ELVIR DURANOVIĆ

Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka

UDK: 821.163.4(497.6).09

Izvorni naučni rad

ALHAMIJADO ILMIHAL ABDULVEHHABA ILHAMIJE ŽEPČAKA

Sažetak

U radu su predstavljeni do sada poznati alhamijado rukopisi Ilmihala Abdul- vehhaba Ihamije Žepčaka, ukazano na specifičnost grafije rukopisa Rs 94 iz Naci- onalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, izvršena komparativna analiza Ilha- mijinog Ilmihala s drugim alhamijado vjeronaučnim udžbenicima iz XIX stoljeća, te ponuđena transliteracija kompletnog teksta Ilmihala s potrebnim komentarima i rječnikom arabizama, turcizama i lokalizama, čime se dobila potpunija slika ovog značajnog alhamijado djela.

Ključne riječi: Ilhamija, Abdulvehhab ibn Abdulvehhab Ilhamija, Žepčak, orijentalni rukopisi, Gazi Husrev-begova biblioteka, ilmihal, alhamijado knji- ževnost, islamski vjeronaučni udžbenik.

Uvod

Unutar osmanske kulturne zone edukacija o islamu kroz formu ilmihala,1 vjeronaučnog udžbenika za širu populaciju, razvila se prije nego što je Bosna i Hercegovina ušla u sastav Osmanske države. Prvi ilmihal na turskom jeziku pod nazivom Mukaddime napisao je Iznikli Kudbuttin 1418. godine.2 Nakon toga napisani su brojni ilmihali, a uporedo sa širenjem islama u našoj zemlji se proširila tradicija poučavanja osnovama islama uz korištenje ovih popular- nih vjeronaučnih udžbenika. S obzirom da su ilmihali općenito namijenjeni široj populaciji, a kako većina muslimana u Bosni i Hercegovini za vrijeme osmanske uprave nije razumjela turski i arapski jezik, osnovna edukacija o islamu uglavnom se svodila na pūko memorisanje vjerskih sadržaja. Takva situacija potrajala je gotovo do druge polovine XVIII stoljeća kada je javni

1. S obzirom da je u bosanskom jeziku termin ilmihal postao sinonim za udžbenik islamske vjeronauke u ovom radu ćemo ga pisati malim slovom, osim u slučajevima kada se ova riječ pojavi u naslovu nekog djela.

2. Recep Kaymakcan, „Islam in Turkish Religious Education: From Traditional Understanding to Modern“, u Islamic Textbooks and Curricula in Europe, Peter Lang - Internationaler Verlag der Wissenschaften, Frankfurt am Main, 2011., str. 257-258.

   poziv da se osnovno vjersko obrazovanje u mektebima izvodi na narodnom jeziku uputio Muhamed Velihodžić Razi (1722-1786), autor moralno-didak- tične pjesme na bosanskom jeziku Čujete djeco, svikoli, napisane za djecu i omladinu.3 U isto vrijeme dok je Muhamed Velihodžić pozivao na uvođenje narodnog jezika u osnovne vjerske škole, u Žepču se rodio Abdulvehhab Ilhamija Žepčak, autor jednog od najstarijih ilmihala na bosanskom jeziku.

   Sadržaj Ilhamijinog Ilmihala široj javnosti predstavio je Ibrahim Kemura u radu objavljenim u Glasniku VIS-a 1975. godine.4 Kemura, međutim, zbog izrazito nečitke grafije rukopisa R 2929 iz Gazi Husrev-begove biblioteke koji je koristio za transliteraciju Ilhamijinog Ilmihala, nije bio u mogućnosti, kako sam priznaje: „I pored najbolje volje pojedine riječi...dešifrovati, te smo ih ostavili nerazrješenima.“5 Komparativnom analizom sadržaja pomenutog rukopisa sa drugim rukopisima ovog Ilmihala koji su u međuvremenu postali dostupni istraživačima, ustvrdili smo nekoliko bitnih činjenica koje su nas opredijelile da se ponovo pozabavimo ovom tematikom. Prvo, rukopis R 2929 ne sadrži kompletan tekst Ilhamijinog Ilmihala. Naprimjer, savjet Ilha- mijinog muderrisa Karahodže i potpis autora koje nalazimo u starijim rukopi- sima Ilmihala nedostaju u ovom. Drugo, određene riječi Kemura je pogrešno transliterirao što je izazvalo brojne nejasnoće u tekstu na koje smo u radu ukazali. Treće Kemura je pojedine riječi i dijelove teksta Ilmihala namjerno izostavio. Naprimjer, sve nemuslimane, svejedno bili oni pripadnici objav- ljenih religija ili ateisti Ilhamija naziva zajedničkom imenicom „vlah“ koja u njegovo vrijeme nije imala, ali u današnje može imati pogrdno značenje. Zarad etničke korektnosti Kemura nigdje u Ilmihalu nije naveo ovu riječ niti je spomenuo razloge zbog kojih ju je izostavio. Jasno je, dakle, da Kemura iz pomenutih razloga nije ponudio kompletan transliterirani tekst Ilhamijinog Ilmihala čime je u značajnoj mjeri umanjena vrijednost ovog izuzetno vri- jednog, moguće i najstarijeg, vjeronaučnog udžbenika na bosanskom jeziku.

   Imajući u vidu navedeno, u ovom radu smo na osnovu rukopisa Rs 94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, ponudili transliteraciju kompletnog teksta Ilhamijinog Ilmihala uz objašnjenje grafije i nužne komen- tare.

   Rad je podijeljen u četiri dijela. Na početku se ukratko govori o životu i djelu Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka. Nakon toga predstavljeno je pet do sada poznatih rukopisa njegovog Ilmihala. Potom je pažnja usmjerena na

   
   

   

3. Muhamed Huković, „Napori za uvođenje narodnog jezika u početne vjerske škole muslimana“, Anali GHB, knj. XVII-XVIII, Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, 1996., str. 242-243.

4. Ibrahim Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije na „bosanskom jeziku“ Glasnik VIS-a, god. XXXVIII, br. 1-2., Sarajevo, 1975., str. 29-43.

5. Ibrahim Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije ..., str. 34.

   specifičnost grafije rukopisa Rs 94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu, a zatim slijedi pregled sadržaja Ilmihala i komparativna analiza ovog vjeronaučnog udžbenika s drugim alhamijado ilmihalima. Glavni dio rada predstavlja transliteracija Ilhamijinog Ilmihala na latinicu s brojnim komentarima i rječnikom arabizama, turcizama i lokalizama.

   
   

   Abdulvehhab ibn Abdulvehhab Ilhamija Žepčak

   
   

   Jedan od najplodnijih bosanskohercegovačkih pisaca s kraja XVIII i početka XIX stoljeća na narodnom jeziku Abdulvehhab ibn Abdulvehhab Ilhamija6 rođen je u Žepču 1187. h. g./1773. godine. Rano je ostao siro- če. U jednoj pjesmi bilježi da oca ne pamti, a da majke nema.7 Osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom mjestu. U djelu Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in Ilhamija navodi da mu je jedan od učitelja bio izvjesni hadži Kerim-zade (Hadžićerimović). Iako je Kasim Dobrača mišljenja da je Hadžićerimović ustvari Ahmed-ef. Karahodža,8 muderris u lokalnoj medresi u Žepču, vjerovatnije je da je to bio njegov prvi imam i učitelj u mektebu. Nakon osnovnog obrazovanja Ilhamija je upisao Ferhadija-medresu u Žepču. Tokom druge polovine XVIII stoljeća muderrisi u ovoj medresi bili su Abdu- llah-ef. Karahodža, autor čuvene Bošnjakuše, i njegov sin Ahmed-ef., koji je ovu časnu dužnost preuzeo nakon smrti oca 1766. godine.9 Poslije završenog školovanja u žepačkoj medresi nemirni duh i želja za naukom odveli su Ilha- miju u Tešanj gdje je od tamošnjeg muderrisa hadži Abdullah-ef. Čankarije 1810. godine dobio idžazetnamu da može predavati: hadis, tefsir i fikh, odno- sno šeriatske znanosti s njihovim pomagalima.10 Duhovne nauke i tesavvuf Ilhamija je u međuvremenu izučavao u Fojnici, a duhovni učitelj (muršid) najvjerovatnije mu je bio čuveni šejh nakšibendijskog tarikata Husejn-baba.11 Okončavši formalno obrazovanje i usavršivši se u duhovnim naukama Ilha- mija se posvetio predavanju učenicima i pisanju djela. Kako je smatrao da je njegova poezija plod božanskog nadahnuća uzeo je pjesnički pseudonim Ilhami (nadahnuti) po kojem je bio poznat širom Bosne i Hercegovine.12

   
   

   

6. O životu i djelu Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka do sada je napisana obimna građa.

   Cijenjenog čitaoca upućujemo na literaturu o Ilhamiji u djelu Muhameda Hadžijamakovića,

   Ilhamija život i djelo, El-Kalem 1991., str. 163-167.

7. Kasim Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin ve zubdetul-haši’in od Abdul-Vehaba Žepčevije Ilhamije“, Anali GHB, knj. II-III, Sarajevo, 1974., str. 46.

8. Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin..., str. 46.

9. Muhamed Hadžijamaković, Ilhamija, život i djelo, El-Kalem, Sarajevo, 1991., 12-13.

10. Muhamed Ždralović, „Abdulvehab ibni Abdulvehab Žepčevi-Bosnevi (Ilhamija)“, Anali GHB, knj. V-VI, Sarajevo, 1978., str. 140.

11. Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin..., str. 46.

12. Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin..., str. 47-48.

    Svojim spisateljskim opusom Ilhamija poučava, savjetuje, opominje, pod- stiče i kritikuje negativne pojave njegovog doba. Odvažan i hrabar kakav je bio, u jednoj pjesmi poručuje:

    Potlje Jednog ne miluj, a drugog se ti ne boj.

    Nije se libio kritikovati društvenu stvarnost, potkupljivu ulemu, neznalice među dervišima i nepravednu vlast. Njegova energičnost i ustrajnost na tom polju nisu prošli neprimijećeno. Bosanski vezir Dželal-paša prvo je pozvao Ilhamiju u Travnik 1237. h.g./1821., da bi po njegovom dolasku naložio njegovo pogubljenje. Ukopan je Travniku gdje je nad njegovim mezarom podignuto turbe.

    O mučkom ubistvu Ilhamije postoje brojne legende i predanja. Muvekkit bilježi da je Dželal-paša nakon dugog razgovora rekao Ilhamiji: „U našoj štali razbolio se jedan jahači konj. Baba, idi tamo i liječi ga!“. Ilhamija je predosjetio šta mu se sprema pa je paši rekao: „Dušu ne ispustio dok vlast ne izgubio.“13 Muvekkit dalje navodi da je godinu dana nakon Ilhamijinog pogu- bljenja Dželal-paša smijenjen s dužnosti bosanskog vezira. Kada mu je stigao ferman o premještaju on se razbolio bolešću od koje nema lijeka.14 Umro je u teškim mukama. Poput Ilhamije i Dželal-paša sahranjen je u Travniku. Prema narodnom predanju koje se do današnjih dana prepričava u Travniku, Ilhamija je prije smrti kazao Dželal-paši da će na njegov grob ljudi dolaziti radi lijeka. I zaista, na mjestu gdje je ukopan Ilhamija i gdje se do 1959. godine nalazilo njegovo turbe, prije nego što je zajedno sa njegovim zemnim ostacima prene- seno u Potur-mahalu, sagrađena je današnja kantonalna bolnica u Travniku. Na mezarju u Potur-mahali Ilhamija je ukopan pored kabura Redžeb-dede, kojeg narodna tradicija u Travniku veže za sultana Mehmeda el-Fatiha i njegov pobjedonosni pohod na Bosnu 1463. godine. Ljudi i danas ponekad odlaze u Ilhamijino turbe gdje se mole za vlastito i za zdravlje bližnjih. Brigu o turbetu Redžeb-dede i Ilhamije danas vodi Medžlis Islamske zajednice u Travniku.15

    
    

    

13. Salih Sidki Hadžihuseinović - Muvekkit, Povijest Bosne, s turskog preveli Abdulah Polimac..., knj. 2., El-Kalem, Sarajevo, 1999., str. 848.

14. Muvekkit, Povijest Bosne..., str. 849.

15. Kazivao Esad Baždalić, turbedar Ilhamijinog turbeta u Travniku. U Travniku 17. jun 2013.

    
    

    

    
    

    Mezari Redžeb-dede i Ilhami-babe u turbetu u Potur Mahali, Travnik.

    
    

    Ilhamija je jedan od rijetkih autora u Bosni i Hercegovini koji je pisao i na orijentalnim jezicima, turskom i arapskom, i na narodnom bosanskom jeziku, arapskim pismom (alhamijado). Pisao je prozu i poeziju, a sve što je pisao, kao što navodi Kasim Dobrača: „...odiše iskrenošću, toplinom i jakom željom da se time probudi i oživi vjerski moral njegovih suvremenika i da se uklone razne mane, slabosti i grijesi u koje su oni bili ogrezli...“16 Njegov poetski opus obuhvata više od 100 pjesama moralno-didaktičkog i mističnog sadržaja napisanih na arapskom, turskom i bosanskom jeziku.17 Uz poeziju napisao je dva prozna djela: već pominjano djelo o namazu i pobožnosti Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš’in i Ilmihal koji je u fokusu ovog rada.

    
    

    Sačuvani rukopisi Ilmihala Abdulvehhaba Ilhamije Žepčaka

    
    

    Koliko nam je do sada poznato, u orijentalnim zbirkama u Bosni i Her- cegovini i Hrvatskoj sačuvana su četiri rukopisa Ilhamijinog Ilmihala. Dva rukopisa nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, jedan u Narodnoj i

    
    

    

16. Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin..., str. 52.

17. Fehim Nametak, Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku, El-Kalem, 1989., str. 190.

    univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, dok se kopija jednog rukopisa nalazi u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti u Zagre- bu. Čini se da je peti primjerak rukopisa Ilmihala, jedini prepisan još za života Ilhamije, za sada izgubljen.

