PREDAVANJA MESNEVIJE I MESNEV1HANI U SARAJEVU
Dolazalk vlasti osm ansikih Turaka na Balkan i u Bosn i zn ač io je ulazak ovih krajeva u islamslku kul t urn u sfer u, koja je kao nas- ljede ostala do danas prisutn a u s vim vidovima života stanovnistva Balkana, muslimanskog i nem uslim anskog.1 Veliki dio tog nasljeđa preinijeli su dervišk i redovi (tarikati), m eđu njim a i tarik at mev- levija. Kako je već poznato, aktivnost mevlevi ja odvijala se u zn aku osnivača tarikata Dželaluiddina Rum ija i njegova epohalinog filozof-
sko-pjesničkog djela Mesnevije.12 Za p raćenje filozofskog učenja Ru-
mijeva, izloženog u šest svezaka Mesnevije, bilo je potrebno im ati
šira obavješ tenja, znanje i obrazovanje. Stoga je ovaj tarik at svoje
učenje razvijao uglavnom u u rb a nim sredinam a. Mi ćem o se u ovom
kratkom napisu ograničiti na Sarajevo, kao obrazo vni i k u ltur ni centar Bosne, i koliko nam dostupni izvori govore, izni j e t i neka obav-
ještenja o predavanjim a i predavač im a Mesnevije (mesnevihanima) u Sarajevo, tokom m inulih nekoliko stoljeća do danas.
Polovinom XV stoljeća, prije potpunog pada Bosn e pod vlast Osmanlija (1463), oni su diržali u svojoj vlasti dobar dio Bosne. Tadašnji tur ski krajiški vojvoda tzv. Zapadanih strana Isa-beg Isha-
* U posljen je dvije godine (1985 i 1986) Turca su održali dva svo- ja nacionaina kongresa u Konji posvećena Mevlana Dželauddinu Rumiju, pjesniku i filozofi iz XIII stoljeća, autoru velikog filozofskog pjesničkog djela Mesnevije. Ove godine, tačnije od 3. do 5. maja 1987., Seldzuč ki univerzitet u Konji (Selčuk Universitesi) organizovao je Prvi međunarod- ni kongres o Mevlani (I Milletlerarasi Mevlana Kongresi — First Inter national Congress of Mevlana) također o Konji, na kome je proditano otko 40 referata. Na ovom kongresu su uzeli udesce, osim turskih, nauč- nici iz zemalja Evrope, Amerike i Afrike. Jugoslavija je bila zastupljena sa pet učesni ka. Ovaj rad predstavlja neznatan dopunjen referat pro- čitan na spomenutom kongresu.
1 Ti utjecaji su vidljivi u jeziku (posebno narodnom govoru punom turcizama), kulturi stanovanja, odijevanja, pripremanju hrane, narodnim običajima vezanim za razne prilike života i rada. Čini se da su ovi ut- jecaji u narodnim govorima najprisutniji. Vid.: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, »Svjetlost« Sarajevo, 1965.
la O Dželaluddinu Rumiju napisano je kod nas i u svijetu, na ročito u novije doba, priličan broj radova. UNESCO je Mevlanu uvrstio među velikane svijeta čije jubileje obilježava. Čini se da je ta činjenica bila poticajna i za Turke, pa su organizovali dva nacionaina (1985 i 1986) i jedan međunarodni (1987) kongres o Mevlani.
