UDK: 37(497.6)"18" Jusuf-efendija
37(497.6)"18" Hakki, Ibrahim
OSMAN LAVIĆ Izvorni naučni rad
Gazi Husrev-begova biblioteka
Gazi Husrev-begov mekteb je osnovan prvom vakufnamom iz 1531. godine. Za razliku od drugih sadržaja Gazi Husrev-begovog vakufa nije mu posvećivana pažnja od strane istraživača prosvjetnih prilika u Bosni i Hercegovini. Nešto više podataka poznato je o samoj zgradi, dok je malo informacija o muallimima i radu ovoga mek- teba. Još uvijek postoji period od 200 godina za koji nemamo pouzdanih podataka o muallimima ovog mekteba. Ovdje prezentirani dokumenti o nekim do sada nepo- znatim muallimima donekle popunjavaju tu prazninu i svjedoče o visokom rangu ove ustanove, te obrazovanosti njenih muallima. U radu su predstavljeni originalni doku- menti o životu i radu do sada nepoznatih muallima Gazi Husrev-begovog mekteba, hadži hafiza Jusuf-efendije i njegovog sina hadži Ibrahima Hakkija. Predstavljene su i njihove privatne biblioteke, te na osnovu kassam deftera i drugih dokumenata upotpunjeni podaci o ovoj ulemanskoj porodici iz Šejh Ferruh mahale u Sarajevu u XIX stoljeću.
Ključne riječi: Gazi Husrev-begov mekteb, hadži hafiz Jusuf-efendija, hadži Ibrahim Hakki, biblioteke.
U prvom stoljeću islama džamije su bile ne samo bogomolje, nego i sud- nice, obrazovne institucije, te mjesta u kojima se odvijao dobar dio društve- nog života zajednice. Od drugog halife hazreti Omera (634-644) uz džamije se počinju graditi posebne prostorije koje su služile za podučavanje, odnosno, osnovno obrazovanje djece, a zvali su se mektebi. Kasnije je Harun er-Rešid (786-809) naredbom obavezao podizanje mekteba uz svaku džamiju.1 Mek- tebi su odigrali značajnu ulogu u širenju pismenosti i uopće obrazovanja stanovništva jednog mjesta. Svaka mahala je, osim džamije, imala i mekteb. Takav princip je primjenjivan i u Bosni i Hercegovini, te većina vakifa u vakufnamama predviđa osnivanje mekteba i definiše njihov rad određujući
E. Dizdar, „Nastavni zavodi kod Arapa“, Tridesetgodišnji izvještaj Šeriatske sudačke škole u Sarajevu, Sarajevo, 1917, str. 7.
uvjete: ko može biti muallim, njegovu platu, pomoćnike (kalife), način obuke, pomoć za polaznike mekteba itd.2
Arhitektura mektebā nije odražavala njihov status, kao ni važnost koju su imali. Najčešće su to iz praktičnih razloga bile obične kuće, izgrađene od lokalnih majstora, bez posebne monumentalnosti i arhitektonske vrijednosti.3 Ni uvjeti, kao ni nastavna pomagala, često nisu bili bolji od izgleda i načina na koji je mekteb izgrađen, mada je bilo i boljih zgrada kao što je zgrada Gazi Husrev-begovog mekteba u Sarajevu.4
Gazi Husrev-begov mekteb je nedovoljno obrađen dio impozantnog vakufa kojeg je Gazi Husrev-beg osnovao tridesetih godina XVI stoljeća. Prikaz historijata i rada ovoga mekteba ponudio je Hamdija Kreševljaković u Spomenici posvećenoj 400-godišnjici postojanja Gazi Husrev-begovog vakufa.5 Zna se da je mekteb osnovan prije 1531. godine, te da je sagrađen na istočnoj strani od vakifove džamije i u vakufnami imenovan terminom dār at-taʻlīm (kuća pouke). Mekteb je bio, kao i drugi objekti, izložen čestim oštećenjima ili uništenjima kao posljedici ratova, potresa, požara, poplava, a nerijetko i ljudske nebrige. Zgrada mekteba je uništena u požaru prilikom provale Eugena Savojskog 1697.,6 zatim 1766., te 1788. godine.7 Informa-
Pedagoške metode koje su se primjenjivale u mektebu krajem stoljeća u kojem je i Gazi Husrev-begov mekteb osnovan, odslikava vakufnama Ćejvan-ćehaje iz Mostara u kojoj je vakif odredio da „muallim mora biti djeci bliz i simpatičan, kao i da kod ophođenja s djecom mora biti strogo objektivan“, te da je odredio po dva dirhema dnevno da se djeci kupi voće ili slatkiša, koji će se polaznicima mekteba dijeliti svakog četvrtka poslije podne. (Hivzija Hasandedić, „Zadužbine Ćejvana Kethode u Hercegovini“, POF, V/1954-55, str. 280).
Alija Bejtić, „Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini“, POF, III- IV/1952-53, str.248.
Više o arhitektonskim karakteristikama mekteba vidi: Madžida Bećirbegović, „Prosvjetni objekti islamske arhitekture“, POF, XX-XXI/1970-71, str. 235-238. O historijatu mekteba, posebno uvjetima u kojima su radili, vidi više: Hamdija Mulić, „Stari i novi mektebi“, Novi behar, XII, 1938-39, br. 7-14, str. 95-100.
Više o ovom mektebu vidi: Hamdija Kreševljaković, „Husrev-begov mekteb“, Spomenica Gazi Husrevbegove četiristo-godišnjice, Sarajevo, 1932, str. 43-45.
Gazi Husrev-mekteb je obnovljen neposredno prije 1706. godine, jer ga te godine ne nalazimo na popisu porušenih sarajevskih mekteba prilikom provale Eugena Savojskog 1697. godine. Popis mekteba objavio je Mehmed Handžić u prilogu „Dva popisa sarajevskih mekteba“, El-Hidaje, VI/1942-43, br. 5, str. 119-123. U drugom popisu Gazi Husrev-begov mekteb se nalazi među 46 mekteba koji su postojali u Sarajevu krajem XIX stoljeća, kada je ovaj popis i nastao.
Više podataka o ovom požaru nalazimo u bilješci na turskom jeziku na margini jednog rukopisa, koja glasi: „16. ramazana 1202/6. juna 1788. godine, u tri i po sata, u utorak
cije o jednoj od popravki ovoga mekteba nalazimo i u obračunu troškova zabilježenom u sidžilu Sarajevskog šerijatskog suda iz 1836. godine, kada je za njegovu obnovu utrošeno 2.188 groša.8 U napomeni popisa sarajevskih mekteba iz 1856. godine za Gazi Husrev-begov mekteb čitamo: „Mekteb u vrlo dobrom stanju; najčuveniji u Sarajevu“.9 Mutevellija Gazi Husrev-bego- vog vakufa Mehmed Behdžet, sin Ahmeda Asima Mutevelića, sagradio je 1887. godine šadrvan i na mjestu izgorjelog Đulovog hana zgradu za potrebe Gazinog mekteba.10 Zgrada današnjeg mekteba sagrađena je 1843. godine, ali od 1887. godine nije služila svojoj svrsi, s obzirom na to da je mekteb radio u novosagrađenoj zgradi. Današnja zgrada mekteba temeljito je renovirana posljednji put 1990. godine.
Gazi Husrev-begov mekteb je bio dobro organiziran, a njegovi svršenici su školovanje nastavljali, uglavnom, u Gazi Husrev-begovoj medresi. Sve do reforme mekteba u XIX stoljeću radio je, kao i drugi mektebi u obrazovnom sistemu Osmanskog carstva, po sistemu sabaha, odnosno metodom individu- alnog rada sa svakim polaznikom pojedinačno. Bio je otvoren svakim danom osim petka, i to od sabaha do ikindije-namaza. Program u mektebu je bio tako koncipiran da su ga djeca, koja su polazila od sedme godine, završavala za 4 do 6 godina.11 Programom se nastojalo djeci ponuditi osnovna znanja o isla- mu, učenju Kur’ana, te osnovne elemente pismenosti. Kasnije se mijenjao i dopunjavao na način da je njime bilo predviđeno izučavanje kompletnih djela, kao što je, naprimjer, „Multeka“, djelo koje se, inače, izučavalo u medresama kao višem stupnju obrazovanja.12
O rangu ovog mekteba govori i plaća koja je već prvom vakufnamom od
1. džumadel-evvela 938/11. decembra 1531. godine određena za muallima. Prvi muallim je, prema vakufnami, imao pet, a njegov pomoćnik (halifa) dvije akče dnevno. Poređenja radi, vakufnamom Mustafa-bega Skenderpašića
noću, pojavila se vatra u kući sinova Jevreja Jude i izgorjelo je: 14 kuća, jedna džamija, medresa Hanikah, četiri mekteba, sva čaršija...“ (GHB, R-1847, fol. 30; Zejnil Fajić, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa GHB, sv. III, str. 456.
GHB, Sidžil br. 75, str. 35.
Isto.
Muhamed Hadžijamaković, „Hadži Ahmed Asimbeg Mutevelić“, Anali Gazi Husrev- begove biblioteke, Sarajevo, 1985., sv. 11-12, str. 86.
Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, str. 96 i 98.
„Hadži (M)ehmed-efendija Velihodžić (Velihocaogli) predavao je u Husrev-begovu mektebu Multeku i astronomiju slijedećim osobama: mula Ibrahimu Abadžiću (Abaciogli) i njegovu bratu mula Hasanu, zatim mula Ahmedu Saračeviću (Saracogli), mula Salihu katibu u mehkemi i hafiz mula Mahmudu. I moja malenkost je prisustvovala ovim predavanjima“. Mula Mustafa Ševki Bašeskija, Ljetopis (1746-1804), prijevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinović, Sarajevo, 1997., str. 100.
muallimu njegovog mekteba određena je dnevna plata u iznosu od tri, a nje- govom pomoćniku dvije akče dnevno.13
Prvi poznati muallim Gazi Husrev-begovog mekteba bio je Mevlana Šemsudin, koji se spominje i kao svjedok druge Gazi Husrev-begove vakufna- me iz 1537. godine. Sve do sredine XVIII stoljeća nemamo pouzdanih poda- taka o drugim muallimima ovoga mekteba. U prvoj polovini XVIII stoljeća kao muallim Gazi Husrev-begovog mekteba spominje se Velijudin-efendija, sin Durakov, rođen u Sarajevu 1109/1697. godine Bašeskija ga navodi pod imenom Velijudin hodža.14 Zna se da je, osim muallimske dužnosti u ovom mektebu, obavljao imamsku službu u Sarač Alijinoj džamiji na Vrbanjuši. Umro je u Sarajevu 1157/1745. godine, a ukopan u haremu džamije u kojoj je obavljao imamsku dužnost. Tarih na nišanu spjevao mu je sin Muhamed Razi Velihodžić.15
Muhamed Razi Velihodžić je bio muallim ovoga mekteba u vremenu od 1170/1756. do 1191/1777. godine. Za ovaj posao imao je plaću od šezdeset akči.16 Nakon njegovog prelaska u Hanikah, na dužnosti muallima mekteba naslijedio ga je hadži Sadik-hodža Arnaut, koji je od Muhamed-efendije kupio ovaj položaj za 750 groša.17 Nemamo podataka o tome do kada je hadži Sadik ostao na ovoj dužnosti, niti o njegovim nasljednicima, sve do samog početka XIX stoljeća, odnosno 1801. godine. Te godine na poziciji prvog muallima nalazio se hadži Mehmed Sadik-ef., koji je ujedno vršio i službu drugog muderrisa u Drveniji medresi.18 I ovaj primjer svjedoči da je Gazi Husrev-begov mekteb bio na nivou niže medrese.
Na osnovu nekoliko dokumenata koji se čuvaju u Arhivu Gazi Husrev- begove biblioteke u prilici smo ponuditi nekoliko novih podataka o muallimi-
Hazim Šabanović, „Najstarije vakufname u Bosni“, POF, III-IV/1952-53, str. 411.
Mula Mustafa Ševki Bašeskija, Ljetopis, str. 39.
Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, I, Sarajevo, 1974. str.
236; Ahmed Mehmedović, Leksikon uleme /u rukopisu/, s. v. Velijudin-efendija.
Muhamed-efendija Velihodžić, Razi, pripadao je učenoj porodici Velihodžića. Autor je više kronograma i prepisivač rukopisa, vakif i vlasnik bogate biblioteke od 188 kodeksa. Više vidi: Bašeskija, Ljetopis,. str. 185-186; Mehmed Mujezinović, „Biblioteka Mehmed- Razi Velihodžića, šejha i muderisa Husrev-begova hanikaha u Sarajevu“, Anali GHB, V-VI, str. 65-82; A. Mehmedović, Leksikon uleme, s. v. Velihodžić, Muhamed-efendija, šejh, hadži.
Bašeskija ga opisuje „zaguljenim i nepametnim“ pošto je nasmrt pretukao dječaka iz mekteba, desetogodišnjeg Halila. Bašeskija, Ljetopis, str. 155, 308-309.
H. Kreševljaković, „Husrev-begov mekteb“, Spomenica Gazi Husrevbegove četiristo- godišnjice, str. 44.
ma Gazi Husrev-begovog mekteba u XIX stoljeću. Do 1826. godine muallim Gazi Husrev-begovog mekteba bio je hadži Abdullah-ef., sin Huseinov. Naslijedio ga je hadži hafiz Jusuf-halifa i na ovoj dužnosti ostao godinu dana. Nakon njegove smrti dužnost muallima ovoga mekteba 1836. godine preuzeo je njegov sin Ibrahim Hakki.
