a ovog rukopisa nalaze se četiri pjesme: dvije od ukupno osam stihova Mailije Mostarca,³¹ jedna od dva stiha Zijaije Mostarca, jedna od pet stihova sarajevskog pjesnika Mejlije koju je spjevao povodom zauzimanja tvrđave Ostrog u Crnoj Gori 1182. (1768.) godine.

Na listu 27b nalazi se pjesma od pet stihova koju je spjevao Merami iz Mostara.³²

Na zadnjoj korici rukopisa nalazi se kronogram od tri stiha koji je nepoznati pjesnik, a svakako, rođeni Mostarac, sastavio povodom izgradnje šejh Ismail efendijina hanikaha u Mostaru 1079. (1668.) godine.³³ Sve pjesme u ovom rukopisu su na turskom jeziku.

RUKOPIS 215, INV. BROJ 340

Zbirka predavanja (mavā‘iẓ), savjeta (naṣā'iḥ), zabrana (zavāğir) i pitanja (masā'il) koju je sabrao (ğama‘ahā), rasporedio po poglavljima (va rattabahā va bavvabahā) i napisao (tanmīq) Ibrahim Spahić, sin hadži Muhamedov iz Mostara (list 2b i 146b).

Djelo je podijeljeno na osam odsjeka (bāb) i to: o upućivanju da se čini ono što je dobro i naređeno i sprečavanju onog što je ružno i zabranjeno; o pokajanju (tevbe); o molitvi (ṣalāt); o nauci (i‘lm); komentari više hadisa i drugih vijesti (aḫbār); o kugi (tā‘un) i strpljvosti; o vrlinama (faḍāil) mjeseca redžepa i o posjećivanju grobova umrlih. Svi ovi odsjeci podijeljeni su opet na više poglavlja (faṣl).

Početak poslije Besmele i Hamdele: Ammā ba‘d, fa haḏihī mavā'iẓun va naṣā'iḥun va zavāğirun va masā'ilun...

Rukopis ima 147 + 2 paginiranih lista veličine 19 x 14 cm, na svakoj stranici po 17 redaka. Pismo nashi nevokalizirano. Stranice su obrubljene crvenom linijom a poglavlja i svi citati pisani su crvenom tintom. Na rubovima nekih listova ima bilje­žaka koje tumače tekst. Papir bijel, povez polukožni na sredini ukrašen ornamen­tom . Na arapskom jeziku.

Na listu 2a: Djelo je vlasništvo Muhameda Spahića, sina Omerova, a ovaj je sin Muhamedov. Vrijednost djela je 2.000 (nije napisana vrsta novca).

Porodica Spahića iz Mostara dala je više učenih ljudi i ubraja se među starije muslimanske porodice u Mostaru. Najstariji, nama poznati, Spahić je Ibrahim, sin hadži Muhamedov, koji je 1210. (1795) godine prepisao jedno djelo iz hadisa (Orijen­talna zbirka Arhiva Hercegovine, rukopis 185 inv. broj 365). On je još prepisao i jed­no djelo iz islamskog prava ali ne stoji koje godine (Orijentalna zbirka Arhiva Herce­govine 68 inv. broj 485). Arhiv dalje posjeduje 33 rukopisa čiji su vlasnici bili Spahići hadži Muhamed, sin hadži Omera Nurije, a ovaj sin hadži Muhameda Bosnevije, Salih, sin Ibrahimov, a ovaj sin Hasanov i hadži Salih Sabri, sin hadži Muhamedov. Ti ruko­pisi upisani su u Katalogu i Inventaru pod slijedećim brojevima: 6(609), 76(497), 173 (505), 182 (350), 183 (336), 191 (296), 195 (628), 197 (326), 203 (367), 209 (463), 215(340), 218 (509), 222 (546), 225 (397), 226 (653), 227 (525), 228 (521), 229 (552), 230 (631), 282 (224), 297 (412), 299 (383), 315 (182), 316 (157), 351 (322), 387 (137), 465 (142), 482 (86), 499 (703), 511 (724), 582 (410), 589 (557) i 614 (58). Posljednji alim iz ove porodice je hadži Muhamed-ef. koji je bio imam Karađoz-begove džamije i koji je umro u Mostaru 1934. godine.

RUKOPIS 269, INV. BROJ 627

MUḤAḌARĀT AL-AVĀ'IL VA MUSAMARĀT AL-AVĀḪIR

Predavanja o prvim događajima i kazivanja o posljednjim zbivanjima. U ovom djelu obrađeni su događaji koji su se prvi put (avā'il) zbili u historiji i događaji koji su se posljednji (avāḫir) dogodili na svijetu. Pisac ovog djela je Šejh ‘Ali dede, b. Mustafa al-Bosnavi al-Mostari (Mostarac), umro 1007. (1598.) godine.

