Bosansko-hercegovačka astronomija osmanskog perioda je ponajprije praktična astronomija. Orijentisana isključivo prema vjerskim potrebama, za izračunavanje tačnog vremena pojedinih dnevnih molitvi, početaka mjes eci, odnosno proračuna kalendara, njen se djelokrug kod većine naših as tronoma svodio na praktičnu upotrebu instrumenata i tablica. O interesu za druge oblasti astronomije teško se šta može reći. Neke naznake se možda mogu postaviti na osnovu podataka što ih donosi Mula-Mustafa Bašeski u svom ljetopisu1 o javnim predavanjima što su održavana u Gazi Husrev- begovom mektebu, mada danas nije moguće ništa određenmo reći o njiho vom sadržaju. Vjerovatno da ona nisu prelazila okvire praktične astrono mije.
S obzirom na značaj praktične astronomije u životu islamske zajednice broj pojedinaca koji se njome bave nije veliki. Tako na primjer, u drugoj polovici XVIII stoljeća, prema podacima iz Bašeskijina ljetopisa, astro nomijom se u Sarajevu bavi tek nekolicina od kojih se samo za dvojicu i to Ibrahima Muzaferiju i Mehmeda Raži Velihodžića može reći da su istinski poznavaoci poraktične astomomije2.
Poznato je da su njih dvojica izrađivali godišnje kalendare - takvime i po njima su bili nadaleko poznati. Njihovo je, međutim, bavljenje astro nomijom, kako bismo danas kazali „amatersko" , bez ikakve veze sa nekom astronomskom opservatorijom ili pak nekom drugom srodnom instituci jo m .
*) Ovo je dio magistarskog rada koji je pod naslovom „Mjerenje vremena u doba turske uprave u Bosni i Hercegovini" odbranjen na postdiplomskom studiju „Filozofija znanosti" Sveučilišta u Zagrebu u toku 1985. godine. Prijatna je dužnost na ovom mjes tu se još jednom zahvaliti prof. dr Žarku Dadiću sa Zavoda za povijest znanosti JAZU kao mentoru, te dr Đuri Basleru, Fejzullahu Hadžibajriću, bibliotekaru Gazi Husrev- begove biblioteke, dr Muhammedu Hadžijahiću, Alainu Brieuxu sekretaru Societe Inter nationale de l'Astrolabe i Davidu Kingu profesoru istorije arapske nauke na New Yorku University, koji su svaki na svoj način doprinijeli mojim istraživanjima praktične astro nomije u Bosni i Hercegovini i njihovoj sintezi datoj u ovoj magistarskoj radnji.
1) Mula-Mustafa Sevki Bašeski, Ljetopis, Sarajevo 1968, str. 137.
2) J. Mulaomerović, Astronomija u djelima bosanskohercegovačkih autora 18. stol jeća, Radio Sarajevo - Treći program, 36, Sarajevo 1982, str. 423-432.
Prvo institucionalizovano astronomsko zanimanje u Bosni i Hercegovi ni je za muvekkita. To je pojedinac koji radi u muvekkithani (sahatnici), a zaduženje da se brine o određivanju početka vremena za pet dnevnih molit vi 3. Pored toga on je izrađivao i takvim (kalendar), bilo mjesečni, bilo godišnji, a vodio je brigu i o tačnom dnevnom vremenu 4. O ostalim zaduženjima u okviru muvekkitske službe saznajemo iz jedne bilješke sadašnjeg muvekkita Fejzullaha Hadžibajrića, koju mi je ljubazno ustupio dr Muhammed Hadžijahić. Muvekkit Gazi Husrevbegove muvekkithane imao je slijedeće dužnosti:
1. Navijanje sahat-kule
2. Ajarenje ala turka sahata
3. Pravilno iskucavanje sahat-kule
4. Regulisanje satova u muvekkithani
5. Čuvanje instrumenata za utvrđivanje ala-turka vremena (rub' tahta)
6. Stručna biblioteka, arhiv i levhe
7. Devri daim
8. Mjesečna vaktija
3) Postoji pet dnevnih vremena za molitvu ili dnevnih namaza (evkati-hamsu). To su: Sabah (fedžr), podne (zuhr), ikindija (‘asr), akšam (magr'ib) i jacija (iša'). Vrijeme molitve nije tačno fiksirano nego je to jedan vremenski interval, koji je podijeljen na pet segmenata. „Najpreporučljivije" vrijeme za molitvu je početak vremena za taj namaz (vaktu-l-fadile). I u slijedeća dva vremenska segmenta može se vršiti molitva, u četvrtom se ne preporučuje, a u petom je to grijeh jer je taj interval toliko kratak da se molitva započeta u njemu ne može u njemu i završiti.