Godine 1264/1847. dužnost pomoćnika muallima Gazi Husrev-begovog mekteba obavljao je Ali-efendija Čamčarević Višegradlija.19 On je, vjerovat- no, bio drugi muallim u ovome mektebu, s obzirom na to da pouzdano znamo da je sve do 1856. godine prvi muallim s beratom bio Ibrahim Hakki-efendija. Ibrahima Hakkija je naslijedio Abdullah-ef. Kaukčija i na toj dužnosti ostao do 1878. godine, kada je, 30. augusta iste godine, zbog otpora austrougarskoj vlasti pogubljen.20 Pomoćnici su mu bili hadži hafiz Šakir-ef. i hafiz Muha- med-ef. Pandža.21
Abdullah-efendiju Kaukčiju naslijedio je na službi muallima Gazi Husrev-begovog mekteba hadži hafiz Mehmed-efendija Ramić „Topal-hod- ža“ (1878-1892). Njegovi pomoćnici su bili Omer-ef. Mujagić i hafiz Džafer- ef. Kulenović, koji je na toj dužnosti bio od 1880. do 1903. godine. Nakon Ramića službu prvog muallima obnašao je Abdullah-ef. Hatibović (1893.- 1903.). Godine 1903. godine Džafer-ef. Kulenović je postavljen za prvog muallima i upravitelja ovoga mekteba. Na ovoj dužnosti je ostao do 1911. godine.22 Za potrebe polaznika mekteba sastavio je djelo Muʻrib-i ʻAwāmil, koje predstavlja gramatičku analizu uvoda djela iz sintakse arapskog jezika ʻAwāmil al-ğadīda autora al-Birgiwīja.23
Nakon njega je prvi muallim postao Mustafa-ef. Tulić (1911-1932), koji je do tada bio drugi muallim ovog mekteba. Mekteb je radio do 1952. godine.
U bilješci o uvakufljenju rukopisa ﻱﺭﻭﺪﻘﻟﺍ ﺮﺼﺘﺨﻤﻟ ﻒﺸﻜﻟﺍ za Gazi Husrev-begov mekteb H. Muhamed Bičakčić je odredio da ga koristi „hodža Višegradlija Ali-efendija“, a zatim kasniji muallimi ovog mekteba, koje je odredio za mutevelliju ovog djela (GHB, R-692; Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa GHB, sv. II, str. 160).
Al-ḥāğğ ḥāfiẓ aš-šayẖ ̒Abdullāh-efendī Qāʼūqčī-zāde, sibjan-muallim u mektebu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, izdao je 24. rebiul-evvela 1292/29. aprila 1875. godine idžazetnamu da Qūmāšīn-zāde Muḥammad b. al-ḥāğğ ̒Abdullāh b. Muḥammad
b. Muḥarram-āġa b. Muḥammad-āġa može od njega prenositi kasidu ad-Dimyāṭiyyu. (NUBBiH, Rs-408/5, fol. 93b; Osman Lavić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisaNUBBiH, London-Sarajevo, 2011, str. 220.
A. Mehmedović, Leksikon uleme, s. v. Pandža, Šakir-efendija, hadži hafiz.
A. Mehmedović, Leksikon uleme, s. v. Kulenović, Džafer-efendija, hadži hafiz.
U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se autograf ovoga djela (GHB, R-5052; Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa GHB, sv. VI, str. 470).
O hadži hafizu Jusuf-efendiji, sinu Mustafinom, do sada, koliko je nama poznato, nije pisano u našoj literaturi. U Arhivu Gazi Husrev-begove bibliote- ke nalazi se nekoliko dokumenata na osnovu kojih je moguće, bar djelimično, rasvijetliti biografiju ovoga, bez sumnje, obrazovanog čovjeka, koji je živio na prelazu iz XVIII u XIX stoljeće. Rođen je u Sarajevu u drugoj polovini XVIII stoljeća. Prvi put njegovo ime susrećemo u vasijjetnami Mustafe, sina Osmanovog, koji ga imenuje vasi-muhtarom 1241/1825. godine.24 U vasijjetnami je tituliran kao hadži i hafiz. Nemamo podataka pred kim je i kada položio hifz, kao ni kada je obavio hadž. Tek deset godina kasnije, tj. 1250/1834-35. godine hadži hafiz Jusuf-efendija je dobio namještenje mualli- ma Gazi Husrev-begovog vakufa. Naime, nakon smrti hadži Abdullaha, sina Huseinovog, halife, devet godina mjesto muallima u Gazi Husrev-begovom mektebu je bilo upražnjeno. Radi potrebe popunjavanja ovog mjesta Ahmed Munib, kajmakam Gazi Husrev-begovog vakufa, uputio je molbu sarajev- skom kadiji, kojom je tražio da se pod istim uvjetima, koje je imao i prethodni muallim, na ovo mjesto postavi hadži hafiz Jusuf-efendija, halifa,25 koji je ranije u ovom vakufu obavljao neku od dužnosti. Carskom naredbom od 1. muharrema 1251/29. aprila 1835. godine, a na osnovu prijedloga sarajevskog kadije Nekib-zade sejjida Abdurahmana, hadži hafiz Jusuf-halifa, sin Musta- fin, postavljen je na mjesto muallima u Gazi Husrev-begovom mektebu, a nakon što se djeca prethodnog muallima nisu htjela prihvatiti ove službe. Beratom je još određena dnevna plaća muallimu od pet akči i pravo na hranu, koje će se isplaćivati iz ovoga vakufa.26
GHB, A-4156-TO.
GHB, A-4167-TO. U molbi je navedeno da je muallim ovoga mekteba na osnovu vakifo- ve vakufname imao dnevnu platu od 5 akči i pravo na hranu.
GHB, A-3706-TO. Berat do sada nije publikovan, te ovdje, pored faksimila, donosimo i tekst dokumenta:
ﻪﻛﺭﺪﻟﻭﺍ ﻲﻤﻜﺣ ﻲﻧﺎﻗﺎﺣ ﻥﺎﺘﺴﻧﺎﻬﺟ ﻯﺍﺮﻏ ﻯﺍﺮﻐﻁﻭ ﻲﻧﺎﻄﻠﺳ ﻥﺎﻜﻣ ﻲﻣﺎﺳ ﻥﺎﺸﻴﻟﺎﻋ ﻒﻳﺮﺷ ﻥﺪﻨﻔﻗﻭ ﺕﺭﺎﻤﻋﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﻊﻣﺎﺟ ﻚﺑﻭﺮﺴﺧ ﻱﺯﺎﻏ ﻰﻓﻮﺘﻣ ﻊﻗﺍﻭ ﻩﺪﻨﻳﺍﺮﺳ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻖﺤﻠﻣ ﻪﻣ ﻪﻧﺎﻛﻮﻠﻣ ﻥﻮﻳﺎﻤﻫ ﻑﺎﻗﻭﺃ ﺕﺭﺎﻈﻧ ﻲﺒﻠﺻ ﭗﻮﻟﻭﺍ ﺕﻮﻓ ﻦﻴﺴﺣ ﻦﺑ ﻪﻠﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻥﻻﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻪﻨﺘﻬﺟ ﺐﺘﻜﻣ ﻢﻠﻌﻣ ﻪﻠﻳﺍ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﺠﻗﺃ ﺶﺑ ﻲﻣﻮﻳ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﻖﻤﻟﺍ ﻥﺎﺸﻟﺍ ﻊﻴﻓﺭ ﻊﻴﻗﻮﺗ ﻊﻓﺍﺭ ﻮﺒﺷﺍ ﻥﺪﻗﺎﻘﺤﺘﺳﺍ ﺏﺎﺑﺭﺃ ﻞﻫﺍ ﺭﺎﺘﺨﻣ ﻪﻠﻘﻤﻠﻗ ﻞﻄﻌﻣ ﻲﺳ ﻪﻣﺯﻻ ﺖﻣﺪﺧ ﻥﺪﻨﻜﻳﺪﻤﺘﻳﺍ ﺖﺒﻏﺭ ﻱﺮﻠﻠﻏﻭﺍ ﻯﺎﻓﻮﺘﻣ ﻩﺭﻮﻛﺬﻣ ﺖﻬﺟ ﻦﻴﻐﻤﻟﻭﺍ ﻖﺤﺘﺴﻣﻭ ﻞﺤﻣ ﻪﻠﻬﺟﻭ ﺮﻫ ﻪﺣﻼﺻ ﺪﻳﺯ ﻰﻔﻄﺼﻣ ﻦﺑ ﻪﻔﻴﻠﺧ ﻒﺳﻮﻳ ﻆﻓﺎﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻲﻧﺎﻗﺎﺧ ﺪﺒﻋ ﺪﻴﺴﻟﺍ ﻩﺩﺍﺯ ﺐﻴﻘﻧ ﻲﺴﻴﺿﺎﻗ ﻱﺍﺮﺳ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻲﻨﺴﻤﻨﻟﻭﺍ ﻪﻴﺟﻮﺗ ﻡﻮﻗﺮﻣ ﻥﺪﻧﺮﻠﺘﺒﻏﺭ ﻡﺪﻋ ﻚﻨﻳﺮﻠﻠﻏﻭﺍ ﻥﺪﻨﻟﻮﻠﺤﻣ ﻙﺭﻮﺑﺰﻣ ﻡﻮﻗﺮﻣ ﻥﺪﻧﺮﻠﺘﺒﻏﺭ ﻡﺪﻋ ﻚﻨﻳﺮﻠﻠﻏﺍﻭ ﻥﺪﻨﻟﻮﻠﺤﻣ ﻚﻧﺎﻓﻮﺘﻣ ﻩﺭﻮﻛﺬﻣ ﺖﻬﺟ ﻪﺠﻨﺒﺟﻮﻣ ﻦﻴﻜﻤﺘﻳﺍ ﺽﺮﻋ ﻪﻠﻀﻓ ﺪﻳﺯ ﻦﻤﺣﺮﻟﺍ ﻚﻤﻟﺮﻳﻭ ﻩﺮﺧﺁ ﻥﺪﻨﻌﻓﺭ ﻪﺳﺮﻳﺪﻳﺍ ﻞﺳﺎﻜﺗﻭ ﻙﺮﺗﻭ ﻚﻤﺗﺍ ﺔﻳﺅﺭ ﻲﻨﺘﻣﺪﺧ ﺲﻔﻨﻟﺎﺑ ﻪﺣﻼﺻ ﺪﻳﺯ ﻪﻔﻴﻠﺧ ﻒﺳﻮﻳ ﻆﻓﺎﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﺪﻤﺤﻣ ﺪﻴﺴﻟﺍ ﻡﺭﺎﻛﻻﺍﻭ ﺪﺟﺎﻣﻻﺍ ﺭﺎﺤﺘﻓﺍ ﻱﺮﻅﺎﻧ ﻥﻮﻳﺎﻤﻫ ﻑﺎﻗﻭﺃ ﻩﺪﻨﺑ ﺎﺑ ﻚﻤﻟﺮﻳﻭ ﻢﻧﺎﺸﻴﻟﺎﻋ ﺕﺍﺮﺑ ﻪﻨﻳﺪﻳﻭ ﻪﻴﺟﻮﺗ ﻪﻠﻴﻁﺮﺷ ﻩﺭﻮﻬﻅ ﻡ ﻪﻧﺎﻫﺎﺷﺩﺍﭙ ﺖﻳﺎﻨﻋ ﺪﻳﺰﻣ ﻩﺪﻨﻘﺣ ﻦﻴﻐﻤﻟﻭﺍ ﻲﻧﺎﻣﺮﻓ ﻖﻤﻨﻟﻭﺍ ﻪﻴﺟﻮﺗ ﻪﺠﻨﺒﺟﻮﻣ ﻪﻠﻳﺮﻠﻤﺗﺍ ﻡﻼﻋﺍ ﻩﺪﺠﻣ ﻡﺍﺩ ﺐﻴﺴﺣ ﻪﺠﻨﺒﺟﻮﻣ ﻥﻮﻳﺎﻤﻫ ﺱﺅﺭ ﻥﻼﻳﺮﻳﻭ ﺥﺭﻮﻣ ﻪﻠﻴﺨﻳﺭﺎﺗ ﻲﻧﻮﻛ ﻲﺠﻧﺮﺑ ﻚﻴﻣﺮﺤﻣ ﻲﺳ ﻪﻨﺳ ﺮﺑ ﻲﻠﻟﺍﺯﻮﻳ ﻲﻜﻳﺍ ﻚﻴﺑ ﭗﻭﺭﻮﺘﻛ ﻚﻧﺎﻓﻮﺘﻣ ﭗﻭﺭﺍﻭ ﻪﺣﻼﺻ ﺪﻳﺯ ﻰﻔﻄﺼﻣ ﻦﺑ ﻪﻔﻴﻠﺧ ﻒﺳﻮﻳ ﻆﻓﺎﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﺭﻮﺑﺰﻣ ﻪﻜﻣﺩﺭﻮﻴﺑﻭ ﻡﺩﺮﻳﻭ ﻥﻮﻳﺎﻤﻫ ﺕﺍﺮﺑ ﻮﺑ ﻩﺮﻜﺻ ﻥﺪﻛﺪﻠﻳﺍ ﺖﻣﺪﺧ ﻱﺍﺩﺍ ﭗﻮﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻩﺭﻮﺑﺰﻣ ﺖﻬﺟ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﺭﻮﻛﺬﻣ ﻁﺮﺷ ﻥﺪﻧﺮﻠﺘﺒﻏﺭ ﻡﺪﻋ ﻚﻨﻳﺮﻠﻠﻏﻭﺍ ﻥﺪﻨﻟﻮﻠﺤﻣ
Hadži hafiz Jusuf-efendija je na ovoj dužnosti ostao samo godinu dana, jer je već naredne godine, 9. ramazana 1252/18. decembra 1836., njegov sin, nakon smrti oca, dobio berat za službu pod istim uvjetima. Hadži hafiz Jusuf-efendija djelovao je i kao muršid, duhovni učitelj u Sarajevu. Naime, u jednoj vlasničkoj bilješci na rukopisu ﺓﺩﺮﺒﻟﺍ ﺓﺪﻴﺼﻗ čitamo da je vlasnik rukopisa 1235/1819-20. godine bio Muḥammad b. al-ḥāğğ Aḥmad Sunbul-imām, javni pisar u Sarajevu. Ispod ove bilješke istim rukopisom ispisana je molba u kojoj Muḥammad Naẓīf Vrčānī moli da se uči dova pred dušu njegovog duhovnog učitelja (muršida) al-ḥāğğ Yūsuf ḥāfiẓ-efendīje, koji je umro 1252/1836-37. godine.27 Obje bilješke odnose se na Muhameda Nazif-efendiju Mestvicu, Vrcaniju (1780-1864), koji je, kako ćemo kasnije vidjeti, uradio i popis nje- gove biblioteke.
