VELIDA MATARADŽIJA
Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
UDK: 82.09 Pruščak H.K.
Pregledni naučni rad
Djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta Hasana Kafije Pruščaka (1544.–1615.) spada među prve i najpoznatije sijasetname u Osmanskom carstvu. U radu je ukazano na prisustvo bogate predislamske i islamske perzijske tradicije, koja je ostavila prepo- znatljiv pečat na mnoge oblasti orijentalno-islamske civilizacije. U Temeljima mudro- sti o uređenju svijeta taj utjecaj ponajprije se ogleda u poimanju države i društva. Cilj rada bio je izdvojiti i prevesti stihove na perzijskom jeziku iz Pruščakovog djela, zatim utvrditi njihovu funkciju, te porijeklo i identitet autorâ. U radu se, također, razmatraju ličnosti iz perzijske historije i kulture, kao i njihova uloga u samom djelu.
Ključne riječi: sijasetnama, perzijska tradicija, Hasan Kafi Pruščak, Temelji mudrosti o uređenju svijeta.
Političke poslanice (sijasetname)1 kao žanr u orijentalno-islamskoj knji- ževnosti imaju veoma dugu tradiciju. Ova vrsta djela u svom najširem smi- slu spada u oblast praktičke filozofije.2 Centralno mjesto u sijasetnamama zauzima ideja pravde i pravednog postupanja vladara i njegovih zastupnika. Priključujući svojoj državi Sasanidsko carstvo (651. godine), muslimani su naslijedili bogatu baštinu uređenja države i društva kod Iranaca. Pored perzijskih utjecaja, značajan trag na islamsku filozofsku misao su ostavila i prevedena djela klasične grčke filozofije. Razvoju žanra političkih poslanica u klasičnom islamskom periodu doprinio je seldžučki vezir Abu Ali Hasan ibn Ali Tusi (1018.-1092.), poznatiji kao Nizamulmulk. On je napisao djelo Siyāsatnāme (Knjiga o politici) u kojem perzijska politička tradicija zauzima značajno mjesto. Medrese nizamijje koje su dobile ime po svom osnivaču Nizamulmulku će postati rasadnici ovakve vrste djela. Jedan od prvih preda- vača u bagdadskoj nizamiji, Abu Hamid Muhammed al-Gazali (1058.-1111.), napisao je poslanicu Nāṣīḥa al-mūlūk (Savjet vladarima). Po istoimenoj
Sijasetnama /ar. siyāsat – politika, upravljanje; perz. nāme – pismo, knjiga, poslanica/.
Više vidjeti: Amir Ljubović, Sulejman Grozdanić, Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1995., str. 51.
poslanici u historiji islamske političke misli će ostati upamćeno i ime Sadija Širazija, svršenika medrese nizamijje u Bagdadu. U Osmanskom carstvu političke poslanice će doživjeti svoj procvat krajem XVI i tokom XVII sto- ljeća, u želji njihovih autora da upozore sultane na uočene promjene u siste- mu Osmanske države. Jedan od prvih i najpoznatijih autora ove vrste djela u Osmanskom carstvu je Hasan Kafi Pruščak sa svojom poslanicom Uṣūl al-ḥikam fī niẓām al-‘ālam (Temelji mudrosti o uređenju svijeta). Ovaj rad ima za cilj da ukaže na prisustvo i utjecaj predislamske i islamske perzijske političke misli na poimanje društva u Osmanskom carstvu, ali i da predstavi perzijsku književnu tradiciju u Temeljima mudrosti o uređenju svijeta.
Hasan Kafi Pruščak (1544.–1615.) pripadao je redu istaknutih intelektu- alaca ne samo u Bosni nego u cijelom Osmanskom carstvu.3 Osnovno obra- zovanje stekao je u Bosni, a školovanje je nastavio u Istanbulu kod učenjaka koji su obilježili zlatno doba nauke u Osmanskom carstvu. Naime, njegov profesor Hadži efendija Kara Jilan bio je učenik čuvenog Ibn Kemala.4 Nakon
O Pruščakovom životu i djelu više vidjeti: Safvet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Preporod, Sarajevo, 2007., str. 159–172; Hazim Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973., str. 153– 193; Omer Nakičević, Hasan Kafija Pruščak: pionir arapsko-islamske nauke u Bosni i Hercegovini, Starješinstvo Islamske zajednice u SR BiH, Sarajevo, 1977., str. 192; Amir Ljubović i Sulejman Grozdanić, Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1995., str. 279; Amir Ljubović, Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku, Orijentalni institut, Sarajevo, 1996., str. 249; Amir Ljubović i F. Nametak, Hasan Kafija Pruščak, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1999., str. 280; Zuhdija Adilović, Hasan Kafija Pruščak i njegovo djelo: (951.–1024./1544.–1615.) Svjetlost istinske spoznaje o temeljima vjere: Komentar Tahavije poslanice iz akaida, Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2004., str. 323; Munir Mujić, Arapska stilistika u djelu Hasana Kafije Pruščaka, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2007., str. 183; Hasan Kafi Pruščak, priredili Sumeja Ljevaković-Subašić i Elvir Duranović, El-Kalem, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, 2015., str. 538.
Ibn Kemal, poznat još kao Kemalpaša-zade i Ibn Kemal-paša (1469.–1534.) smatra se jednim od najvećih osmanskih naučnika. Nakon završenog obrazovanja svoju karijeru započeo je kao profesor u medresi. Napisao je brojna djela iz oblast vjerskih nauka, historije, lingvistike i književnosti. U historijskoj nauci poznat je po djelu Tavarih-i Al-i Osman koje obrađuje historiju Osmanskog carstva od 1481. godine i dolaska na vlast sultana Bajezida II do 1526. godine, koju je obilježila Mohačka bitka. Obavljao je dužnost kaziaskera Anadolije u periodu između 1518. i 1520. godine. U zlatnom periodu Osmanske države, od 1526. godine do svoje smrti 1534. godine zauzimao je položaj šejhu-l-islama. Kada je u pitanju književnost, njegovo najzapaženije djelo na perzijskom jeziku je Negārestān (Oslikani dvorac), napisano po uzoru na Sadijeva djela Đulistan i Bustan. Iza njega je ostao još Divan, te poema Jusuf i Zulejha, inspirirana pričom o poslaniku Jusufu.
devetogodišnjeg obrazovanja u Istanbulu Hasan Kafi se 1575. godine vratio u svoj zavičaj – Prusac, gdje je podigao džamiju, medresu, han, mekteb, te doveo izvorsku vodu s vrela udaljenog pet kilometara do svojih zadužbina u Pruscu. Tokom karijere radio je kao kadija i profesor. Uz svoj posao, paralel- no se bavio i naučnim radom. Do sada je potvrđeno da je napisao sedamna- est djela iz oblasti politike, logike, islamskoga prava, filologije, stilistike i islamske dogmatike.5 Spada u rijetke autore koji su ostavili u svojim djelima i autobiografske podatke. U djelu Niẓām al-ʻulama ila hātam al-anbiya (Niz učenjaka do Posljednjeg Poslanika) predstavio je učitelje islamskoga prava, a na samom kraju djela dodao je kratke crtice o svom životu.
Jedna od osnovnih karakteristika djelâ Hasana Kafije Pruščaka jeste ta što ona imaju konkretan povod i predstavljaju odgovor na određene probleme koji su se pojavili u društvu. Hasan Kafi Pruščak bio je angažirani intelektu- alac koji je duboko promišljao o problemima u politici, obrazovanju i ekono- miji ne samo Bosne nego i Osmanskog carstva u cjelini.
Djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta predstavlja najpoznatiji Prušča- kov rad. O dobroj recepciji djela već nakon nastanka svjedoče njegovi brojni prijepisi i prijevodi. Prvi prijevod na francuski jezik štampan je početkom XVIII stoljeća, a drugi je iz treće decenije XIX stoljeća. Djelo je, također, pre- vedeno na turski, mađarski, njemački i engleski jezik. Postoje dva prijevoda na bosanski jezik. Prvi prijevod je sačinio Safvet-beg Bašagić 1911. godine, a drugi prijevod je iz pera Amira Ljubovića – 1983. godine. Brojni prijepisi, pohranjeni u bibliotekama Istanbula, Kaira, Beča, Lajpciga, Bratislave, Sara- jeva i mnogih drugih gradova, dokazuju da je riječ o djelu koje je pobudilo pažnju i zanimanje čitatelja.6
Hasan Kafija Pruščak napisao je djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta prvo na arapskom jeziku, a zatim je iskoristio svoj odlazak na ugarsko ratište u septembru 1596. godine da ga preda velikom veziru Ibrahim-paši Novoše- herliji.7 Na nagovor velikog vezira, Pruščak djelo prevodi na osmanski turski
A. Ljubović i Sulejman Grozdanić, Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima, Orijentalni institut u Sarajevu, 1995., str. 25.
Više o prijepisima i prijevodima djela Temelji mudrosti o uređenju svijeta vidjeti: A. Ljubović i F. Nametak, Hasan Kafija Pruščak, str. 249–253. Poslije Ljubovićeve i Nametkove studije objavljen je i prijevod na engleski jezik. Više vidjeti: Asim Zubčević,
„Principles of Wisdom on the World Order“, u: Hasan Kafi Pruščak, priredili Sumeja Ljevaković-Subašić i Elvir Duranović, El-Kalem, Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, 2015., str. 203–228.
Ibrahim-paša Novošeherlija bio je zet sultana Murata III. Tri puta je bio na položaju velikog vezira. Umro je 29. juna 1602. godine. S. Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci
jezik i dodaje niz korisnih komentara. Predao ga je Ibrahim-paši 1597. godine u Istanbulu, a kao nagradu za ovo djelo od sultana Mehmeda III dobio je Pru- sački kadiluk kao doživotnu mirovinu. Još uvijek je otvoreno pitanje da li je i u kolikoj mjeri ovo djelo doprinijelo donošenju pozitivnih reformi u timar- skom sistemu u Bosni. Činjenica je da su 1605. godine, to jest ubrzo nakon nastanka ovog djela u kome je autor ukazao na specifičnu ekonomsku, vojnu i političku situaciju u Bosni kao zapadnoj granici Carstva, donesene reforme vezane za Bosanski ejalet. Bez obzira na to da li je djelo utjecalo na politički, vojni i ekonomski život u Osmanskom carstvu, ono je ostalo kao svjedočan- stvo o autoru koji je pisanom riječju nastojao promijeniti stanje u društvu.
U maniru savremenog intelektualca, Pruščak na samom početku djela obavještava o tome da je pri njegovom pisanju koristio knjige starih auto- riteta i velikih mudraca, posebno djela Anwār al-tanzīl (Svjetlosti objave) i Rawḍat al-ʻulamā (Vrt učenjaka).8 Na osnovu stihova koji se pojavljuju u djelu i utvrđenog identiteta autora, ustanovili smo da je jedna od knjiga starih autoriteta Đulistan autora Sadija Širazija. Pruščak je naveo veliki broj stihova iz Đulistana, posebno iz poglavlja O životu vladara. Pored Đulistana, autor je citirao i pjesničke pasaže iz Bustana i Zbirke gazela Sadija Širazija.9 Djelo je obogaćeno stihovima Nizamija Gendževija i to pjesničkim strukturama iz Nizamijevog Petoknjižja: poema Husrev i Širin i Riznica tajni.10
i Hercegovci u Turskoj carevini, Preporod, Sarajevo, 2007., str. 505–506; Mehmed Süreyya, Siğill-i Osmani, III, Turkiye Ekonomik ve Toplumsal Tarih Vakfi, Istanbul, 1996., str. 778.
Djelo ’Anwār al-tanzīl (Svjetlosti objave) komentar je Kur’ana čiji je autor Qāḍī Baydawī (u. 1286). Djela Qāḍīja Baydawīja iz oblasti tefsira koristila su se kao udžbenici širom Osmanskog carstva. ’Anwār al-tanzīl je prerađena verzija tefsira Kaššāf, čiji je autor Abū al-Qāsim Maḥmūd b. ʻUmar al-Zamahšarī (1075.–1144.). Zamahšarī se proslavio kao jedan od najvećih komentatora Kur’ana u cijelom islamskom svijetu. Upravo skraćena verzija Zamahšarījevog djela Rābiʻ al- abrār, pod nazivom Rawḍa al-ʻulamāʻ (u turskom komentaru autor je naziva Rawḍa al- ahyār), poslužila je našem autoru kao drugi izvor. Na osnovu pregleda indeksa autora za navedena dva Pruščakova izvora, ustanovili smo da se autori stihova na perzijskom tamo ne spominju, te Hasan Kafi Pruščak iz tih djela nije mogao crpiti građu koja je predmet analize ovoga rada.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī (1213.–1292.), rođen je i umro u gradu Širazu. Prema mišljenju historičara perzijske književnosti, spada u najveće perzijske književnike svih vremena. Podjednako je dobro pisao i poeziju i prozu. Posjedovao je stil neoponašane lakoće. Njegova najpoznatija djela su Golestān (Ružičnjak), Būstān (Voćnjak), Divan gazela, Nāsīha al-molūk (Savjet vladarima), Mağāles-e panğgane (Pet sjedeljki). Vidjeti: Encyclopaedia Iranica: „Sa’dī“.
Nezāmī Ganğavī (1141.–1209.) rođen je u gradu Gendži u današnjem Azerbejdžanu.
Smatra se najvećim romantičarem perzijske klasične književnosti. Autor je čuvene
Autor svoje stavove poentira i stihovima Mula Husejna Vaiza Kašifija11, Ibn Jemina12 i Emira Husreva Dihlevija.13 Riječ je o pjesnicima koji su i do danas u našoj javnosti ostali poznati samo najužim krugovima znanstvenika koji se bave perzijskom književnošću.
Hasan Kafi Pruščak je učio nauke od učenika čuvenog Ibn Kemala, a pored perzijskih klasika imao je pristup i Negaristanu, djelu na perzijskom jeziku koje je napisao Ibn Kemal, po uzoru na Sadijev Đulistan i Džamijev Beharistan. Negaristan, osim stihova iz Đulistana, sadrži i pjesničke fra- gmente drugih perzijskih autora koji su citirani i u našem djelu. Pored toga, u Negaristanu se ne navodi kome pripadaju određeni stihovi, baš kao i u Temeljima mudrosti o uređenju svijeta.14
Prema ustanovljenoj islamskoj tradiciji, Hasan Kafi Pruščak svoje sta- vove potkrjepljuje navodeći prvo kur’anske ajete, potom govor poslanika Muhammeda, a. s., o određenoj temi, da bi zatim spomenuo poučne priče, bilo iz islamske ili predislamske historije, te na kraju odlomka poentirao
Hamse (Petoknjižja), po čijem uzoru su napisana brojna djela pod istim nazivom, ne samo u perzijskoj književnosti nego u književnostima pripadnika orijentalno-islamskog civilizacijskog kruga. Njegova Hamsa se sastoji iz slijedećih poema: Maxzan al-asrār, Xosrou va Šīrīn, Laylī va Mağnūn, Haft paykar i Eskandarname. Prvi je unutar perzijske književnosti Nezāmījevo djelo oponašao Amīr Xosrou Dehlavī, autor čiji su stihovi, također, uvršteni u Pruščakove Temelje mudrosti o uređenju svijeta.