ković , kasn ije bosanski sandžakbeg ( 1464— 1469), podigao je na lo- kalitetu Bendbaši u već form iranom gradu Sarajevu konač ište (mu - safirhanu) za putn ike i trgovce. To kon ačiste je ujedn o služilo i kao zavija (mala tekija), a u njegovu sastavu bila je jo š staja za konje i dvorište. Isa-beg Ishaković je to uz ostale objekte i zemiljišne povrsine, koje se u njegovoj vaku fnami p o im e ic e nabrajaju, uva- kufiio i vakaf namu legalizirao m jeseca džum adelula 866. (1. II — 3. II 1462.) godine.2
Legaliziranje vakufname je posljedn ji vakifov čin. Prije toga, a u ovom sluč aju i nekoliko godina ranije, jer se radi o bogatom vakufu, m oralo se pristu p iti kupovanju zem ljišta, izgradn ji ob- jekata i priprem i svega što treba vakufiti. Prem a tome, od 1462. g. postojao je Isa-begov vakuf i zavija kao dio tog bogatog vakufa u Sarajevo. Međ u tim, za nju se iz ričito ne kaže da je mevlevijska, kao sto je rečeno za tekiju ovog vakifa, koju je podigao u Skoplju, ikao se, b aš zbog toga sto je riječ o istom vakifu, može sa dosta sigur n osti uzeti da je i ovo bila mevlevijiska zavija. Prema tome, može se kazati da je to bila m usafirhana, koja je ujedno bila i za vija mevlevijskog tarikata. Ovo će nam sasvim ubjedljivo potvrditi i bilješka o prepisu (kolofon) jednog krasn og prim jerka Mesnevije, poznatog pjesnič kog djela Mevlana Dželaluiddina Rum ije (1207—1273), utem eljitelja mevlevijskog sufijskog tarikata. U toj bilješci se dos- lovno kaže: »Prepis ovog lijepog p rim jerka knjige, kojoj ravne nema, završen je uz pomoć božje dobrote na ovako lijep i dopadljiv nač in , slomlje nim i slabim perom najnem oćnijeg sirom aha, Mevlanina slu- ge, dervisa M uhammeda, mevlevije, Bosanca, u novoj zaviji koja je za mevlevijske derviše u bogomštićenom Sarajevu izgrađena i ob- novljena, a to je bilo 1058 (1648) godine«.3
2 U vakufnami se spominju slijedeći objekti i zemljišne površine: most na rijeci Miljacki, mlinovi, jedna mezra, banja, dovedena izvorska voda, han, dućani, nekretnine (akar), vrt, vinogradi, njive Hleb selište, Vrti, Selište i Podine, mezre u blizini Podina, zemljišna dobra zvana Jon- dzaluk atik (Staro djetelinište) u Varoši, Zagornica, Međuputnica, Nisput- nica, Bilavica, vodenica na potoku Koševa, dvije mezre kraj potoka, vo- denica u selu Bolni, jedna mezra ispod te vodenice, dvije mezre iznad vodenice, vodenice na rijeci Željeznici (danas Fojnica) u nahiji Visoko, mezra zvana Luka u blizini sela Ljubogoste, mezra Brus sa gajem, zem- Ijište u blizini tamnice.
Kao što se vidi, neki objekti nose turske nazive, dok su drugi zadr- žali domaće, narodne nazive.
Vid.: Vakufnama Isa-bega, sina pokojnog Ishak-bega iz 1462. g., u knjizi Vakufname iz BiH, XV i XVI vijeka, orijetalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985, str. 9—26.
3 In nusha-i dilpezir we kitab-i (adimunnazir be mededkari-yi feyd-i Barf bedin tarz we uslub we tarh we tawr-i mergub ihtitam yaft be
qalem-i šikeste raqam-i ad af al-fuqara we bende-i Mewlana derwiš Mu
hammed el-mewlewi el-Bosnewi d er zawiye-i gedide ki berayi derwišan-i mewlewiyye der mahruse-i Saray el-mahmiyye bina' we ihya' sude we kane zalike senete 1058«.
Primjerak prepisa Mesnevije, iz koje je uzeta ova bilješka, nalazi se u vlasništvu dr Fehima Nametka iz Sarajeva; na bilješku mi je uka- zao sam vlasnik ovog divnog rukopisa, na čemu mu se od srca zahva- ljujem.
O voj jasnoj bilješci n ije potrebno posebno objašnjenje. Treba ipak naglasiti da je ova tekija obnovljena u p rv o j po lovin i 17. sto ljeća. M ehm ed M ujezinović kaže da ju je ob n ovio neki Mahmud, koji je um ro 1650; pokopan je potkraj hadži Sinanove tekije, a na natpisu n jego vo g nišana sto ji da je sagradio mevllevijsku tek iju.3a
Poznati turski putopisac E vlija Čelebi 1659. godine, dakle de setak godina kasnije, prilikom putovanja kroz naše k ra jeve i boravka u Sarajevu, zanesen ljepotom ove građevine, opisuje je pretjerano uljepšano, za njenog šejha kaže da je učen čovjek, a za najbašu Mustafiu da je odličan kaligraf.