Jusuf-efendija je bio oženjen Afifom, kćeri Mehmeda Sandžakdara Karanfila. Imali su troje djece: sina Ibrahima Hakkija i dvije kćeri, Dervišu i Zulejhu. Supruga Afifa je umrla iste godine kad i Jusuf-efendija. Izgleda da je sud jednom ostavinskom raspravom 1. šabana 1252/10. novembra 1836. godine procijenio ukupnu njihovu imovinu na iznos od 17.836 groša i 10 para. Imovina Afife je iznosila 2.785 groša i 14 para, a imovina Jusuf-efendije
15.050 groša i 36 para. Shodno šerijatskim propisima sud je izvršio podjelu imovine između nasljednika. Kada su izuzeti svi troškovi, Ibrahim Hakki je dobio imovinu vrijednosti 8.277 groša i 7 para, a kćeri po 4.138 groše i 23 pare.28
I na osnovu ovih skromnih biografskih podataka možemo zaključiti da je hadži hafiz Jusuf-efendija pripadao ulemanskoj sarajevskoj porodici. Činje- nica da je, kao i njegov sin Ibrahim Hakki kasnije, postavljen za muallima jednog od najboljih mekteba u Bosni, koji je bio u rangu provincijske medre- se, govori u prilog tvrdnji da je obrazovanje stjecao u renomiranim zavodima,
ﻪﻠﻳﻮﺷ ﻪﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﭗﻮﻟﺍ ﻥﺪﻧﺪﻳ ﺮﻠﻨﻟﻭﺍ ﻲﺴﻴﻟﻮﺘﻣ ﻥﺪﻨﻟﻮﺼﺤﻣ ﺭﻮﺑﺰﻣ ﻒﻗﻭ ﻲﺳ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﭽﻗﺍ ﺶﺑ ﻲﻣﻮﻳ ﻥﺎﻨﻟﻭﺍ ﻦﻴﻴﻌﺗ ﻦﻴﺘﺋﺎﻣﻭ ﻦﻴﺴﻤﺧﻭ ﻯﺪﺣﺍ ﻪﻨﺳ ﻡﺍﺮﺤﻟﺍ ﻡﺮﺤﻣ ﻦﻣ ﻦﻳﺮﺸﻋ ﻲﻧﺎﺜﻟﺍ ﻡﻮﻴﻟﺍ ﺍﺮﻳﺮﺤﺗ -ﺮﻟ ﻪﻠﻴﻗ ﺩﺎﻤﺘﻋﺍ ﻪﻤﻔﻳﺮﺷ ﺖﻣﻼﻋ ﺮﻟ ﻪﻠﺑ
.ﻪﻴﻨﻄﻨﻄﺴﻗ ﻡﺎﻘﻤﺑ - ﻒﻟﺃﻭ
Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Historijski arhiv Sarajevo, Svezak prvi, London-Sarajevo, 1431/2010, str. 173.
ﻯﺍﺮﺳ ﺔﻨﻳﺪﻤﺑ ﻡﺎﻋ ﺐﺗﺎﻜﻟﺍ ﻡﺂﻣﺍ ﻞﺒﻨﺳ ﺪﻤﺣﺃ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻦﺑ ﺪﻤﺤﻣ ﻡﺂﺛﻵﺍ ﺮﻴﺜﻛ ﺮﻴﻘﻔﻟﺍ ﻚﻠﻣ ﻲﻓ ﻞﺧﺩ ﻱﺭﺰﺟ ﻊﻣ ﻩﺩﺮﺑ ءﻩﺪﻴﺼﻗ ﺍﺬﻫ
۱۲۳٥ ﻪﻨﺳ ﺎﻤﻬﻟ ﻪﻠﻟﺍ ﺮﻔﻏ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻪﻨﺳ ﻲﺒﺣﺎﺻ ﻥﻮﭽﻴﺳﺍﺯﺎﻳ ﻪﻴﻗﻭﺍ ﻢﻴﻛ ﻪﺤﺗﺎﻓ ﻥﻮﭽﻳﺍ ﻥﺎﺠﻟﻭﺍ ﻪﻴﻠﻳﺍ ﺖﻤﺣﺭ ﻱﺮﯖﺗ ﻲﻧﺎﭼﺭﻭ ﻒﻴﻈﻧ ﺪﻤﺤﻣ ﻲﻣﺩﺎﺧ ﻲﻔﻳﺮﺷ ﻉﺮﺷ ﻪﻨﻳﺮﻠﺗﺮﻀﺣ ﻩﺮﺳ ﺱﺪﻗ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻲﻨﻌﻳ ﺎﻧﺪﻴﺳﻭ ﺎﻧﺪﺷﺮﻣ ﺍﺪﺧ ﻥﻮﺴﻠﻳﺍ ﺖﻤﺣﺭ ﻩﺪﻧﺮﺸﺤﻣ ﺎﻋﺩ ﻪﺳﺮﻠﻳﺍ ﻢﻴﻛ ۱۲٥۲ ﻪﻨﺳ ﻥﺍﺰﻋﺍ ﻲﺨﻳﺭﺎﺗ ﺕﺎﻓﻭ ﻚﻨﻳﺪﻨﻓﺍ ﻆﻓﺎﺣ ﺪﺷﺮﻣ ﻪﻴﻟﺍ ﻰﻣﻮﻣ ﻲﻣﺎﻘﻣ ﻥﻮﺳﺮﻳﻭ ﺍﺪﺧ ﻩﺩﻼﻋﺍ ﺱﻭﺩﺮﻓ
GHB, A-4970/TO. U ostavinskoj raspravi posebno je tretirana imovina Jusuf-efendije, a posebno njegove supruge Afife. Osim uobičajenog pokućstva procijenjena je i kuća u Šejh Ferruh mahali, biblioteka od 86 svezaka, te dućan na Baščaršiji i zemljište u Višegradu. Ostavinska rasprava je ovjerena pečatom sarajevskog kadije Mehmeda Hasib- efendije.
moguće u Gazi Husrev-begovoj medresi, jer je cijeli radni vijek kasnije ostao vezan za njegov vakuf i, vjerovatno, u Istanbulu, na što upućuje i veoma vri- jedna i bogata biblioteka koja je ostala iza njega.
Kao što smo naprijed naveli, hadži hafiza Jusuf-efendiju na mjestu muallima u Gazi Husrev-begovom mektebu naslijedio je njegov sin Ibrahim Hakki-efendija. Rođen je 1816. godine u Sarajevu. Nemamo pouzdanih poda- taka o njegovom školovanju. Početno školovanje je mogao dobiti pred ocem Jusuf-efendijom, nakon čega je, najvjerovatnije, obrazovanje nastavio u Gazi Husrev-begovoj medresi i studij u Istanbulu. Činjenica da je dobio službu u
„najčuvenijem mektebu u Sarajevu“ govori u prilog tvrdnji da je pripadao krugu uleme. Prvi put se spominje u popisu Sarajlija radi kefilleme 1841. godine. Tada je imao 25 godina, bio srednjeg rasta, s tek poniklom bradom. U ovom popisu je navedeno da je bio imam. Nemamo podataka u kojoj džamiji je obavljao imamsku službu. Stanovao je u Šejh Ferruhovoj mahali, gdje mu je živio i otac hafiz Jusuf-efendija. Bio je oženjen kćerkom hadži Abdullaha Baščauševića iz iste mahale, koji ga je odredio vasi-muhtarom njegove vasij- jetname 1849. godine.29 Imao je osmero djece: sinove Jusufa i Junusa, te šest kćeri: Ašidu, Hasniju, Mevliju, Vasfiju, Umi Kulsum i Almasu. Nakon smrti oca Jusuf-efendije, istom procedurom i pod istim uvjetima dobio je službu muallima Gazi Husrev-begovog mekteba, što je potvrđeno carskom odlukom od 21. šabana 1252/8. decembra 1836. godine.30 Procedura je podrazumijeva-
Mula Muhamed Mestvica, Popis uzajamnog jamčenja stanovništva u Sarajevu iz 1841. godine, preveo s turskog: Derviš Korkut, Sarajevo, 1970., str. 115. Abdullah Baščaušević je, vjerovatno, rodonačelnik sarajevske porodice Hadžibaščaušević.