Mola Hosayn Vāʻez Kāšefī rođen je u Sabzavaru 1436/37. godine, a umro u Heratu 1504–
5. godine. Riječ je istaknutom pjesniku i naučniku timuridske ere. Pisao je djela iz tefsira, stilistike, etike, književnosti, epistolografije, astronomije. Bio je pod velikim utjecajem svog savremenika Abdurahmana Džamija (1414.–1492.). Djelo Axlāq-e mohsanī je jedno od najpoznatijih djela ovog autora. Riječ je o političkoj poslanici koja je posvećena sultanu Husejnu Mirzi Bajkari (1438.-1506.) i njegovom sinu Mohsenu Mirzi.
Ebn Yamīn, čije puno ime glasi Amīr Faxroddīn Mahmūd (1286/87.–1368.), rođen je u gradu Faryūmad, koji je bio prijestolnica kulture u zapadnom Horasanu. Potjecao je iz imućne i obrazovane porodice. Iza njega je ostao kompletan Divan koji sadrži sve relevantne pjesničke forme. Njegove pjesme često govore o prolaznosti života, blizini smrti, Drugom svijetu i stoga je u historiji perzijske književnosti opisan kao pjesnik pesimizma. Vidjeti: Encyclopaedia Iranica, VIII, str. 59–60.
Amīr Xosrou Dehlavī (1253.–1325.) je najveći perzijski pjesnik koji je djelovao u Indiji. U njegovom prvom divanu pod nazivom Tohfat-e segar nalaze se pjesme koje je napisao do svoje devetnaeste godine. Pored nekoliko zbirki poezije, napisao je Hamsu (Petoknjižje) po uzoru na Hamsu, čiji je autor veliki perzijski pjesnik Nezāmī Ganğavī. Amīr Xosrou Dehlavī dao je i veliki doprinos razvoju historijskog epa u perzijskoj književnosti. Historičari književnosti posebno izdvajaju njegovo djelo Noh sepahr, napisano 1318. godine, koje zbog opisa indijske kulture, običaja i jezikâ predstavlja odličan izvor za upoznavanje Indije iz perioda života autora. Vidjeti: Encyclopaedia Iranica, Vol. I, 963.–965.
Trenutno nismo u stanju potvrditi našu pretpostavku potpunim uvidom u sadržaj
Negārestāna.
unoseći u djelo odabrane stihove.15 Ponekad autor potvrdu za svoje stavove pronalazi u arapskoj poeziji, ali se mnogo češće obraća perzijskoj tradiciji koja je ostavila dubok trag na mnoge aspekte islamske civilizacije. Brojne slavne ličnosti iz predislamske i islamske perzijske tradicije spomenute su u Temeljima mudrosti o uređenju svijeta kao primjeri uspješnih vladara, ratnika i naučnika.
Treba istaći da Pruščak nije predstavljao izuzetak među naučnicima Osmanskog carstva kada je u pitanju korištenje perzijske tradicije kao izvora. Brojni autori u Osmanskom carstvu, pišući o najrazličitijim temama s područ- ja književnosti, političkih nauka i filozofije redovno se pozivaju na perzijske izvore. Stara perzijska tradicija ušla je u naučna djela islamskih autora poput Ibn Ravendija (827.-911.), Ebu Ja’laa (990.-1066.), Gazalija (1058.-1111.) i dr. Oni su napisali djela na arapskom i perzijskom jeziku iz oblasti političke filozofije. Međutim, perzijska tradicija je ubrzo pronašla svoj put i u djela i tekstove klasične književnosti na perzijskom jeziku. Upravo perzijski knji- ževni tekstovi su popularizirali ovu tradiciju i dali joj mnogo širu upotrebu, te utjecali na Pruščaka više nego tekstovi iz klasične islamske filozofije. Per- zijska književna tradicija je našla svoje mjesto u djelu iz političke filozofije našeg autora. Navedene primjere i citate Pruščak je ponovo vratio u naučna djela.
Pri izradi ovoga rada koristili smo prijevod Amira Ljubovića koji je objavljen u knjizi A. Ljubovića i F. Nametka Hasan Kafija Pruščak, str. 119–149. Za stihove koji se nalaze u djelu ponudili smo vlastiti prijevod. Pri navođenju stihova na perzijskom jeziku korištena su dva prijepisa Temelja mudrosti o uređenju svijeta. Jedan rukopis čuva se u Nacionalnoj biblioteci u Bratislavi i pripada Bašagićevoj kolekciji rukopisa. Radi se o arapskom tekstu s turskim prijevodom i komentarom koji sadrži i pjesničke pasaže na perzijskom jeziku. Rukopis je prepisao Hamza, sin Ibrahima, Pruščak 1013. godine (1604.). Riječ je o do sada najstarijem pronađenom prijepisu Temelja mudrosti o uređenju svijeta koji je za života autora djela prepisao njegov učenik. Rukopis je pisan čitkim neshi pismom, rečenice na arapskom jeziku su nadvučene jednom linijom. Komentar na osmanskom turskom jeziku i stihovi na perzijskom su pisani in continuo s osnovnim tekstom – / Bratislava, UK, TF 123. Kat. Blaškovič, br. 437 (fol. 1b–44b)/. [U nastavku: R TF 123]. Vidjeti: Amir Ljubović, Nad Bašagićevom zaostavštinom, Arhiv Hercegovine, Mostar, 1998., str. 91–92. Drugi rukopis koji smo koristili čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Navedeni prijepis je na arapskom jeziku, a stihovi na perzijskom su napisani na marginama rukopisa – /Sarajevo, GHB, inv. br. 1928 (fol. 1–11). Kat. II, Dobrača 1893/. [U nastavku: R 1928]. Naime, rukopis na arapskom jeziku ima više perzijskih stihova od rukopisa koji posjeduje prijevod na osmanski jezik uz komentare. Vjerovatno se autor odlučio da ne upisuje neke stihove na perzijskom da ne bi isuviše opteretio svoj komentar. Mi smo u ovom radu predstavili sve stihove koji se nalaze, bilo u oba rukopisa, bilo samo u prijepisu na arapskom jeziku. U radu je korištena transkripcija za perzijski jezik koju je ponudio Namir Karahalilović u članku: „Prilog rješenju problema transkripcije za perzijski jezik“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 54/2004., Sarajevo, 2005., str. 199–213.
Djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta sastoji se iz uvoda, četiri poglavlja (temelja) i zaključka. U Uvodu Pruščak raspravlja o uzrocima nere- da u svijetu.
“Na prvom mjestu je zanemarivanje pravde i vođenja valjane politike, a uzrok toga je što se državni poslovi ne povjeravaju ljudima sposobnim za njih. Drugo, nemaran odnos prema savjetovanju, razmjeni mišljenja i plani- ranju, a tome su uzrok oholost i uobraženost velikaša, te njihovo izbjegavanje da se druže s učenjacima i mudracima. Treće, indolentnost u rukovođenju vojskom i upotrebi oružja i ratne opreme za vrijeme borbe s neprijateljima, a uzrok je tome što se vojnici ne boje starješina.”16 Autor uzroke koji su, prema njegovom mišljenju, doveli do promjena u Osmanskom carstvu obrazlaže u narednim poglavljima (temeljima).