Isa-begova musafirhana i m e v le vijs k a tek ija stradavala je više puta, a n ajviše u velikom požarni što ga j e potp alio princ Eugen Savojski, austrijisk i vojskovođa, u poznatom prodorni u Bosnu 1697. godine, kada je gotovo čitavo. Sarajevo spaljeno i poharano.4
Mevlevijiski der viški red je, po našem m išljen ju, najintelektual n iji red. Mevlevijlski šejhovi su m orali b iti učeni da bise kvalifiko vano m ogli tum ačiti filo zo fiju Ru m ije i Mesnevi j e svojim sljedbeni cima. Upada u oči i činjenica da su m nogi pjesn ici Bosne osman skog vremena, dakle intelektualna elita, bil i pripadnici m evlevijskog tarikata. N avedim o kao p rim jer neke od njih, n a ' prvom mjestu Derviš-pašu B ajezidagića M ostarca (Mostar 1552. — Budim 1603). On je bio učenik Sudije Čajničanin a, poznatog kom entatora p erzij skih klasičnih djela: Šejh Sadijeva B ustana i Gulistana, Džel aluddin Rum ijeve M esnevije i H afizova Divana. Derviš-paša je jedan od naj većih bosanskih pjesnika turskog perioda, uz to visoki osmanski dostojanstvenik, kako mu i titula kaže, te velik i vak i f svog rodnog Mostara. Prem a podacim a F evzije B lagajca ostavio nam je u nas ljeđe svoj bogati pjesnički opus: divan pjesam a na turskom, divan na perzijskom , hvalospjev rodnom M ostaru i p re p jev pjesničkog djela Sehaname pjesnika Bennaija, perzijskog pjesnika iz 15. sto ljeća (pogubljen 918/1512. g.), k o je je po naređenju sultana Murata I I I (1574— 1595) prepjevao na turski i nazvao Murad-name.5 M anji dio njegova stvaralaštva sačuvan je d o naših dana.
Šejh F evzija Blagajac Mostarac iz p rve polovin e 18. stoljeća (umro 1747) bio je šejh m evlevija. On nam je ostavio vrijedn o kn ji ževno d jelo Bulbulistan na perzijskom jeziku k o je j e napisao po uzoru na Šejh S adijin Gulistan.5a
I Fadil-paša Šerifović se odužio zavičaju davanom pjesam a na turskom jeziku i bogatim vakufom u kome od ređu je i sredstva za predavanja M esnevije u Mevl evijsk oj te k iji na Bendbaši u Sarajevu.5b
3a Vid.: Mehmed Mujezinović, Musafirhana i tekija Isa-bega Isha kovića u Sarajevu, Naše strane — Godišnjak Zavoda za zaštitu spome nika kulture SR BiH, I II, Sarajevo, 1955, sir. 245—252.
4 Isto, str. 246.
5 Vid.: Šemsuddin Sami, Qamus al-a'lam, II, Istanbul, 1889, s. 1357. 5a Više vidjeti: Fevzi Mostarac, B ulblistan, prevod Džemala Ćeha
jića, Svjetlost, Sarajevo, 1973 (uvodna studija).
5b Vidjeti: Fehim Nametak, Fadil-paša Šerifović, pjesnik i epigrafi čar Bosne, Orijentalni institut, Sarajevo, 1980. (uvodna studija).
Kad govorim o o predavanjim a M esnevije u Sarajevu, treba na pomenuti ovo: ne m ože se za sada tvrd iti da je postojala nepre kidna aktivnost »kazivanja« M esnevije, ali se m ože tvrd iti da je postojala tradicija predavanja koja se stoljećim a održala do danas.