GHB, A-3707-TO. Berat je izdan u Konstantiniji 9. ramazana 1252/18. decembra 1836. godine. Berat do sada nije objavljivan, te ovdje, pored faksimila, donosimo i tekst dokumenta:
ﻪﻛﺭﺪﻟﻭﺍ ﻲﻤﻜﺣ ﻲﻧﺎﻗﺎﺣ ﻥﺎﺘﺴﻧﺎﻬﺟ ﻯﺍﺮﻏ ﻯﺍﺮﻐﻁﻭ ﻲﻧﺎﻄﻠﺳ ﻥﺎﻜﻣ ﻲﻣﺎﺳ ﻥﺎﺸﻴﻟﺎﻋ ﻒﻳﺮﺷ ﻪﻨﺳ ﻪﺳﺭﺪﻣﻭ ﺕﺭﺎﻤﻋﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﻊﻣﺎﺟ ﻚﺑﻭﺮﺴﺧ ﻱﺯﺎﻏ ﻰﻓﻮﺘﻣ ﻊﻗﺍﻭ ﻩﺩ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻱﺍﺮﺳ ﻖﺤﻠﻣ ﻪﻤﻧﻮﻳﺎﻤﻫ ﻑﺎﻗﻭﺃ ﺕﺭﺎﻈﻧ ﻦﺑﺍ ﻪﻔﻴﻠﺧ ﻒﺳﻮﻳ ﻆﻓﺎﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻥﻻﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻪﻨﺘﻬﺟ ﺐﺘﻜﻣ ﻢﻠﻌﻣ ﻪﻠﻳﺍ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﭽﻗﺍ ﺶﺑ ﻲﻣﻮﻳ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﻖﻤﻟﺍ ﻥﺪﻨﻔﻗﻭ ﻊﻓﺍﺭ ﻮﺒﺷﺍ ﻥﺪﻗﺎﻘﺤﺘﺳﺍ ﺏﺎﺑﺭﺃ ﻰﻠﻏﻭﺍ ﺮﻴﺒﻛ ﻲﺒﻠﺻ ﻪﻠﻘﻤﻟﺎﻗ ﻞﻄﻌﻣ ﻲﺳ ﻪﻣﺯﻻ ﺖﻣﺪﺧﻭ ﻲﻟﺎﺧ ﻯﺮﻳ ﭗﻮﻟﻭﺍ ﺕﻮﻓ ﻰﻔﻄﺼﻣ ﻲﻐﻤﻟﻭﺍ ﻖﺤﺘﺴﻣﻭ ﻞﺤﻣ ﻪﻠﻬﺟﻭ ﺮﻫ ﻪﺣﻼﺻ ﺪﻳﺯ ﻒﺳﻮﻳ ﻆﻓﺎﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻦﺑ ﻪﻔﻴﻠﺧ ﻰﻘﺣ ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺍ ﻲﻧﺎﻗﺎﺧ ﻥﺎﺸﻟﺍ ﻊﻴﻓﺭ ﻊﻴﻗﻮﺗ ﺪﻤﺤﻣ ﺎﻧﻻﻮﻣ ﻲﺒﺋﺎﻧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻱﺍﺮﺳ ﻪﻨﺳﺎﺟﺭ ﻖﻤﻨﻟﻭﺍ ﻪﻴﺟﻮﺗ ﻡﻮﻗﺮﻣ ﻰﻠﻏﻭﺍ ﻥﺪﻨﻟﻮﻠﺤﻣ ﻙﺭﻮﺑﺰﻣ ﻯﺎﻓﻮﺘﻣ ﻲﺳﺎﺑﺎﺑﺭﻮﻛﺬﻣ ﺖﻬﺟ ﻼﺑ ﺲﻔﻨﻟﺎﺑ ﻡﺎﻈﻧ ﺐﺟﻮﻣ ﺮﺑ ﻡﻮﻗﺮﻣ ﻲﻠﻏﻭﺍ ﻥﺪﻨﻟﻮﻠﺤﻣ ﺭﻮﺑﺰﻣ ﻯﺎﻓﻮﺘﻣ ﻲﺳﺎﺑﺎﺑ ﻩﺭﻮﻛﺬﻣ ﺖﻬﺟﻭ ﺽﺮﻋ ﻪﻤﻠﻋ ﺪﻳﺯ ﺐﻴﺴﺣ ﻚﻤﻟﺮﻳﻭ ﻢﻧﺎﺸﻴﻟﺎﻋ ﺕﺍﺮﺑ ﻪﻨﻳﺪﻳﻭ ﻪﻴﺟﻮﺗ ﻪﻠﻴﻁﺮﺷ ﻚﻤﻟﺮﻳﻭ ﻩﺮﺧﺁ ﻥﺪﻨﻌﻓﺭ ﻪﺳﺮﻳﺪﻳﺍ ﻞﺳﺎﻜﺗﻭ ﻙﺮﺗﻭ ﻚﻤﺗﺍ ﺖﻣﺪﺧ ﻯﺍﺩﺍ ﺭﻮﺼﻗ ﻡﻼﻋﺍ ﻪﻤﻠﻋ ﺪﻳﺯ ﺐﻴﺴﺣ ﺪﻤﺤﻣ ﺪﻴﺴﻟﺍ ﻡﺭﺎﻛﻻﺍﻭ ﺮﺑﺎﻛﻻﺍ ﺭﺎﺨﺘﻓﺍ ﻱﺮﻅﺎﻧ ﻢﻧﻮﻳﺎﻤﻫ ﻑﺎﻗﻭﺃ ﻥﺪﻣ ﻪﻴﻟﺎﻋ ﺔﻟﻭﺩ ﻝﺎﺟﺭ ﻩﺪﻨﺑﺎﺑ ﻲﻠﻟﺍﺯﻮﻳ ﻲﻜﻳﺍ ﻚﻴﺑ ﭗﻭﺭﻮﺘﻛ ﻩﺭﻮﻬﻅ ﻢﻧﺎﻫﺎﺷﺩﺍﭙ ﺖﻳﺎﻨﻋ ﺪﻳﺰﻣ ﻩﺪﻨﻘﺣ ﻦﻴﻐﻤﻟﻭﺍ ﻲﻧﺎﻣﺮﻓ ﻖﻤﻨﻟﻭﺍ ﻪﻴﺟﻮﺗ ﻪﺠﻨﺒﺟﻮﻣ ﻪﻠﻳﺮﻠﻤﺗﺍ ﺕﺍﺮﺑ ﻮﺑ ﻪﺠﻨﺒﻴﺟﻮﻣ ﻢﻧﻮﻳﺎﻤﻫ ﺱﺅﺭ ﻥﻼﻳﺮﻳﻭ ﺥﺭﻮﻣ ﻪﻠﻴﺨﻳﺭﺎﺗ ﻲﻧﻮﻛ ﻲﺠﻧﺮﺑ ﻲﻣﺮﻜﻳ ﻚﻨﻔﻳﺮﺷ ﻥﺎﺒﻌﺷ ﻲﺳ ﻪﻨﺳ ﻲﻜﻳﺍ ﻙﺭﻮﺑﺰﻣ ﻱﺎﻓﻮﺘﻣ ﭗﻭﺭﺍﻭ ﻪﺣﻼﺻ ﺪﻳﺯ ﻒﺳﻮﻳ ﻆﻓﺎﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻦﺑ ﻪﻔﻴﻠﺧ ﻰﻘﺣ ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺍ ﻡﻮﻗﺮﻣ ﻪﻜﻣﺩﺭﻮﻴﺑﻭ ﻡﺩﺮﻳﻭ ﻥﻮﻳﺎﻤﻫ ﺶﺑ ﻲﻣﻮﻳ ﻥﺎﻨﻟﻭﺍ ﻦﻴﻴﻌﺗ ﻩﺮﻜﺻ ﻥﺪﻛﺪﻠﻳﺍ ﺖﻣﺪﺧ ﻱﺍﺩﺍ ﭗﻮﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻩﺭﻮﻛﺬﻣ ﺖﻬﺟ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﺭﻮﻛﺬﻣ ﻁﺮﺷ ﻙﺪﻨﻟﻮﻠﺤﻣ
la molbu kajmakama Gazi Husrev-begovog vakufa sarajevskom kadiji, koji je molbu proslijedio na Portu, te je na osnovu toga izdavan berat. Ovim beratom je precizirano da se muallimska služba ima obavljati savjesno i odgovorno, te da se nema pravo prodati, odnosno naći zamjenika koji bi u njegovo ime obavljao ovu službu, što je ranije bio običaj.
U mektebu je predavao Kur’an, tedžvid, ilmihal, ilmi-ahlak, fikh, hadis,
perzijski jezik i krasnopis. Mada se u ovom izvještaju ne navode, arapski i turski jezik su se podrazumijevali, s obzirom na to da je većina literature bila na ovim jezicima. Ostao je na ovoj dužnosti narednih dvadeset godina. Pomoćnici su mu bili Ali Višegradlija 1847. i kasnije Abdullah Kaukčija, koji ga je 1856. godine i naslijedio na ovoj dužnosti. Iz popisa mekteba iz ove godine vidimo da je mulla Ibrahim do ove godine bio muallim ovoga mekteba i da mu je, zbog nezadovoljstva njegovim radom, oduzeta ova služba i povje- rena mlađem i preduzimljivijem pomoćniku Abdullahu Kaukčiji.31 Umro je na povratku s hadža 1277/1860. godine. Ostavinska rasprava je provedena pred zamjenikom sarajevskog kadije Ataullahom Ahmedom 15. rebiul-ahira 1277/31. oktobra 1860. godine.32
Ibrahim Hakki je, također, posjedovao bogatu i tematski raznovrsnu bibli- oteku. Osim dijela očeve biblioteke i sam je obogatio biblioteku sa 17 novih kodeksa. Među ovim rukopisima zastupljene su dvije zbirke fetvi, djela iz biografije Muhammeda, a.s., gramatike arapskog jezika, perzijske književno- sti, islamskog vjerovanja, tefsira, kao i tri rječnika.33 Vrijednost biblioteke je procijenjena na 1.027,17 groša. Od ove biblioteke je do danas sačuvan samo jedan kodeks na kojem se nalazi bilješka da je pripadao Ibrahimu Hakkiju. Ne isključujemo mogućnost da je sačuvano još djela bez vlasničke bilješke, što je veoma teško utvrditi.
U Arhivu GHB čuva se nekoliko dokumenata koji svjedoče o tome da se Ibrahim Hakki bavio i privrednom djelatnošću. Naprimjer, čuva se arzuhal iz 1851. godine kojim je tražio koncesiju na osnivanje željeznog rudnika u Dusi- ni kod Kreševa i potvrde o kupovini zemljišta na tom lokalitetu.34 U popisu imovine ovo zemljište je procijenjeno na 4.000 akči.
ﻪﻤﻔﻳﺮﺷ ﺖﻣﻼﻋ ﺮﻟ ﻪﻠﺑ ﻪﻠﻳﻮﺷ ﻪﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﭗﻮﻟﺍ ﻥﺪﻧﺪﻳ ﺮﻠﻨﻟﻭﺍ ﻲﺴﻴﻟﻮﺘﻣ ﻥﺪﻨﻟﻮﺼﺤﻣ ﺭﻮﺑﺰﻣ ﻒﻗﻭ ﻲﺳ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﭽﻗﺍ
.ﻪﻴﻨﻄﻨﻄﺴﻗ ﻡﺎﻘﻤﺑ - ﻒﻟﺃﻭ ﻦﻴﺘﺋﺎﻣﻭ ﻦﻴﺴﻤﺧﻭ ﻦﻴﻨﺛﺍ ﻪﻨﺳ ﻒﻳﺮﺷ ﻥﺎﻀﻣﺭﺮﻬﺷ ﻊﺳﺎﺘﻟﺍ ﻡﻮﻴﻟﺍ ﺍﺮﻳﺮﺤﺗ - ﺮﻟ ﻪﻠﻴﻗ ﺩﺎﻤﺘﻋﺍ
Hajrudin Ćurić, Muslimansko školstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Sarajevo, 1983, str. 49.
GHB, A-4971/TO.
Ovdje navodimo djela kojih nema u popisu biblioteke hafiza Jusuf-efendije:
،ﻥﺎﺘﺳﻮﺑﻭ ﻥﺎﺘﺴﻠﻛ ،ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻲﻠﻋ ﻯﻭﺎﺘﻓ ،ﻞﻳﺰﻨﺘﻟﺍ ﻢﻟﺎﻌﻣ ﺮﻴﺴﻔﺗ ،ﺖﻐﻟ ﺡﺎﺤﺻ ﺭﺎﺘﺨﻣ ،ءﺎﻤﻠﻌﻟﺍ ﺕﺎﻘﺒﻁ ،ﻲﺣﺮﺷ ﻲﺟﺎﻨﻟﺍ ﺔﻴﻠﺣ ﻊﻣ ﻡﺎﻌﻧﺍ ،ﻲﻓﺎﺷ ﺡﺮﺷ ﻊﻣ ﺔﻴﻔﻟﺍ ،ﻲﺣﺮﺷ ﻢﻠﻌﺘﻤﻟﺍ ﻢﻴﻠﻌﺗ ،ﺖﻐﻟ ﻥﻭﺯﻮﻣ ،ﺖﻐﻟ ﻊﻣ ﻲﺑﺎﻧ ﻪﻳﺮﻴﺧ ،ﻡﻼﺳﻻﺍ ﺭﺪﺻ ﻊﻣ ﺖﻐﻟ ﻱﻭﺎﺘﻓ ،ﻲﺳﺭﺎﻓ ﺖﻐﻟﻭ ﺔﻳﺍﺪﻬﻟﺍ ﺔﻔﺤﺗﻭ ﻥﺎﺘﺴﻠﻛ ،ﻪﻋﻮﻤﺠﻣ ﻑﺮﺻ ﻊﻣ ﺏﺩﺍ ﻢﻠﻋ ،ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﺔﻴﺋﺰﺟ ﻩﺩﺍﺭﺍ ،ﺔﻌﻳﺮﺸﻟﺍ ﺭﺪﺻ
.ﻥﻮﻨﻔﻟﺍ ﺞﺋﺎﺘﻧ ،ﻩﺪﻳﺮﺟ ﺾﺋﺍﺮﻓﻭ ﺮﺒﺘﻌﻣ
34 GHB, A-4568/TO; A-4176/TO, A-4175/TO; A-4149/TO.
Jedan od načina podjele zaostavštine iza umrlih u osmanskom periodu bila je i praksa da su se nasljednici obraćali sudu sa zahtjevom da nasljedna imovina bude popisana i procijenjena od suda, te na javnoj dražbi (muha- lefatu) prodata. Pomoć suda bi se tražila u slučajevima kada se nasljednici nisu mogli dogovoriti oko podjele zaostavštine, zatim kada umrli nije imao nasljednika te je imovina postajala javno dobro, kada je sud određivao stara- telja za malodobne i neuračunljive osobe, kao i u situacijama kada bi osoba umrla izvan mjesta stalnog boravka njegove porodice i nasljednika, pa je valjalo njegovu imovinu evidentirati i organizirati prodaju na javnoj dražbi. Popis bi se evidentirao u posebnim defterima (kassam ili tereke defteri), koji su unošeni u sidžile (protokole šerijatskih sudova). Defterima su označavani i pojedinačni dokumenti koji su imali karakter nekog spisa, popisa ili obraču- na.35 Na sličan način popisana je i biblioteka hafiza Jusuf-efendije, samo ona nije upisana u sidžil, nego kao poseban dokument koji se u originalu danas čuva u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke.36 Popis biblioteke hadži hafi- za Jusuf-efendije uradio je poznati sarajevski kadija, pjesnik i pisar u sudu Muhamed Nazif-efendija Divović, Mestvica, Vrcanija.37
Forma popisnog deftera se unekoliko razlikuje od uobičajene. Na počet- ku je u jednoj rečenici navedeno da je riječ o posebno izdvojenom defteru knjiga hadži hafiza Jusuf-efendije sačinjenom 1252/1836. godine. 38Slijedi popis knjiga s navođenjem broja svezaka pojedinih naslova. Naslovi knjiga su pisani kratko, onako kako je određeno djelo bilo tada poznato, često navodeći samo imena autora ili oblast kojoj neko djelo pripada. Iz popisa je teško odre- diti temu djela, puni naslov ili autora, kao i jezik na kojem je djelo pisano.39
Hazim Šabanović, „Terminološki komentari“ u: Evlija Čelebi, Putopis, odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1979, str. 608.
GHB, A-4155/TO.
Mula Muhamed Nazif-efendija Mestvica, sin hadži Ahmed-efendije Sunbul-imama, rođen je u Sarajevu oko 1189/1775. godine. Bio je sudski pisar u Visokom, Počitelju, Mostaru, Derventi, Gračanici i Banjoj Luci. Pod starost je kao javni pisar u Sarajevu držao mali prepisivački ured u kojem je narodu pisao molbe, žalbe i privatna pisma, a ujedno je radio i u mehkemi i mektebu, gdje je uz uobičajeno gradivo predavao i kaligrafiju. Umro je 21. redžeba 1280/1. januara 1864. godine i ukopan u malom mezarju kod džamije šejha Muslihudina na Ploči u Sarajevu. (Više vidi: A. Mehmedović, Leksikon uleme,. s. v. Mestvica, Mula Muhamed Nazif-efendija, Vrcanija).