Djelo je podijeljeno na dva dijela (kism). Prvi dio rađen je na temelju brojne li­terature iz historije, posebno Abdurahmana Sujutijevog djela Kitāb al-avā'il. Ovaj dio je podijeljen na 37 poglavlja (fasl). Drugi dio ima četiri poglavlja i autor ga je napisao samostalno i bez korištenja izvora.³⁴

Početak poslije Besmele: Jā avvalu bilā bidājat va ja āḫiru bilā nihājat...

Rukopis ima 70 + 3 nepaginiranih lista veličine 22 x 16,5 cm, na svakoj strani­ci po 27 redaka. Pismo sitan ta‘lik, nevokaliziran. Poglavlja i riječi "avā'il" pisani su crvenom tintom. Na marginama nekih listova ima glosa koje tumače tekst. Papir bi­jel, povez papirni. Na arapskom jeziku.

Na listovima 1b do 3b: Više kratkih citata iz djela "Iḥjā' al-‘ulūm", što ga je napisao Abū Ḥāmid Muḥammad al-Gazālī, umro 505. (1111.) godine.³⁵

Na listu 4a: Jedna pjesma od pet stihova na turskom jeziku koju je nepoznati autor spjevao u pohvalu brijača (dar madhi berberan).

Na listu 67b i 68a: Jedna dova, koju je lijepo učiti kad se kuga pojavi.

Na listu 69b: Jedna pjesma od 20 stihova na turskom jeziku koju je nepoznati autor spjevao u slavu Božjeg poslanika Muhameda (na‘ti rasul).

Na listu 70a: Izreke mudraca i citati iz raznih tefsirskih i hadiskih djela.

Jedan prijepis ovog djela nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci koji je ovdje prenesen iz Karađoz-begove biblioteke u Mostaru. Ovo djelo štampano je dva puta u Kairu: 1882. i 1893. godine, što ukazuje na njegovu vrijednost i učenost i visoko ob­razovanje njegova autora.

U rukopisu nema nikakve bibliografske bilješke, pa se ne zna, ko ga je i kada prepisao.

RUKOPIS 296, INV. BROJ 394

Na listu 2b ovog rukopisa nalazi se kratka bilješka o Izraelićanima (beni Israil) koju je sastavio mostarski muftija Ahmed-efendija. Bilješka je napisana na tur­skom jeziku sitnim nashi pismom i ima teksta osam redaka. Ispod teksta stoji napisa­no: Ahmed, mostarski muftija.

Iz bibliografske bilješke na kraju rukopisa saznajemo da je ovo djelo prepisano početkom zulhidžeta 1021. (1613.) godine kada je u Mostaru bio muftija i muderis Ahmed-efendija, sin Sofi Velijin čije se ime nalazi među potpisnicima Koski Mehmed-pašine zakladnice. Mišljenja smo da je autor ove bilješke spomenuti mostarski mufti­ja Ahmed-efendija, sin Sofi Velijin.

RUKOPIS 311, INV. BROJ 706

FATĀVĀ AHMADIJJE (AL-MOSTARIJJE)

Zbirka fetvi (pravnih decizija) koju je sastavio mostarski muftija hadži Ahmed, b. Muhammad, b. Šalim, b. Mustafa Bošnjak (Bosnavi) al-Mostari, umro oko 1184. (1770.)³⁶ godine. Djelo je podijeljeno na 97 poglavlja i tretira pitanje iz cjelokupnog islamskog prava.

Početak poslije Besmele: Al-ḥamdu... va al-‘āqibatu li al-muttaqīn...

Rukopis ima 262 + 4 paginirana lista veličine 24 x 15 cm, na svakoj stranici po 23 redka. Pismo lijep ta‘lik nevokaliziran. Stranice su obrubljene sa dvije crvene lini­je. Poglavlja i riječi "mes'ele" i "ğevab" pisane su crvenom tintom. Unvan je ukrašen i prva stranica obrubljena s dvije debele pozlaćene linije. Na marginama nekih listova ima fetvi mostarskih, sarajevskih i blagajskih muftija i citata iz raznih pravnih djela. Papir bijel, povez papirni. Na turskom jeziku.

Na listu 262b: Prepisao (tahrir) Ahmed, sin hadži Redžepov, Mostarac (al-Mostari) 1200. (1785/86.) godine.

