Mr Rusmir Mahmutćehajić

IBRAHIM VEHBI

- kadija, pjesnik i epigrafičar -

Književno stvaralaštvo bosanskih Muslimana na turskom, arapskom i perzijskom jeziku značajan i zanimljiv je sudionik u općem kulturno-povijesnom mozaiku Jugos­lavije. Međutim, još uvijek je taj dio našeg kulturnog nasljeđa pretežno neistražen i s dosta nejasnoća i nedorečenosti, počev od ustanovljavanja polazišnih kriterija za vred­novanje i prosuđivanje pisaca i njihovih djela, određivanje položaja i uzajamnosti u odnosu na druge jugoslavenske književnosti, pa do niza nerazjašnjenih pitanja u vezi s djelima i životopisima mnogih od tih pisaca. Sadašnje i buduće generacije uz tu književnost baštinit će i dug da se ona sistematično i uz korištenje suvremenih znan­stvenih postupaka obrađuje, i tako učini dostupnijom našoj i svjetskoj javnosti.

Namjera nam je, ovaj put, ukazati na izvjesne nejasnoće u životopisu našeg pjesnika Vehbije, autora vrijednih i malo izučavanih književnih djela na turskom je­ziku, a na osnovu podataka iz njegovih djela i dva izvorna sudska dokumenta u koji­ma se on pojavljuje kao sudski službenik.

Dr Hazim Šabanović, obrađujući biobibliografiju pjesnika Vehbi-Ahmeda Zekića, kaže: "O ovom darovitom pjesniku, marljivom i zaslužnom ljetopiscu bosanskom, još uvijek nema dovoljno podataka. Njegove pjesme i kronika još nisu proučavani.¹ - ukazujući tako implicitno i na mogućnost nesporazuma u dosadašnjem tretiranju ove književne ličnosti.

Prema Šabanoviću, ovaj pjesnik je rođen u Stocu, a nakon završetka studija slu­žio je kao kadija u mnogim bosanskim mjestima; umro je u Travniku kao sitte-kadija² poslije hidžretske godine 1216. (1801/1802.). Uz obavljanje kadijske dužnosti pisao je pjesme i kroniku događaja u Bosni od 1187. (1773.) do 1211. (1796/1797.). Pjesme, natpisi i kronika svjedoče da je bio darovit i plodan pisac, obrazovan i učen čovjek.

Sačuvana djela Vehbijina:

1. Divan-i Wahbi³; 2. Ljetopis Bosne i Hercegovine.⁴

Osim navedenih djela sačuvano je više Vehbijinih pjesama i kronograma na ni­šanima u Sarajevu i džamijama u Stocu.

Natpis na nišanu Mehmed Emina Isevića (iz knjige "Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine", str. 106-107).

"Proučimo Fatihu za dušu pokojnika.

Drugog božanstva osim Boga nema, i on mi je dostatan.

Ne prolazi prazan pored groba Isevića,

Recituj i završi učenje sure Bog je jedan.

Ova blagoslovena grobnica je osvijetljena

Čijom svjetlošću se napajaju ljudi.

Tražeći vječnost preselio se na drugi svijet.

Bože, zato neka ga opslužuju rajske djevice i dječaci.

Vehbija tugujući za umrlim jedan lijep kronogram

U dževher slovima izreče pokojniku:

Čuvar dženeta Firdevs uistinu će reći:

U vrtove Firdevsa dođi, Mehmed-Emine Iseviću.

Godina 1232." (1816/17)

Pored Šabanovića pjesnika Vehbiju spominju i: Mehmed Mujezinović, Mehmed Handžić, Dr Safvet-beg Bašagić, Muhamed Enveri-Kadić i Davut Fatin.

Handžić na 16. stranici, poglavlja Pjesnici na turskom jeziku, u tabelarnom pregledu - koji sadrži imena i prezimena pjesnika, mjesta rođenja, datume smrti i popise djela - pod rednim brojem 100 navodi slijedeće: "Vehbi Kapić - kadija, rođen u Stocu, umro 1216. (1802.) godine u Travniku.⁵ Na kraju istog djela, pod naslovom Nekoliko ispravaka i dopuna, stoji: "7) U istom broju, pod brojem 100, spomenut je pjesnik Vehbi. Ime mu je Ahmed a prezime Zekić, a ne Kapić, kako sam to prije spomenuo."⁶

Pozivajući se na Davuta Fatina, Bašagić piše: "Rođen je u Stocu, a zvao se Kapić. Gdje je učio, nije mi poznato, ali da je bio veoma učen svjedoče mu pjesme. Po svršetku nauka stupio je u kadije i kao takav zbog pravednosti i nepristranosti ostavio lijep glas posvuda.