Uobičajena forma popisnog deftera sastojala se od navođena imena umrle osobe, titule, mjesta stanovanja, zanimanja, obavezno imena nasljednika i datum izrade popisa. Uvodni dio ovog deftera u originalu glasi:
۱۲٥۲ ﻪﻨﺳ ﺭﻮﻨﻟﻭﺍ ﻥﺎﻴﺑﻭ ﺮﻛﺫ ﻲﺗﺁ ﻪﻠﻴﻤﺳﺍ ﻪﻛﺭﺪﻳ ﺮﺘﻓﺩ ﺐﺘﻛ ﻥﻻﻭﺍ ﻞﻘﺘﺴﻣﻭ ﺹﻮﺼﺤﻣ ﻚﻴﻧﺪﻨﻓﺍ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ ﺝﺎﺤﻟﺍ
Više u: Asim Zubčević, „Knjige i njihovi vlasnici prema kassam defterima Sarajevskog suda 1762.-1787.“, POF, 60/2010., str. 437-439.
U prvom dijelu popisa navedeno je 86 naslova, a njihova vrijednost u ostavinskoj raspravi procijenjena je na 300 groša. U nastavku je istim rukopi- som dopisano još trinaest djela. Ova djela nisu navedena u ostavinskoj raspra- vi, te je ovdje navedena pojedinačna vrijednost svakog naslova posebno, što je, inače, bio običaj kod popisa zaostavštine, a što nije navođeno u prvom dijelu ovoga popisa.
Tematsku strukturu biblioteke odredila je profesionalna orijentacija njenog vlasnika. U njoj preovladavaju udžbenička djela koja su se preda- vala u vjersko-obrazovnim zavodima onoga vremena. I to govori u prilog činjenici da Jusuf-efendija nije bio kolekcionar i bibliofil, ili nije bio samo to, nego obrazovan čovjek koji se u obavljanju svakodnevnih poslova služio svojom bibliotekom. Najviše djela je iz tedžvida, nauke o pravilnom čitanju kurʼanskog teksta, 18 naslova. Slijede djela iz arapskog jezika (morfologija, stilistika, sintaksa) 14, islamskog prava 10, islamskog vjerovanja 8, po 6 djela iz misticizma i etike, po 4 naslova iz nasljednog prava i književnosti, 3 rječnika, 3 djela iz astronomije, po jedno iz veterine, tefsira, dove, biografije i zoologije. Osam naslova nije bilo moguće čak ni uvjetno svrstati ni u jednu tematsku oblast, dok su 4 naslova predstavljena terminom perišan - listine. Među rukopisima su zastupljena djela autora klasične islamske literature kao što su al-Ġazālī, Taftāzānī, Mulla Ğāmī, Abū as-Suʻūd, Birgiwī, Qonyawī, Farīduddīn ʻAṭṭār, Saʻdī, Sūdī Bosnawī i drugi. Od priručne literature ističe- mo rječnik Lugati Šāhidī i Lugati Firišteoġlu. Na osnovu tematske strukture biblioteke nameće se zaključak da je njen vlasnik imao posebnog afiniteta prema literaturi iz kiraeta, islamskog prava i književnosti.
ϭ ϭϭ ϭ ϭ ϯ
ϯ ϭϴ
ϰ ϰ
ϲ
ϭϰ ϲ
ϴ ϭϬ
ƚĞĚǎǀŝĚ ĂƌĂƉƐŬŝ ũĞnjŝŬ
ŝƐůĂŵƐŬŽ ƉƌĂǀŽ ŝƐůĂŵƐŬŽ ǀũĞƌŽǀĂŶũĞ ƚĞƐĂǀƵĨ
ĞƚŝŬĂ
ŶĂƐůũĞĚŶŽ ƉƌĂǀŽ
ŬŶũŝǎĞǀŶŽƐƚ ƌũĞēŶŝŬ ĂƐƚƌŽŶŽŵŝũĂ ǀĞƚĞƌŝŶĂ ƚĞĨƐŝƌ
ĚŽǀĞ
ďŝŽŐƌĂĨŝũĞ njŽŽůŽŐŝũĂ
Tematska struktura biblioteke hadži hafiza Jusuf-efendije
U ostavinskoj raspravi Jusuf-efendije i njegove supruge Afife biblioteka je navedena odmah na početku popisa Jusuf-efendijine ostavštine. Registrira- na je kao jedna stavka kutub ğild 86 (86 ﺪﻠﺟ ﺐﺘﻛ); vrijednosti 300 groša. Vje- rovatno je zbog toga kasnije vršen popis biblioteke na posebnom dokumentu. Odvojeno je registriran Kurʼan (ﻢﻳﺪﻗ ﻡﻼﻛ)i procijenjen na 40 groša. On nije bio sastavni dio biblioteke, jer se navodi i kod Jusuf-efendije i kod njegove supru- ge Afife sa istom vrijednošću. Što se same biblioteke tiče, s dosta sigurnosti možemo konstatovati da je samo trećinu na muhalefatu otkupio vlasnikov sin Ibrahim Hakki, dok su druge dvije trećine prodate izvan kruga njegove poro- dice. Naime, u ostavinskoj raspravi Ibrahima Hakkija navodi se biblioteka od 50 kodeksa rukopisa. Od toga 17 kodeksa nema u popisu Jusuf-efendijine biblioteke, što znači da ih je njegov sin, Ibrahim Hakki, kasnije nabavio za vlastitu biblioteku. S obzirom na činjenicu da nismo pranašli ex libris, kao ni pečat Jusuf-efendije, ne možemo sa sigurnošću utvrditi identitet knjiga koje su bile u sastavu ove biblioteke. Ono što sa sigurnošću znamo jesu kodeksi koji na sebi imaju vlasničku bilješku da je dotično djelo bilo u posjedu hadži hafiza Jusuf-efendije. Uvid u popis zaostavštine Ibrahima Hakkija trebao je razriješiti i dilemu sudbine biblioteke njegovog oca, što se nije desilo.
Na jednom kodeksu, koji se danas čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci,40 nalazimo vlasničku bilješku ﻱﺪﻨﻓﺃ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ ﺝﺎﺤﻟﺍ, koju bismo mogli prihvatiti kao ex libris ove biblioteke. Druga bilješka na istoj foliji ukazuje da je kodeks bio dio biblioteke Sejfudina Kemure i to, ako je suditi po rukopisu i boji tinte, pod rednim brojem 40 ( ﻲﻠﻳﺍﺮﺳ ﻱﺪﻨﻓﺃ ﺍﺭﻮﻤﻛ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﻒﻴﺳ ﺐﺘﻛ ﻦﻣ). Ispod ove bilješke nalazi se natpis u pečatu: ﺪﻤﺤﻣ ﺪﻴﺳ što nismo uspjeli dovesti u vezu s ovim vlasni- cima. Činjenica da je ovaj kodeks bio u vlasništvu Sejfudina Kemure može biti dobra osniva za pretpostavku da je bar dio knjiga dospio u njegovu biblioteku.
Još na jednom kodeksu nalazimo vlasničku bilješku hafiza Jusuf-efendi- je.41 Kodeks sadrži pet djela, od toga tri rječnika. Mada ih ne nalazimo kon- kretno navedene u popisu, nije isključeno da su popisani ili kao medžmue ili samo kao rječnici. Waṣiyyatnāma Muḥammada Birgiwīja je, također, bila u sastavu biblioteke Jusuf-efendije i sačuvana je do danas. Na ovom rukopisu nalazimo i vlasničku bilješku njegovog sina Ibrahima Hakkija. Na zadnjoj korici ovog rukopisa spominju se kao vlasnici, osim sina Ibrahima, i imena Ahmed, mulla Abdullah i Abdulkerim.42
40 GHB, R-6832.
41 GHB, R-2051.
GHB, R-2184 (unutrašnja strana zadnje korice rukopisa):
ﺝﺎﺤﻟﺍ ﺐﺣﺎﺻ ،ﻪﻠﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﻼﻣﻭ ﻼﻣ ﺪﻤﺣﺍﻭ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ ،ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺍﻭ ﻢﻳﺮﻜﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﻼﻣﻭ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ ﻱﺪﻠﻗ ﻦﻠﻴﻛ ﻩﺪﺘﻗﺍﻭ ﺮﺑ
. ﻢﻳﺮﻜﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﻼﻣ ﺪﻤﺣﺍﻭ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ ﻱﺪﻨﻓﺃ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ
Biblioteka hadži hafiza Jusuf-efendije potječe iz prve polovine XIX sto- ljeća. Popis je sačinjen prije 181 godinu. Uprkos činjenici da to i nije bilo tako davno, te da je poznato da je dio ove kolekcije bio u vlasništvu njegovog sina, što je čini mlađom još 25 godina, ipak su do danas od popisanih 96 sačuvana samo tri kodeksa. U procentima je to oko 3%. I to svjedoči kakvom sistemat- skom uništavanju je bila izložena naša pisana baština.
ﻥﺎﻴﺑﻭ ﺮﻛﺫ ﻲﺗﺁ ﻪﻠﻴﻤﺳﺍ ﻪﻛﺭﺪﻳ ﺮﺘﻓﺩ ﺐﺘﻛ ﻥﻻﻭﺍ ﻞﻘﺘﺴﻣﻭ ﺹﻮﺼﺤﻣ ﻚﻴﻧﺪﻨﻓﺍ ﻆﻓﺎﺣ ﻒﺳﻮﻳ ﺝﺎﺤﻟﺍ 1252 ﻪﻨﺳ ﺭﻮﻨﻟﻭﺍ
1. Mafātīḥ ad-durriyya fī iṯbāt al-qawānīn ad-darriyya (ﺕﺎﺒﺛﺇ ﻲﻓ ﺔّﻳﺭﺪﻟﺍ ﺢﻴﺗﺎﻔﻣ ﺔﻳﺭﺪﻟﺍ ﻦﻴﻧﺍﻮﻘﻟﺍ);43
2. Luġat min al-faras (?) parīšān (ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ ﺱﺮﻔﻟﺍ ﻦﻣ ﺖﻐﻟ);44 3. Mağmūʻa (ﺔﻋﻮﻤﺠﻣ);45
4. Kāfī maʻa Qawāʻid iʻrāb wa Iẓhār (ﺭﺎﻬﻅﺇﻭ ﺏﺍﺮﻋﺇ ﺪﻋﺍﻮﻗ ﻊﻣ ﻲﻓﺎﻛ);46 5. ʻAwāmil (ﻞﻣﺍﻮﻋ);47
6. Šāhidiyya (ﺔﻳﺪﻫﺎﺷ);48
7. Šarḥ ʻIzzī Taftāzānī (ﻲﻧﺍﺯﺎﺘﻔﺗ ﻱﺰﻋ ﺡﺮﺷ);49
Još na jednom rukopisu (R-2051) koji je bio u vlasništvu hadži hafiza Jusuf-efendije nalazimo bilješku da je bio u vlasništvu Abdulkerima (fo. 1a).
Kratak udžbenik iz morfologije perzijskog jezika na arapskom jeziku. Napisao Muṣṭafā
ʻAbū Bakr as-Siwāsī, poznatiji pod nadimkom Ḫayrāt, umro 1240/1825. god. (Up. Popara, Katalog GHB, XVIII, 9932/6).
S obzirom na to da nije naveden puni naslov, nije bilo moguće identifikovati autora i djelo.
U biblioteci hafiza Jusuf-efendije nalaze se tri medžmue. Nije jasno da li je riječ o zbirkama prepisanih djela koja ovdje u popisu nisu navedena ili o ličnoj bilježnici vlasnika biblioteke.
Zbirka od tri djela: Prvo je djelo iz arapske sintakse autora Ğamāluddīna Abū ‘Amra ‘Uṯmāna b. ‘Umara b. ʻAbū Bakra Ibn al-Hāǧiba, umro 646/1249. godine (Up. Jahić, Katalog GHB, VI, 3791/2), drugo je djelo o pravilima fleksije u arapskom jeziku, koje je napisao Ğamāluddīn Abū Muḥammad ‘Abdullāh b. Yūsuf b. Aḥmad Ibn Ḥišām, umro 761/1360. (Isto, 3723/2), a treće je djelo iz sintakse arapskog jezika (Isto, 3787/2).
Kratka sintaksa arapskog jezika od Muḥammada Birgiwīja, umro 981/1573. (Up.
Dobrača, Katalog GHB, I, 143/7). Hafiz Jusuf-ef. je posjedovao dva primjerka ovoga djela.
Poznati рerzijsko-turski riječnik u stihu. Napisao Ibrāhīm b. Ṣāliḥ Šāhidī, umro 957/1550. godine. (Up. Fajić, Katalog GHB, III, 2599/2).
Komentar na djelo Taṣrīf al-‘Izzī iz arapske gramatike. Puni naziv djela je Šarḥ Taṣrīf al-ʻzzī. Na arapskom jeziku napisao Saʻduddīn Mas‘ūd b. ‘Umar at-Taftazānī, umro 791/1389. godine . (Up. Jahić, Katalog GHB, VIII, 4879/2).