Ovu zbirku fetvi preveo je na naš jezik Muhamed Mujić, koji je u raznim biblio­tekama pronašao oko 20 prepisa ovog djela (Mujićev rad u rukopisu).

RUKOPIS 340, INV. BROJ 726

U ovom rukopisu nalaze se dvije rasprave koje je napisao hadži Mustafa-Sidki-efendija Karabeg, mostarski muftija od 1857. do 1878. godine.

1. L. 1b - 4a. MIN MUṢṬAFĀ BIN AḤMAD AL-MUFTĪ BI MOSTAR MIN INQIRĀDI AHL AL-‘ILMI VA AL-IQTIDĀR ILĀ FEJḌULLĀH BIN MUṢṬAFĀ AL-MUDARRIS BI MOSTAR MIN INKIDĀ' I ḎAVĪ AL-FAḌL VA AL-I‘TIBĀR.

Odgovor Mustafa-efendije Karabega, mostarskog muftije, Fejzullah-efendiji Milaviću, mostarskom muderisu. Karabeg je uvjerljivim argumentima dokazao apokrifnost jednog hadisa koji su mostarski imami počeli učiti u hutbama petkom u pod­ne i u kome se govori da su meleki: Džebrail, Mikail, Azrail i Israfil, i sva stvorenja u kosmosu, stvoreni od svjetla (nur) Muhameda. Iz uvoda saznajemo da je muftija bio zabranio imamima da uče ovaj apokrifni hadis, čemu se suprotstavio mostarski muderis Fejzullah ef. Milavić.³⁷

Početak poslije Besmele: Naḥmaduka ja man ḫalaka al-ḫalka bi kudratihi...

2. L. 4b - 224a: ḤADĀD AN-NUṢŪL ḤĀŠIJAT MIR'ĀT AL-UṢŪL ŠARḤ MIRQĀT AL-VUṢŪL.

Glosa na Munla Husrefovo djelo iz uvoda u pravo Mirqāt al-vuṣūl. Rukopis je manjkav u sredini. Ovo djelo je štampano u Sarajevu 1316. (1898.) godine troškom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu.³⁸

Početak poslije Besmele: Al-ḥamdu... Muḥammadin va ‘alā ālihi ağma‘īin... Rukopis ima 224 nepaginirana lista veličine 24 x 18 cm, na svakoj stranici po 23 retka. Pismo nashi nevokaliziran. Riječi "kavluhu" pisane su krupnim slovima. Na rubovima nekih listova ima glosa koje tumače tekst. Papir svijetložut, poveza nema. Na arapskom jeziku.

Na listu 4a: Pisanje (prve rasprave) dovršeno je 5. ramazana 1281. (1865.) god. Na listu 224a: Napisao hadži Mustafa Karabeg, sin Ahmedov, mostarski muftija.

RUKOPIS 361, INV. BROJ 288

Na listu 152a i 152b ovog rukopisa nalazi se fetva Ibrahim-efendije Sarajlije, či­ji je tekst u cijelosti identičan s tekstom fetve koju smo ranije spomenuli a koja je na­pisana na listovima 53b i 54a u rukopisu 69, inv. broj 510. Fetva je napisana na arap­skom jeziku sitnim nashi-pismom i ima 35 redaka teksta.

Ispod teksta prepisivač je napisao: Napisao ponizni Ibrahim Sarajlija (katabahū al-ḥaqīr Ibrāhīm as-Sarajī).

RUKOPIS 441, INV. BROJ 21

Na listu 53a ovog rukopisa nalazi se jedna šarkija³⁹ od šest stihova koju je na turskom jeziku spjevao šejh Fevzi Mostarac, mostarski muftija i muderis, umro oko 1160. (1747.) godine.⁴⁰

RUKOPIS 501, INV. BROJ 700

Na listu 196b ovog rukopisa napisana je pjesma od pet stihova u kojoj nepozna­ti pjesnik, sigurno rođeni Mostarac, pjeva o ljepoti neke Fate (u tekstu stoji Fata), sestre Mustafa-bega, iz Mostara.

RUKOPIS 522, INV. BROJ 646

Na listovima 56b i 57b nalaze se dvije pjesme na turskom jeziku (prva ima 14 a druga 7 stihova) koje je spjevao Muhamed-efendija Ćišić, mostarski muftija, povo­dom velike poplave koja je pogodila Mostar 1206. (1791.) godine.⁴¹

RUKOPIS 547, INV. BROJ 570

Na listu 177b ovog rukopisa nalaze se dva kronograma o gradnji Starog mosta u Mostaru, koji je sagrađen 974. (1566.) godine. H. Šabanović tvrdi da je autor prvog kronograma mostarski pjesnik Zijai. Kronogrami su sastavljeni na turskom jeziku.