    Kako što smo u uvodnom dijelu rada napomenuli, sadržaj Ilhamijinog Ilmihala, rukopis R – 2929 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, široj javnosti predstavio je Ibrahim Kemura.18 Opis ovog rukopisa kasnije je pod kataloš- kim brojem 5805. objavljen u devetom tomu Kataloga arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.19 Rukopis se sastoji od 30 listova veličine 16,5 x 11,5 sa po jedanaest redaka na stranici. Papir je debeo, hrapav, grub, tamnobijele boje, sa vodenim znakom evrop- skog porijekla. Pismo je nesh, na pojedinim mjestima vokaliziran. Pisan je nevještom rukom s mnogo grešaka.20 Ilmihal je promijenio više vlasnika i mjēsta stanovanja. Njihova imena zabilježena su na kraju rukopisa. To su: Hasan Softić iz Radovja, neki Rizvić iz Palike, izvjesni Vuković iz Međurića, Salih PašićŽivić iz Kozica i Munla Ibrahim iz Okolišta. Na početnoj stranici rukopisa zabilježeno je uputstvo na bosanskom jeziku o tome kako postupati s mrtvacem. Ovaj tekst dodan je naknadno što se može zaključiti po grafiji koja se razlikuje od one kojom je pisan Ilmihal.21 Potom slijedi dova za zaštitu na arapskom jeziku, te Tundžina-salavat22 na narednoj stranici. Na kraju tek- sta Tundžina-salavata zabilježena je 1253. h.g./1837/38. godina. Ista godina zabilježena je na kraju Ilmihala. Kemura primjećuje da je rukopis veoma nečitak, a cijelo djelo pisano je s takvim gramatičkim greškama pri pisanju i tako slabim znanjem iz arapskog pisma da se tekst ne može ozbiljno uzimati kao osnov na kojem bi se gradila neka karakteristična ili generalna pravila o alhamijado pismu.23

    Zbirku rukopisa R – 8676 sa tekstom Ilhamijinog Ilmihala Gazi Husrev- begovoj biblioteci poklonio je rahmetli Osman Asaf Sokolović. Zbirka se sastoji od 57 listova formata 16,5 x 11,5 sa od 10-12 redaka po stranici. Pismo je nasta’liq, krupniji, vokaliziran s većim proredom. Mastilo je crno, a papir tamnobijel, deblji, hrapav, sa vodenim znakom, evropskog porijekla. Povez

    
    

    

18. Ibrahim Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab..., str. 29-43.

19. Haso Popara, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrev- begova biblioteka Sarajevo, sv. IX, London, Al-Furqān Fondacija za islamsko naslijeđe; Sarajevo, Rijaset Islamske zajednice u BiH, 2001, r. br. 2929, kat. br. 5805, str. 533.

20. Popara, Katalog..., sv. IX, str. 533.

21. Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije..., str. 33.

22. Blagoslov na Muhammeda, a. s., kojim se od Boga traži zaštita, pomoć u rješavanju tegoba, oprost grijeha i visoki stepeni.

23. Kemura, „Ilmihal Abdul Vehab Ilhamije..., str. 33.

    je kožni i očuvan.24 Prvo djelo u zbirci je Ilhamijin Ilmihal koji obuhvata 22 stranice od 1b-21b. Na prvoj stranici Ilmihala iznad Bismile naknadno je dopisan naslov Ilmihal Busnevi. Tekst je najvećim dijelom vokaliziran i čitak. Pored Ilhamijinog Ilmihala u ovoj zbirci nalazi se i Ilmihal nepoznatog autora. Ustvari, radi se o skraćenoj verziji popularnog vjeronaučnog udžbe- nika koji je dr. Ismet Kasumović obradio u tekstu „Bergivija na bosanskom jeziku“25 Kasumović navodi da je Bergivijin Ilmihal u Bosni i Hercegovini bio toliko popularan da je u jednom periodu bio identificiran s pojmom ilmi- hal. Odnosno, prepisivači su vjeronaučne udžbenike naslovljavali nazivom Bergivija ili Birgivija, svejedno što autor dotičnog udžbenika nije bio čuveni osmanski učenjak Muhammed, sin Alije, el-Bergivi (umro. 1575.) U skladu s tim, ilmihal koji je dr. Kasumović obrađivao nosi naziv Hāzā ṣuhuf Barkāwī bi lisān busnāwī – Ovaj spis je Bergivija na bosanskom jeziku,26 iako autor dotičnog ilmihala za sada nije poznat.

    Treći sačuvani primjerak rukopisa Ilhamijinog Ilmihala, Rs – 94, pohra- njen je Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu. Rukopis obuhvata 21 stranicu formata 13,5 x 8. Pismo je nash, krupan, na mjestima vokaliziran. Mastilo je crno, slabijeg kvaliteta. Papir je tamnobijel, deblji, glat, s vodenim znakom, evropskog porijekla. Bez poveza.27 Naslov na početku ispisan je crvenim slovima ﻝﺎﺤﻤﻠﻋ ﻱﻮﻨﺳﻮﺑ ﺏﺎﺘﻛ ﺍﺬﻫ. Početne riječi svakog novog pasusa u Ilmihalu označene su crvenom bojom i nadvučene su crvenom linijom. Ruko- pis je prepisao Mustafa, sin Ibrahimov, 27. redžeba 1246. h. g., odnosno 10. januara 1831. u Atik-mahali u Fojnici. Vlasnik rukopisa bio je Derviš Omer iz Kreševa.

    Baveći se Ilhamijom i njegovim spisateljskim radom dr. Muhamed Ždra- lović je kod Mehmeda Bajrektarevića u Tešnju pronašao rukopis Ilhamijinog Ilmihala. Rukopis ima 13 stranica veličine 22 x 15. Prepisao ga je Isa, sin Hasanov, iz Maglaja 5. muharrema 1261. h .g., odnosno 15. januara 1845. godine. Na zadnjoj stranici rukopisa nalazi se čitljiv žig otisnut dva puta s nat- pisom Tavakkul 'alā Hāliq 'Abduhū Ivez – Oslanjam se na svog Tvorca, Nje- gov rob Ivez. Fotokopija ovog rukopisa nalazi se u Orijentalnoj zbirci Arhiva

    
    

    

24. Osman Lavić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrev- begova biblioteka Sarajevo, sv. X, London, Al-Furqān Fondacija za islamsko naslijeđe; Sarajevo, Rijaset Islamske zajednice u BiH, 2002., R. br. 8676, kat. br. 6074., str. 235.

25. Ismet Kasumović, „Bergivija na bosanskom jeziku“, Islamska misao, god. XIII, br. 150, Sarajevo, 1991., str. 22-28.

26. Kasumović, „Bergivija..., str. 23.

27. Osman Lavić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa/Gazi Husrev- begova biblioteka Sarajevo, sv. X, Sarajevo, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, London, Al-Furqān Fondacija za islamsko naslijeđe; 2011., Rs 94., kat. br. 543., str. 387-388.

    Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod brojem 2099.28

    Uz četiri sačuvana primjerka Ilhamijinog Ilmihala poznati su nam neki podaci i o petom rukopisu koji još uvijek nije pronađen. Nadamo se da će i ovaj rukopis ugledati svjetlo dana i biti na raspolaganju istraživačima, pogo- tovo ako se zna da je to za sada jedini poznati rukopis Ilmihala prepisan u vrijeme dok je autor još uvijek bio živ. U tekstu „Ahmed Karahodža (Abdul- Vehab)“ objavljenom u Gajretu 1934. godine Osman Asaf Sokolović piše kako je 1933. godine Glavni odbor „Gajreta“ uputio dopis svim pododborima da rade na sakupljanju važnijih dokumenata iz naše prošlosti. Između ostalih, na ovu akciju odazvao se kadija Derviš-ef. Buturović koji je sabrao nekoliko interesantnih dokumenata. Među njima je bio rukopis veličine 22 x 15 cm koji je sadržavao: Sarf (Gramatiku arapskog jezika), Bosna-lugati (Bosansko-tur- ski rječnik) sa razgovorima na 18 stranica i nepotpun Ilmihal na našem jeziku od Žepčaka hadži Abdulvehhaba (34 stranice). Sve tri knjige prepisao je Ibra- him, sin Fazlin, u Fojnici 1218. h. g., odnosno 1803/04. godine.29 Dakle, ovaj rukopis nastao je u Fojnici koju je u to doba sigurno posjećivao Abdulvehhab Ilhamija. Prijepis rukopisa najvjerovatnije je nastao na osnovu originala ili neke od prvih kopija originala. Na osnovu ovog rukopisa također znamo da je Ilhamija svoj Ilmihal napisao krajem XVIII ili neposredno početkom XIX stoljeća. Interesantno je da je Osman Asaf Sokolović na osnovu zabilješke na kraju Ilmihala u kojoj stoji: „I još Karahodža veli: četvero ima. Jedno, ako ne uradiš, dan ćeš se kajati...“ zaključio da je Abdulvehab Ilhamija Žepčak ustvari Ahmed-ef. Karahodža. Upravo zbog toga svoj tekst je i naslovio

    „Ahmed Karahodža (Abdul-Vehhab)“. Danas znamo da je Ahmed-ef. Kara- hodža bio muderris mladom Ilhamiji u Ferhadiji medresi u Žepču krajem XVIII stoljeća. Iz poštovanja prema uvaženom učitelju Ilhamija je na kraju svog Ilmihala zabilježio njegove mudrosti ili nekog drugog člana ulemanske porodice Karahodža.

    Tekst Osmana Asafa Sokolovića o Ilhamijinom Ilmihalu za nas je poseb- no važan. Naime, čini se da se dio u kome se spominje savjet Karahodže može naći u najranijim, autografu najbližim primjercima Ilmihala. Ovog savjeta nema u rukopisima koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ali ga nalazimo u rukopisu Rs – 94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke, što znači da je tekst ovog rukopisa najbliži originalu.

    S obzirom da je rukopis Rs – 94 najstariji sačuvani primjerak Ilhamijinog Ilmihala i sadržajno najbliži originalu, na osnovu ovog rukopisa izvršit ćemo transliteraciju teksta Ilmihala s arapskog pisma na latinicu.

    
    

    

28. Ždralović, „Abdulvehab ibni Abdulvehab..., fusnota 2., 128.

29. Osman Asaf Sokolović, „Ahmed Karahodža (Abdul-Vehab)“, Gajret, god. XV, br. 2., str.

    32.

    Specifičnosti grafije rukopisa Rs 94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu

    Uslijed nepostojanja jedinstvene grafije i standardnog pravopisa arebice sve do Džemaluddina Čauševića i njegove „matufovače“, svaki alhamijado autor razvijao je sopstveni stil pisanja primjenjujući sopstvena pravopisna pravila što je značajno otežavalo čitanje teksta.30 Ipak, do Ilhamijinog vre- mena određena pravila pisanja arebice i fonetsko prilagođavanje arapskih slova našem jeziku već je bilo okončano. Rukopis Rs 94 iz Nacionalne i uni- verzitetske biblioteke u Sarajevu pisala je osoba koja dobro poznaje pravila arapskog pisma s preglednim stilom pisanja. Slova su krupna, vješto napisana i najčešće vokalizirana. Riječi su uglavnom odmaknute jedna od druge, mada su ponekad enklitički oblici glagola biti „je“ i povratne riječice ili zamjenice

    „se“ spojeni s riječima koje im prethode ili dolaze neposredno iza njih. Iako ne postoje znakovi interpunkcije, početak svakog novog pasusa označen je crvenom bojom iznad teksta što rukopis čini preglednim i čitkim.

    Grafija ovog alhamijado rukopisa ne odudara od, do kraja XVIII stoljeća, usvojenih pravila. Ovdje ćemo ukazati na najkompleksnija rješenja kako bi eventualnom istraživaču olakšali čitanje rukopisa.

    Samoglasnik „a“ pisan je na čak četiri različita načina: s malim elifom iznad harfa (ٰ) – kad (ﺩﺎﻗ); s malim elifom iznad normalnog elifa (ﺍ) – sramotno (ﻮُﻨﺘْ ﻣُ ﺍﺮﺳ); s fethom (َ) iznad harfa – abdest (ﺖﺳْ ﺪَ ﺑْ َﺍ); te s harfom hā sa sukunom

    (ﻩ) uglavnom na kraju riječi – Boga (ﻪْ ﻏﻮُﺑ), sifata (ﻪْ ﺗﺎﻔٰ ﺻ) i sl.

    Samoglasnik „e“ pisan je na tri načina: najčešće s fethom iznad harfa (َ) kako je i uobičajeno u arapskom pismu – četiri (ﻱﺮﺘِ ﭼ); s harfom he sa suku-

    nom (ﻩ) – kibletu (ﻮُﺗ ﻪْ َﻠﺒْ ﻗ); u pojedinim slučajevima slovo „e“ pisano je s elifom

    sa sukunom i hemzetom sa fethom (ﺍْ ء) – petero (ﻭﺭُ ﺎْ ﺘ' ﭘ).

    Samoglasnik „i“ pisan s kesrom ispod harfa (ِ) - nije (ﻪْ ﻴَ ﻧ) i harfom jā s kesrom (ﻱ) – tri (ﻱﺮﺗ). Primijetno je, također, da je autor koristio kesru ispod

    harfa u mnogim riječima koje su počinjale s dva suglasnika – drugo (ﻮﻏُ ﺭُ ﺩ), znat (ﺕﺎﻧٰ ﺯ), svega (ﻪْ ﻏَ ﻮَ ﺳ), dok je iznad prvog od dva suglasnika u sredini ili na kraju riječi najčešće stavljao sukun (ْ) – muško (ﻮﻘُ ﺸْ ﻣ),

    Samoglasnik „u“ pisan je na dva načina: s dammom iznad harfa (ُ), uglav- nom u riječima orijentalnog porijekla – kudret (ﺕْ ﺭَ ﺪْ ﻗ), murad (ﺩﺍﺮٰ ﻣ) , dok je u bosanskim riječima slovo „u“ najčešće pisano s dammom iznad elifa poslije kojeg je harf waw bez ikakvih znakova (ﻭُﺍ) – mjestu (ﻮُﺘﺴْ ﻴَ ﻣ), desnu (ﻮُﻨﺳْ ﺩ) i sl.

    Na taj način pisan je i samoglasnik „o“ (ﻭُﺍ) – koliko (ﻮﻘُ ِﻟﻮﻗ), osmo (ﻮﻤُ ﺳﻭُﺍ), eto

    (ﻮُﺗَﺍ) itd.

    Harfom (ﻙ) označavana su tri latinična slova: „ć“ - treće (ﻪْ ﻛَ ﺮَ ﺗ), đ – između (ﻮﻜُ ﻣَ ﺯْ ِﺍ) i rijetko „c“ – Sunca (ﻪﻜَ ﻧﻮﺳ) koje je češće označavano simbolom (چ) -

    
    

    

30. Muhamed Huković, Alhamijado književnost i njeni stvaraoci, Svjetlost, Sarajevo, 1986.,

    str. 17.

    jaciju (ﻮﻴﭼﺎﻳ). Isti znak (چ) korišten je da se označi slovo „č“ – učiniš (ﺶﻴﻨﭼﻭُﺍ). Primijetno je da se u tekstu upotpunosti poštuje razlikovanje afrikatskih parova „ć“ i „č“.