U Prvom temelju, nakon obrazlaganja teme o važnosti pravde kod vladara Pruščak za primjer uzima Ardašira Babeka (180.–224.), osnivača Sasanidske dinastije, koji je rekao: „Kada vladar okrene leđa pravdi i narod okrene leđa poslušnosti.“ Ardaširu Babeku se pripisuju riječi da nema vlasti bez ljudi, nema ljudi bez materijalnih dobara, nema materijalnih dobara bez prosperite- ta, a prosperiteta nema bez pravde i dobre politike.17 Kroz ovaj kauzalni niz saznajemo osnovne principe Sasanidske države.
U Temeljima mudrosti o uređenju svijeta sasanidski vladar Husrev I Anu- širvan (531.–590.) zauzima počasno mjesto.18 Ističući vrline ovog vladara, koji je inače bio vatropoklonik, Pruščak ukazuje na to da je perzijski vladar, koji nije bio musliman, pravedniji od samog osmanskog sultana. Prema legendi, Husrev I Anuširvan je ostavio oporuku da mu poslije smrti pronesu lijes kroz cijelo Sasanidsko carstvo uz pratnju glasnika koji treba pitati narod da li je vladar ostao nekome nešto dužan. Postupljeno je po oporuci vladara, a autor ističe kako se u cijelom Sasanidskom carstvu nije javio niko kome je navedeni vladar bio nešto dužan. U komentaru Temelja mudrosti o uređenju svijeta na osmanskom jeziku Kafi dodaje: „Pravo je čudo da islamski vladari nisu postigli takav stepen pravednosti kakav je stekao Anuširvan.“19
A. Ljubović, Hasan Kafija Pruščak, str. 121.
Ibid., str. 125.
Xosrou I Anūširvān (531.–590.) – vladar iz dinastije Sasanida. Za njegove vladavine Sasanidsko carstvo je posjedovalo najveću teritoriju. Više vidjeti: http://www. iranicaonline.org/articles/sasanian-dynasty.
A. Ljubović, Hasan Kafija Pruščak, str. 126.
ﺖﺳﺭﻭﺁﺭﻭﺯ ﻦﻤﺷﺩ ﯽﺘﺨﺳ ﺯﻭﺭ ﺵﺭﺍﺪﺘﺳﻭﺩ ﺖﺳﺩﺮﻳﺯ ﺮﺑ ﻢﺘﺳ ﺩﺭﺍﺩ ﺍﻭﺭ ﻮﮐ ﯽﻫﺎﺷﺩﺎﭘ 20ﺖﺳﺮﮑﺸﻟ ﺖﻴﻋﺭ ﺍﺭ ﻝﺩﺎﻋ ﻩﺎﺸﻨﻫﺎﺷ ﻪﮑﻧﺍ ﺯ ﻦﻴﺸﻧ ﻦﻴﻣﺍ ﻢﺼﺧ ﮓﻨﺟ ﺯ ﻭ ﻦﮐ ﺢﻠﺻ ﺖﻴﻋﺭ ﺎﺑ [Pādešāhī kū ravā dārad setam bar zīrdast dūstdāraš rūz-e saxtī došman-e
zūrāvarast
Bā raʻiyyat solh kon o ze ğang-e xasm21 amīn nešīn zānke šāhanšāh-e ʻādel
rā raʻiyyat laškar ast]. Vladar, koji nasilje nad podanicima dopusti,
u teškim danima će od prijatelja moćnog dušmana imati. Zaključi mir s podanicima i siguran budi od rata protiv neprijatelja!
Pravednom vladaru njegovi podanici su armija.
*
Pored pravde, Prvi temelj je rezerviran i za posljedice povjeravanja poslo- va nesposobnim. Pruščak upozorava sultana putem govora Anuširvanovog ministra Bozorgmehra koji je rekao da je Sasanidsko carstvo uzdrmano, jer su na najodgovornije poslove postavljani službenici skromnih sposobnosti.
Jezdegird III, posljednji sasanidski vladar, u ovom djelu otkriva mudrost dobrog vladara riječima: „Treba blago postupati prema podanicima, ubirati porez bez nasilja i nastojati zadobiti njihovu naklonost pravednošću, zaštititi putove [omogućiti sigurnost na putovima] i jednako pravedno postupati s obespravljenim [povratiti prava potlačenim od potlačitelja].“22 Hasan Kafi Pruščak kroz stihove na perzijskom jeziku ukazuje osmanskom vladaru na osobine koje vladar treba posjedovati i mahane koje mora otkloniti.
*
ﯽﻧﺎﭘﻮﭼ گﺮﮔ ﺯ ﺪﻳﺎﻴﻧ ﻪﮐ ﯽﻧﺎﻄﻠﺳ ﻪﺸﻴﭘ ﺭﻮﺟ ﺪﻨﮑﻧ
23ﺪﻨﮑﺑ ﺶﻳﻮﺧ ﮏﻠﻣ ﺭﺍﻮﻳﺩ یﺎﭘ ﺪﻨﮑﻓﺍ ﻢﻠﻅ ﺡﺮﻁ ﻪﮐ ﯽﻫﺎﺷﺩﺎﭘ [Nakonad ğour pīše soltānī ke nayāyad ze gorg ċūpānī.
Pādešāhī ke tarh-e zolm afkanad pāy-e divār-e molk-e xīš bekanad]24 Nijedan vladar nasilje ne čini.
Ne može se od vuka pastir postati. Vladar koji namjerava nasilje činiti, temelje svoje vlasti će potkopati.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Golestān, bāb-e avval, Entešārāt-e Zavvār, Tehrān, str. 39; R 1928: 3a.
Riječ ﻢﺼﺧ xasm u rukopisu je pogrješno navedena kao ﻢﺼﺣ hasm.
A. Ljubović, Hasan Kafija Pruščak, str. 125.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Golestān, bāb-e avval, Entešārāt-e Zavvār, Tehrān, str. 39; R TF 123: 20a; R 1928: 3a.
U bratislavskom prijepisu navode se oba stiha, dok je u rukopisu koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci naveden samo treći i četvrti polustih. Uporediti R TF 123: 20a i R 1928: 3a.
*
ﺪﻴﻗ ﻪﺑ ﯽﺸﺣﻭ ﺩﺮﮐ ﻥﺍﻮﺗ ﻥﺎﺴﺣﺍ ﻪﺑ ﺪﻴﺻ ﻩﺩﺍﺰﻴﻣﺩﺎﮐ ﻦﮐ ﻪﺸﻴﭘ ﻡﺮﮐ
25ﺪﻨﻤﮐ ﻥﺁ ﻎﻴﺗ ﻪﺑ ﻥﺪﻳﺮﺑ ﻥﺍﻮﺘﻧ ﻪﮐ ﺪﻨﺒﺑ ﻥﺩﺮﮔ ﻑﺎﻄﻟﺍ ﻪﺑ ﺍﺭ ﻭﺪﻋ [Karampiše kon26 ke ādamīzāde seid be ehsān tavan kard vahšī be qeid ʻadovv rā be altāf gardan beband ke natvān borīdan be tīg ān kamand].
Mladiću, darežljiv budi, jer čovjek dobročinstvom može zvijer u okove staviti. Neprijatelja ljubaznostima obgrli!
Tu omču nemoguće je sabljom presjeći.
*
27ﺭﺎﺒﺘﻋﺍ ﻮﺗ ﺖﻤﻫ ﺭﺪﻗ ﻪﺑ ﺪﺷﺎﺑ ﻖﻠﺧ ﻭ ﺍﺪﺧ ﺩﺰﻧ ﻪﮐ ﺭﺍﺩ ﺪﻨﻠﺑ ﺖﻤﻫ
[Hemmat-e boland dār ke nazd-e Xodā vo xalq bāšad be qadr-e
hemmat-e to eʻtebār].