Počeci vremena pojedinih namaza su slijedeći:
Podne namaz počinje odmah iza kulminacije sunca, 1-2 minute poslije, kada sunce izađe iz meridijana.
Ikindija nastaje kada je vodoravna sjena (s) uspravnog predmeta veća za jednu duž inu samog predmeta (b) od vodoravne sjene tog predmeta u podne (so), tj. kada je s=so
+ b. Ovo je stanovište hanefijske škole koje je i u Bosni i Hercegovini prihvaćeno. Post
oji i drugo stanovište (o tome šire u: D. A. King, Afourteenth Century Tunisian sundial for regulating the times of Muslim prayer (Appendix B: A note on the definitions of the times of for the daytime prayers in Islam), Prizmata, Wiesbaden, 1977, str. 187-2021, posebno str. 193-196).
Akšam počinje kad gornji rub sunca potpuno zađe za horizont mjesta.
Jacija nastaje kada sa zapadnog neba nestane bjelila. I po pitanju ovog namaza ima različitih mišljenja (šire o njima u radu navedenom na kraju ove bilješke).
Vrijeme za sabah namaz traje od rađanja prve zore do trenutka prije samog izlaska
sunca.
(Prema: M. Kantarđžić, „0 takvimu“, Glasnik Vrhovog vjerskog starješinstva IVZ,
III, 8-12, Sarajevo, 1935, str. 520-533)
4) Ako je uz muvekkithanu bila i sahat-kula, kao što je to slučaj u Sarajevu kod Gazi Husrev-begove muvekithane, onda se muvekkit brinuo i o „namještanju" sata, jer je „ala turka" sat dvanaesti dio dnevne sunčeve putanje, a ona je svaki dan drugačija, pa se i sat svaki dan mora „popravljati". Ponekad su i čovjeka koji se brinuo samo o „popravci" sata nazivali muvekkit, kao što je to bio slučaj u Jajcu.
9. Ramazanski fenjer - imsak i iftar
10. Utvrđivanje iznosa sadakai-fitra.5
U početku se vrijeme određivalo pomoću rub' tahti (astrolab- kvadranata), a kasnije se nabavljaju oktanti i sekstanti.
Određivanje vremena nije bilo zanimnje isključivo zvaničnih muvekkita,
„profesionalaca". Oni se kao takvi javljaju dosta kasno, polovinom XIX stoljeća, a potreba za tačnim vremenom molitvi i islamskih vjerskih prazni ka osjeća se istovremeno sa uspostavljanjem osmanske vlasti i prihvatan- jem nove vjere od strane domaćeg stanovništva. U početku su za ovaj po sao dolazili u naše krajeve obučeni pojedinci po nalogu šejhu-l-islama iz Carigrada ili rumelijskog kadi-askera6. Kasnije su školovanjem u Carigra du i drugim centrima Carstva i domaći ljudi savladali metode za određivanje tačnog vremena pomoću rub' tahti. Po povratku u Bosnu to je znanje prenošeno, tako da se širio krug ljudi koji su bili upućeni u taj "nauk“. Međutim, i među njima je bilo razlike. Tako je bilo pojedinaca koji su znali sve o kvadrantu, neki su znali upotrebljavati obe strane kvadranta (oni koji su završili više škole) a neki samo praktičnu upotrebu prednje strane (rub1u-l-mukantarat)7. Među posljednjim bilo je čak i samoukih8. Među takvim „muvekkitima" svakako je najviše bilo vjerskih službenika. Iz djelovodnog protokola bivšeg Vakufsko-me'arifskog povjerenstva i u Gradačcu vidi se da je 1909. godine hafiz Sejfullah-ef. Tufekčić bio i imam, i muallim, ali i muvekkit9.