8. Mağmūʻa (ﺔﻋﻮﻤﺠﻣ);50
9. Iršād maʻa Sirāǧiyyaﺔﻴﺟﺍﺮﺳ ﻊﻣ ﺩﺎﺷﺭﺇ) );51 10. Šarḥ Farāʼiḍ (ﺾﺋﺍﺮﻓ ﺡﺮﺷ);52
Rubʻ taḥtadan risāla maʻa Tamāšī (?) risāla (؟) ﻲﺷﺎﻤﺗ ﻊﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻥﺩ ﻪﺘﺤﺗ ﻊﺑﺮﻫ ﺔﻟﺎﺳﺭ);53
Šarḥ Sirāğiyya (ﺔﻴﺟﺍﺮﺳ ﺡﺮﺷ);54 13. Parīšān (ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ);55
14. Badāʼiʻ al-Burhān ʻalā ʻumda al-Furqān (ﻥﺎﻗﺮﻔﻟﺍ ﺓﺪﻤﻋ ﻰﻠﻋ ﻥﺎﻫﺮﺒﻟﺍ ﻊﻳﺍﺪﺑ);56 15. Šarḥ ʻaqāʼid (ﺪﺋﺎﻘﻋ ﺡﺮﺷ);57
Tawārīẖ Qosṭanṭiniyya sulṭān Maḥmad Ḫān (ﺪﻤﺤﻣ ﻥﺎﻄﻠﺳ ﻪﻴﻨﻄﻨﻄﺴﻗ ﺦﻳﺭﺍﻮﺗ ﻥﺎﺧ);58
Asrār manāqib al-abrār (ﺭﺍﺮﺑﻷﺍ ﺐﻗﺎﻨﻣ ﺭﺍﺮﺳﺍ);59 18. Parīšān min al-Ḥikāyāt (ﺕﺎﻳﺎﻜﺤﻟﺍ ﻦﻣ ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ);60
Kitāb aṭ-ṭahāra min al-fiqh maʻa risāla min al-faras (?) (ﻦﻣ ﺓﺭﺎﻬﻄﻟﺍ ﺏﺎﺘﻛ ﺱﺮﻔﻟﺍ ﻦﻣ ﺔﻟﺎﺳﺭ ﻊﻣ ﻪﻘﻔﻟﺍ);61
Ovo je jedna od tri medžmue u ovoj biblioteci.
Zbirka od dva djela. Prvo djelo pod naslovom Iršād nismo uspjeli idenfitikovati, s obzirom na to da se pod tim skraćenim naslovom krije više djela iz različitih oblasti. Drugo djelo u zbirci je iz nasljednog prava al-Farā᾿iḍ as-sirāǧiyya, koje je na arapskom jeziku napisao Sirāǧuddīn Muḥammad b. Maḥmūd b. ʻAbdurrašīd as-Saǧāwandī, umro prije 596/1200. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, II, 1795/1).
Poznato je više komentara djela al-Farā᾿iḍ as-sirāǧiyya. Najčešći u našim kolekcijama rukopisa je pod naslovom Šarḥ al-Farā᾿iḍ as-sirāǧiyya, autora ʻAlīja b. Muḥammada b.ʻAlīja al-Ğurǧānīja, umro 816/1413. godine (Up. Lavić, Katalog NUBBiH, 607).
Risala iz astronomije, koja govori o kvadrantu koji se upotrebljavao za mjerenje vremena.
U ovom kodeksu se nalazi još jedna risala koju prema naslovu nismo mogli identifikovati.
Vjerovatno se radi o ranije navedenom komentaru djela al-Farā᾿iḍ as-sirāǧiyya.
Terminom Parīšān, koji ćemo još sretati u popisu ove biblioteke, označavani su nesređeni i neuvezani listovi u značenju listine.
Kraće djelo iz tedžvida, koje je napisao Muṣṭafā b. ʻAbdurraḥmān b. Muḥammad al-Izmirlī.
Komentar djela iz islamskog vjerovanja. Na osnovu naslova djelo nije moguće identifikovati.
Djelo iz historije Istanbula. Ni ovaj naslov nismo uspjeli identifikovati. Prema naslovu riječ je, vjerovatno, o historiji osvajanja Istanbula od strane sultana Mehmeda Fatiha 1453. godine.
Komentar biografskog djela Manāqib al-abrār wa maḥāsin al-aẖyār u kojem su navedene biografije sufijskih učenjaka. Ovaj komentar je veoma rijedak i nije evidentiran u zbirkama rukopisa u našoj zemlji i okruženju. Primjerak ovoga djela posjeduje biblioteka Islamskog univerziteta u Medini (http://www.aruc.org/web/auc/general-searc h?page=FullDisplay&searchType=Bib&mId=2796912, 11.9.2018).
Fragmenti listova iz književnosti.
Zbirka dva djela. Prvo djelo je poglavlje nekog djela iz islamskog prava u kojem se razmatra problematika vjerske čistoće. Poglavlje ovakvog naslova prisutno je gotovo u svim klasičnim djelima islamskog prava (fiqh). Drugo djelo nismo uspjeli identifikovati.
Dafʻa parīšān (ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ ﻪﻌﻓﺩ);
21. Iršād al-murīd min ḍawāl ? al-qaṣīd (ﺪﻴﺼﻘﻟﺍ ؟ﻝﺍﻮﺿ ﻦﻣ ﺪﻳﺮﻤﻟﺍ ﺩﺎﺷﺭﺍ);62 22. Kitāb Qurra al-ʻayn (ﻦﻴﻌﻟﺍ ﺓﺮﻗ ﺏﺎﺘﻛ);63
23. ʻAqā’iddan ʻibāra-i turkī maʻa Qawāʻid wa Ḥamza risāla (ءﻩﺭﺎﺒﻋ ﻥﺩ ﺪﺋﺎﻘﻋ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻩﺰﻤﺣﻭ ﺪﻋﺍﻮﻗ ﻊﻣ ﻲﻛﺮﺗ);64
24. Dafʻa Rubʻ taḥta risālasī (ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻪﺘﺤﺗ ﻊﺑﺭ ﻪﻌﻓﺩ);65 25. Ustuwānī (ﻲﻧﺍﻮﺘﺳﺍ);66
Sayyid Šarīf (ﻒﻳﺮﺷ ﺪﻴﺳ);67
Ṭarīqat šarḥ Rağab efendī (ﻱﺪﻨﻓﺃ ﺐﺟﺭ ﺡﺮﺷ ﺖﻘﻳﺮﻁ);68 28. Abyātīle risāla (ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻪﻠﻴﺗﺎﻴﺑﺍ);69
29. Kitāb Ğalāl (ﻝﻼﺟ ﺏﺎﺘﻛ);70
30. Būstān šarḥī (ﻲﺣﺮﺷ ﻥﺎﺘﺳﻮﺑ);71 31. Inšā’ (ءﺎﺸﻧﺍ);72
32. Kitāb al-mukarrar min al-qirā’āt as-sabʻa (ﻪﻌﺒﺴﻟﺍ ﺕءﺍﺮﻘﻟﺍ ﻦﻣ ﺭﺮﻜﻤﻟﺍ ﺏﺎﺘﻛ);73
Ni ovaj naslov ne nalazimo u nama dostupnim izvorima. Slobodni smo pretpostaviti da je ovdje riječ o komentaru poznatog djela pod punim naslovom Iršād al-murı̄ d ilā maqṣūd al-qaṣı̄ d fı̄ al-qirāʼāt al-sabʻa koje je napisao ʻAlı̄ Muḥammad al-Ḍabbāʻ.
Puni naziv djela je Qurra al-ʻayn fī al-Fatḥ wa al-imala bayn al-lafẓayn koje je napisao Abū al-Baqā᾿ ‘Alī b. ‘Uṯmān b. Muḥammad b. Aḥmad b. Ḥasan al-Qāṣiḥ, umro 801/1399. godine.
Kodeks sadrži tri djela. Prvo djelo je iz islamskog vjerovanja, bez navedenog naslova, drugo, također, nije moguće identifikovati, pošto je označeno terminom Qawāʻid /u značenju pravila koja se mogu odnositi na skoro svaku oblast/. Treće djelo je iz islamskog prava Risāla Ḥamza efendī, koju je napisao Ḥamza-efendī Dārdanalī, umro 1089/1678. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 236/4).
Drugi primjerak risale o računanju vremena, odnosno kvadrantu (rubtahta) pomoću kojeg se vrši određivanje položaja sunca i početka namaskih vremena u toku jednog dana.
Fawā᾿id al-amālī wa farā᾿id al-la᾿ālī (aw) ar-risāla al-usṭuwāniyya, djelo iz islamskog prava koje se dugo u našim medresama koristilo kao udžbenik iz ovog predmeta (Up. Dobrača, Katalog GHB, II, 1560).
Ni ovo djelo prema naslovu nije moguće identifikovati. Pod ovim naslovom kriju se djela iz nasljednog prava, logike, filozofije i sintakse arapskog jezika.
Puni naziv djela je al-Wasīla al-Aḥmadiyya šarḥ aṭ-Ṭarīqa al-Muḥammadiyya. Komentar je na arapskom jeziku napisao Rağab b. Aḥmad al-Āmidī, al-Qayṣari, ar-Rūmī, al-Ḥanafī, umro poslije 1087/1676. godine (Up. Popara, Katalog GHB, XIII, 7632). U biblioteci hafiza Jusuf-efendije nalazila su se tri primjerka ovoga djela.
Risala sa stihovima, bez naslova i autora djela.
Nije bilo moguće identifikovati autora i puni naslov.
Komentar poznatog djela iz perzijske književnosti koje je napisao Abū ʻAbdullāh Mušarrifuddīn b. Muṣliḥuddīn Saʻdī, Šīrāzī, umro 691/1291. godine (Up. Nametak, Katalog GHB, IV, 3105). Nije navedeno ime komentatora.
Zbirka obrazaca, pisama i drugih dokumenata, najčešće pisanih na turskom jeziku.
Djelo iz tedžvida. Na arapskom jeziku napisao Abū ʻAmr ʻUṯmān b. Saʻīd b. ʻUṯmān ad-Danī al-Miṣrī, umro 444/1053. godine. Puni naziv djela je at-Taysīr fī qirā᾿āt as-sabʻ.
33. Abū as-Suʻūd efendī nasīḥat risālasī (ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﺖﺤﻴﺼﻧ ﻚﻨﻳﺪﻨﻓﺃ ﺩﻮﻌﺴﻟﺍ ﻮﺑﺃ);74
34. Nāqiṣ Muḥammadiyya (ﺔﻳﺪﻤﺤﻣ ﺺﻗﺎﻧ);75 35. Dafʻa Mağmūʻa (ﻪﻋﻮﻤﺠﻣ ﻪﻌﻓﺩ);76
36. Kanz al-maʻānī fī šarḥ Ḥirz al-amānī (ﻲﻧﺎﻣﻻﺍ ؟ﺯﺮﺟ ﺡﺮﺷ ﻲﻓ ﻲﻧﺎﻌﻤﻟﺍ ﺰﻨﻛ);77 37. Parīšān mawʻiẓa (ﺔﻈﻋﻮﻣ ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ);78
Birgilī šarḥ Qonawī (ﻱﻮﻨﻗ ﺡﺮﺷ ﻲﻠﻛﺮﺑ);79
Kitāb taqrīrāt at-tadqīqāt (ﺕﺎﻘﻴﻗﺪﺘﻟﺍ ﺕﺍﺮﻳﺮﻘﺗ ﺏﺎﺘﻛ);80
Kitāb Munğid al-muqarrabīn li šayẖ Šamsuddīn (ﺦﻴﺸﻟ ﻦﻴﺑﺮﻘﻤﻟﺍ ﺪﺠﻨﻣ ﺏﺎﺘﻛ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﺲﻤﺷ);81
Ğahāla mutaʻallaq risālasī (ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻖﻠﻌﺘﻣ ﻪﻟﺎﻬﺟ);82
42. Kitāb at-Tanwīr fī isqāṭ at-tadbīr (ﺮﻴﺑﺪﺘﻟﺍ ﻁﺎﻘﺳﺍ ﻲﻓ ﺮﻳﻮﻨﺘﻟﺍ ﺏﺎﺘﻛ);83
43. Bitawḍīḥ al-Iʻrāb ʻalā šarḥ qawāʻid al-iʻrāb (ﺪﻋﺍﻮﻗ ﺡﺮﺷ ﻰﻠﻋ ﺏﺍﺮﻋﻻﺍ ﺢﻴﺿﻮﺘﺑ ﺏﺍﺮﻋﻻﺍ);84
44. Kitāb Baḥr al-maʻārif (ﻑﺭﺎﻌﻤﻟﺍ ﺮﺤﺑ ﺏﺎﺘﻛ);85
45. Daqā’iq al-maḥkama ʻalā šarḥ al-muqaddima maʻa Risāla al-fawā’id
as-sirriyya fī šarḥ al-Ğazariyya min ʻilm al-tağwīd maʻa Risāla tataʻallaq bi ẖatm al-Qur’ān (ﺡﺮﺷ ﻲﻓ ﻪﻳﺮﺴﻟﺍ ﺪﺋﺍﻮﻔﻟﺍ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻊﻣ ﻪﻣﺪﻘﻤﻟﺍ ﺡﺮﺷ ﻰﻠﻋ ﻪﻤﻜﺤﻤﻟﺍ ﻖﺋﺎﻗﺩ ﻥﺁﺮﻘﻟﺍ ﻢﺘﺨﺑ ﻖﻠﻌﺘﺗ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻊﻣ ﺪﻳﻮﺠﺘﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﻪﻳﺭﺰﺠﻟﺍ);86
Poslanica savjeta i uputa Muḥammada b. Muḥammada al-‘Imādīja, Abū as-Su‘ūda, umro 982/1574. godine. U nama dostupnim izvorima nismo pronašli ovo djelo.