Teži uzvišenosti! Kod Boga i kod ljudi tvoj ugled će biti prema tvom pregnuću.
*
28ﺩﻮﺟﻭ ﺯ ﻪﺑ ﺶﻣﺪﻋ ﺩﺭﺍﺪﻧ ﻭﺩ ﺮﻫ ﻦﻳﺍ ﻪﮐ ﺮﻫ ﺩﻮﺠﺳ ﻪﺑ ﺖﻣﺍﺮﮐ ﻭ ﺖﺳﺩﻮﺟ ﻪﺑ ﺩﺮﻣ ﻑﺮﺷ [Šaraf-e mard29 be ğūd ast o karāmat be soğūd har ke īn har do nadārad
ʻadamaš beh ze30voğūd]. Ugled čovjeka je u darežljivosti, a počast njegova u sedždi je.
Ko god nema ovo dvoje, njegovo nepostojanje bolje je.
*
یﺭﺍﺩ ﻪﮐ ﯽﺘﻤﻫ ﻪﺑ ﺵﻮﮐ ﯽﻣ یﺭﺍﻮﮔﺭﺰﺑ ﻑﺮﺷ ﯽﻫﺍﻮﺧ
31 ﯽﻳﺍﺮﺑ ﺩﻮﺑ یﻮﻗ ﻮﭼ ﺖﻤﻫ ﯽﺑﺎﻳ ﺖﺳﺩ ﻪﭼ ﺮﻬﺑ ﻪﻠﻤﺠﻟﺍ ﯽﻓ [Xāhī šaraf-e bozorgvārī mīkūš be hemmatī ke dārī
fe’lğomle be har ċe dast yābī hemmat ċo qavī bovad barāyī].
Čast plemenitosti budeš li želio, trudi se pregnućem koje imaš. Ukratko - sve što postigneš,
Koliko ti težnja bude jaka, postići ćeš.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Būstān, bāb-e dovvom, Entešārāt-e Zavvār, Tehrān, str. 248; R TF 123: 17b; R 1928: 4b.
U izdanju Bustana koje smo koristili u ovom radu, umjesto imperativa glagola karampīše kardan nalazi se imperativ glagola baxšīdan u istom značenju. U Bustanu, također, poslije navedenog imperativa stoji konstrukcija ei pesar koje nema u naša dva rukopisa.
Amīr Faxroddīn Mahmūd Ebn Yamīn, http://mehraboonbash2.blogfa.com/8807.aspx; stranica posjećena 17.10. 2017. godine.; R TF 123: 19a.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Mavāʻez, Gazaliyyat, shomāre-ye 26, Entešārāt-e Zavvār, Tehrān, str. 826; R TF 123: 18a; R 1928: 4b.
U izdanju Sadijevih gazela koje smo koristili, umjesto riječi mard nalazi se riječ nafs.
U gazelu, umjesto prijedloga az u obliku ze, stoji veznik ke.
Amīr Xosrou Dehlavī, Dīvān-e ašʻār, https://ganjoor.net/khosro/gozide/majnoon-leyli/ sh8/, stranica posjećena 17. 10. 2017. godine. R 1928: 5a.
32ﻩﺍﺭ ﺩﻮﺧ ﺩﻮﺼﻘﻣ یﻮﺳ ﯽﺑﺎﻳ ﻪﮐ ﻩﺎﮔﺁ ﻥﺍﺪﻨﻣﺩﺮﺧ ﺯﺍ یﻮﺟ ﺩﺪﻣ
[Madad ğūy az xeradmandān-e āgāh ke yābī sū-ye maqsūd-e xod rāh].
Traži podršku od mudraca upućenih da bi pronašao put do cilja svog.
Hasan Kafi Pruščak već u Prvom temelju ističe značaj vojske za državu i putem stihova savjetuje vladara kako se treba odnositi prema vojsci.
*
33.ﻎﻴﺘﺑ ﻥﺩﺮﺑ ﺖﺳﺩ ﺵﺪﻳﺁ ﺭﺩ ﻎﻳﺭﺩ ﻎﻳﺭﺩ ﯽﻫﺎﭙﺳ ﺯﺍ ﺞﻨﮔ ﺪﻧﺭﺍﺩ ﻮﭼ
[Ċū dārand dārand ganğ az sepāhī darīġ darīġ34 āyadaš dastbordan be tīġ.] Ako se blago vojsci uskrati,
vojska se neće mača latiti.
*
35.یﺭﻭﺮﺳ ﺪﻨﮐ ﺮﮑﺸﻠﺑ ﻥﺎﻄﻠﺳ ﻪﮐ یﺭﻭﺮﭘ ﻥﺎﺠﺑ ﺮﮑﺸﻟ ﻪﮐ ﻪﺑ ﻥﺎﻤﻫ
[Hamān beh ke laškar be ğān parvarī ke soltān be laškar konad sarvarī].
Baš je bolje vojsku svojski paziti jer vojskom će sultan vlast imati.
*
Pored drevnih perzijskih vladara, Pruščak je u svom djelu uzeo za primjer i važne ličnosti iz islamske perzijske tradicije. Selman Farisi, prvi Perzijanac koji je prihvatio islam, bio je jedan od poznatih Poslanikovih drugova i lič- nost koja je po tradiciji, perzijskim iskustvom ratovanja, doprinijela pobjedi muslimana u Bici na Hendeku 627. godine. Prvi temelj ovog djela završava se hadisom što ga je zabilježio Ibn Abbas, u kome se kaže: „Predznaci Sudnjeg dana su: prestanak vršenja molitvi i povođenje za strastima. Vladari će biti nevjernici, a ministri griješnici“. Na to Selman, neka je Allah zadovoljan s njim, poskoči i reče: „Tako mi oca i majke, zar će to zaista biti?“ „Da, Selma- ne. Tada će se srca vjernika istopiti kao što se topi so u vodi, a neće moći ništa promijeniti“. „Zaista će tako biti?“ – ponovi Selman. „Da, Selmane. Tog dana će najpokorniji čovjek biti vjernik. Ići će za njima šapćući, jer ako progovori, proždrijet će ga, a ako ušuti, presvisnut će od bola“, odgovori Muhammed, alejhi-s-selam.36 Vladar polunezavisne države Tahirida (821.–873.), Abdulah Tahir (828.–845.), u našem djelu pita nekog šejha do kada će njegova dinasti-
Nismo mogli pronaći autora nevedenih stihova.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Golestān, bāb-e avval, str. 44; R TF 123: 17b; R 1928: 4b.
U rukopisu R 1928 u navedenoj riječi ispušten je posljednji slog īġ.
Mosleh ben Abdollah Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Golestān, str. 39; R TF 123: 18a; R 1928: 3a.
A. Ljubović, Hasan Kafija Pruščak, str. 132.
ja imati vlast, na što je dobio slijedeći odgovor: „Dokle god sag pravičnosti bude prostrt po ovoj dvorani.“37
Drugi temelj ovog djela posvećen je važnosti savjetovanja i dogovora. Na kraju ovog dijela Temelja mudrosti o uređenju svijeta ističe se da je savje- tovanje zanemareno i izgubilo svoj značaj, zbog čega se događaju grješke i slabosti u državnim poslovima.38
*
39.ﺪﻧﺍ ﻪﺘﻔﮔ ﺖﻟﻭﺩ ﻞﻫﺍ ﺭﺎﮑﺸﻴﭘ ﺍﺮﺗﺭﻮﺸﻣ ﺮﻨﻫ ﺏﺎﺑﺭﺍ ﻪﮐ ﺍﺮﻳﺯ ﺕﺭﻮﺸﻣ ﺯﺍ ﭻﻴﭙﻣ ﻭﺭ
[Rū mapīċ az mašvarat zīrā ke arbāb-e honar mašvarat rā pīškār-e ahl-e
doulat gofte-and].