    Slova „nj“ i „lj“ pisana su isto kao i slova „n“ i „l“, a razliku je moguće primijetiti samo po kontekstu riječi – ženskinje (ﻪْ ﻨَ ﻴﻘﺴِ ﻧْ ژ), haljine (ﻪْ ﻨَ ِﻟﺎﺣ).

    Poput svih vjeronaučnih udžbenika ovog tipa i Ilmihal Abdulvehhaba

    Ilhamije pisan je narodnim jezikom, običnim stilom razumljivim njegovim sunarodnjacima. Tekst obiluje riječima orijentalnog porijekla i brojnim loka- lizmima. Na kraju rada donosimo spisak preko 250 turcizama, arabizama i lokalizama čije značenje bi moglo biti nejasno. Za razliku od rukopisa koji je Kemura obrađivao u ovom rukopisu preovlađuje ijekavica, mada je ponegdje prisutna i ikavica.

    
    

    Analiza sadržaja Ilhamijinog Ilmihala

    
    

    Ebu Hurejre, r. a, kaže: „Jednog dana Allahov Poslanik, a. s., bio je među ljudima i tada mu je pristupio neki čovjek i upitao ga: 'Allahov Poslaniče, šta je to iman?' Odgovorio mu je: 'Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegovu Knjigu i u susret s Njim, u Njegove poslanike, te da vjeruješ u proživljenje na Sudnjem danu.' Ovaj još upita: 'Šta je islam?' Odgovorio mu je: 'Islam je: da vjeruješ u Allaha i da Mu u Njegovoj božanstvenosti ništa ne pridružuješ, da obavljaš propisane namaze, da izdvajaš naređeni zekat i da postiš mjesec ramazan.' On još upita: 'A šta je ihsan?' On mu je odgovorio: 'Da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi...“31 Ovaj čuveni hadis odigrao je značajnu ulogu u oblikovanju forme sadržaja ilmihalā kao vjeronaučnih udžbenika.32 Hadis jasno ukazuje na tri najvažnije komponente islama u cjelini: iman – islamsko vjerovanje, islam – izvršavanje propisanih ibadeta i ihsan – lijep odnos prema Bogu i Božijim stvorenjima. Pogledamo li strukturu tradicionalnih ilmihala vidjet ćemo da oni, uz manja autorska odstupanja, slijede isti obrazac. Na početku se uvijek prvo govori o imanskim šartima, odnosno imanu, zatim o islamskim šartima, tj., islamu i na kraju svakog ilmihala upućuju se savjeti o lijepom ponašanju (ahlaku), odnosno ihsanu. Abdulvehhab Ilhamija Žepčak je u svom Ilmihalu slijedio uspostavljeni obrazac. Iako to u samom tekstu nije naglašeno njegov Ilmihal može se podijeliti u pet odvojenih cjelina ili poglavlja.

    
    

    

31. Vidi: Vidi: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa – sažetak, prijevod s arapskog Muhamed Mrahorović …, El-Kalem, Sarajevo, 2004., hadis br. 2., str. 8-9.

32. Recep Kaymakcan, „Islam in Turkish Religious Education..., 257.

    Poštujući strukturu većine ilmihala on u prvom poglavlju navodi i objaš- njava pedeset i četiri farza33 koja svaki vjernik treba znati kako bi se spasio od džehennemske vatre. Tako je, naime, kako kaže Ilhamija, najlakše naučiti osnovne istine vjere i obavezne propise islama bez kojih se neka osoba ne može smatrati muslimanom. Shodno tradicionalnoj metodologiji koja se u našim krajevima održala do kraja XX stoljeća Ilhamija pedeset i četiri farza obrađuje bez referiranja na Kur'an ili Sunnet. Odraz je to nekritičkog duha koji je u njegovo vrijeme preovladavao u društvu, a koji je podrazumijevao da se vjerske istine uče napamet i usvajaju, bez dubokog promišljanja, na način kako ih je tradicionalna ulema formulisala. Prema tome, učenik treba da sluša, uči i u životu primijeni vjerske propise u okviru svoje interpretativne vjerske tradicije. U bosansko-hercegovačkom kontekstu to se označava pripadnošću maturidijskom akaidu i hanefijskom mezhebu. Svi tradicionalni vjeronaučni udžbenici ovu činjenicu neprestano potcrtavaju,34 a ni Ilhamija nije izuzetak od tog pravila. On stoga, navodi trideset i četiri farza koji se nalaze unutar islamskih šarta, a potom i dvadeset farza iz islamskih šarta. Interesantan je Ilhamijin pristup kod nabrajanja imanskih šarta. Naime, u savremenim ilmi- halima, a vidjeli smo da je tako preveden i gornji hadis, uobičajeno je da se djeca u mektebu poučavaju vjerskim istinama riječima: Ja vjerujem u Boga, u Božije meleke, u Božije kitabe, itd.35 Osoba se na taj način poučava da postoji Bog, Njegovi meleki, Njegovi poslanici itd. Za Ilhamiju je, s druge strane, postojanje Boga, meleka i poslanika neupitno, pa on, nabrajajući imanske šarte, piše da je dužnost svakog vjernika: „Bogu vjerovat, melećima vjerovat, ćitābima vjerovat, pejgamberu vjerovat...“,36 čime se značajno mijenja pozi- cija osobe koja se poučava od one koja tek uči da postoji Bog, objave i posla- nici, do osobe koja vjeruje da je sve što je od Boga i Božijih poslanika istina.

    Nakon nabrajanja obaveznih vjerskih propisa (farz) autor se ukratko osvrće na one manje obavezne, ali bitne propise (vādžib) vezane za namaz, značenje Božijih sifata i nazdravljanje prilikom kihanja.

    U drugom poglavlju Ilhamija govori o tri sifata ili svojstva koji karakteri- šu islamsko vjerovanje u meleke, objave, Kur'an, poslanike, Muhammeda, a. s., Kijametski dan i sudbinu. Zapravo, u ovom dijelu knjige autor se, poštujući ujednačenu strukturu i ritam, detaljnije bavi pojedinim aspektima imanskih šarta s ciljem približavanja osnovnih vjerskih istina običnom čovjeku. Na

    
    

    

33. Slična podjela osnovnih istina vjera (imanski šarti) i obaveznih vjerskih obreda (islamski šarti) na pedeset i četiri farza može se naći i u drugim alhamijado ilmihalima. Vidi: Rukopis R 4911 kataloški br. 8010 u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

34. Vidi naprimjer: Kasumović, „Bergivija na bosanskom..., str. 28.

35. Vidi: Idris Resić i Sulejman Mašović, Ilmihal kratka uputa u islam, Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, Bihać, 1993./94., str. 11.

36. Rukopis Rs – 94 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, list 5.

    kraju poglavlja Ilhamija govori o pripadnosti ehl-i sunnetu ve-l-džema'atu, te slijeđenju Imam-i A'zama Ebu Hanife37 u poslovanju i Imama Mensura Maturidije38 u vjerovanju.

    Treće poglavlje sadrži ukupno 162 savjeta o džennetskim uživanjima i kako ih doseći, džehennemskim strahotama i kako ih izbjeći, pobožnosti, lijepom ponašanju, sustezanju od Ovoga svijeta, izboru bračnog druga, poštovanju roditelja i vjerskih učenjaka, pohvalnim svojstvima i poslovima, o zabranjenim djelima, važnosti znanja i pokuđenosti neznanja, dovi i sl. Ilhamija i u ovom poglavlju drži isti ritam kao u prethodnom, a opisi pojedi- nih scena, kako navodi Kemura, ukazuju na originalnost i maštovitost autora. Opisujući džahiluk (neznanje) Ilhamija piše: „Šejtanska je stupica, njom hvata sebi družinu...“39, ili o vjernicima koji budu griješili kaže da će jedno vrijeme u džehennemskoj vatri odgorjeti: „...kānō u kujumdžije srebro...“ 40 Većina savjeta u ovom poglavlju izvire iz Kur'ana i Sunneta. Međutim, neki od njih plod su narodne mudrosti koju je Ilhamija smatrao važnom. Ovo se posebno odnosi na savjete o ženama, izbor bračnog druga i iznošenje razlika između muslimanki i nemuslimanki. Opisujući nemuslimanke Ilhamija iznosi neutemeljene tvrdnje koje se kose s islamskim učenjem. On kaže: „I još u me gledaj, u vlahin(j)a tri su sifata. Prvo, turkovan(j)e i hodže ne miluju već traže gizde; drugo, duša im je mahala i vrata; treće, ezijjet čine mužu i komšiluku.“41 Imajući u vidu tolerantan odnos islama prema pripadnicima drugih objavlje- nih religija, nejasno je zašto je Ilhamija ove paušalne tvrdnje uopće i uvrstio u svoj Ilmihal. Moguće je da se radi o lokalnom razumijevanju odnosa musli- mana i nemuslimana koje ishodi iz specifičnih predrasuda jednih naspram drugih vjerskih zajednica. S obzirom da u današnje vrijeme pojam „vlah“ može imati pogrdno značenje, Kemura ovaj pasus uopće nije transliterirao nego ga je jednostavno izostavio. Kasim Dobrača, s druge strane, u svom tekstu o Ilhamiji, o značenju termina „vlah“ kaže: „Značenje pojma „Vlah“ može biti dvojako, u zavisnosti o odnosu dotične osobe prema muslimanima i muslimanskom društvu. Prvo, značenje tog pojma kod Bosanskih Muslimana je: onaj koji ne vjeruje, nemusliman, prvenstveno kršćanin...Drugo značenje ovog pojma, također veoma često, je: onaj koji nije pripadnik islama, nemu- sliman... komšija.“42 Čitajući tekst Ilmihala jasno je kako Ilhamija termin

    „vlah“ koristi kao sinonim za sve nemuslimane svejedno kojoj religijskoj

    
    

    

37. Ebu Hanife, utemeljitelj hanefijskog mezheba. Umro 150. h. g.

38. Ebu Mensur el-Maturidi, čuveni sunijski teolog. Umro 333. h .g./944. godine.

39. Rukopis Rs – 94 u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, list 11.

40. Ibid., list 10.

41. Ibid., list 11-12.

42. Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin..., str.str. 55.

    tradiciji mimo islama pripadali. Na kraju nije nebitno napomenuti da istinsko islamsko vjerovanje Ilhamija naziva „turkovanje“, a pravog vjernika „turči- nom“ ili „turkinjom“ što za današnje Bošnjake, također, može biti uvrjedljivo. Takva terminologija jednostavno je odraz vremena u kojem je on živio.

    Nakon što je iz raznih oblasti vjerskog i svakodnevnog života obradio po tri korisna savjeta Ilhamija u četvrtom poglavlju nastavlja u sličnim ritmu, ali sada savjete ne dijeli lično već ih kroz formu: „I ja troje najvolim...“, pripisu- je Muhammedu, a. s., četverici Pravednih halifa, članovima Poslanikove, a. s., porodice, i poznatim melekima: Mikailu, Israfilu, Azrailu i Džebrailu, te Uzvišenom Bogu, dž. š. Ilhamija poglavlje završava navodeći troje koje on najviše voli. U ovom dijelu Ilmihala on ustvari opisuje pomenute osobe kroz osobine po kojima su poznati podstičući u isto vrijeme muslimane da se ugle- daju na njih. Naprimjer, on piše da je hazreti Husejn, r. a., rekao: „I ja troje najvolim. Boga milovat; fukaru rad Boga milovat; i šehid bit.“ Uz dvije lijepe osobine koje bi trebale krasiti svakog pravog muslimana; ljubav prema Bogu i samilost prema sirotinji, Ilhamija spominje, u muslimanskoj narativnoj tra- diciji, najpoznatiji detalj o hazreti Husejnu, a to je njegova šehidska smrt na Kerbeli. S obzirom da Ilhamija u ovom poglavlju citira gore navedene osobe, zanimalo nas je da li su pomenuta predanja zabilježena u zbirkama hadisa. S tim u vezi, hadis o troje koje Allahov Poslanik, a. s., najviše voli pronašli smo u zbirci hadisa Al-Muğtaba autora Al-Nasāīja.43 Ostali navodi iz poglav- lja ne mogu se argumentovati niti su zabilježeni u hadiskim zbirkama. Slična predanja, uz neznatne izmjene, pronašli smo u knjizi Kašf al-hafā'.44 Ova knjiga inače obiluje hikajama i narodnim predanjima koja su ljudi vremenom neargumentovano pripisivali Allahovom Poslaniku, a. s.

    U petom poglavlju Ilhamija kroz poučnu „Hikaju o četiri hedije smrti“ čitaoca podsjeća na neminovnost okončanja ovozemaljskog života. Sigurnost i spas nakon smrti moguće je postići, navodi Ilhamija, ako se meleku Azrailu, kaburu, melekima Munkiru i Nekiru, Mizanu, Sirat-ćupriji, melekima Maliku i Rizvanu, svojoj duši, te Muhammedu, a. s., i Dragom Bogu ponesu po četiri hedije. Ti pokloni ustvari su vjernikov uzoran život, dobra djela koja je činio, ibadeti koje je izvršavao i čuvanje od grijeha. S vjerskog stanovišta gledano, ove hedije predstavljaju poželjne radnje koje će vjerniku olakšati boravak u grobu i polaganje računa na Sudnjem danu. Pomenuta hikaja očigledno je bila važna Ilhamiji jer je, pod naslovom „Sjećanje na smrt“, navodi i u svom drugom proznom djelu Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš'in.45 Dodajmo na

    
    

    

43. Vidi: Abu Abdurrahman Ahmad bin Šuajb Al-Nasāī, Sunan Al-Nasāī Al-Muğtaba, Dār al-ta’sīl, 1436., h. g., hadis br. 3974. i 3975., str. 439-440.

44. Ismā’il bin Muḥammad al-’Ağulani, Kašf al-hafā’ va muzīl al-ilbās ‘ammā ištahara min al-ahādīs ‘ala alsinea al-nnās, Maktaba al-Quds, Kairo, 1351. h. g., str. 340-341.

45. Dobrača, „Tuhfetul-muṣallin..., str. 67.

    kraju da je „Hikaja o četiri hedije smrti“ i danas veoma popularna, a neke njene varijante na arapskom i turskom jeziku mogu se pronaći na internetu.46 Dodatak u Ilmihalu su mudri savjeti muderrisa Karahodže o četiri kajanja.

    Na kraju knjige Ilhamija govori o vrijednosti Ilmihala i podsjeća one koji budu čitali njegov Ilmihal i učili po njemu da se mole za oprost njegovih grijeha.