Nepotpuno djelo aṭ-Ṭarīqa al-Muḥammadiyya. Na arapskom jeziku napisao Muḥammad
Pīr ʻAlī al-Birgiwī (al-Birgilī), Taqiyyuddīn, umro 981/1573. godine.
Drugi primjerak medžmue nepoznatog sadržaja.
Djelo iz tedžvida. Na arapskom jeziku napisao aš-Šayẖ Sulaymān al-Ğamzūrī (Up.
Dobrača, Katalog GHB, I, 133).
Neuvezane folije nekog djela iz propovjedništva.
Komentar djelu Waṣiyyatnāma. Osnovno djelo napisao Muḥammad Pīr al-Birgiwī, a ovoj komentar pod naslovom Šarḥ Waṣiyyatnāma Birgiwī napisao Šayẖ ʻAlī aṣ-Ṣadrī al-Qonawī, umro 1114/1702. godine (Up. Fajić, Katalog GHB, III, 2429).
Djelo s ovim naslovom nismo pronašli u nama dostupnim izvorima.
Puni naslov djela je Munǧid al-muqarrabīn wa muršid aṭ-ṭālibīn. Na arapskom jeziku napisao Muḥammad b. Muḥammad al-Ğazarī (Up. GHB, O-3524,5).
Risala o ili o neznanju. Naslov je naveden opisno, te djelo nije moguće identifikovati.
Rasprava o ograničenosti čovjekove slobodne volje. Na arapskom jeziku napisao Aḥmad
Muḥammad b. ʻAbdulkarīm b. ʻAṭa᾿ullāh al-Iskandarī al-Ğuḏāmi aš-Šāḏilī, umro 709/1309. godine (Up. Popara, Katalog GHB, XIII, 7586).
Komentar Ibn Hišamovog djela al-Iʻrāb ʻan qawāʻid al-iʻrāb iz sintakse arapskog jezika.
Napisao Maḥmūd b. Ismāʻīl b. ‘Abdullāh b. Mikā’īl al-Ḫirtabirtī, umro 915/1504. godine (Up. Jahić, Katalog GHB, VI, 3793/2).
Djelo iz metrike. Na turskom jeziku napisao Muṣṭafā b. Ša‘bān as-Surūrī, umro u 969/1562. godine (Up. Popara – Fajić, Katalog GHB, VII, 4420/4).
Kodeks sadrži više djela uvezanih zajedno. Prvo djelo je komentar kasidi iz tedžvida, koji je napisao Zaynuddīn Abū Yaḥyā Zakariyā b. Muḥammad al- Anṣārī al-Miṣrī, umro
46. Sūra-i ʻAnqabūt tafsīrī (ﻱﺮﻴﺴﻔﺗ ﺕﻮﺒﻜﻨﻋ ءﻩﺭﻮﺳ);87
47. Tarğama-i Asrārnāma li aš-Šayẖ ʻAṭṭār (ﺭﺎﻄﻋ ﺦﻴﺸﻠﻟ ﻪﻣﺎﻧ ﺭﺍﺮﺳﺍ ءﻪﻤﺟﺮﺗ);88 48. Tuḥfa al-abwāb mağmūʻa (ﻪﻋﻮﻤﺠﻣ ﺏﺍﻮﺑﻷﺍ ﺔﻔﺤﺗ);89
49. Luṭfiyya-i Wahbī (ﻲﺒﻫﻭ ءﻪﻴﻔﻄﻟ);90 50. Multaqā al-abḥur (ﺮﺤﺑﻷﺍ ﻰﻘﺘﻠﻣ);91
51. Kitāb bi munāṭir al-asāsat min al-faras (?) (ﺱﺮﻔﻟﺍ ﻦﻣ ﺖﺳﺎﺳﻻﺍ ﺮﻁﺎﻨﻤﺑ ﺏﺎﺘﻛ);92 52. Tuḥfa al-anām min ʻilm al-qirā’āt (ﺕءﺍﺮﻘﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﻡﺎﻧﻻﺍ ﺔﻔﺤﺗ);93
53. Dafʻa mawʻiẓa parīšān (ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ ﻪﻈﻋﻮﻣ ﻪﻌﻓﺩ);94
54. Šarḥ ʻalā at-Talẖīṣ min ʻilm al-maʻānī (ﻲﻧﺎﻌﻤﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﺺﻴﺨﻠﺘﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﺡﺮﺷ);95 55. Kitāb at-taysīr min al-qirā’āt as-sabʻa (ﻪﻌﺒﺴﻟﺍ ﺕءﺍﺮﻘﻟﺍ ﻦﻣ ﺮﻴﺴﻴﺘﻟﺍ ﺏﺎﺘﻛ);96 56. Kitāb našr al-Qur’ān al-ʻašara (ﻩﺮﺸﻌﻟﺍ ﻥﺍﺮﻘﻟﺍ ﺮﺸﻧ ﺏﺎﺘﻛ);97
57. Birgilī (ﻲﻠﻛﺮﺑ);98
58. Kitāb Iẓhār al-asrār baṣma (ﻪﻤﺻﺎﺑ ﺭﺍﺮﺳﻻﺍ ﺭﺎﻬﻅﺇ ﺏﺎﺘﻛ);99
59. Kitāb siyar Waysī min ʻilm al-faras (ﺱﺮﻔﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﻲﺴﻳﻭ ﺮﻴﺳ ﺏﺎﺘﻛ);100
926/1520. (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 120/1), drugo djelo je komentar Ğazariyye, koji je na arapskom jeziku napisao Muḥammad b. Ibrāhīm b. Yūsuf at-Tāḏifī umro 971/1563. godine i treće djelo risala o vrijednosti učenja Kurʼana.
Komentar kur᾿anskog poglavlja ʻAnkabūt, od nama nepoznatog autora.
Prijevod s perzijskog jezika poeme sufijskog sadržaja Farīduddīna ʻAṭṭāra.
Ovu zbirku nismo pronašli u nama dostupnim izvorima.
Moralno-didaktički spjev. Na turskom jeziku spjevao Muḥammad b. Rāšid b. Muḥammad, poznat kao Sunbul-zāde Wahbī, umro 1214/1799. ili 1224/1809. godine (Up. Popara, Katalog GHB, XVI, 9276).
Djelo iz islamskog prava koje je dugo vremena služilo kao udžbenik u našim medresama.
Na arapskom jeziku napisao Ibrāhīm b. Muḥammad b. Ibrāhīm al-Ḥalabī, umro 956/1549. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, II, 1329).
Na osnovu dostupnih izvora nismo uspjeli identifikovati djelo sa ovakvim naslovom.
Vjerovatno je riječ o djelu Tuḥfa al- anām fī al-waqf ʻalā Ḥamza wa Hišām.
Još jedan primjerak listina sa temom propovjedništva.
Komentar al-Qazwīnījevog djela Talḫīṣ al-miftāḥ.
Djelo o čitanju Kurʼana na sedam kiraeta. Napisao Abū ‘Amr ʻUṯmān b. Saʻīd b. ʻUṭmān ʻUṯmān ad-Dānī al-Muqī, umro 444/1053. godine.
Skraćena verzija djela an-Našr, o deset kiraeta. Napisao Šamsuddīn Muḥammad b.
Muḥammad b.ʻAlī b. Yūsuf al-Ğazarī, umro 833/1429. godine.
Djelo iz oblasti etike pod naslovom Waṣiyyatnāma Birgiwī (Birgili). Autor djela je Muḥammad Pīr ʻAlī al-Birgiwī, umro 981/1573. godine. Djelo je služilo kao udžbenik u medresama.
Poznato djelo iz gramatike arapskog jezika koje je napisao Muḥammad Pīr ʻAlī al-Birgiwī, umro 981/1573. godine. Ovo je jedino štampano djelo u biblioteci hafiza Jusuf-efendije.
Moguće da se radi o djelu Uwaysa b. Muḥammada, Waysī-efendīja Durra at-tāğ fī sīra
ṣāḥib al-miʻrāğ (Up. Fajić, Katalog GHB, V, 3572).
60. Kitāb inkāḏ al-hālikīn (ﻦﻴﻜﻟﺎﻬﻟﺍ ﺫﺎﻜﻧﺇ ﺏﺎﺘﻛ);101 61. Kitāb Mafātīḥ al-asrār (ﺭﺍﺮﺳﻷﺍ ﺢﻴﺗﺎﻔﻣ ﺏﺎﺘﻛ);102 62. Tafsīr sūra-i Naba’ (ﺄﺒﻧ ءﻩﺭﻮﺳ ﺮﻴﺴﻔﺗ);103
Tarğama-i Ğawāhir fiqhiyya nām-i dīgar ʻIbādāt badaniyya (ﺮﻫﺍﻮﺟ ءﻪﻤﺟﺮﺗ ﺔﻴﻧﺪﺑ ﺕﺍﺩﺎﺒﻋ ﺮﻜﻳﺩ ﻡﺎﻧ ﺔﻴﻬﻘﻓ);104
Kāfiya wa Miṣbāḥ wa ʻAwāmil (ﻞﻣﺍﻮﻋﻭ ﺡﺎﺒﺼﻣﻭ ﺔﻴﻓﺎﻛ);105
Šarḥ muẖtaṣar fī ʻilm an-nuğūm (ﻡﻮﺠﻨﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻲﻓ ﺮﺼﺘﺨﻣ ﺡﺮﺷ);106 66. Turkī risāla (ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻲﻛﺮﺗ);107
67. Qānūn nāma-i Abū as-Suʻūd (ﺩﻮﻌﺴﻟﺍ ﻮﺑﺃ ﻪﻣﺎﻧ ﻥﻮﻧﺎﻗ);108 68. Kitāb Muẖtaṣar al-maʻānī (ﻲﻧﺎﻌﻤﻟﺍ ﺮﺼﺘﺨﻣ ﺏﺎﺘﻛ);109 69. Dafʻa Birgilī (ﻲﻠﻛﺮﺑ ﻪﻌﻓﺩ );110
70. Tarğama Šāhidiyya maʻa Risāla-i ʻarūḍ Andalūsī maʻa Luġat Firište wa Luġat fārsī (ﻲﺳﺭﺎﻓ ﺖﻐﻟﻭ ﻪﺘﺷﺮﻓ ﺖﻐﻟ ﻊﻣ ﻲﺳﻮﻟﺪﻧﺍ ﺽﻭﺮﻋ ءﻪﻟﺎﺳﺭ ﻊﻣ ﻪﻳﺪﻫﺎﺷ ﻪﻤﺟﺮﺗ);111
Djelo iz islamskog prava ili etike, koje govori o nagrađivanju za učenje Kurʼana. I ovo djelo napisao je Muḥammad Pīr ʻAlī al-Birgiwī (al-Birgili), umro 981/1573. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 716/3).
U arapskoj literaturi poznato je više djela pod ovim naslovom. S obzirom na to da nemamo drugih podataka teško je odrediti o kojem djelu je ovdje riječ.
Komentar kurʼanskog poglavlja an-Nabaʼ.
Kodeks s dva djela i to: Prijevod djela Ğawāhir al-fiqhiyya iz islamskog prava, koje je napisao Ṭāhir b. Salām b. Qāsim b. Aḥmad al-Anṣārī al-Hawārazmi, Namadpuš, umro 771/1369. godine (Up. Popara, Katalog GHB, IX, 5527). Drugo djelo jeiz iste oblasti, a napisao ga je Isḥāq b. ῾Abdullāh, umro 1037/1628. godine (Up. Lavić, Katalog GHB, XVII, 9698).
Kodeks od tri djela iz arapskog jezika. Prvo djelo je Kāfiya fī an-naḥw autora Ğamaluddīna Abū ‘Amra ‘Uṯmāna b. ‘Umara b. Abū Bakra Ibn al-Hāğiba al-Ḥāğiba, umro 646/1249. godine (Up. Jahić, Katalog GHB, VI, 3791/2); drugo djelo, al-Miṣbaḥ fi an-naḥv, napisao je Nāṣir b. ʻAbdussayyid al-Muṭarrizī, umro 610/1213. godine, a treće je Birgiwījevo djelo iz sintakse arapskog jezika (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 143/7).
Komentar nekog sažetka iz astronomije.
Risala na turskom jeziku, bez definisanog naslova ili teme.
Zbirka zakona i naredaba koje je sakupio šejhul-islam Abū as-Suʻūd Aḥmad b.
Muḥammad al-ʻImādi, umro 982/1574. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, II, 1727/2).
Skraćeni komentar djelu Talẖīṣ al-miftāḥ iz arapske stilistike. Napisao Masʻūd b,῾Umar b. ʻAbdullāh at-Taftazānī, umro 791/1389. godine (Up. Popara – Fajić, Katalog GHB, VII, 4234/2).
Još jedan primjerak djela Waṣiyyatnāma Birgiwī (Birgili).
Kodeks sa četiri djela i to: prijevod rječnika Tuḥfa-i Šāhidī, od nama nepoznatog prevodioca; risala o arapskoj metrici koju je napisao Abū ʻAbdullāh Muḥammad b. Ḥusayn Abū al-Ğaiš Ğayš al-Anṣārī al-Andalūsī, umro 626/1229. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 390/3); arapsko-turski rječnik u stihovima autora ʻAbdullaṭīfa b.
῾Abdulmağīda, Firište oġlu (Up. Popara, Katalog GHB, XVI, 9017) i perzijski rječnik od nama nepoznatog autora.