Kao sitte-kadija umro u Travniku 1216. (1801). Iza njega je ostalo dosta pjesa­ma. U mojoj zbirci rukopisa imade nekoliko njegovih kasida, pisanih talikom - po svoj prilici njegovom vlastitom rukom."⁷

Bašagićevo pozivanje na Davut-Fatin Tezkiresi⁸ ne odnosi se na prezime Kapić; kod Fatina je zabilježeno samo pjesničko ime Vehbi, bez prezimena Kapić koje daje Bašagić a poslije i Handžić.

U Zborniku Muhameda Enverije Kadića također postoji zapis o Vehbiji: "Stočanin Ahmed Vehbi Zekić živio je u Travniku gdje je i umro. Spomenuti Vehbi-efen-dija rođen je u kasabi Stolac u hercegovačkom ajaletu. Služio je kao kadija i naib u više mjesta, dok konačno nije umro 1216. hidžretske godine u Travniku. Iza sebe je ostavio izvjestan broj pjesama. Spominju ga književni kroničari, kao Davut Fatin u svojoj Tezkiresi Hatimat al-aš‘ar."⁹

Iz gornjih navoda je vidljiva njihova izvorna vezanost za podatke što ih daje Davut Fatin. Vidljive su i razlike u imenu: Vehbi, Vehbi Kapić i Ahmed Vehbi Zekić. U svim navodima susrećemo istu godinu pjesnikove smrti 1216. (1801/1802).

Od spomenutog podatka o godini Vehbijine smrti razlikuje se onaj koji iznosi Mehmed Mujezinović u člancima Stari Alifakovac u Sarajevu,¹⁰ Epigrafika i kaligrafija pjesnika Mejlije¹¹. Nekoliko kronograma pjesnika epigrafičara Ahmed-Vehbi Zekića Stočanina¹² i u knjizi Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine¹³. On na osnovu natpisa na nišanu epigrafičara Mehmeda Emina Isevića¹⁴ u groblju na Alifakovcu ustvrđuje da je Vehbija mogao umrijeti najprije 1232. (1816/1817.) godine, kada je spjevao spomenuti nišanski kronogram. U neobjavljenom radu, navedenom u bilješci 12, Mujezinović dalje pripominje: "Ako imamo u vidu da je prvi datirani Vehbijin kronogram, koliko nam je danas poznato, iz 1189. (1779.) godine, tada mo­žemo zaključiti da je Vehbija rođen negdje sredinom XVIII stoljeća."

Razlike u ovdje danim navodima jasno ističu pitanja: koje je pravo pjesnikovo ime? Koji su izvori ovih razlika?

Djela Vehbijina - Divan-i Wahbi i Ljetopis Bosne i Hercegovine¹⁵ - i dva sud­ska dokumenta iz Stoca, čiji je potpisnik, a vjerojatno i sastavljač Vehbija, koji dosada nisu izučavani, daju nam nove podatke o pjesnikovu imenu i vremenu njegova ro­đenja.

1. U Divan-i Wahbi, koji ima 83 stranice, između ostalih nalaze se slijedeće pjesme: Pjesma o Besmeli, Hvalospjev vjerovjesniku, Miradžija, Pjesma Dželaluddinu Rumiji, Hvalospjev Šejh Bali-efendiji iz Sofije, Hvalospjev Ferhad-begu i Tarih Šejh-Isau. Među ovim datiranim pjesmama nema ni jedne od onih dvadeset i dvije koliko ih je pronašao Mujezinović s potpisom Vehbi. (Popis pjesama Vehbijinih izvan Divana dajemo na kraju ovog članka, a prema spomenutom neobjavljenom radu Mehmeda Mujezinovića).

Sve pjesme u Divanu imaju u potpisu samo autorovo pjesničko ime - Vehbi.¹⁶

2. U "Ljetopisu" Vehbijinu ne možemo naći potvrdu i opravdanje ni za ime Vehbi Kapić ni za ime Ahmed-Vehbi Zekić. Na prvoj stranici "Ljetopisa" nalazimo da je ime autora IBRAHIM VEHBI Bošnjak.¹⁷ (Naziv "Ljetopis" treba prihvatiti uvjetno, jer i nepotpuni uvid u ovo djelo Vehbijino pokazuje da se ne radi o ljetopisu u klasičnom smislu; to je ustvari filozofsko-poetsko razmatranje u prozi o pjesniko­voj suvremenosti, dijalektici povijesnih zbivanja. Kroz djelo su dati i mnogi događaji kojima je pjesnik bio suvremenik, pa odatle i naziv "Ljetopis" koji prvi put susreće­mo kod Šabanovića).