    Na osnovu navednog može se konstatovati da Ilhamijin Ilmihal nije pisan formom pitanje-odgovor uobičajenom za žanr alhamijado vjerona- učnih udžbenika, niti nudi dovoljno informacija potrebnih za izvršavanje osnovnih vjerskih dužnosti, kao što je to, recimo slučaj, s Huminim47 ili Ramićevim48 ilmihalima. Sadržaj Ilmihala otkriva stvarnu svrhu zbog koje je napisan i publiku kojoj je namijenjen. Ilhamijin osnovni cilj je da pouči svoje sunarodnjake koji ne znaju turski ili arapski jeziku temeljnim istinama vjere, a potom da im očinskim savjetom omili vjeru, podstakne na učenje i djelovanje i upozori na štetne i negativne pojave koje bi ih mogle odvesti u propast. To je cjeloživotno znanje koje Ilhamija ne nudi samo maloljetnim polaznicima mekteba, čini se njima najmanje, već je namijenjeno omladini i starijim generacijama. Uz uobičajene savjete o pobožnosti i ahlaku, primi- jetno je da Ilhamija posebnu pažnju poklanja izboru bračnog druga i drugim društveno korisnim poslovima, pri čemu se ne ograničava samo na preporuke iz vjere, već obilno koristi narodnu mudrost blisku njegovim sunarodnjacima. Napomenimo na kraju, da je nekoliko desetljeća nakon Ilhamije, Abdulkerim Defeterdarija napisao djelo Šurut-i islam ve nesajih el-enam,49 vjeronaučni udžbenik u stihu, čiji je sadržaj tematski veoma sličan Ilhamijinom Ilmihalu.

    U nastavku rada donosimo transkripciju Ilhamijinog Ilmihala na latinici na osnovu rukopisa Rs 94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sara- jevu. Sve razlike u tekstu Ilmihala između ovog rukopisa i rukopisa 2929 iz Gazi Husrev-begove biblioteke koji je obrađivao Ibrahim Kemura, kao i razlike nastale kao rezultat loše grafije rukopisa koji Kemura nije bio u mogućnosti ispravno pročitati, donosimo u fusnotama. Kako bismo tekst Ilmi- hala olakšali za čitanje u transliteraciji smo izostavljene riječi i slova dodali u zagradama. Pored toga, uz pogrešno napisana pojedina slova u zagradama smo dodali slova koja bi tu trebala biti, a pretpostavljena poglavlja u knjizi odvojili smo s naslovima u zagradama. Također smo dodali interpunkcijske

    
    

    

46. Vidi naprimjer online adresu: http://www.dinimizislam.com/detay.asp?Aid=2562, gdje je ova hikaja zabilježena na truskom jeziku.

47. Vidi: Omer Hazim Humo, Sehletul-vusul, Muzej Hercegovine, Mostar, 2010.

48. Topal-hodža merhum hadži Muhammed-efendi, Šurutul-islam, Sarajevo, 1334. h. g.

49. O Defeterdarijinom spjevu vidi: Ahmed Mehmedović, „Abdulkerim-efendija Defterdarija Zuhdi Sarajlija i njegov spjev Šurut-i islam“, Anali GHB, knj. XXXVI, Gazi Husrev- begova biblioteka, Sarajevo, 2015., str. 151-185.

    znakove čime je tekst dobio, za današnje okvire, prihvatljivu formu. Komen- tare pojedinih navoda Ilmihala i nužna pojašnjenja stavili smo u fusnote. Na kraju rada donosimo rječnik arabizama, turcizama i lokalizama hronološki kako su se pojavljivali u tekstu Ilmihala.

    
    

    Zaključak

    
    

    Ilhamija je jedan od rijetkih autora u Bosni i Hercegovini koji je pisao i na orijentalnim jezicima, turskom i arapskom, i na narodnom bosanskom jeziku, arapskim pismom (alhamijado). Pisao je prozu i poeziju. Njegov poetski opus obuhvata više od 100 pjesama moralno-didaktičkog i mističnog sadržaja napi- sanih na arapskom, turskom i bosanskom jeziku. Uz poeziju napisao je dva prozna djela: Tuḥfa al-muṣallīn wa zubda al-hāš'in i Ilmihal.

    U ovom radu ukazali smo na pet, do sada poznatih rukopisa Ilhamijinog Ilmihala od kojih su četiri na raspolaganju istraživačima dok o petom imamo podatke iz druge ruke. Dva rukopisa ovog Ilmihala nalaze se u Gazi Husrev- begovoj biblioteci, jedan u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, dok se kopija jednog rukopisa nalazi u Orijentalnoj zbirci Arhiva Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Peti primjerak rukopisa Ilmihala, jedini prepisan još za života Ilhamije, za sada je izgubljen.

    Sadržaj teksta Ilmihala Abdulvehhaba Ilhamije široj javnosti prvi je predstavio Ibrahim Kemura koji je na raspolaganju imao samo jedan rukopis Ilmihala, R – 2929 iz Gazi Husrev-begove biblioteke. S obzirom da ovaj rukopis ne sadrži kompletan tekst Ilmihala, a prepisan je nevještom rukom pa je izrazito nečitak, što je rezultiralo nizom grešaka u transliteraciji teksta, u ovom radu smo na osnovu rukopisa ovog Ilmihala Rs – 94 iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu i rukopisa R – 8676 iz Gazi Husrev- begove biblioteke u Sarajevu ponudili transliteraciju kompletnog sadržaja Ilmihala na latinici uz neophodne komentare.

    Prije transliteracije Ilmihala ukazali smo na specifičnosti ovog rukopisa i njegove grafije kako bismo budućim istraživačima olakšali čitanje. Kom- parativnom analizom ovog Ilmihala s drugim alhamijado vjeronaučnim udž- benicima iz XIX stoljeća konstatovali smo da se Ilhamija nije detaljno bavio pojedinim vjerskim propisima, već mu je cilj bio da svoje sunarodnjake koji ne znaju arapski i turski jezik pouči temeljnim istinama vjere, te da im očin- skim savjetom približi islam, podstakne ih na učenje i djelovanje i upozori na štetne i negativne pojave koje bi ih mogle odvesti u propast. Ilhamija se u svojim savjetima oslanja na osnovne izvore islama, ali i na svevremenske narodne umotvorine i mudrosti bliske ljudima za koje je Ilmihal i napisan. Njegov Ilmihal stoga je divan primjer knjige čiji nas mudri savjeti i danas, početkom XXI stoljeća, podjednako djelotvorno oplemenjuju kao što su to činili krajem XVIII i početkom XIX stoljeća u vrijeme kada je djelo nastajalo.

    
    

    ALJAMIADO ILMIHAL BY ABDULVEHHAB ILHAMIJA ŽEPČAK

    
    

    Abstract:

    
    

    The paper presents so far known aljamiado manuscripts of Ilmihal by Abdulbvehhab Ilhamija Žepčak, indicating the specificity of the manuscript graphy per Rs 94 of the National and University Library in Sarajevo. Com- parative analysis between Ilhamija’s Ilmihal and other aljamiado religious textbooks of 19th century has been conducted. Transliteration of the full text of Ilmihal with commentaries has been offered, including a dictionary of Arabisms, Truisms, and localisms, providing a more complete picture of this significant aljamiado work.

    Key words: Ilhamija, Abdulvehhab ibn Abdulvehhab Ilhamija, Žepčak, oriental manuscripts, Gazi Husrev-bey Library, Ilmihal, aljamiado literature, Islamic religious textbook.

    
    

    ABDULVEHHAB ILHAMI ŽEPČEVI

    
    

    HĀZĀ KITĀB BOSNEVI ILMIHĀL50

    Bismillāhi-r-Raḥmāni-r-Raḥīm

    
    

    El-hamdu lillāhi Rabbi-l-’ālemin. Ve-ṣ-ṣalātu ve-s-selāmu ‘alā Muhamme- din ve ālihī ve ṣahbihī edžme’īn. Ve b’ad:51

    
    

    (PEDESET I ČETIRI FARZA)

    
    

    Ti znaj, Bog je, dželle šānuhū, rek(a)o i mušku i žensku, da budu mumini jer tko ne bude ostaće vijeko52 u Džehennemu.53 Imdi,54 najzaifnije55 turkovan(j)e56 val(j)a pedeset i četiri farza znat, a na (o)vu ruku57 najlašn(j)e58 (ih) je na pameti držat.

    Koliko je muminski alameta,59 ja’ni,60 sifati61 islama? Pet. Što su? Ovo su: post, namaz, hadž, zećat, kelime-i šehādet.

    A koliko je u ovome petero pedeset i četiri farza?62 Kako meselā,63 kad reknemo post tri su farza: nijjet učinit, ne jest, ne pit, džima’64 ne činit, vakat znat.

    Ama, kad reknemo namaz, dvadeset i dva65 su farza. Meselā, iz dvora66

    
    

    

50. „Ovo je Ilmihal na bosanskom jeziku“.

51. A zatim.

52. Vječno.

53. Kod Kemure stoji: „...u džehennemskom belaju.“

54. A sad.

55. Najslabije.

56. Ovdje u značenju: islamsko vjerovanje i obredoslovlje.

57. Na ovaj način.

58. Najlakše.

59. Znak.

60. Znači, odnosno.

61. Svojstvo.

62. Tj., koliko sveukupno frazova ima u pet islamskih šarta?

63. Naprimjer.

64. Intimni odnos.

65. Ovo je greška jer je dvanaest namaskih farzova. Kod Kemure je ispravno napisano. Ista greška ponovljena je i u drugom rukopisu (R – 8676) Ilhamijinog Ilmihala koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

66. Tj., prije namaza.

    sedam farza67 reče se šarti,68 Prvo, opaćit69 i sebe i hal(j)ine i ono misto di će se klan(j)at; drugo, abdest uzet; treće, sramotno mjesto pokrit; četvrto, vakat znat; peto, kibletu se okrenut; šesto, nijjet učinit; sedmo, prvi „Allāhu ekber“.

    Iznutra pet reče (se) rukuni.70 (To su): stajan(j)e, učen(j)e, ruku’, sedžde, potledn(j)e sijelo.71

    Ama, kad bude sa abdestom, u abdesta četiri farza imaju. B(p)rvo,72 obraz umit; drugo, ruke s laktovima (oprat); treće, na glavu mesh73 učinit; četvrto, noge z gležn(j)ovima oprat.74 Dovle bi s namazkijem šesnajest.

    Ama, ako bude i z gusulom, đene,75 u gusula tri su farza. Prvo, dobro usta izaprat; drugo, dobro nos izaprat; treće, sve tijelo oprat. Dovle bi devetnajest.

    Ama, ako bude i s tejemumom, đene, su tri farza. (Prvo) nijjet učinit; drugo, udarit ruke76 po zeml(j)ano pa obraz umit; treće, udarit ruke, đene, po zeml(j)ano pa lijevom desnu, a desnom lijevu i s laktovuma77 potrit. Ovo78 hi79 biše dvadeset i dva farza. A postenskije80 metni tri, biše dvadeset i pet farza.81 Ama, kad reknemo hadž i tu imaju tri farza: nijjet učinit, na Arefatu duā82

    činit, Ćabu tavvāf činit. Biše dvadeset osam farza.

    Ama, kad reknemo zećat i tu ima jedan farz: nijjet učinit. Biše dvadeset i devet farza.

    
    

    

67. Ilhamija navodi da je ovih farza sedam uključujući u njih, kako ćemo vidjeti, i iftitāhi tekbīr – početni ili prvi tekbir u namazu. S obzirom da, prema hadisu, namaz počinje s početnim tekbirom, u današnjim ilmihalima ovaj tekbir se ispravno svrstava u namaske farzove, a ne u pripreme za namaz. Vidi: Idris Resić i Sulejman Mašović, Ilmihal..., str. 37.

68. U novijim vjeronaučnim udžbenicima uobičajeno je da se pripreme za namaz nazivaju namaski šarti ili uslovi za namaz, odnosno, to su obaveze ili uslovi koje je vjernik dužan izvršiti kako bi uopće mogao pristupiti obavljanju namaza. Vidi: Idris Resić i Sulejman Mašović, Ilmihal..., str. 24-36.

69. Očistiti.

70. Farzovi u namazu nazivaju se rukni ili namaski ruknovi.

71. Kod Kemure: „...poslidne silo na ettehijjat.“

72. Ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje je prepisivač napisao b umjesto p. Kod Kemure se ne navode redni brojevi u ovoj rečenici.

73. Potrti.

74. Kod Kemure „...noge iz gležneva oprat“.

75. Opet, još.

76. Ovdje u značenju: dodirnuti rukama.

77. Kod Kemure se ne spominju laktovi.

78. Kod Kemure piše : „Evo...“.

79. Ovdje u značenju: ih.

80. Tj., s farzovima posta.

81. Ova rečenica izostavljena je kod Kemure.

82. Dovu učiti.

    Ama, kad reknemo kelime-i šehadet i tu se anlaiše83 dvadeset farza. Meselā, u tomu se spomin(j)e Bog. Imdi, On je rek(a)o da mi vjerujemo šeste- ro. Meselā, Bogu vjerovat, melećima vjerovat, ćitābima vjerovat, pejgamberu vjerovat, Kijametu danu vjerovat,84 kaza-u kader85 vjerovat, ja’ni, što god na glavu dođe, il’ zlo il’ dobro, sve znat od Boga (je).86 Eto šest (farza).87

    Pak, đene, val(j)a znat četrnajest sifata. Čime ćemo Boga znat?88 Meselā, (prvi kisum je) sifati nefsije,89 (a to je): vudžūd, ja’ni, ima Bog. Drugi kisum90 (je) sifati selbijje91 (to su): kidem – uvijek je bijo, postanka Mu nejma; bekā’

    – uvijek će bit, pošledka92 Mu nejma; muhālifet lil-havādis – ni na što Bog ne nalikuje, nije kānō93 mahlūk;94 kijām bi nefsihī – Sam Sobom je, Bog nije ničemu muhtādž;95 vahdānijjet – jedan je, Bog šerīća96 nejma. Treći kisum (je) sifati subutijje zatijje hakikije me’ānije.97 Meselā, osam hi je: hajāt – živ je Bog hajatskijem sifatom; ilum – zna Bog ilumskijem sifatom; sem – čuje Bog semskijem sifatom; besar – vidi Bog besarskijem sifatom; irādet – Bog murād98 čini iradetskijem sifatom; kudret – Bog je kādur99 kudretskijem sifatom; kelām – Bog govori kelamskijem sifatom; tekvīn – Bog je stvarač tekvinskijem sifatom.

    
    

    

83. Razumjeti, shvatiti.

84. Nakon spominjanja Kijametskog dana kod Kemure postoji dodatak: „...i sve da će poživit virovat...“

85. Božije određenje. Pod utjecajem savremene terminologije Kemura je ovo pogrešno transliterirao sintagmom kada ve kadar.