Ne okreći lice od savjetovanja jer ljudi od znanja kazaše, savjetovanje vladarima sluga je.
*
ﻦﺘﺧﺎﺳ ﻥﺎﻨﺳ ﻭ ﻎﻴﺘﺑ ﻥﺍﻮﺘﻧ ﻪﮐ ﻦﺘﺧﺎﺳ ﻥﺍﻮﺗ یﺭﺎﮐ ﺮﻴﺑﺪﺘﺑ
40ﻩﺍﻮﺧ ﺮﻴﺑﺪﺗ ﻭ یﺍﺭ ﻥﺎﮔ ﻪﻧﺍﺯﺮﻓ ﺯ ﻩﺎﭙﺳ ﻭ ﻝﺎﻣ ﻭ ﺞﻨﮔ ﺮﺑ ﻪﻴﮑﺗ ﻦﮑﻣ
[Be tadbīr kārī tavan sāxtan ke natavān be tīġ o senān sāxtan. Makon takye bar ganğ o māl o sepāh ze farzānegān ra’y o tadbīr xāh!]
Razboritošću je moguće posao obaviti kakav se ne može mačem i kopljem svršiti. Na bogatstvo, imetak i vojsku se ne oslanjaj! Za savjetom i mišljenjem učenih ljudi tragaj!
*
ﯽﻨﻴﺑ ﻥﺍﺮﮐ ﯽﺑ ﺩﻮﺳ ﻥﺁﺭﺩ ﺎﺗ ﯽﻨﮑﻧ ﺕﺭﻭﺎﺸﻣ ﯽﺑ ﯽﻳﺎﻫﺭﺎﮐ
41ﯽﻨﻴﺑ ﻥﺎﻳﺯ ﻥﺍﺰﮐ ﻥﺍﺪﻴﻣ ﻢﻨﻬﺟ یﺯﺎﺳ ﺕﺭﻭﺎﺸﻣ ﯽﺑ ﻥﺁ ﻪﭼﺮﻫ [Kārhāyī bī mošāvarat nakonī tā dar ān sūd-e bīkarān bīnī.
Harċe ān bī mošāvarat sāzī ğahannam mīdān kazān ziyān bīnī].
Nikakve poslove bez savjetovanja nemoj obavljati da bi neizmjernu korist mogao steći.
Sve što ćeš bez dogovora uraditi, smatraj grješkom od koje ćeš štetu vidjeti.
Ibid., str. 126.
Više vidjeti: A. Ljubović, str. 137.
Nismo bili u stanju utvrditi kome pripada navedena rečenica. Ali Akbar Ziaee smatra da ju je izrekao sam Hasan Kafi Pruščak. Vidjeti: Ali Akbar Ziaee, ’Uṣūl Al-Ḥikam Fī Nīẓām Al-ʻĀlam by Ḥasan Kāfī al-Āqḥiṣārī al-Busnawī, Miras-e Maktoob, Tehran, 2011, str. 51.
Mola Hosayn Vāʻez Kāšefī, Axlāq-e mohsanī, http://heratbastan.blogfa.com/post/8; R 1928: 6a.
41 R TF 123: 24b; R 1928: 6a.
42.ﺖﺸﮐ ﻥﺍﻮﺗ ﺪﺻ ﺎﺗ ﯽﮐ یﺮﻴﺸﻤﺸﺑ ﺖﺸﭘ ﯽﻨﮑﺸﺑ ﺍﺮﻳﺮﮑﺸﻟ ﯽﻳٲﺮﺑ
[Be ra’yī laškarī rā beškanī pošt be šamšīrī yekī tā sad43 tavān košt].
Jednom mišlju čitavu vojsku ćeš potući. Jednom sabljom tek jednog do deset može se zatući.
*
یﺪﺣﺎﺟ ﺍﺭ ﻞﻘﻋ ﺐﻫﺬﻣ ﺮﮕﻣ یﺍ ﻪﺘﺴﺑ ﺍﺮﭼ ﺍﺭ ﺕﺭﻮﺸﻣ ﺭﺩ
44ﺪﺣﺍﻮﻟﺍ ﻦﻣ ﺮﻴﺧ ﻥﺎﻳٲﺭ ﻪﮐ ﺪﻧﺍ ﻪﺘﻔﮔ ﻦﻴﻨﭼ ﺖﻤﮑﺣ ﺏﺎﺑﺭﺍ ﻪﻧ
[Dar-e mašvarat rā ċerā baste-ī magar mazhab-e ʻaql rā ğāhedī?! Na arbāb-e hekmat ċonīn gofta and ke ra’yān45 xayr min al- wāḥid].
Zašto si zatvorio vrata savjetovanja?
Zar poričeš vjeru razuma?! Ljudi od mudrosti tako govorili nisu.
Dva mišljenja od jednog bolja su.
*
46.ﺶﻴﭘ ﺭﺩ ﺮﻴﺑﺪﺗ ﮥﻨﻴﻳﺁ ﻪﻨﺑ ﺶﻳﻮﺧ ﺶﻧﺍﺩ ﻭ ﻞﻘﻋ ﺭﻭﺮﻐﻣ ﻮﺸﻣ
[Mašou maġrūr-e ʻaql o dāneše xīš beneh āyīne-ye tadbīr dar pīš.] Ne budi ohol zbog svoje pameti i znanja!
Pred sebe stavi ogledalo razmišljanja!
*
Treći temelj ima za temu disciplinu u vojsci i upotrebu ratnih sredstava. Kafi optužuje vojskovođe da ne prisustvuju vojnim smotrama. Legenda o Aleksandru Makedonskom je poslužila autoru da upozori sultana na to da su raniji vladari osobno prisustvovali smotrama vojnika i nisu se ni na koga oslanjali. U Trećem temelju Kafi odvažno hvali neprijatelje koji daju sve od sebe da upotrijebe novo naoružanje, a potom ističe kako se osmanska vojska ne trudi da koristi ni ono staro. U nastavku autor piše o tome koliko je zna- čajno da se neprijatelj ne potcjenjuje, jer ako osmanska vojska pobijedi, neće zaslužiti pohvalu, a ako pak bude poražena, neće se moći opravdati.47
*
ﺩﺮﻤﺷ ﻩﺭﺎﭽﻴﺑ ﻭ ﺮﻴﻘﺣ ﻥﺍﻮﺘﻧ ﻦﻤﺷﺩ ﺩﺮﮐ ﻢﺘﺳﺭ ﺎﺑ ﻝﺍﺯ ﺖﻔﮔ ﻪﭼ ﻪﮐ ﯽﻧﺍﺩ
48ﺩﺮﺒﺑ ﺭﺎﺑ ﻭ ﺮﺘﺷ ﺪﻣﺁ ﺮﺘﺸﻴﺑ ﻥﻮﭼ ﺩﺮﺧ ی ﻪﻤﺸﭼﺮﺳ ﺯ ﺏﺁ ﯽﺴﺑ ﻡﺪﻳﺩ
Nezāmī Ganğavī, Kolliyāt, Xamse Nezāmī, Xosrou va Šīrīn, Nāšer-e Ferāsū Gostar, Tehrān, str. 176; R TF 123: 26a; R 1928: 6a.
U Nizamijevoj poemi Husrev i Širin, umjesto broja 100, sad (ﺪﺻ) navodi se broj 10, dah (ﻩﺩ).