1. Prvi dokument iz Stoca¹⁸ - ugovor o kupoprodaji timara u selu Batja (? ) koji kupuju braća Ibrahim-čehaja, Mahmut i Omer iz mahale Uzunovići - nosi da­tum iz hidžretske godine 1237. (1724/1725.) i potpis Ibrahim Vehbije kao sudskog službenika.

3.2.Drugi dokument iz Stoca¹⁹ također je sudske naravi;to je sudski ovjeren za­pisnik o zaostavštini i dugovima Ahmed-bega Rizvanbegovića, sina Mustafe-kapetana, koji je poginuo u Dubičkoj vojni, a iza kojeg su kao nasljednici ostali supruga Alijja-hanuma, sinovi Rizvan-aga, Mula-Abdulfetah Alija i Sulejman i kćerka Safija. Na do­kumentu je upisan 1. džumadel'ula 1203. (28. januara 1789.) kao datum sastavljanja. Dokument je potpisao, a vjerovatno i sastavio Ibrahim Vehbi - kadija u kadiluku Sto­lac i Gabela.

Kako izvorni dokumenti iz Stoca i rukopisi djela Vehbijinih glede oznake auto­ra sadrže samo IBRAHIM VEHBI, prednji podaci nam s dostatnom izvjesnošću daju pravo da ime AHMED VEHBI, koje susrećemo kod Mujezinovića, Šabanovića, Handžića i Kadića, smatramo netačnim, odnosno nepripadajućim glede navedenog Divana i "Ljetopisa".

Vehbiju možemo pratiti u slijedećim godinama:

1. Prema kronogramima i datiranim pjesmama izvan Divana;

1189. (1775/1776.) - dva puta, 1198. (1783/1784.) - jednom, 1199. (1784/1785.) - jednom, 1202. (1787/1786.) - jednom, 1203. (1788/89.) - pet puta, 1204. (1789/1790.) - jednom, 1206. (1791/1792.) - jednom, 1212. (1797/1798.) - dva puta, 1213. (1798/1799.) - tri puta, 1214. (1799/1800.) - dva puta, 1227. (1812.) - jednom, 1232. (1816/1817.) - jednom;

2. Prema dokumentima iz Stoca;

1137 (1724/1727.) i 1. džemadel'ula 1203. (28. januar 1789.);

3. Prema Divanu;

Prva datirana pjesma je iz godine 1187. (1773/1774.), a zadnja iz godine 1211. (1796.);

4. Prema "Ljetopisu";

Prvi datum u ovome djelu je iz godine 1187. (1773/1774.) a zabilježen je u povodu ustoličenja sultana Mustafe; djelo je završeno 1. ramazana 1212. (17. februa­ra 1797.), a ista godina je dana u ebdžedu GARIB,²⁰ gdje zbrajanjem dijakritičkih vrijednosti slova dobivamo istu hidžretsku godinu.

Između datuma na prvom dokumentu iz Stoca s pjesnikovim imenom i datuma na nišanu u Alifakovačkom groblju, od 1232. su devedeset i jedna sunčeva godina. Ukoliko se prvi dokument iz Stoca pouzdano odnosi na pjesnika Ibrahim Vehbiju, onda je očigledno da je živio preko sto godina, odnosno da je rođen ne sredinom XVIII stoljeća, kako to pretpostavlja Mujezinović, nego početkom XVIII stoljeća.

Izvedeni zaključci o pjesnikovu imenu i vremenu rođenja ostaju otvoreni za no­ve činjenice i dalju objektivizaciju. Možda će nova otkrića što bi ih dalo studioznije izučavanje i prevođenje pjesnikovih djela doprinijeti razjašnjenju i zagonetke o pre­zimenu pjesnikovom: Zekić ili Kapić, o čemu sada ništa pouzdanije ne možemo tvrditi. Također za sada ne možemo ništa reći ni o izvoru ove zagonetke.

I površan uvid u književnu ostavštinu Vehbije ukazuje na potrebu da se ona izu­či i priredi za širu jugoslavensku javnost.

NATPISI VEHBIJINI IZVAN DIVANA DANI KRONOLOŠKIM REDOM

1. Dobrodošlica Halil-paši povodom njegova dolaska za namjesnika u Bosnu 1189. (1775/76.) godine u 108 polustihova. Kronogram u prijepisu nalazi se u Zbor­niku Kadića sv. IX, str. 38-41 u Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

2. Kronogram u 8 polustihova što ga je spjevao Mehmedu Mejliji 1195. (1781.) godine, a koji se nalazi na nadgrobnom spomeniku Mejlije u Docu kod Travnika. Faksimil, prijepis i prijevod natpisa u Našim starinama IV (1957), str. 135.