N a jsta riji »m esnevihan« (predavač M esnevije) za koga se po uzdano zna je Tevekkuli-dede. Prema Bašagiću,6 jednom od osnivača jugoslovenske orijentalistike, živio je u p rvoj polovin i 17. stoljeća (je r mu je učenik Dibrali Vedždi-dede um ro 1080/1669). T e v e k u li-
-dede je učenik Šejha Atik-dedea koga je naslijedio i u M evlevijsk oj tek iji na Ben dbaši u Sarajevu tamučio M esneviju do sm rti. Umro je u Sarajevu i sahranjen u haremu Careve džam ije.7
Drugi predavač Mesnevi je (mesnevihan) za koga se pouzdano zna je šejh Abdulfettah. O njem u kao mesnevihanu saznajemo iz epitafa uklesanog na nišanu. U tom natpisu od šest bejto va (12 polustihova) nepoznati autor u drugom i trećem bejtu nas obav ještava:
. . . O vaj najveći učenjak, šejh m evlevija, Uglednik, učenjak koga svako hvali, O tkrivao je tajne Mesnevije,
Ova knjiga postade dokaz njegove u čen o sti.. .«8
Um ro je u Sarajevu 1121/1709-10. g. i bio pokopan u m evlevij skom groblju tekije na Bendbaši.9
Treba istaknuti da nisu samo m evlevijski šejhovi tum ačili Mes neviju. Iz usmene predaje u Sarajevu saznaje se da su M esneviju
»kazivali« učeni lju di k o ji nisu uopće pripadali nekom tarikatu, i na raznim m jestim a, a ne samo u tekijam a.10 Tako na prim jer:
Muhammed Em in Isević,11 član učene sarajevske porodice Is e vića, n ije bio pripadnik tarikata, a držao je niz godina predavanja iz M esnevije u B akr-babinoj džam iji na Atm ejdanu u Sarajevu. B io
6 Bašagić Savfet-beg, sa pseudonimom Mirza Safvet, rođen u Ne- vesinju 1870. godine. Pjesnik, istoričar, osnivač moderne jugoslovenske orijentalistike. U novije vrijeme izdata su mu izabrana djela. Umro u Sarajevu 9. marta 1934. godine i sahranjen u haremu Begove džamije. Više o Bašagiću vid.: Dr. Savfet-beg Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u is lamskoja književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1986, Pogovor, str. 245—315.
7 Isto, str. 107— 108.
8 O efzal-i fuzala yani šeyh-i mewlewiyan.
Šerif ve alim we memduh-i bendegan-i Ilah.
O idi kašif-i esrar-i Mesnewi-yi šerif. Kemal-i fazlina olmišdi bu Kitab guwah...
Mehmed Mujezinović, Musafirhana i tekija Isa-bega Ishakovića u Sarajevu, Naše strane I I I, 248.
9 Muhammed Enveri Kadić, Kronika, (rukopis u Gazi Husrev-bego voj biblioteci), sv. V, str. 73.
10 Za većinu podataka iz usmene predaje o kazivačima Mesnevije zahvalan sam hadži Fejzullahu Hadžibajriću i posebno hafizu Mahmutu Traljiću iz Sarajeva.
11 O ovom učenom i buntovnom kadiji iz sarajevske ulemanske
porodice Isevića, čiji je rodonačelnik Isa ef. živio u 17. stoljeću, više vi
djeti u: Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima >>Svjetlost<< Sarajevo 1973 str.555
je dobar znalac perzijskog jezika. Kada je um ro 1816. godine, nas tala je u Sarajevu uzrečica: »U m ro Isevija, završila se M esnevija«.
M esneviju je kazivao i Mustafa efendija U č a mbarlić, ko ji ta kođer n ije b io u tarikatu, p rije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine.
U n o vije doba učeni Mehmed Džemaluddin Čaušević12 tumačio je M esneviju više od 20 godina, n a jp rije u M evlevijsk oj tekiji na Bendbaši, a od 1917. g. do 1933. u kući M ustafe (hadži Mujage) Merhem ića u Sarajevu.13 Iza toga je nastao u tom e jedan prekid (uzrokovan razilaženjem između Čauševića i M erhem ića u nekim principijeln im pitanjim a) k o ji je trajao oko deset godina. U među vremenu je Čaušević umro (28. I I I 1938. g.), a onda je od 1943. g. Mesneviju počeo »kazivati« hadži Mujaga M erhem ić u svojoj kući (UL 6. novem bra) i to je trajalo do 1958. g., to jest gotovo do nje gove sm rti 1959. g. Iz a toga je ponovo nastao jedan prekid ko ji je također tra ja o oko deset godina. Tu davnu tradiciju je obnovio i kazivanje M esnevije otpočeo šejh Fejzullah H adžibajrić, u pros torijam a nakšiben dijske tekije Nadm ilni u Sarajevu. Ta aktivnost traje o k o petnaest godina. "N a taj način se nastavlja tradicija »ka zivan ja« M esnevije u Sarajevu, stara preko 300 godina. Rezultat pre davanja šejha Fejzullaha H adžibajrića je izlazak iz štampe I i I I sveske prijevod a i komentara M esnevije na srpskohrvatskom jeziku, ko ji su, eto, sada pristupačni širem krugu čitalaca.