86. Kod Kemure se navode redni brojevi kod nabrajanja imanskih šarta.

87. Ovih šest imanskih šarta u novijim vjeronaučnim udžbenicima nazivaju imanski šarti.

88. Kod Kemure stoji: „Pak, đene, da te tko upita kako Boga viruješ i po čemu ga znaš, reci: po sifatima. A koliko je u Boga sifata? Reci četrnajest. Šta su? Reci: bir kisim sifati nefsije.“ U drugom rukopisu Ilhamijinog ilmihala (R – 8676) iz Gazi Husrev-begove biblioteke ovaj dio je isti kao i u rukopisu koji u ovom radu obrađujemo.

89. Lična Božija svojstva.

90. Dio.

91. Negativna svojstva, odnosno svojstva koja ne priliče Uzvišenom Biću.

92. Kraja.

93. Kao.

94. Stvorenje.

95. Potreban.

96. Drug, ortak.

97. Pozitivna svojstva, odnosno svojstva Božijeg savršenstva. O Božijim svojstvima i podjeli Božijih svojstava vidi: Mehmed Handžić, „Ilmul-kelam“ u: Mehmed Handžić, Eseji, rasprave članci, knj. VI, Izabrana djela, Ogledalo, Sarajevo, 1999.

98. Želja, ono za čim se čezne.

99. Moćan, sposoban.

    Ej, mumini, dovle iz šehadeta izvadismo šest muminun bihi,100 ja’ni, sifati imāna i četrnajest Božiji sifata. Te biva dvadest.101 A gori je dvadeset i devet.102 (Ukupno do sada) biše četerest i devet farza. Asul,103 post, namaz, hadž, zećat, kelime-i šehādet (čine) pet. Imdi, svega bi pedeset i četiri farza.104

    
    

    (NAMASKI VĀDŽIBI)

    
    

    I još troje vādžiba je znat. Prvo, namazke vādžibe (njih) dvanajest.105 Prvo, Elham106 učit; drugo, sūre, jȁ107 tri ājeta, jȁ jedno golemo kolik tri ājeta108 (proučit); treće, na prva dva rećāta nefese109 sureta (se) učavaju110; četvirto, na rukū’u, i kad se izpraviš, i na sedždetu, i kad se izpraviš i, đene, na sedždetu, postajat koliko se more reći Subhānallāh (proučit); peto, sedžde iza sedždeta učinit; šesto, prvo siđen(j)e; sedmo, i na prvom i na drugom sijelu Et-tehijjātu učen(j)e; osmo, kunut-duā, (a) ako ne umije (onda):

    111.ﺭﺎﱠﻨﻟٱ ﺏﺍﺬَ ﻋَ

    ﺎﻨَ ﻗِ ﻭَ

    ﺔً ﻨَ ﺴَ ﺣَ

    ﺓِ ﺮَ ﺧﻵٱ ﻰﻓِ ﻭَ

    ﺔً ﻨَ ﺴَ ﺣَ

    ﺎﻴَ ﻧْ ﺪﻟٱ ﻰﻓِ

    ﺎﻨَ ﺗﺁ ﺂﻨَ ﱠﺑﺭَ

    ﻢﱠ ﻬُ ﱠﻠﻟَﺍ

    na vitretu učit; deveto, na podne i na ićindiju polahko112 učiti; deseto, na

    sabah, i na ahšam, i na jaciju, ako je imam dobro113 učit,114 (a) ako nije, kako

    
    

    

100. Ono u što se vjeruje.

101. Tj., šest imanskih šarta zajedno s četrnaest Božijih svojstava čini ukupno dvadeset u ovom dijelu rada nabrojanih obaveznih postulata islamskog vjerovanja.

102. Tj., autor je u gornjem dijelu rada obradio dvadeset i devet farza.

103. Upravo, zaista.

104. Dio teksta u kojem se nabrajaju obrađeni farzovi nakon Božijih sifata kod Kemure je detaljniji: „Namazki dvanajest, u abdesta četiri, a tejemum(s)kije tri, a zekatskije jedan, eto dvajest. Bili – četirijest. Gusulskije tri, islamski pet, hadžskije tri, četirinajest, svega pedeset i četiri farza.“

105. U različitim fikhskim djelima navodi se različit broj namaskih vadžiba. Ilhamija u svom Ilmihalu spominje dvanaest namaskih vadžiba. Muhamed Seid Serdarević ih u Fikh- ul-ibadatu navodi četrnaest, dok ih Abdulhamid Tuhmaz u djelu Hanefijski fikh navodi čak osamnaest. Vidi: Muhamed Seid Serdarević, Fikh-ul-ibadat propisi o osnovnim islamskim dužnostima, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1968., str. 71-72. i Abdulhamid Mahmud Tuhmaz, Hanefijski fikh, knj. 1., Sarajevo, 2002., str. 260-

     267.

106. El-Fatiha, prva sura u Kur’anu.

107. Ili.

108. Odnosno, jedan veći ajet koji je dužinom ravan tri manja ajeta.

109. Ovdje u značenju: usebi.

110. Tj., sure ili ajeti iz Kur’ana uče se nakon El-Fātihe samo na prva dva rekata.

111. „Allahu moj, Gospodaru naš, podaj nam dobro na Ovome i na Onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!“ (Dio ajeta: Al-Baqara, 201.)

112. Tiho, usebi.

113. Naglas.

114. Kemura je ovdje kao i u svim drugim slučajevima u kojima se govori o učenju Kur’ana

     on hoće džāiz115 je; jedanejesto, bajramski tekbiri;116 dvanajesto, na jednu stranu selām dat, a na drugu sunnet je. I val(j)a melećima i od l(j)udi tko se dogodi n(j)ima selām nek je mislit.117

     Drugo što nam je ostalo od Božiji(h) sifata je osam meānija.118 Meselā, hajjun,119, 'alīmun,120 sem(ī)'un,121 besīrun,122 murīdun,123 kādirun,124 mutekellimun,125 hālikdur.126

     Treće, kad tko god kihne, pak, rekne: 'El-hamdulillāh',127 vādžib ti je reći: 'Jerhamukellāh',128 a n(j)emu: 'Ve jehdikumullāh'.129 I selām ako ti ko nazove, (vādžib ga je) primit.

     
     

     (PO TRI SIFATA)

     
     

     I još ti znaj, u meleća (su) tri sifata. Prvo nūrile130 imān, ja’ni, od nūra su mahlūk; drugo, taat tamm,131 ja’ni, vrlo su Bogu muti'132; treće, muhālifet li-l- bešer133, ja’ni, nisu kānō insān i nisu muško i nisu žensko.134

     I još ti znaj, u ćitābā (su) tri sifata. Prvo, Bog (je) posl(a)o po Džebrāilu135 sa neba na zeml(j)u sto i četiri ćitāba; drugo, Kur'an (je) po mirve136 ezberle137

     
     

     

     i dova u namazu umesto kako je napisano učit uporno pogrešno pisao uči(n)it.

115. Dozvoljeno, dopušteno.

116. Tj., proučiti šest bajramskih tekbira, po tri na svakom od dva rekata bajram-namaza.

117. Tj., prilikom predavanja selama treba razmišljati o tome da se selam predaje prisutnim melekima i ljudima s desne i lijeve strane.

118. Značenje, smisao.

119. Živi.

120. Sveznajući

121. Koji sve čuje.

122. Koji sve vidi.

123. Koji sve svojom voljom čini.

124. Svemoćan.

125. Koji govori.

126. Stvoritelj.

127. Hvala Allahu.

128. Smilovao ti se Bog.

129. Uputio Vas Bog.

130. Svjetlost.

131. Potpuna pokornost. Kod Kemure pogrešno stoji: „...taat name..“

132. Pokoran. Kod Kemure stoji dodatak: „...neće grišit.“

133. Različit od ljudi.

134. Kod Kemure nedostaje: „...i nisu muško i nisu žensko.“

135. Džebrail je melek donosilac objava Božijim poslanicima.

136. Mrva, mali dio.

137. Napamet.

     (objavljen), (dok su) ostali toptan138 gotovi snešeni;139 treće, Tevrat Musa- pejgamberu, Indžil Isa-pejgamberu, Zebur Davud-pejgamberu, Furkan140 Muhammed-Mustafi, salātullāhi 'alā nebijjinā ve 'alejhim edžme'īn, je saš(a)

     o. Deset suhufa141 Adem-pejgamberu, i deset Halil-pejgamberu,142 i trideset Idris-pejgamberu,143 i b(p)edeset Šit-pejgamberu alejhi-s-selam (je) dato. I sve su Božje besjede i hak144 su. Lākin,145 potl(j)e Kur'ana sada se ne smije reći da su hak, jer su (ih) vlasi146 prenačinili, a ne smije se reći ni da su bātil,147 jer ima i sad u n(j)ima Božijih besjeda.

     I još ti znaj, u Kur'ana (imaju) tri sifata. Prvo, od veliki(h) je ćitāba najman(j)e besjede, a najveće manije;148 drugo, on je ostalije ćitāba hukme149 obatalijo, a n(j)ega neće do Kijameta nitko obatalit;150 treće, najefdalniji151 je ćitāb a najefdalnijemu Pejgamberu Muhammedu (je) snešen152 i najefdalnije- mu (je) ummetu osto.

     I još ti znaj, u pejgamberā (ima) šest sifata: imani tefsīl,153 ja'ni, s tefsīlom su vjerovali; emānet, ja’ni, od Boga ummetima lijepo su dokazivali; sadakat,154 ja’ni, pravo su govorili; adālet,155 ja’ni, pravo su sudili; ismet,156 ja’ni, od

     
     

     

138. Zajedno, odjednom.

139. Kod Kemure stoji: „Kur’an mrve izberle, a ni toptan. Gotovi ste š nimi(?)...“, što je veoma nejasno.

140. Ovdje sinonim za Kur’an.

141. Listovi. Ovdje u značenju: manja Božija objava.

142. Ibrahim, a. s.

143. Ovaj dio izostavljen je kod Kemure tako da je ukupan broj objavljenih suhufa u rukopisu koji je on obrađivao 70, umjesto 100 kako je ispravno.

144. Istina.

145. Ali.

146. O značenju riječi vlah kod Ilhamije govorili smo u dijelu rada „Analiza sadržaja Ilhamijinog Ilmihala“.

147. Ništavan, nevaljao.

148. Ovaj navod je diskutabilan s obzirom da su izvorno ranije objave sadržajno manjeg opsega od Kur’ana. Moguće je ipak da je Ilhamija ovim želio reći da sve zajedno ranije objave sadrže više teksta od Kur’ana.

149. Propis. Kemura je ovo transliterirao sa riječima „...dikoje hukme... “ što mijenja značenje rečenice.

150. Poništiti.

151. Najbolji.

152. Ovu riječ Kemura uopće nije transliterirao.

153. Podrobno, detaljno.

154. Iskrenost. Kod Kemure stoji: „...sadekatuhu p)(ejg(a)mb(e)rovo su govorili...“, što je nejasno.

155. Pravednost.

156. Bezgriješnost.

     ćufura157 su očuvani; emīn mine-l-'azl,158 ja’ni, od pejgamberluka neće se om'azulit.159

     I još ti znaj, u našega Pejgambera više tri sifata. Prvo, hātemu-l-enbijā, ja’ni, pejgamberski je domak160 bijo i najefdalniji je Bogu; drugo, Šeri'at mu je i insānu i džinu do Kijameta bākī,161 treće dunjade162 Boga je vidijo.

     I još ti znaj troje: Adem-pejgamber (je) najprvi, Muhammed-Mustafa (je) najposledn(j)i; mati mu je Amina, otac mu je Abdullah, Mutallibov sin, kurejške kabile,163 Hašimskoga soja, što se je u Mekki rodijo i bijo tude četerest godina pak mu je pejgamberluk doš(a)o. Potl(j)e toga trinajest godi- na u Mekki (je) bijo, pak (je) u Medinu priselijo i deset godina kad je bijo otiš(a)o (je) na oni svijet. Najposl(j)edni je pejgamber bijo. Između (Adema i Muhammeda, a.s.,) mlogo hi je bilo. Mi svima vjerujemo hak su mutlak.164 I još ti znaj, u Kijameta tri sifata (imaju). Prvo, (u) mrtvi sūr165 (će se) puhnut pak sve (će) umrit, pak, (u) živi sūr (će se) puhnut, pak, sve (će) oživit potl(j)e četrjest godina.166 Drugo, na onome danu što no će bit od pedeset hil(j) ada167 mīzān-terezije168 (će se) kurisat169 (i) svatko će se prohesabit.170 I sirāt- ćuprija171 (bit će) fasicima172 i vlasima o(d) dlake tan(j)a, od sabl(j)e oštrija. A pravim muminuma i turikin(j)am(a) od jola173 šira, od Zeml(j)e jača, od Sunca sja(j)nija. Treće, tko je za Dženneta, ja’ni, mumini i turkin(j)e u Džennet (će

     
     

     

157. Nevjerovanje, nevjerstvo.

158. Sigurnost od svrgavanja. Kod Kemure nedostaje ovaj dio teksta.

159. Biti smijenjen, biti svrgnut.

160. Ovdje u značenju: posljednji.

161. Vječit, stalan.

162. Na Ovom svijetu.

163. Pleme.

164. Potpun, savršen.

165. Rog, truba.

166. Odnosno, puhnut će se u sūr (rog) pa će sve živo pomrijeti. Nakon četrdeset godina po drugi put će se puhnuti u sūr pa će umrli oživjeti. U Kur’anu o tome stoji: „I u rog će se puhnuti, i umrijeće oni na nebesima i oni na Zemlji, ostaće samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog po drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati.“ (Az-Zumar, 68.)

167. U Kur’anu stoji: „K Njemu se penju meleki i Džibril u danu koji pedeset hiljada godina traje.“ (Al-Ma’ariğ, 4.)

168. Posebna mjera za dobra i loša djela na Sudnjem danu.

169. Postaviti, namjestiti.

170. Izračunati.

171. Most preko Džehennema.

172. Griješnici.

173. Put. Prepisivač je pogrešno prepisao, pa je umjesto jol s dvije tačke, napisao pol, s tri tačke. Ista greška ponovljena je i u drugom rukopisu Ilhamijinog Ilmihala u Gazi Husrev- begovoj biblioteci, dok je kod Kemure ispravno napisano.

     ući), a griješni mumini i turkin(j)e i vlasi upast (će) u Džehennem.174 Pak, osim vlaha opet (će iz Džehennema) izać, te (će) u Džennet unić.

     I još ti znaj, ako ti dobro Bog dade, tri sifata (imaju). Prvo, neka tī ibade- te primakneš;175 drugo, neka tī šućur176 učiniš, pak, i drugom o dobru radiš;177 treće, neka Boga miluješ i neka (ti) Džennet na um pada.