RUKOPIS 593, INV. BROJ 600

Na listu 7a ovog rukopisa nalaze se dvije rubaije koje je spjevao Derviš-paša Bajezidagić.⁴² Rubaije su na turskom jeziku.

RUKOPIS 667, INV. BROJ 31

Na listovima 77a do 78a ovog rukopisa nalazi se gazel od pet stihova i jedna šarkija od šest stihova koje je na turskom jeziku spjevao šejh Fevzi Mostarac, mostar­ski muftija i muderis, umro oko 1160. (1747.) godine.⁴³

RUKOPIS 715, INV. BROJ 657

Na listu 7b nalazi se jedan stih (mufred) u kome se spominje Mostar, od ne­poznatog pjesnika ali sigurno rođenog Mostarca.

RUKOPIS 749, INV. BROJ 695

Fragmenat monografije (manakib) hadži Mustafa Sidki-efendije Karabega, mos­tarskog muftije od 1857. do 1878. godine, što ju je napisao učenik mu hadži Abdullah efendija Riđanović.

Početka ovdje: ...........fa naẓara bi naẓari al-‘ibrati...

Rukopis ima 25 nepaginiranih listova veličine 25 x 17 cm, na cijelim stranica­ma po 21 redak. Pismo nashi nevokaliziran. Papir svijetložut, poveza nema. Na arap­skom jeziku.

Rukopis je oštećen i neki listovi djelomično nedostaju. Tekst ovog rukopisa je potpuno identičan s dijelom teksta rukopisa 29, inv. broj 375, koji smo ranije obra­dili.

RUKOPIS 751, INV. BROJ 685

Na listu 30b ovog rukopisa nalaze se dva kratka citata iz djela Šarḥ šir‘at al-islam koji je napisao šejh Ali-efendija, blagajski, a prije mostarski muftija. Osnov­no djelo Šir‘at al-islām (ustanove islama) napisao je Rukn al-islām Muhammad b. Abu Bakr Imamzāde aš-Šergī al-Ḥanafī, umro 573. (1177.) godine.⁴⁴ Djelo obrađuje pi­tanja iz vjeronauke i moralke, a rađeno je na temelju tradicije (sunnet).

Prvi citat počinje riječima: Ḥukm al-imāni iṯnāni, a drugi citat riječima: I‘lam anna sababa al-imāni iṯnāni... Ispod oba teksta stoji napisano: Fi šarḥ šir‘at al-islām li mavlānā aš-šajḫ al-mufti bi Mostar sābikan va bi Blagaj hālā ‘afā ‘anhu.

Na temelju ova dva citata može se utvrditi da je šejh Ali-efendija blagajski, pri­je mostarski muftija, napisao komentar djelu Šir‘at al-islām koji nam se, po svoj pri­lici, nije ni u prepisu sačuvao. Dalje se može, kao sigurno, zaključiti da je spomenuti šejh Ali-efendija bio učen čovjek i da je rođen u Mostaru ili u Blagaju.

Ovaj šejh Ali-efendija je, mislimo, identičan s Ali-efendijom Džabićem, sinom šejh-Huseinovim, koji je bio mostarski i blagajski muftija i koji je umro u Mostaru 1225. (1810.) godine. On je 1803. godine prepisao prvi svezak pravnog djela Ğami‘ an-nuqūl va lami‘ al-'uqūl, komentar djela Multaqā al-abḥur i 1806. godine drugi svezak istog djela (Arhiv Hercegovine 55, inv. broj 572 i 60, inv. br. 564).

SUMMARY

THE WORKS AND SOME SHORTER LITERARY ESSAYS WRITTEN IN ORIENTAL LANGUAGES BY BOSNIAN AND HERZEGOVINIAN MUSLIMS WHICH ARE KEPT IN HERZEGOVINA ARCHIVE IN MOSTAR

The writer of the article has analysed eight manuscripts which are written by authors born in Bosnia and Herzegovina and which are a part of the collection of Oriental manuscripts of Herzegovina Archive in Mostar. The article also deals with 15 shorter essays written by Bosnian and Herzegovinian authors, many of whom were unknown for the science until now. The date revaled are very helpful in making complete our knowledge about some writers, rather forgotten in the recent past. This work covers also all the notes found in the Herzegovina Archive which are supplying us with new details about cultural and scientific history of Muslims in Bosnia and Herzegovina.

While analysing the works of Sheik Yuyo and Ibrahim Opijač the author of the article also dealt completely with the literary works of our national writers found in the library of this institution.