71. Muẖtaṣar ʻaqā’id (ﺪﺋﺎﻘﻋ ﺮﺼﺘﺨﻣ);112
72. Risāla fī ʻilm al-qirāʻāt (ﺕءﺍﺮﻘﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻲﻓ ﻪﻟﺎﺳﺭ);113 73. Šarḥ Šāṭibī (ﻲﺒﻁﺎﺷ ﺡﺮﺷ);114
74. Kitāb Ḍiyāʻ al-qulūb (ﺏﻮﻠﻘﻟﺍ ءﺎﻴﺿ ﺏﺎﺘﻛ);115
Kitāb Baḥr al-kalām fī uṣūl ad-dīn li Sayfuddīn (ﻝﻮﺻﺍ ﻲﻓ ﻡﻼﻜﻟﺍ ﺮﺤﺑ ﺏﺎﺘﻛ ﻦﻳﺪﻟﺍ ﻒﻴﺴﻟ ﻦﻳﺪﻟﺍ);116
Šarḥ Farā’iḍ li Sayyid (ﺪﻴﺴﻟ ﺾﺋﺍﺮﻓ ﺡﺮﺷ);117 77. Qaṣīda-i Šāṭibī (ﻲﺒﻁﺎﺷ ءﻩﺪﻴﺼﻗ);118
78. Risāla Tuḥfa min ʻilm al-faras ?(ﺱﺮﻔﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﻪﻔﺤﺗ ﻪﻟﺎﺳﺭ);119
Risāla min al-qirā’āt maʻa Qāḍī zāde risālasī maʻa Šarḥ Talẖīṣ al-miftāḥ fī ʻilm al-maʻānī wa al-bayān (ﺡﺮﺷ ﻊﻣ ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻩﺩﺍﺯ ﻲﺿﺎﻗ ﻊﻣ ﺕءﺍﺮﻘﻟﺍ ﻦﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻥﺎﻴﺒﻟﺍﻭ ﻲﻧﺎﻌﻤﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻲﻓ ﺡﺎﺘﻔﻤﻟﺍ ﺺﻴﺨﻠﺗ);120
Durra-i Šāṭibī wa ġayr risāla min al- Qirā’āt (ﻦﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﺮﻴﻏﻭ ﻲﺒﻁﺎﺷ ﻩﺭﺩ ﺕءﺍﺮﻘﻟﺍ);121
81. Manqūd ʻalā al-Maqṣūd min ʻilm aṣ-ṣarf (ﻑﺮﺼﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﺩﻮﺼﻘﻤﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﺩﻮﻘﻨﻣ);122
Kompendij nekog djela iz islamskog vjerovanja.
Risala o čitanju Kurʼana. Nije naveden autor, ni naziv djela.
Komentar poznatom djelu iz nauke o kiraetima. Osnovno djelo je napisao Abū Muḥammad Qāsim b. Firrūḥ aš-Šāṭibī, umro 590/1194. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 105).
Komentar djelu vjersko-poučnog sadržaja. Puni naziv komentara je Ḍiyā᾿ al-qulūb fī šarḥ Ğalā᾿ al-qulūb, a napisao ga je Isḥāq b. Ḥasan az-Zanğānī, umro 1100/1688. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, II, 1399/2).
Djelo iz islamskog vjerovanja, Na arapskom jeziku napisao Maymūn b. Muḥammad an-Nasafī, Abū al-Mu‘īn, umro 508/1115. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 608/2).
Djelo iz nasljednog prava pod nazivom Šarḥ al-Farā’iḍ as-Sirāğiyya al-musammā bi al-Farā’iḍ aš-Šarīfiyya napisao je as-Sayyid aš-Šarīf ‘Alī b. Muḥammad b. ‘Alī al-Ğurğānī, umro 816/1413. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, II, 1800/2).
Djelo u stihu iz nauke o čitanju Kurʼana (tağwīd) koje je na arapskom jeziku napisao Abū Muḥammad Qāsim b. Firrūḥ aš- Šāṭibī, umro 590/1194. godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 105).
Djelo pod ovim naslovom nismo mogli identifikovati.
Kodeks sa tri djela i to: risala iz tedžvida, odnosno o kiraetima, risala iz fikha pod naslovom Risāla-i Qāḍi Qāḍī zāde, čiji je autor Muḥammad b. Muṣṭafā Qaḍi Qāḍī-zāde, umro 1054/1635. godine (Up. Popara, Katalog GHB, IX, 5783) i komentar djela iz stilistike arapskog jezika pod naslovom Šarḥ Talẖīṣ al-miftaḥ, koji je napisao Masʻūd b. ʻUmar b. ʻAbdullāh at-Taftazānī, umro 791/1389. godine (Up. Popara – Fajić, Katalog GHB, VII, 4256).
Djelo u stihu iz nauke o čitanju Kurʼana (tağwīd). Na arapskom jeziku napisao Abū Muḥammad Qāsim b. Firrūḥ aš-Šāṭibī, umro 590/1194. godine godine (Up. Dobrača, Katalog GHB, I, 105).
Komentar na djelo al-Maqṣūd fi at-taṣrīf, iz morfologije arapskog jezika. Osnovno djelo se pripisuje Imamu-l-azamu Ebu Hanifi, dok autor ovog komentara nije naveden.
82. Ayyuhā al-walad šarḥ (ﺡﺮﺷ ﺪﻟﻮﻟﺍ ﺎﻬﻳﺍ);123
83. Sūdiya Ğūlistān (!) qīmat ġurūšī 80 (۸۰ ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ (!)ﻥﺎﺘﺴﻟﻮﺟ ﻪﻳﺩﻮﺳ);124 84. Muʻrib Iẓhār qīmat ġurūšī 20 (۲۰ ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ ﺭﺎﻬﻅﺍ (!)ﺏﺭﻮﻣ);125
85. Pand-iʻAṭṭār šarḥī qīmat ġurūšī 15 (۱٥ ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ ﻲﺣﺮﺷ ﺭﺎﻄﻋ (!)ﻯﺪﻨﭘ);126
86. Pand-i ʻAṭṭār wa Šāhidī mağmaʻ qīmat ġurūšī 15 (ﻢﺠﻣ ﻱﺪﻫﺎﺷﻭ ﺭﺎﻄﻋ (!)ﻯﺪﻨﭘ ۱٥ ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ (!));127
87. Ḥalabī kabīr qīmat ġurūšī 28 (۲۸ ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ ﺮﻴﺒﻛ ﻲﺒﻠﺣ);128 88. Parīšān qīmat 5 (٥ ﺖﻤﻴﻗ ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ);129
89. ʻAṭṭā ṣihār (?) ʻaqā’iddan qīmat ġurūš 40 (ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ ﻥﺩ ﺪﺋﺎﻘﻋ ؟ﺭﺎﺤﺻ ﺎﻄﻋ ٤۰);130
90. Muršid rawḍāt ğannāt Birgiwī wa ġayruhū qīmat ġurūš 15 (ﺕﺎﺿﻭﺭ ﺪﺷﺮﻣ ۱٥ ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ ﻩﺮﻴﻏﻭ ﻱﻮﻛﺮﺑ ﺕﺎﻨﺟ);131
91. Ustuwānī qīmat ġurūš 8 (۸ ﻲﺷﻭﺮﻏ ﺖﻤﻴﻗ ﻲﻧﺍﻮﺘﺳﻭﺍ);132 92. Munlā Ğāmī ğild qīmat 18 (۱۸ ﺖﻤﻴﻗ ﺪﻠﺟ ﻲﻣﺎﺟ ﻼﻨﻣ);133 93. Mağmaʻ qīmat 1 (۱ ﺖﻤﻴﻗ (!) ﻢﺠﻣ);
94. Dalā’il al-ẖayrāt wa ḥizb al-aʻẓam ğild qīmat 17 ((!) ﻞﺑﺰﺟﻭ ﺕﺍﺮﻴﺨﻟﺍ ﻞﺋﻻﺩ ۱۷ ﺖﻤﻴﻗ ﺪﻠﺟ ﻢﻈﻋﺍ);134
Komentar kraćem djelu iz područja etike pod nazivom Ayyuha al-walad autora Abū Ḥāmida Muḥammada al-Ġazālīja. Djelo je bilo veoma popularno i koristilo se kao udžbenik u našim medresama. Na ovo djelo je napisan veliki broj komentara.
Završno s ovim djelom ispisan je prvi dio ove biblioteke. Na kraju ovog dijela prepisivač je naznačio da spisak završava sa 86 kodeksa i da ih je ubilježio Mehmed mula Mestvica, pisar u sudu u Sarajevu. U nastavku je istim rukopisom dopisano još trinaest djela. Uz ova djela navedena je i vrijednost u grošima, što je, inače, bio običaj kod popisa zaostavštine, a što nije navođeno u prvom dijelu ovoga popisa. Piščeva bilješka glasi:
ﺪﺷ ﺪﻴﻗ ﻪﻠﻳﺍ ﻢﻠﻗ ﻂﺧ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻱﺍﺮﺳ ﻪﻤﻜﺤﻣ ﻞﻔﺤﻣ ﺐﺗﺎﻜﻟﺍ ﻪﺠﻳﻮﺘﺴﻣ ﻼﻣ ﺪﻤﺤﻣ ﺭﺩ ﺲﻴﻔﻧ ﺐﺘﻛ ﺪﻠﺟ ﻲﺘﻟﺍ ﻥﺎﺴﻜﺳ ﺰﻜﻟﺎﻳ
.ﺭﻭﺪﻴﻧﺎﻴﺑ ﻲﻏﻭﺪﻟﻭﺍ ﺰﺑ
Komentar djela Ğulistān. Autor komentara je Aḥmad as-Sūdī al-Bosnawī.
Djelo iz sintakse arapskog jezika (Up. Jahić, Katalog GHB, VI, 3787/2).
Komentar djela Pand-i ʻAṭṭār koje je na perzijskom jeziku napisao Farīduddīn ʻAṭṭār.
Nije nam poznat autor ovog komentara.
Djelo Pand-i ʻAṭṭār zajedno s rječnikom Luġat-i Šāhidī u istom kodeksu.
Šira verzija komentara na djelo Munya al-muṣallī iz islamskog prava. I osnovno djelo i komentar napisao je na arapskom jeziku Ibrāhīm b. Muḥammad b. Ibrāhīm al-Ḥalabī al-Ḥanafī, umro 956/1549 (Up. Popara, Katalog GHB, IX, 5487).
Neuvezani listovi nekog djela.
Neidentifikovano djelo iz islamskog vjerovanja.
Djelo Rawḍāt al-ğannāt fī uṣūl al-iʻtiqādāt napisao je Hasan Kafija Pruščak, a dugo vremena je pripisivano Birgiwīju.
Djelo Fawāʼid al-amālī wa farāʼid al-laʼāli, poznato pod skraćenim nazivom Ustuwānī napisao je učenik Muḥammad-efendīje b. Aḥmada Ustuwānīja na osnovu njegovih predavanja. Djelo je služilo kao udžbenik u medresama i mektebima.
Vjerovatno se radi o djelu al-Fawāʼid aḍ-ḍiyāʼiyya iz gramatike arapskog jezika. Autor djela je Nūruddīn ῾Abdurraḥmān b. Aḥmad Nūruddīn al-Ğāmī, umro 898/1492. godine.
Zbirka dova.
Historijat i djelovanje Gazi Husrev-begovog mekteba, koji je osnovan prvom vakufnamom iz 1531. godine, svojim radom i značajem zaslužuje mnogo više pažnje nego što je dobio od strane istraživača naše kulturne histo- rije, posebno prosvjetnih prilika u Sarajevu u XIX stoljeću. O tome svjedoče biografije i bogate lične biblioteke dvojice muallima ovoga mekteba, hadži hafiza Jusuf-efendije i njegovog sina hadži Ibrahima Hakkija, koji su po prvi put u ovom radu predstavljeni našoj javnosti. Popis njihovih biblioteka priložen u dodatku je dokaz prisutnosti relevantne i tematski raznolike lite- rature koja je bila prisutna u jednoj ulemanskoj sarajevskoj porodici u prvoj polovini XIX stoljeća. Činjenica da su do danas sačuvana samo tri kodeksa iz ovih biblioteka dodatno rasvjetljava razmjere stradanja i propadanja pisanog naslijeđa u Bosni i Hercegovini u posljednja dva stoljeća.
Berat ; GHB, A-3706/TO
Kassam defter; GHB, 4970/TO
Berat ; GHB, A-3707/TO
Kassam defter; GHB, A-4971/TO
Popis biblioteke hadži hafiza Jusuf-efendije A-4155/TO
Tezkera kajmakama Gazi Husrev-begovog vakufa; GHB, A-4167-TO.
Gazi Husrev-bey's maktab, founded by the first endowment chart from 1531, remained a relatively modest part of the largest vakf in Bosnia and Her- zegovina. Some information is known about the building itself, while there is little information about the muallims and the work of this maktab. There is still a period of 200 years for which we do not have reliable data on maktab muallims. The documents presented here about the three so far unknown muallims fill this void to a certain extent and testify about the high ranking of this institution and the education of its muallims. The paper presents original documents on the life and work of the unknown muallims of Gazi Husrev- bey's maktab, hajji hafiz Yusuf-effendi and his son Haji Ibrahim Hakki. Their private libraries were also presented, and on the basis of kasam defters and other documents, data on this ulama family from Šejh Feruh mahale in Sara- jevo in the XIX century were supplemented.