Nismo mogli ustanoviti autora navedenih sihova. R TF 123: 25a; R 1928: 6a.
U rukopisu R 1928 u riječi raʻyān nedostaje slovo n. 46 R TF 123: 25a; R 1928: 6a.
A. Ljubović, Hasan Kafija Pruščak, str. 141.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Golestān, bāb-e avval, str. 37; R 1928: 11a.
[Dānī ke ċe goft Zāl bā Rostam kord došman natavān haqīr o bīċāre
šomord. Didam basī āb ze sarċašme-ye xord ċūn bīštar āmad šotor o bār bebord].
Je l’ ti poznato šta je Zal Rustemu znao kazati? Dušman se ne smije bijednim i slabim držati. Vidio sam mnogo puta slabu voda sa izvora Kad je nabujala, i devu i teret je odnijela.
*
Legendarni junaci iz Firdusijeve Šahname, također, su pronašli svoje mjesto u Temeljima mudrosti. Kejhusrev, jedan od mitskih vladara iz Šah- name koji je pripadao dinastiji Kijanida, rekao je: „Neću ratovati s onim ko želi mir“. Da bi podstakao osmansku vojsku, Hasan Kafi čak citira riječi perzijskog neprijatelja Afrasijaba, turanskog vladara, koji je rekao: „Junak je drag i svom neprijatelju, a kukavica je mrska i svojoj majci.“49 Među brojnim istaknutim ličnostima islamskog Irana, Hasan Kafi citirao je i Amra ibn Lejsa (umro 902.), drugoga vladara polunezavisne dinastije Safarida (867.–908.). Ova dinastija je imala važnu ulogu u oživljavanju perzijske tradicije. Kroz riječi Amra ibn Lejsa Hasan Kafi podsjeća osmanskog sultana Mehmeda III da treba prisustvovati smotrama svoje vojske.50
Pruščak koristi Četvrti temelj da opiše nasilje koje vrši osmanska vojska. Ovakav nered u vojsci je, navodi autor, uzrok pobjede neprijatelja i oduzima- nja mnogih tvrđava iz ruku osmanske vojske. Razlogom za vojnički neposluh autor smatra nepodmirivanje vojničkih plata i opskrbe. Među razloge poraza osmanske vojske spadaju i potcjenjivanje neprijatelja, te nebiranje pravog trenutka za otpočinjanje borbe. Kafija u Zaključku piše o prednosti mira u odnosu na rat.
*
ﻪﻨﻣ ﺖﺳﺩ ﺯﺍ ﺍﺭ ﺮﮑﻣ ﻭ ﻪﻠﻴﺣ یﺍ ﻪﻧ ﻢﺻﺎﺧ ﻒﻳﺮﺣ ﺖﺨﺑ ﻥﻮﭼ
51ﻩﺯ ﯽﻧﺍﺮﺘﺴﮕﺑ ﯽﻧﺍﻮﺗ ﯽﻣ ﺍﺭ ﺕﻮﻗ ﻥﺎﻤﮐ ﺖﻟﺎﺤﺑ ﻪﮐ
[Ċūn baxt-e harīf xāsem na’ī hīle vo makr rā az dast maneh
Ke be hālat kamān-e qovvat rā mī tavānī bogostarānī zeh] Pošto nisi blizak svome dušmaninu,
Varke i lukavstva se ne odriči!
Po svome stanju luk moći možeš nategnuti.
A. Ljubović, Hasan Kafija Pruščak, str. 140.
Ibid., str. 138.
Nije nam poznat autor navedenih stihova. R 1928: 6b.
52.یﻮﺠﻣ ﮓﻨﺟ ﺪﻧﺯ ﺢﻠﺻ ﺭﺩ ﻪﮑﻧﺁ ﺎﺑ یﻮﮕﻣ ﺭﺍﻮﺨﺷﺩ یﻮﺧ ﻞﻬﺳ ﻡﺩﺮﻣ ﺎﺑ
[Bā mardom-e sahlxūy došxār magūy ba ānke dar-e solh zanad ğang
mağūy]!
Ne govori grubo blagim ljudima!
S onim ko miru teži, ne traži sukoba!
*
53.ﺖﺳﺍ ﯽﻬﺸﻨﻫﺎﺷ ﻦﻴﻳﺁ یﺭﺍﺩﺎﻓﻭ ﺖﺳﺍ ﯽﻬﮔﺁ ﺭﺎﮐ ﺯ ﻥﺩﺭﻮﺧ ﺪﻬﻋ ﻢﻏ
[Ġam-e ʻahd xordan ze kār-e āgāhī ast vafādarī āyīn-e šāhanšāhī ast]54.
Briga o zavjetu, savjesti je posao. Pouzdanost, carsko je pravilo.
*
55!ﻦﮐ ﺪﻬﺟ ﻦﮑﺷ ﺪﻬﻋ یﻮﺸﻧ ﺎﺗ ﻦﮐ ﺪﻬﻋ ﺮﻤﮐ ﺭﺩ ﺎﻓﻭ ﺖﺳﺩ
[Dast-e vafā dar kamar-e ʻahd kon tā našavī ʻahdšekan ğahd kon!] Ruku odanosti zadjeni za pojas zavjeta!
Trudi se da ne postaneš prekršitelj zavjeta!
ﺪﻨﮐ ﯽﻣ یﺯﺎﺑ ﺶﻳﻮﺧ ﻥﻮﺧ ﻪﺑ ﺩﺭﺁ ﮓﻨﺟ ﻪﮑﻧﺁ 56یﺮﮑﺸﻟ ﻥﻮﺧ ﻪﺑ ﺩﺰﻳﺮﮕﺑ ﻪﮑﻧﺁ ﻭ ﻥﺍﺪﻴﻣ ﺯﻭﺭ [Ānke ğang ārad be xūn-e xīš bāzī mīkonad rūz-e meidān o ānke
bogrīzad be xūn-e laškarī]. Jer onaj koji u boj stupi, svojom krvlju igra se.
Onaj koji na dan boja pobjegne, krvlju vojske igra se.
*
یﺭﻭﺁ ﻉﺮﻀﺗ ﺭﺩ ﺍﺭ ﺩﻮﺧ ﻥﺎﺟ یﺮﺧﺍﻭ ﻥﺎﺟ ﻼﺑ ﺮﮐ ﯽﻫﺍﻮﺧ ﻪﮐ یﺍ
57ﺶﻴﭘ ﺯ ﺩﺰﻴﺧ ﺮﺑ ﻪﺼﻏ ﺏﺎﺠﺣ ﺎﺗ ﺶﻳﻮﺧ ﺖﺳﺩ ﯽﻳﺎﺸﮔ ﺮﺑ ﻥﺎﺴﺣﺍ ﻪﺑ ﺲﭘ
[Ei ke xāhī Karbalā ğān o āxarī ğān-e xod rā dar tazarroʻ āvarī pas be ehsān bargošāyī dast-e xīš tā heğāb-e ġosse barxīzad ze pīš].
Ej ti, ako želiš Kerbelu i Drugi svijet, svoju dušu ponizno ćeš donijet’.
Potom, dobrostivo ruke svoje pružit ćeš, da zavjesu tuge ispred sebe podigneš.
*
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Golestān, bāb-e haštom, str. 160; R 1928: 11a;
53 R TF 123: 42a; R 1928: 11a.
U R 1928 prvo je naveden drugi polustih.
Nezāmī Ganğavī, Kolliyāt, Xamse Nezāmī, Maxzan-e asrār, str. 78; R TF 123: 42a; R 1928: 11a.
Mosleh ben Abdollāh Saʻdī, Kolliyāt-e Saʻdī, Golestān, bāb-e avval, str. 35; R 1928: 10a.