Tamo pak, gdje ni njih nije bilo, regulisanje vremena molitve bilo je pre pušteno muezzinima džamija koji su koristili tehnike narodne astronomije, kao što je posmatranje dužine sjene vertikalnog predmeta tokom dana.
Muvekkithane su u Bosni i Hercegovini osnivali ili vakufi ili bogati sul- tanovi namjesnici. Obično je to bilo u rezidencijalnim mjestima ili većim
5) Mada se ovdje ne navodi može se sa sigurnošću tvrditi d a je i određivanje pravca kible bila jedna od dužnosti muvekkita, kako je to, uostalom, bilo uobičajeno i kod dru gih islamskih naroda. To na neki način potvrđuje i jedna kibletnama (mada novije izrade) koja se nalazi među ostalim instrumentima u muvekkithani. Način na koji se ranije određivao pravac prema Mekki kod nas prilikom gradnje džamija bilo bi vrlo interesantno istražiti s obzirom na pogrešnu orijentaciju većine džamija. O određivanju pravca Kible vidjeti u: David A. King „Makka (4. As the centre of the world), u The Encyclopyedia of Islam, 2rd ed., 6 vols, Leiden 1960, str. 180-187.
6) O.A.Sokolović, „Pregled štampanih djela muslimana Bosne i Hercegovine na srpsko-hrvatskom jeziku od 1878-1948. Dodatak: Takvim (Kalendari)", Glasnik VIS, Sarajevo, 1959, str. 14 separat).
7) O tome mi je pričao J. Bilajac iz sela Donja Mionica kod Gradačca, koji je za svoj džema' at sve do pred II svjetski rad određivao tačno vrijeme za podnevnu molitvu.
8) Takav je npr. bio Smail Tupara iz Donjeg Vakufa. Na ovom podatku zahvaljujem dr. A Tupari iz Saraje v a .
9) M. Traljić, Iz vjerskog i vjersko-prosvetnog života muslimana u Gradačcu, Gra- dačac, 1974, str. 11.
gradovima. Za sada se može sa sigurnošću govoriti o četiri muvekkithane, dvije u Sarajevu i po jednoj u Mostaru i Banja Luci. O muvekkithanama u istočnoj Bosni možemo samo pretpostavljati sa manje ili više vjerovatnoće.
U Sarajevu je prva muvekithana osnovana uz Carevu džamiju. Osnovao ju je 1270. godine po h. (1853/54) Huršid-paša, bosanski vezir, koji je od redio i vakuf za njeno izdržavanje10. O njenom osnivanju govori natpis koji se sačuvao, a nekada je stajao iznad ulaza u muvekkithanu.
On glasi:
„Pri obnovi Fatihove džamije,
podigoh muvekkithanu koje ranije ne bijaše u ovom gradu,
postavljajući sat Fadil joj izreče dževher
kronogram:
Lijepa li je ova muvekkithana Saraj-Bosne Godina 1270.“n
Drugu muvekkithanu osnovao je Gazi Husrevbegov vakuf.