     I još ti znaj, ako ti Bog zlo dade tri (su) sifata. Prvo, nek se tī probudiš iz gafleta,178 pak, neka prijoneš za rahmet kapiju179 i nek znaš da ima stariji(h);180 drugo, nek se grijeh oprahća181 te neka ostaneš čisto (od grijeha), nek ti bude u Džennetu misto; treće, nek ti omrizne Ovi svijet i neka (ti) Džehennem na um pada.

     I još ti znaj, u kabura tri sifata (imaju). Prvo, sual182 će činit za troje: za Boga, i za Pejgambera i za din; drugo, biće griješnijem muminom azāb183 i vlasima džehennemski sanduk; treće, mutī' muminom184 biće džennetska bahča.

     I još ti reci u i'tikādu185 sam mezheba ehl-i sunnetova ve-l-džemā'atova,186 ja’ni, kako su ashabi i džema'at vjerovali onako i ja.

     I još ti reci u amelu sam mezheba Imām-i A'zamova, ja’ni, ja n(j)ega u poslovan(j)u i u ališ-verišu187 imāmom učini(h). Kako je on iz Kur'ana i iz

     
     

     

174. Rekao je Allahov Poslanik, a. s.: „Zatim će biti postavljen most (Sirat-ćuprija) iznad Džehennema.’ ‘A kakav je to most, Allahov Poslaniče?’, upitali smo, a on odgovori: ‘To je mjesto poskliznuća i padova. Na njemu će biti kuke, željezni kukasti štapovi i bodlje koje sliče jednoj vrsti velike biljke s kukastim trnjem što raste u Nedždu i zove se sa’dan. Neki će vjernici prelaziti preko njega brzinom pogleda, neki brzinom munje, neki brzinom vjetra, a neki brzinom rasnih konja i deva. Jedni će se spasiti netaknuti, drugi izgrebani, a treći će biti oboreni u džehennemsku vatru, i tako sve dok posljednji od njih ne prijeđe. Taj će, čak, biti vučen.’“ Vidi: Muhammed b. Ismail el-Buhari, Sahihu-l-Buhari, prijevod dr. Enes Ljevaković, Haso Popara..., Visoki saudijski komitet za pomoć BiH; Sarajevo, 2008., tom IV, hadis br. 7439., str. 1141.

175. Odnosno, redovno obavljaj propisane ibadete.

176. Hvala, zahvala.

177. Ovaj dio teksta kod Kemure je nepotpun i nejasan: „...drugo, neka ti š(u)k(u)r uč(i)n(i)t, pak i dr(u)gom obraduješ;“, tako da se na osnovu teksta ne može razumjeti šta Ilhamija traži da osoba čini kada je zadesi dobro od Boga.

178. Nemar, nehaj.

179. Kapija Božije milosti.

180. Znaj za starije u smislu: Budi im na usluzi!

181. Opraši. Kod Kemure stoji obreče u značenju oprosti što je neispravno.

182. Ispitivati.

183. Kazna.

184. Pokorni vjernici.

185. Vjerovanje.

186. Sljedbenici tradicije i mišljenja većine (ashaba).

187. Kupoprodaja, trgovanje.

     Hadisa izvadijo (vjerske propise) ja onako ujisa.188

     I još ti reci u vjerovan(j)u mi je imam Imām Mensuri Maturidi, a u amelu189, ja’ni, u poslovan(j)u mi je imam Imām A'zam,190 rahimehumullāhu te'ālā.191 I pīr192 da rekneš svejedno biva.193

     
     

     (PO TRI VAŽNA SAVJETA)

     
     

     I još ti znaj, u Dženneta tri sifata (imaju). Prvo, vječna je kuća i rahatinska;194 drugo, muminom i turkin(j)em Bog (ga je) vādu195 učinijo; treće, odanle ćemo Ga vidit,196 i svakakav devlet197 vidit, i ženit se i od nīmeta198 gark bit,199 inšā Āllahu te'ālā.

     I još ti znaj, u Džehennema tri sifata (imaju). Prvo, vječna je, i mučna je i belājska je kuća; drugo, āsi200 muminom i turkin(j)em i vlasima Bog (ga je) tenbih201 učinijo i rek(a)o da će hi (u njega) metnut; treće, mumini asi odgorit (će jedno vrijeme u Džehennemu) kānō u kujumdžije202 srebro, pak, džene, u Džennet (će) ansora203 unić, a vlasi (će u Džehennemu) ostat, pak (će) se džehennemska vatra zakovat, a smrt zaklat pak (će) im se reći: ej, vi vlasi vić(š)e nikad nećete izać nit će tko vama unić. Ne'ūzu billāhi te'ālā mine-l- kufri ve-l-fūdžūr.204

     
     

     

188. Pristajati za nekim, slijediti nekoga.

189. Djelo.

190. Počasni naziv za čuvenog Ebu Hanifu, utemeljitelja hanefijskog mezheba.

191. Smilovao im se Uzvišeni Allah. U većini alhamijado ilmihala spominje se pripadnost ehl-i sunnetu, hanefijskom mezhebu i maturidijskom akaidu. Vidi, naprimjer, Rukopis R – 3294, kataloški br. 5806., u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, list 1-2.

192. Duhovni vođa, starješina derviškog reda. Kod Kemure je pogrešno transliterirano kao jir.

193. Tj., umjesto imam može se reći pir.

194. Mirna, zadovoljna.

195. Obećati.

196. Kod Kemure stoji: „...drugo, mumin(i)ma i turkinum vadu učin(i)jo; treće odanle ćemo tebe v(i)dit...“, što je neispravno. Sada znamo da je Bog vadu učinio, odnosno, Bog je Džennet obećao vjernicima i vjernicama i stanovnici Dženneta vidjet će Boga. Kur’an o tome kaže: „Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara svoga će gledati.“ (Al-Qiyama, 22-23.)

197. Sreća, blagostanje.

198. Blagodat.

199. Utopiti se, potonuti.

200. Griješnik.

201. Upozoriti.

202. Zlatar.

203. Najposlije.

204. „Utječemo se Dragom Bogu od nevjerstva i razvrata.“

     I još ti upamti, u mumina i turkin(j)a tri sifata imaju. Prvo, pravi mumini od meleća su efdalniji; drugo, Bog hi miluje i meleći im duā čine; treće rad n(j)ih je Džennet stvoren.

     I još ti ezberlejiši, u i vlaha i u asi turaka tri sifata imaju. Prvo, od svakoga su mahlūka gori; drugo Bog hi ne miluje i meleći im bed-duā205 čine; treće rad n(j)ih je Džehennem stvoren.

     I još ti utuvi206 sebi, u ovoga svijeta tri sifata (imaju). Prvo, nije Bogu nimalo drag i stoga je dao ga vlahu i turčinu; drugo, što većma207 tamea208 činiš većma se otvara pos(a)o i većma se od Dženneta odmičeš; treće, rad onoga je svijeta stvoren i vlaški je Džennet i muminski zindān209 i nesta(t) će ga.210

     I još da ti kažem, u Ahireta tri sifata (imaju). Prvo, Bogu je virlo makbūl211 i stoga će samim muminom dat Džennet; drugo, vlaški je zindān i uvijek će bit; treće, rad n(j)ega je dunja stvoren da mi (vjerujući i radeći dobro na Dunjaluku) stečemo vječno carstvo.

     I još tri kuće Bog je stvorijo. Prvo, Dunja (koji je) ahiretska sija’nica;212 drugo, Džennet (je) muminska palača; treće, Džehennem (je) vlaška palača.213 I još ti ćuti, džennetska tri su alameta. Prvo, imān; drugo ilmīle-amel214;

     treće, lijepa huja215.

     I još ti ćuti, džehennemska tri su alameta. Prvo, ćufrīle-širk216; drugo, džehlīle-grijeh217; treće, ružna huja.

     
     

     

205. Kletva.

206. Zapamti.

207. Više, mnogo.

208. Žudjeti.

209. Tamnica.

210. Allahov Poslanik, a. s., kaže: „Ovaj svijet je tamnica za vjernika, a raj za nevjernika.“ Vidi: Ebu Husejn Muslim ibn Hadždžadž el-Kušejri el-Nejsaburi, Sahih Muslim, Dar el-kutub el-’ilmijje, Bejrut, 1991., hadis br. 1. (2956), str. 2272.

211. Uslišan, cijenjen.

212. Njiva. Shodno narodnoj izreci: „Dunjaluk je ahiretska njiva“.

213. Kod Kemure nejasno stoji: „Prvo dun-ja ahir(e)tska sjednice“, a na kraju nedostaje dio o Džehennemu.

214. Postupati po znanju.

215. Ćud, narav.

216. Nevjerstvo s idolopoklonstvom.

217. Iz neznanja grijeh činiti.

     I još ti metni (u) uho, tri su u iluma218 sifata. Prvo, najmakbulnija je stvar i džennetska je sermija;219 drugo, pejgamberski je miras;220 treće, brež221 n(j) ega nikakav b(p)os(a)o Bogu nije makbūl.

     I još dobro ćuti, u džahiluka222 tri sifata imaju. Prvo, šejtanska je stupica n(j)om f(hv)ata sebi družinu; drugo, vlahovski je polubrat i najneval(j)anija je stvar; treće, nikome neće bit makbūl (kod Boga).

     I još u turkin(j)e žene tri su alameta. Prvo, hodže miluje bradu;223 drugo, mužu ezijjet224 ne čini i ne budi (mu) dušman;225 treće, po mahali mlogo ne hodaj!226

     I još u me gledaj,227 u vlahin(j)a tri su sifata. Prvo, turkovan(j)e i hodže ne miluju već traže gizde;228 drugo, duša im je mahala i vrata; treće, ezijjet čine mužu i komšiluku.229

     I još amo ćuti, u māla230 i u gizde tri su sifata. Prvo, onliko će bit anamo eksik;231 drugo, tim sebepom232 biće Božiji dušman pak će helāć233 bit, međer,234 rad muža i rad namaza i rad sadake.235

     
     

     

218. Znanje.

219. Kapital, bogatstvo.

220. Nasljedstvo.

221. Bez. Kemura je ovu riječ pogrešno transliterirao prijedlogom pred čime je cijeli dio rečenice postao nejasan: „...treće, pred(?) nega nikakav poso Bogu nije makbul.“

222. Neznanje.

223. Umjesto: „...hodže miluje bradu...“ kod Kemure stoji: „...hodže miluje ebeda...“. U tom smislu, ovaj pasuse se može razumjeti u značenju da vjernica stalno cijeni i poštuje ulemu

     – islamske učenjake.

224. Vrijeđati, uznemiravati.

225. Neprijatelj, protivnik.

226. Interesantno je da se zabrana nepoštivanja muža i hodanja po mahali u ovom rukopisu navodi u formi imperativa. Kod Kemure su isti pasusi navedeni u uobičajnoj opisnoj formi.

227. Umjesto na početak rečenice, Kemura je ovaj dio stavio na kraj prethodne rečenice što je dovelo do nejasnoće u tekstu: „...po mahali mlogo ne hoda i još u me gledaj(?).“

228. Gizdanje, uljepšavanje.

229. Kemura je ovaj dio u potpunosti izostavio. Imajući u vidu tolerantan odnos islama prema pripadnicima drugih objavljenih religija, nejasno je zašto je Ilhamija ove neargumentovane i paušalne opise nemuslimanki uopće uvrstio u svoj Ilmihal.

230. Imovina.

231. Manjkav. Tj., na Sudnjem danu će biti manjkavi.

232. Uzrok, povod.

233. Propasti.

234. Dakle.

235. I ovaj dio nedostaje kod Kemure.

     I još ti zavij u mušmu236 tri velike fajde.237 Prvo, pod hodžinskim nićāhom238 bit i n(j)ima u mubareć239 obraz gledat i š n(j)ima eglenisat.240

     I još ti znaj, tri velika zla. Prvo, pod džahilskim nićāhom241 bit i n(j)ihov taām242 jest i š n(j)ima eglenisat.

     I još da ti kažem, u hodža tri hićmeta243 imaju. Prvo, dīn im je kāvi244 i žene miluju i drago im je slatko.245

     I još u hodža tri imaju ibreta.246 Prvo, najviše će hi bit u Džennetu; drugo, od n(j)ih evlijāi247 izhode; treće, miruše im hal(j)ine.

     I još upamti (i) pouči tri velike fajde. Prvo, hodžama u obraz gledat; mate- ri i ocu i mužu u obraz gledat;248 treće u Kur'an i u ćitābe gledat.

     I još pouči, tri zarara249 imaju. Prvo, u Sunce gledat; drugo, džahilom250 i vlasima u obraz gledat; treće, na harām gledat.

     I još pouš(č)i, tri zarāra imaju.251 Prvo, gibet252 i laž ćutit; drugo, čelgije253 i pjevan(j)u ćutit; treće, iftīru254 i buhtān255 ćutit.

     I još tri zeherli256 u šejtana imaju stri(je)le. Prvo, pogledat na harām; drugo, u zenđīn257 i u gizdu pogledat; treće hased258 činit.

     I još ti mene ćuti, hrđavije huja tri matere imaju. Prvo, ćibur259; drugo tamea činit; treće puno živ bit i hesābit.260

     
     

     

236. Ovošteno platno.

237. Korist.

238. Udati se za efendiju.

239. Blagoslovljen.

240. Razgovarati.

241. Udati se za neznalicu.

242. Hrana.

243. Mudrost.

244. Jak.

245. U ovom pasusu Ilhamija navodi dvije poznate narodne poštapalice o hodžama.

246. Pouka.

247. Dobri ljudi.

248. Ovdje u značenju: iskazati poštovanje.

249. Šteta, gubitak.

250. Neznalica.

251. Kod Kemure: „Najveća tri zarara imaju.“

252. Ogovaranje.

253. Svirka, muzika.

254. Potvora, kleveta.

255. Laž.

256. Otrovan, gorak.

257. Bogat.

258. Zavidjeti.

259. Oholost.

260. Računati, misliti.

     I još najvećma upamti sa šta će Bog ukabulit poslove tri šarta imaju. Prvo, imān; drugo, ilmihāl; treće hulūsi takvāluk.261

     I još najlazumnije262 ibadete da ti kažem tri su. Prvo, Božiji dug što ti je ost(a)o na mjesto donijet;263 drugo, l(j)u(d)ski hak vratit; treće, (sa) svakim se pomirit.264

     I još najmakbulnije besjede tri su. Prvo, hak rijet; drugo, mumina ugovorit(?);265 treće, rad ženidbe molit i pravo kazat.266

     I još najefdalnija posta tri su. Prvo, ramazan; drugo, Aren(f)e đuni;267 treće Ašure268 postiti. I još dobri l(j)udi post po tri dana u svakoga mjeseca postit.269 I još tri namaza najsevabnija su. Prvo, kazā naklan(j)at;270 drugo, evvābīn

     namazi;271 treće, u po noći i kušluk namazi,272

     I još ti znaj tri učen(j)a najefdalnija su. Prvo, Kur'an i Hadis učit; drugo, zikrullāh i istigfār273 učit; treće, duā činit i salavat učit.