Nismo bili u mogućnosti utvrditi kojem autoru pripada navedeni stih. R 1928: 9a.
58ﺪﻧﺍ ﻪﺘﺸﮔ ﺎﻓﻭ ﻦﻫﺫ ﻡﺮﮑﻣ ﺪﻧﺍ ﻪﺘﺸﮔ ﺍﻭﺭ ﻥﺎﻣﺮﻓ ﻪﮐ ﯽﻧﺎﺴﮐ
[Kasānī ke farmānravā gašte and mokarram zehn vafā gašte and].
Oni koji su postali vladari poštovanju razuma su odani.
*
Djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta, u kojem su poput mozaika složeni tekst na arapskom jeziku, komentar na osmanskom i stihovi na per- zijskom jeziku, spada među istaknuta djela klasične literature orijentalno- islamskog civilizacijskog kruga. U ovom djelu je objedinjena drevna mudrost Istoka od vremena legendarnih iranskih vladara, preko historije znamenitih Sasanida, sve do XVII stoljeća u kojem je živio autor.
Hasan Kafi Pruščak ovim je djelom pokazao solidno i dobro obrazovanje ne samo u oblasti historije predislamskog Irana i Irana iz vremena islama, nego i klasične perzijske književnosti. Iako perzijska klasična književnost nije bila zaseban predmet u osmanskim medresama, profesori su, prema vla- stitom izboru mogli držati predavanja iz ove oblasti u okviru drugih predmeta. Budući da je Pruščakov učitelj bio asistent čuvenog Ibn Kemala, ljubitelja perzijske književnosti i autora Negaristana, ne iznenađuje Pruščakovo dobro poznavanje ove materije. Stihovi na perzijskom jeziku koji se redovno nalaze u djelima osmanskih autora predstavljaju refleksiju dubokog utjecaja kla- sične perzijske tradicije na osmansku. Pored djelâ Anwār al-tanzīl i Rawda al-ʻulamā, koja sam autor navodi kao izvore, zaključili smo da je Đulistan Sadija Širazija, također poslužio Pruščaku kao izvor. Od ukupno dvadeset i tri pjesnička fragmenta navedena u Temeljima mudrosti o uređenju svijeta, devet ih pripada Sadiju Širaziju i to iz slijedećih djela: Đulistan- sedam sti- hova (šest stihova iz prvog poglavlja „O životu vladara“ i jedan stih iz osmog poglavlja „O pravilima druženja“), Bustan- jedan stih i Divan gazela- jedan stih. Autor je najviše citirao prvo poglavlje iz Đulistana koje govori o životu vladara, a koje je po temama koje obrađuje blisko Pruščakovom djelu. Djelo je obogaćeno i stihovima Nizamija Gendževija, i to pjesničkim strukturama iz njegovog Petoknjižja: poema Husrev i Širin i Riznica tajni. Pruščak navodi stihove Mula Husejna Vaiza Kašifija, Ibn Jemina i Emira Dihlevija, koji su i do danas u našoj javnosti ostali poznati samo najužim krugovima znanstveni- ka koji se bave perzijskom književnošću. Tokom rada na ovom tekstu nismo bili u mogućnosti otkriti autore za devet stihova. Pretpostavljamo da se radi o autorima koji nisu bili nativni govornici perzijskog jezika, budući da se u tim
Autor ovog stiha nam je ostao nepoznat. R 1928: 10b.
stihovima javljaju konstrukcije koje nisu uobičajene i raširene u perzijskom jeziku.Vjerovatno je riječ o pjesnicima Bošnjacima ili Turcima koji su se okušali u pisanju stihova na perzijskom jeziku.
Zastupljenost stihova na perzijskom jeziku je višestruko veća od stiho- va na arapskom jeziku. U djelu je citirano ukupno pet stihova na arapskom jeziku uz koje su navedena imena autora. U Temeljima mudrosti o uređenju svijeta se uz najveće autoritete iz ranog perioda islama, pominju i ličnosti koje vode porijeklo iz predislamske i islamske perzijske tradicije i to: Zal, Rustem, Kejhusrev, Ardešir Babek, Jezdegird, Abdulah Tahir, Anuširvan, Bozorgmehr, Selman Farisi, Fadl ibn Sehl, Amr ibn Lejs. Pored toga što su izreke velikog broja ličnosti iz perzijske historije i kulture utkane u djelo, te prisustva zavidnog broja stihova na perzijskom jeziku u poslanici koja sa svojim komentarom iznosi tek tridesetak stranica, važnijim se čini naglasiti način na koji su predislamski i islamski perzijski vladari predstavljeni u ovom djelu. Naime, oni se spominju kao oličenja pravednosti, mudrosti, hrabrosti i iskustva. Njihova vladavina je uzeta kao primjer koji osmanski vladar treba slijediti kako bi upravljao Carstvom na efikasniji način. Legende iz života drevnih perzijskih vladara i stihovi na perzijskom jeziku pomogli su autoru da na indirektan način uputi savjete, kritike i upozorenja osmanskom sultanu.
Husrev I Anuširvan, sasanidski vladar koji je u književnosti orijentalno- islamskog civilizacijskog kruga ušao kao simbol pravednosti u ovom djelu se može izdvojiti kao ličnost koja posjeduje sve vrline idealnog vladara.
Pruščak nije predstavljao izuzetak među osmanskim naučnicima kada je u pitanju korištenje perzijske tradicije kao izvora. Brojni autori u Osmanskom carstvu, pišući o najrazličitijim temama s područja književnosti, političkih nauka i filozofije redovno se pozivaju na perzijske izvore. Stara perzijska tradicija ušla je u naučna djela islamskih autora koji su pisali na arapskom i perzijskom jeziku iz oblasti političke filozofije, ali je ubrzo pronašla svoj put u perzijsku književnost. Upravo perzijski književni tekstovi su popularizirali ovu tradiciju i dali joj mnogo širu upotrebu, te utjecali na Pruščaka više nego tekstovi iz klasične islamske filozofije. Perzijska književna tradicija je našla svoje mjesto u djelu iz političke filozofije našeg autora. Navedene primjere i citate Pruščak je ponovo vratio u naučna djela.
This paper analyses the presence of the Persian political and literaly tradition in Uṣūl al-ḥikam fī niẓām al-‘ālam (Principles of Wisdom on the World Order), one of the most prominent works written by Bosnians during the Ottoman reign. This work is written in Arabic language, then translated to Ottoman Turkish with some Persian verses added to it. There are 23 poe- tical fragments in Persian language in Uṣūl al-ḥikam fī niẓām al-‘ālam. The translation and transcription of Persian verses are given in this paper. 16 out of 23 authors of Persian verses are identified. Hasan Kāfī al-Aqhisārī cites the best works of Persian classical literature. He is familiar with Golestān, Bustān and Gazaliyyāt by Saʻdī Shirāzī. Uṣūl al-ḥikam fī niẓām al-‘ālam is enriched by poetical fragments by Nezāmī Ganğawī, the other great Persian classical poet. Beside Saʻdī and Nezāmi, there are verses that belongs to Molā Hosayn Wāʻez Kāshefī, Ebn Yamīn and Amīr Hosrow, the Persian authors who are not familiar even now in our public. All preislamic and Islamic Persian heroes are taken as models of justice, wisdom, courage and experience. These examples are used to show the Ottoman Muslim sultan the importance of virtues and to teach the sultan how to reign properly. It is an amazing fact how the knowled- ge of ancient Iran passed to Arabic culture then came to the Ottoman tradition and finally found its way to the far away Bosnia.