3. Čestitka Bešliji Hadži Mustafi, iz Sarajeva, povodom rođenja njegova sina Hasana 1198. (1783/84.) u 22 polustiha. Prepis kronograma u Zborniku Kadića sv. XI, str. 285.

4. Pjesma u kojoj Vehbija kritikuje bosanskog namjesnika Defterdar Abdulah-pašu u 48 polustihova, iz 1199. (1784/85.) godine, a nalazi se u Zborniku Kadića sv. XI, str. 298.

5. Čestitka povodom rođenja nekog Smaila Ismeta godine 1202. (1787/88.) u 10 polustihova. Prepis u Kadića Zborniku sv. XII, str. 280.

6. Dobrodošlica serturnadžiji Jusufu prilikom njegova dolaska u Sarajevo 1203. (1788/89.), ima 54 polustiha, a prepis u Kadića Zborniku sv. XII, str. 376, 378.

7. Dobrodošlica nekom Šemsi-begu prilikom njegova dolaska u Sarajevo 1203. (1788/89.) u 42 stiha. Prepis u Kadića Zborni.ku sv. XII, str. 381-382.

8. Natpis o opravci Careve džamije u Stocu godine 1203. (1788/89.). Natpis ima 16 polustihova, a i danas se nalazi nad ulazom u ovu džamiju.

9. Čestitka Mehmed-Džudiji Čohadžiću povodom njegova postavljanja za ka­diju u Mostaru 1203. (1788/89.) godine, ima 20 polustihova, a nalazi se u Kadićevu Zborniku sv. XII, str. 377.

10. Kronogram o gradnji tophane u Travniku 1203. (1788/89.) u 32 polustiha, nalazi se u Kadićevu Zborniku sv. XII, str. 379-380.

11. Pjesma uz pohvalu Salih-paše iz 1204. (1789/90.) u Kadićevom Zborniku sv. XIII, str. 119-121.

12. Kronogram o opravci Smail-kapetanove džamije u Stocu iz 1206. (1791/92.) u 8 polustihova, koji je običnim tušem napisan nad ulazom u ovu džamiju gdje se i danas nalazi.

13. Natpis na nišanu Nefise, umrle 1212. (1797/98.) i sahranjene u groblju uz Carevu džamiju u Sarajevu, gdje joj se i danas nalazi spomenik s ovim natpisom.

14. Natpis o opravci Češme na Atmejdanu u Sarajevu godine 1212. (1797/98.) u 16 polustihova. Prepis natpisa i prijevod objavio je Hamdija Kreševljaković, Vodo­vodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu (1939), str. 35-36.

15. Natpis na češmi "Pod Lipom" u Travniku iz 1213. (1798/99.) godine u osam polustihova, koji se i danas nalazi na spomenutoj češmi.

16. Natpis na nadgrobnom spomeniku Fatime Hašimović, umrla 1213. (1798/99.) sahranjene u groblju na Alifakovcu u Sarajevu. Natpis se i danas nalazi na dotičnom spomeniku, a ima 8 polustihova.

17. Natpis na nišanu Muhameda, sina Abdulahova, umro 1213. (1798/99.), sa­hranjen u groblju Careve džamije u Sarajevu, u 6 polustihova. Prijepis natpisa u Kadića Zborniku sv. XV, str. 146.

18. Natpis na nadgrobnom spomeniku Murada, sina Abdulahova, umro 1213. (1798/99.), sahranjenog u haremu Careve džamije u Sarajevu. Prijepis natpisa u Kadićevu Zborniku sv. XV, str. 93.

19. Natpis na nadgrobnom spomeniku Atije, kćeri Abdulahove, umrla 1214. (1799/1800.), sahranjene u groblju Careve džamije u Sarajevu u 6 polustihova, gdje se i danas spomenik nalazi.

20. Čestitka Kemali-zade (Ćemaloviću) Rešidu prilikom njegova postavljanja za kadiju u Travniku 1214. (1799/1800.), u 14 polustihova. Prepis u Kadićevu Zbor­niku sv. XV, str. 118.

21. Natpis o opravci Rizvanbegovića džamije u Stocu godine 1227. (1812.) u 12 polustihova, koji se i danas nalazi nad ulazom u ovu džamiju.

22. Natpis na nadgrobnom spomeniku Muhamed Emina Isevića, umro 1232. (1816/17.), sahranjenog u groblju na Alifakovcu, gdje mu se i danas nalazi spomenik s ovim natpisom.