12 Mehmed Džemaluddin Čaušević, rođen 1870. g. u Arapuši kod Bo sanske Krupe. Obrazovao se u medresi u Bihaću, a onda u Istanbulu, gdje je nakon 15 godina školovanja uzeo idžazet (diplomirao) na Darul- fununu. Nakon povratka u domovinu, 1903. g. postavljen je za profesora arapskog jezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu. Postaje i član Ulema medžlisa (vrhovnog vjerskog tijela Islamske zajednice) pa profesor Še rijatske sudačke škole (Mekteb-i nuvvab). 1913. g. izabran je na položaj reisa (reisul-ulema — vrhovni vjerski poglavar) Bosne i Hercegovine. Umi rovljen je 1930. g. Izdavao je list »Tarik« (1908— 1910), kalendar »Mekteb« (1906-7 i 1907-8). U vlastitoj nakladi štampao je više svojih i knjiga drugih autora vjerskog sadržaja i to arebiocm, arapskim pismom koje je sam usavršio i prilagodio za pisanje tekstova na srpskohrvatskom jeziku. Sara đivao je u muslimanskim listovima u razdoblju od 1905 do 1938. g. Umro je u Sarajevu 28. I I I 1938. i pokopan u Haremu Begove džamije.
13 Mustafa Hadži Mujaga Merhemić (4. I 1877 — 23. I I I 1959). Sve svoje obrazovanje i veliku učenost stekao je u rodnom Sarajevu vlasti tim trudom i prirodnom darovitošću. Završio je Merhemića medresu, a dalje se usavršavao pred Mustafa Nedžati ef. Hadžihalilovićem, dobrim poznavaocem orijentalnih jezika (arapskog, turskog i perzijskog) i šeri atskog prava. Hadži Mujaga nikada nije bio u kakvoj službi, živio je od prihoda vlastitog posjeda, ali je neprekidno bio aktivan u naučnim i kul turnim tokovima grada Sarajeva. Isticao se naročito dobrim poznavanjem tesavvufa i perzijskog jezika.
S U M M A R Y
LECTURES ON M ESN EVI IN SARAJEVO
B e fo r e th e fin a l co n q u est o f B o s n ia by th e T u rk s , a g rea t p a rt the te r r ito r y had a lread y b een u nd er th e ir ru le. At th e tim e w hen the w hole region w as d efin itiv ely co n q u ered , S a r a je v o had a ll the c h a r a c te r is tic s o f a tow n as re g a rd s its u rb a n , ec o n o m ic an d cu ltu ra l a sp e cts. T h e fo u n d er of S arajev o ,, the duke of K r a jin a , and la te r th e fir s t B o sn ia n san d zakb eg Isa b e g Is h a k ović (1464— 1469), had alread y b u ilt and p re p a re d h is ric h w a q f o f S a r a je v o . In F e b ru a ry 1462, i.e. a y ea r and h a lf b e fo re th e d efin itiv e co n q u e st o f B o s n ia by th e O tto m a n s, h e legalized h is w aq fn am a. H is r ic h w a q f also included a tek y a o f th e M evlevi o rd er a t B a n tb a ša in S a r a je v o , and fro m th a t m o m en t th e M evlevi d erv ish o rd er (ta riq a t) ca m e in to e x iste n ce in th e s e re g io n s . In th is a rtic le th e tr a d itio n o f le ctu rin g on M esnevi, a fa m o u s philo so p h ic-p o e tic a l w o rk by M ew lana Jela lu d d in R um i ( X l l l t h c.), w ho w as th e id eo lo g ical fo u n d er of M evlevi ta r iq a t, is e sp ecia lly d iscu ssed . A ccord ing to w ritte n so u rces, th is a rtic le esta b lish e d as fa c t th a t th e tr a d itio n o f » n arratin g « M es nevi ex isted in S a r a je v o fro m th e seco n d h a lf o f th e X V I I t h ce n tu ry and is still co n tin u ed . A ccord in g to d o cu m en ts or o ra l tr a d itio n , the n a m es and th e tim e o f w o rk of som e le c tu r e r s on M esnevi a re d eterm in ed . T h is is ev id en ce th a t in sp ite of a b ro k e n co n tin u ity o f tra d itio n o f le ctu re s on M esnevi, th e co n tin u ity o f th a t tra d itio n ex isted and h as b ee n k ep t u n til now .