     I još da ti haber274 dam troje. Najefdalniji zikrullāh (je) Lā ilahe illallāh Muhammedun resulullāh; a najefdalnija duā (je) El-hamdulillāh275 i

     
     

     

261. Iskrena pobožnost.

262. Najpotrebnije.

263. Tj., ako ti je ostalo neizmirenih i neizvršenih vjerskih obaveza sve te obaveze potrebno je za života izmiriti.

264. Ovaj dio nedostaje kod Kemure.

265. Glagol ugovoriti može se čitati i kao ogovorit. Međutim ogovaranje vjernika je grijeh tako da se ne može svrstati u prihvatljivu normu ponašanja koju će Bog primiti. Kod Kemure: „...drugo(me) ne o(d)gov(o)rit...“, što je nejasno. Imajući u vidu da se treća besjeda odnosi na društveno korisnu aktivnost pomaganja kod sklapanja braka, moguće je da se i ovdje misli reći: „Muminu posvjedočiti kod sklapanja ugovora.“

266. U smislu da se ni djevojka ni mladić ne kude niti previše uljepšavaju, nego da se o njima istina kaže.

267. Dan Arefata, 9. Zu-l-hidždžet. Toga dana hadžije borave na Arefatu.

268. Dan Ašure, 10. muharrem. Toga dana Allah, dž. š., je spasio Musaa, a. s., od faraona. O postu na Dan Arefata i na Dan Ašure Allahov Poslanik, a. s., kaže: „Post na Dan Arefata briše grijehe u godini koja je prethodila i u godini koja slijedi, a post na Dan ašure briše grijehe u godini koja je prethodila.“ Vidi: Vidi: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa…, hadis br. 620, str. 272-273.

269. O tome Allahov Poslanik, a. s., kaže: „Posti od svakog mjeseca po tri dana, jer svako dobro djelo nagrađuje se desetorostruko, a to je kao da postiš cijelo vrijeme.“ El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom II, hadis br. 1976., str. 127.

270. Naklanjati one namaze koji se nisu klanjali u njihovo određeno vrijeme.

271. „Namaz pokajnika“, to je neobavezni namaz koji se kod nas uobičajeno klanja u periodu između akšama i jacije.

272. Neobavezni namaz koji se klanja prije podne.

273. Moliti oprost od Boga izgovaranjem: estagfirullah.

274. Vijest.

275. Shodno hadisu: „Najvredniji zikr je La ilahe illallah, a najbolja dova je Elhamdulillahi.“ Vidi: Tirmizijin džami’-sunen, Tirmizijina zbirka hadisa, Prijevod i komentar Mahmut

     estagfirullāh;276 a najefdalniji salavat (je) Allāhumme salli 'alā Muhammedin ve 'alā āli Muhammedin ve sellem.

     I još porad duā najefdalnija vakta tri su. Prvo, kad ezan uči; drugo, potl(j) e namaza; treće, u petak i među ah(k)šamom i jas(c)ijom i od zore, pak, do Sunca.277

     I još i kad išteš murād278 tri šarta val(j)aju te će kabul bit. Prvo, abdest i istigfar i salavat donijet i poče(t) s El-hamdulillahom; drugo, kibletu se okrenut i ruke dignut; treće, harām u se i na se i poda se ne metat279 (i) ištući plakat.

     I još čuvaj se bed-duā triju.280 Prvo, hodžinske, drugo, očin(j)e i materine; treće, sakatije281 l(j)udi i kome no si krivo učinijo. 282

     I još tri jarana najhajirlija283 su. Prvo, rad Onoga svijeta jaran; drugo, pod nićāhom jaran; treće hodže i pametni l(j)udi.

     I još triju drugova virlo se čuvaj. Prvo, nefs;284 drugo, šejtan;285 treće hrđav čovjek jȁ hūd286 žena.

     I još u tri dobi dobro je po tijelo spavat. Prvo, u ponoći; drugo, prid podne; treće kad se okupaš.287

     
     

     

     Karalić, knj. 7., Elči Ibrahim-pašina medresa, Travnik, 2009. godine, hadis br. 3620., str. 186.

276. Dio o najefdalnijoj dovi nedostaje kod Kemure.

277. Kod Kemure pogrešno stoji: „... i od zore pak dva tri šarta vala reći..“

278. Kod Kemure se uopće ne navodi dio o traženju murada, nego se odmah govori o šartima koje valja ispuniti.

279. Allahov Poslanik, a. s., je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao čupave i prašnjave kose – kako podiže ruke prema Njemu (Bogu) govoreći: ‘O, Gospodaru! O, Gospodaru!’, a njegova je hrana haram, njegovo je piće haram, njegova je odjeća haram, hrani se haramom, pa kako da mu se odazove?!” Muslim, Sahih Muslim..., hadis br. 1015., str. 703.

280. Kompletan dio o bed-dovi nedostaje kod Kemure.

281. Invalid.

282. Allahov Poslanik, a. s., o tome kaže: „Tri dove (ili kletve) će biti primljene: dova onoga kome je učinjeno nasilje i nepravda, dova putnika i dova (kletva) roditelja protiv svoga djeteta.“ Vidi: Tirmizijin džami’-sunen..., tom VII, hadis br. 3686., str. 236.

283. Najčestitiji.

284. Strast. Shodno ajetu iz Kur’ana: „Ja ne pravdam sebe, ta duša (nefs) je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.“ (Jūsuf, 53.)

285. U Kur’anu stoji: „Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.“ (Al-A’rāf, 22.)

286. Odnosno „čovjek ili huda (jadna) žena“. U trećem rukopisu Ilhamijionog ilmihala stoji:

     „...hrđav čovjek ja žena.“ Kod Kemure, pak, stoji nejasno: „...treće, hirćava č(o)vika jahod žene.“ Riječ „jahod“ Kemura je preveo s „ili“ što je nepoznato.

287. Allahov Poslanik, a. s., i njegovi ashabi prakticirali su, kada su bili u mogućnosti, kajlūlu – podnevni odmor uz kratkotrajno spavanje. Naprimjer vidi: El-Buhari, Sahihu-l- Buhari..., tom I, hadis br. 940. str. 627.

     I još u tri dobi zlo je po Oni svijet i po Ovi svijet spavat. Prvo, od zore do Sunca spavat;288 drugo, među ah(k)šamom i jas(c)ijom spavat;289 treće, kad je vakat klan(j)at i na dersu290 i na vazu291 spavat.

     I još troje je sebeb kad (osoba) pojde umirat onda (će) zanimit.292 Prvo, ezan i Kur'an293 se uči, ne ćutit već eglenu činit; drugo, za sofrom edepsuznuo294 govorit; treće, što dinu val(j)a ne pitat već eglenu činit.295

     I još troje je sebeb pa će nezi halde296 progovorit. Prvo, dāimā297 s misva- kom298 abdest uzimat pa kad pojde umirat đene tkogod mu (treba) misvak potirit;299 drugo, hodžā pitat izrad300 dina; treće, starijem se ne inadit.301

     I još troje ima sebeb (da će se) s imānom umrijet. Prvo ilmihāl naučit; drugo grijeha se čuvat; treće većma Onome svijetu nego Ovome čališit.302

     I još tri sebeba imaju fakirluku.303 Prvo, ne znat se stariji;304 drugo, ostavl(j)at sudje neoprano; treće, o zahodu Sunca kuću mest i masla i drva ne ćadit.305

     
     

     

288. O pokuđenosti spavanja poslije zore i klanjanja sabaha do izlaska Sunca ne postoje vjerske zabrane, već se to posredno ne preporučuje jer je Allahov Poslanik, a. s., rekao:

     „Allahu moj, podari mom ummetu bereket (blagoslov) u ranim jutarnjim satima.“ Vidi:

     Tirmizijin džami’-sunen..., tom IV, hadis br. 1231., str. 138.

289. O tome u hadisu stoji: „Allahov Poslanik, a. s., smatrao je pokuđenim spavanje prije jacija-namaza...“ Vidi: El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom I, hadis br. 568., str. 405.

290. Predavanje.

291. Propovijed.

292. U smislu da neće moći biti u mogućnosti izgovarati Lā ilāhe illāllāh.

293. Kemura ne spominje Kur’an.

294. Bezobrazno, nepristojno

295. Kod Kemure: „...treće, što dinu vala, ne pustiti i hodže izlam činit“. I u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci postoji dodatak: „I hodže izlam činit“.

296. Naposljetku. Kod Kemure terhalde. U drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci također stoji: nez halde.

297. Uvijek, vazda.

298. Vrsta četkice za zube.

299. Kod Kemure nejasno stoji: „...misvakom abdest uzimat, pa kad popere, otrat, đene tko god mu misvak...; drugo, hodža pitat izrad dina.“

300. Zarad.

301. Svađati se.

302. Truditi se.

303. Siromaštvo.

304. U smislu: ne poštivati starije osobe.

305. Kod Kemure nepotpuno i pogrešno stoji: „...treće, u zahod kuću mesti. I mesela, i dirva ne ćadit.“ U ovom pasusu Ilhamija navodi neke narodne mudrosti o uzrocima siromaštva. Više o tome vidi: Elvir Duranović, „Tragom jedne Alhamijado pjesme“, Takvim za 2017., El-Kalem, Sarajevo, 2016., str. 91-98.

     I još u tri dobi ne boj se džina. Prvo, kad Eūzu billāhi mineš-š-ejtānir-r- adžīm proučiš;306 drugo, kad se horozovi oćute dok (ne) ušute;307 treće, kad ima s tobom vatra.

     I još tri taāma nemoj jest. Prvo, ako je izgorilo; drugo, ako je brez Bismi- leta308 pokriveno; treće, ako je virlo vrelo.

     I još tri djevojke ne uzimaj. Prvo, ako su joj izpucane pete; drugo, ako je zle huje; treće, ako je raspikuća.309

     I još u trihu žena ne uzimaj kćera. Prvo, od hudovice; drugo, od ciganke; treće od skitačice.

     I još troje ružno je u žena. Prvo, tanke noge; drugo, barakast310 nos; treće, neumiven vrat.

     I još u žena tri dunjade Dženneta imaju. Prvo, muževli tabani;311 drugo, sobe; treće kuća i avlija.

     I još u žena tri su Džehennema. Prvo, po sokaku hodat; drugo, u jaban- džinsku312 kuću ić; treće, na sejran313 i na teferić ić.

     I još (sa) trima taifama314 ne val(j)a se družit. Prvo, z budalastim; drugo, z đunāhćerom;315 treće z djecom.

     I još u tri vakta namaze ne klan(j)aj. Prvo, o izhodu Sunca; drugo, o zaho- du Sunca; treće kad je (Sunce) na po neba316 i kad ezan uči.317

     I još troje ne val(j)a zaboravit. Prvo, Boga; drugo, Dženneta; treće Dže- hennema.

     
     

     

306. Ovaj dio nedostaje kod Kemure. O traženju utočišta kod Boga kao vida zaštite od šejtana u Kur’anu stoji: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište kod Allaha, On uistinu sve čuje i zna.“ (Al-A’rāf, 200.)

307. Shodno hadisu: „Kada čujete kukurijekanje pijetla, molite od Allaha kakvo dobro, jer pijetao je ugledao meleka...“ Vidi: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa…, hadis br. 1881., str. 843.

308. Bismila.

309. U ovom i u narednim pasusima o ženama Ilhamija navodi narodne mudrosti koje nemaju utemeljenje u vjerskim izvorima.

310. Dlakav.

311. Kod Kemure nejasno: „...prvo, muža voli tabani;“

312. Stranac, tuđin.

313. Mjesto gdje će biti viđen/a.

314. Sekta, skupina.

315. Griješnik.

316. Kod Kemure nejasno: „...treće, kad je napunije...“

317. Shodno hadisu: „Allahov Poslanik, a. s., zabranio je dva namaza: klanjanje namaza iza sabaha dok sunce ne izađe i klanjanje poslije ikindije dok sunce ne zađe.“ Vidi: El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom I, hadis br. 588., str. 414. S druge strane, ne postoji vjerski propis o pokuđenosti klanjanja namaza u vrijeme dok se uči ezan.

     I još ti troje zaboravi. Prvo, dobri svoj amel;318 drugo, kīn;319 treće, Ovoga svijeta ćeder.320

     I još troje ne radi obnoć. Prvo, kad predeš321 vrlo ne pl(j)uj; drugo, kod svijeće ne sjedaj; treće, gibet ne čini.

     I još troje kad bude mrak radi. Pendžere322 zastri i polahko govori; drugo, kad čovo zovne namah323 dojdi; treće, gotova lezi.

     
     

     (PO TROJE KOJE SE NAJVIŠE VOLI)

     
     

     I još ti ćuti najl(j)epši vaz. Pejgamber reče, alejhi-s-selam: „Od Ovoga svijeta troje ja najvolim. Prvo, ženskinje; drugo, lijep miruh; treće, namaz klan(j)at.“324

     I još Ebu Bekir Sidik325 reče: „I ja troje najvolim. Prvo, Pejgamberu u mubarek obraz gledat; drugo, nemoj huje imat;326 treće, moja kći nek je pod n(j)egovim nićāhom.327“328

     I još hazreti Omer,329 radijallāhu 'anhu,330 reče: „I ja troje najvolim. Prvo, emri bi-l-ma'rāf;331 drugo, nehji 'ani-l-munker;332 treće, izderanu hal(j)inu.“

     
     

     

318. Tj., Nemoj se hvaliti svojim dobri djelima i drugima prigovarati!

319. Lutnja, zloba.

320. Briga, tuga.

321. U smislu: kad predeš vunu.

322. Prozor.

323. Odmah.

324. Ovaj hadis bilježi El-Nesai i djelu El-Mudžteba. Vidi: Ebu Abdurrahman Ahmed ibn Šuajb El-Nesai, Sunen El-Nesai el-Mudžteba, Dar el-teisil, hadis br. 3974. i 3975., str. 439-440.

325. Ebu Bekr Es-Sidik, r. a., prvi Pravedni halifa. Umro 634. godine.

326. Osnovni tekst neko je precrtao, a ovaj dio teksta dopisan je na marginama stranice. U osnovnom tekstu pisalo je: „...drugo, nemoj jedurisat...“. Tako stoji i u drugom rukopisu Ilmihala u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, dok kod Kemure stoji: „...drugo, jedurisat...“.