U zbirci pjesama ,,Divan“ Fadil-pašc Šerifovića sačuvala su se dva kro- nograma koji govore o njenom podizanju u dvorištu Gazi Husrev-begove džamije, prvi:
,,U haremu džamije Husrev-begove Podiže se uzvišena muvekithana Fadile, dostojna je dževher tariha Uzvišeno se podiže muvekkithana (1275“ 12
i drugi:
„Podiže se muvekkithana što kazuje vrijeme Kad otkucava vrijeme, čini se kao pijev ptičji
10) H. Kreševljaković, „Sahat-kule u Bosni i Hercegovini", Naše starine, IV, Saraje vo, 1957, str. 24.
11) M. Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knj. I - Sarajevo,
Sarajevo 1974, str. 46. Tekst i prevod ovog natpisa donio je i S. Kemura u radu „Javne muslimanske građevine u Sarajevu", Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo 1980, str.
480. U njegovom prevodu ovaj natpis glasi:
„Ovu Fatihovu bogomolju popravljajući načinih jer prije u ovom gradu sahatnice nije bilo;
Postavljajući potrebite satove reče Fadil tarih Gjevherli:
U Saraj-Bosni ova nova sahatnica srca razgaljuje."
Na istom mjestu Kemura osnivanje muvekithane pogrešno stavlja u godinu 1273 po h.
12) Fadil-paša Šerifović, Divan, izd. „Svjetlost", Sarajevo 1981, str. 168.
Fadil napisa tarih koji je muvekkit izrekao Sagradi se muvekkilhana što haremu privlači 1275“13
Iz njih se vidi da je muvekkithana osnovna 1275. godine po h.
(1858/59). Kao institucija sačuvala se do danas, ali je izgubila funkciju radi koje je osnovana. U njoj se danas čuvaju brojni stari instrumenti (rub' tahte, otkant, sekstanti, kalendari, kibletname i drugi pomoćni pribor).
I u Banja Luci je radila jedna muvekkithana, osnovana krajem prošlog stoljeća. Jedine podatke o njoj donosi H. Kreševljaković u radu o sahat ku lama u Bosni i Hercegovini14
Za Mostar je u postojećoj literaturi15 vezano najranije postojanje jedne muvekithane u Bosni i Hercegovini. Ono se osnivalo na vakufnami (zaviještajnici) Ćejvana Kethode iz 1558. godine u kojoj se nalazi i popis stvari koje je on ostavio na korištenje svojim zadužbinama. Za džamiju u Mostaru zavještao je dva sata, jedan sa zvonom (čan sa‘at) i jedan pješčani (kum sa‘at). Ovi satovi dali su povoda Kreševljakoviću i Hasandediću da pretpostave postojanje muvekkithane već u XVI stoljeću. Međutim, bliža će biti istini pretpostavka d a je postojanje satova terminus o vremenu iz gradnje neke sat-kule (ne ove koja se sačuvala), a ne muvekkithane.
U Mostaru je ipak, nešto kasnije, osnovana muvekkithana. Godina os nivanja i njen osnivač nisu poznati, a i drugih podataka o njoj nema mnogo. Zna se da je radila do 1878. godine, a imala je dva sata i jednog službenika16. Nalazila se u dvorištu Ćejvan-begove džamije.
Za djelovanje još nekih muvekkithana nema sigurnih podataka. Tek na osnovu većeg broja rub' tahti može se pretpostaviti njihovo postojanje u Gradačcu i Tuzli, gdje se u Muzeju istočne Bosne čuva jedan primjerak,17 a nekoliko ih se nalazi u zbirkama u Sarajevu.
Kao što se iz naprijed navedenog vidi, sve muvekkithane se osnivaju u drugoj polovini XIX stoljeća, kada je Osmansko Carstvo u našim krajevi ma bilo na vrhuncu kolapsa, i materijalnog i političkog i kulturnog. U vri jeme kad na Zapadu nauka, a sa njom i astronomija, doživljava nevjerova- tan razvoj, dotle se kod nas osnivaju institucije koje po svom profilu i načinu organizacije doprinose daljem jednostranom sagledavanju praktične
13) Nav. djelo, str. 169.