327. Brak.

328. Osim sahih hadisa u kojem se navodi troje koje voli Allahov Poslanik, a. s., ostali navodi iz ovog poglavlja ne mogu se argumentovati niti su zabilježeni u hadiskim zbirkama. Sličnu predaju, uz neznatne izmjene pronašli smo u knjizi Kašf al-hafā’ u kojoj su navedena raširena narodna predanja koja su neargumentovano pripisivana Allahovom Poslaniku, a. s. Predanja navedena u ovom poglavlju vidi: Ismā’il ibn Muḥammad al-’Ağulani, Kašf al-hafā’ va muzīl al-ilbās ‘ammā ištahara min al-ahādīs ‘ala alsinea al-nās, Maktaba al-Kuds, Kairo, 1351. h. g., str. 340-341.

329. Omer ibn Hattab, r. a., drugi je Pravedni halifa. Umro je 644. godine.

330. Bog neka je zadovoljan s njim.

331. Naređivati dobro.

332. Odvraćati od zla.

     I još hazreti Osman,333 radijallāhu te’ālā 'anhu, reče: „I ja troje najvolim. Prvo, gladne nahranit; drugo, Kur'an; treće, gole zaodjenut.“

     I još hazreti Ali334 radijallāhu te’ālā 'anhu, reče: „I ja troje najvolim. Musāfiru335 hizmet336 činit; i ob l(j)eto postit; i sabl(j)om Vlaha udarit.“

     I još hazreti Ibn Abbas,337 radijallāhu te’ālā 'anhu, reče: „I ja troje naj- volim. Od insāna na samo bižat; ibadet činit i z Bogom dost338 bit; i tevbe339 doć.“340

     I još hazreti Hasan,341 radijallāhu te’ālā 'anhu, reče: „I ja troje najvolim. Ob noć namaz klan(j)at; i pravo besjedit; i hastu342 obić.“

     I još hazreti Husejn,343 radijallāhu te’ālā 'anhu, reče: „I ja troje najvolim. Boga milovat; fukaru344 rad Boga milovat;345 i šehid bit.“

     I još hazreti Hamza ibni Abdulmutallib346 reče: „I ja troje najvolim. Vadu na mjesto donijet; emanet edā347 učinit; džematile namaz klan(j)at.“

     I još hazreti Aiša,348 radijallāhu 'anhuma, reče: „I ja troje najvolim. Materi i ocu ićrām349 činit; i halāl teć;350 i od harāma se čuvat.“

     I još Fatima,351 radijallāhu te'ālā 'anha, reče: „I ja troje najvolim. Sirotama i teškoj ženi šefa'at352 činit; i kon(m)šijama ićrām činit; i fukari i zaifima353 merhamet354 činit.“

     
     

     

333. Osman ibn Affan, r. a., treći Pravedni halifa. Umro 656. godine.

334. Alija ibn ebi Talib, r. a., četvrti je Pravedni halifa. Umro 661. godine.

335. Putnik.

336. Služiti.

337. Abdullah ibn Abbas, r. a., amidžić Allahovog Poslanika, a. s. Umro oko 687.

338. Biti prijatelj.

339. Pokajati se.

340. Kod Kemure nedostaje dio o prijateljstvu s Bogom i tevbi.

341. Hasan ibn Ali, r. a., unuk Allahovog Poslanika, a. s. Umro 670. godine.

342. Bolesnik.

343. Husejn ibn Ali, r. a., unuk Allahovog Poslanika, a. s. Umro 680. godine.

344. Siromah.

345. Ovaj dio nedostaje kod Kemure.

346. Hamza ibn Abdu-l-muttalib, r. a., je najmlađi amidža Allahovog Poslanika, a. s. Umro je 625.

347. Izvršiti, ispuniti.

348. Hazreti Aiša, r. a., kćerka Ebu Bekrova i supruga Allahovog Poslanika, a. s. Umrla 57. godine po Hidžri.

349. Pogostiti.

350. Koristiti vjerom dozvoljene stvari.

351. Hazreti Fatima, r. a., kćerka Allahovog Poslanika, a. s. Umrla 632. godine.

352. Zauzimati se.

353. Slab, nemoćan.

354. Biti milostiv.

     I još hazreti Mikāil,355 alejhi-s-selam, reče: „I ja troje najvolim. Oči koje plaču; i jezik što no zikr čini; i srce koje se boji.“

     I još hazreti Isrāfil,356 alejhi-s-selam, reče: „I ja troje najvolim. Ālim-i āmila;357 i zāhid-i sābira,358 i pomoć nejakom.“

     I još hazreti Azrāil,359 alejhi-s-selam, reče: „I ja troje najvolim. Na Boga tevećul;360 i što rāzī361 bit; i mut'ī bit.“

     I još hazreti Džebrāil, alejhi-s-selam, reče: „I ja troje najvolim. Zašle362 l(j) ude na put navest; i (s) garibima363 se družit; i ehlu ajal sahibijama364 pomoć.“ I još hazreti Allah, dželle šānuhu, reče: „I Ja troje najvolim. Muku dignut;

     i grihove oprostit; i sramotu pokrit.“

     I još ovi fakir365 veli: „I ja troje najvolim. Tālibima366 ders dat i vaz učinit; drugo, ćitāb načinit; treće, turkin(j)u pravu pod nićahom i dovi držat.“

     
     

     (ČETIRI HEDIJE)

     
     

     I još Pejgamber, alejhis-selam, kad ga Arap upita čime ćemo selāmet nać i u Džennet unić367 reče: „Tko ove hedijje shazuri368 on će selāmet nać i u Džennet unić. (Prva hedijja)369 I još370 hazreti Azrāil četiri šej'a.371 Pomirit se z dušmanom; namaze naklan(j)at;372 tevbe učinit; za Boga muhabbet373 rabt374 učinit.375

     
     

     

355. Melek Mikail jedan je rijetkih meleka koji se po imenu spominje u Kur’anu. Vidi:

     Al-Baqara, 87-98.

356. Israfil je melek koji će puhnuti u (sur) rog.

357. Učenjak koji postupa po svom znanju.

358. Strpljivi asketa.

359. Azrail je melek smrti. Kod Kemure pogrešno piše Israfil.

360. Oslanjanje.

361. Zadovoljan.

362. Lokalizam u značenju zalutale.

363. Siromah, stranac.

364. Bijednik, siromah.

365. Tj., Ilhamija.

366. Učenik.

367. Dio: „..i u Džennet unić...“, nedostaje kod Kemure.

368. Spremiti.

369. Ovaj dodatak stoji i kod Kemure i u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

370. Ovaj dio nalazi se samo u ovom rukopisu.

371. Stvar, predmet.

372. Kod Kemure su prva i druga stvar pomiješane i nejasne: „...prvo, pom(i)rit se; drugo, i-z-dušmanom namaz ne klanat;“

373. Ljubav.

374. Vezati se.

375. Kod Kemure : „...rad Boga muhabbet dat učinit.“, što je nejasno.

     I još kaburu četiri hedijje ponijet. Primeta(?)376 ne prinosit; pišag(k)e se čuvat;377 Kur'an učit;378 obnoć nafile klan(j)at.

     I još Munkiru ve Nekiru379 četiri hedijje ponijet. Prav jezik dāimā bit; gibet ne činit; hak besjedit; malinat se(?).380

     (I još) Mizānu381 četiri hedijje ponijet. U amelu hulus; ezijjet nikome ne činit; lijepu huju imat; mlogo subhanallāh i kelime-i tevhīd donosit.

     I još Sirāt-ćupriji četiri hedijje ponijet. Proždrijet l(j)utn(j)u;382 od grijeha se čuvat; u džemat ići; dāimā dobre poslove radit.

     I još Māliku383 četiri hedijje ponijet. Od Božjeg straha plakat; moć(nu) sadaku davat; Kur'an učit;384 oca i majku slušat.

     I još Rizvānu385 džennetskome četiri hedijje ponijet. Na muku sabur činit; na nīmet šućur činit; na mal infak386 činit;387 čuvat emanete.

     I još duši četiri hedijje ponijet. Malo jest; malo pit; malo spavat; dāimā estagfirullah govorit.

     I još Muhammedu, a. s., četiri hedijje ponijet. Milovat ga; sunnete n(j) egove radit; milovat mu (u)kućane;388 i sve ashabe.

     
     

     

376. Nejasno u sva tri rukopisa. Kemura je ovu riječ preskočio, dok je u u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ova riječ nečitka. Na osnovu hadisa moglo bi biti: nemimeta ne prinosit (tj., tuđe riječi ne prenositi).

377. Shodno hadisu: Ibn Abbas, r. a., prenosi da je Vjerovjesnik, a. s., prošao pored dva groba i kazao: „Njih dvojica su kažnjavaju, ali se ne kažnjavaju zbog velikog grijeha; jedan od njih nije pazio na mokraću, a što se tiče drugog, on je prenosio tuđe riječi (nemimet).“ (El-Buhari, Sahihu-l-Buhari..., tom I, hadis br. 218, str. 183.)

378. Shodno hadisu: „Sura Tebareke (al-Mulk) je zaštitnica od patnje u kaburu.“ Vidi: Ebu Bekr Abdu-r-Rezzak ibn Hemmam el-San’ani, El-Musannef, valorizacija: Habibu-r- Rahman el-’Azmi, El-Medžlis el-’ilm, 1970. godine, tom 3., hadis br. 6025., str. 379-380.

379. Munkir i Nekir su meleki koji će umrle osobe ispitivati u kaburu.

380. U sva tri rukopisa piše isto. Značenje ove riječi nam je nepoznato.

381. Vaga na kojoj će se mjeriti dobra i loša djela na Sudnjem danu.

382. O tome Hasan el-Basri kaže: „Zaista je Allahu, dž. š., najdraži...gutljaj srdžbe koju (čovjek) proguta čineći dobro, praštajući i pokazujući blagost.“ Vidi: El-Hasan el-Basri, Čujem šum prijatelja ne vidim, s arapskog preveo Mehmedalija Hadžić, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1989., str. 23.

383. Malik je melek čuvar Džehennema.

384. Umjesto „...Kur’an učit...“, kod Kemure stoji: „...proć se grihova...“

385. Ridvan je melek čuvar Dženneta.

386. Dijeliti.

387. Ovaj dio nedostaje kod Kemure, a nalazi se u druga dva rukopisa.

388. Ehl-i Bejt je uža porodica Allahovog Poslanika, a. s., koju po nekim predanjima sačinjavaju: Hazreti Alija, amidžić i zet Allahovog Poslanika, a. s., njegova supruga hazreti Fatima, r. a., kćerka Allahovog Poslanika, a. s., i hazreti Hasan i Husejn, unuci Allahovog Poslanika, a. s.

     I još Bogu, dželle šānuhu, četiri hedijje ponijet. Dobre poslove radit; hrđa- ve ne radit; halk nasihat389 činit; i svakome merhamet činit.

     
     

     (MUDRI SAVJET MUDERRISA KARAHODŽE)

     
     

     I još Karahodža390 veli: „Četvero ima: jedno ako ne uradiš dan ćeš se kajat; drugo ako ne uradiš godinu ćeš se kajat; treće ako ne uradiš do smrti ćeš se kajat; četvirto ako ne uradiš do Kijameta ćeš se kajat.

     Prvo, kad ustaneš iz konaka ne ruča(vši), dan ćeš se kajat; drugo, kad l(j) udi siju ako ne posiješ, godinu ćeš se kajat; treće, kad se ženiš ako n(j)e391 ne vidiš, do smrti ćeš se kajat; četvirto, kad si mališan ako ne uzučiš (nauke) do kijameta ćeš se kajat.“

     
     

     (O ILMIHALU I ILHAMIJI)

     
     

     I još ti znaj, u ovoga392 ćitāba tri sifata (imaju). Prvo, iz velikije ćitāba je izvađen;393 drugo, što god je adžemi394 najlazumnije onamo ima; treće, što većma gledaš po n(j)emu više ćeš ilma znat.

     I još ti znaj, u n(j)emu su tri iluma. Prvo, ilmi akājid;395 drugo, ilmi a'māl;396 treće, ilmi ahlāk397.

     I još po n(j)emu tko uzradi pravi je džennetlija. Prvo, emin398 će bit od vode i vatre i hrsuza;399; ne će se bojat zalima400 (i) ima(t) će u kući i u malu i u evladu401 golem berećet; treće, u ajetu vako veli,

     402.ﺐُ

     ﺴِ ﺘَ ﺤْ ﻳَ ﻻَ

     ﺚُ ﻴْ ﺣَ

     ﻦْ ﻣِ

     ﻪُ ﻗْ ﺯُ ﺮْ ﻳَ ﻭَ

     ﺎﺟً ﺮَ ﺨْ ﻣَ

     ﻪُ ﱠﻟ ﻞْ ﻌَ ﺠْ ﻳَ

     ﻪَ ﱠﻠﻟٱ ﻖِ ﱠﺘﻳَ

     ﻦْ ﻣَ ﻭَ

     ﻪﻠﻟﺎﺑِ ﺬﻴﻌِ ﺘَ ﺳْ َﺍ

     
     

     

389. Savjetovati.

390. Radi se o jednom od dvojice poznatih muderrisa Ferhad-pašine medrese u Žepču Abdullah-ef. ili Ahmed-ef. Karahodži.

391. Tj., djevojku koju ćeš oženiti.

392. Kod Kemure samo stoji: „...u kitaba imaju tri sifata...“, tako da se na osnovu toga, ustvari, ne zna da se ovaj pasus odnosi na Ilhamijin Ilmihal.

393. Odnosno, njegov Ilmihal oslanja se na referentne izvore.

394. Nearap. Kod Kemure je ova riječ izostavljena, a nalazi se i u u drugom rukopisu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

395. Znanje o vjerovanju.

396. Znanje o poslovanju.

397. Znanje o ćudoređu.

398. Siguran.

399. Lopov.

400. Tiranin.

401. Porod.

402. „Tražim zaštitu kod Allaha (od prokletog šejtana): „A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada...“ (Al-Talāq, 2-3)

     I još ti znaj, u ovoga Žepčanina Abdulvehhaba tri sifata imaju. Prvo, rahmetu je muhtadž; drugo, đunāhćer je, magfiretu403 je muhtadž; treće, zaif je, tko uzuči ovi ilmihāl n(j)ihovoj je dovi muhtadž.404

     Transansliteracija i bilješke:

     Elvir Duranović

     
     

     

403. Oprost.

404. Ovaj dio nedostaje kod Kemure, a nalazi se u drugom rukopisu Ilhamijinog Ilmihala u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.