14) H. Kreševljaković, navedeno djelo, str. 24.
15) H. Kreševljaković, navedeno djelo, H. Hasandedić, „Zadužbine Ćejvana Ke
thode u Hercegovini", Prilozi za orijentalnufilologiju , V (1954-55), Sarajevo, 1955, str.
275-286.
16) H. Hasandedić, navedeno djelo, str. 281.
17) Prema usmenom saopštenju Saliha Kulenovića na čemu mu se iskreno zahvalju
jem.
astronomije. Ove institucije su pravi pokazatelj konzervativnosti nauke kod bosansko-hercegovačkih muslimana krajem XIX stoljeća.
Međutim, ako se osnivanje muvekkithana kao astronomskih institucija, posmatra unutar ukupnog naučnog razvoja kod muslimana naših krajeva, onda ono predstavlja vidan napredak. S obzirom na stvarno stanje duha, ili naučne sredine18 u Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini, koje najbolje ilustruje činjenica da se, još do pred II svjetski rad među bosansko- hercegovačkom muslimanskom inteligencijom vodila polemika da li tačno vrijeme početka pet dnevnih molitvi treba ustanovljavati „po šeri‘atu“ ili na osnovu astronomskih posmatranja19, onda je jasno da osnivanje institucije kojoj će osnovni zadatak biti da se brine o tačnom vremenu na osnovu as tronomskih posmatranja i proračuna - dakle naučnom metodom, znači ko rak naprijed u astronomskoj nauci kod nas.
Inače, institucija muvekkita javlja se u islamskom svijetu prvi put u Egiptu i Siriji i to u XIII stoljeću kada je vezana za glavne džamije i me drese. Pored naziva muwaqqit ponekad je bio u upotrebi i naziv mlikati20. Među najpoznatije muvekkite mogu se svrstati Al-Marrakuši (XIII st.), Ibn al-Šatir, Al-Halili, Al-Mizzl (XIV st.) i Al-Halabi, Al-Tizini i Al-Salihl (XV st.).
Prvi muvekkit u Bosni i Hercegovini bio je Ali Faginović. On je radio u muvekkithani uz Carevu džamiju od njenog osnivanja 1854. godine, pa do 1921. O njemu i njegovom radu ima vrlo malo podataka. Zna se d a je bio jedan od posljednjih vrsnih kaligrafa21.. Neki Ali se potpisao na nekoliko rub' tahti koje su se sačuvale u Sarajevu, ali to ne može biti ovaj muvekkit jer su kvadranti iz prvih decenija XIX stoljeća.
Ali Faginovića je na poslu u muvekkithani naslijedio njegov sin Šalim Faginović. Za obavljanje muvekitske službe osposobio se u Carigradu22..
18) Naučna sredina kako je definiše u svojim radovima Ž. Dadić, a posebno u knjizi
„Ruđer Bošković", izd. Školska knjiga, Zagreb 1987.
19) U polemici su učestvovali Fehim Spaho (,,K rješenju našeg kalendarskog pitan ja", NoviBehar (NB), 1-2, Sarajevo 1934, str. 8-10., i „Još o pitanju kalendara", NB, 11-12, Sarajevo 1934, str. 1979 _ 181.), Mehmed Handžić („Ustanovljavanje arapskih mjeseci i astronomsko računanje", Sarajevo, 1934., „Još o ustanovljavanju arapskih mjeseci", NB, 14, Sarajevo 1935, str. 237-239.Z). Abdullah Bušatlić (,,K rješenju našeg kalendarskog pitanja", NB, 5-7, Sarajevo 1934, str. 92-93), Alija Nametak („Rujet u odbranu astronomije)", NB, 9-10, Sarajevo 1934, str. 151-152) i Mehmed Ali Ćerimović („Ibadetski vaktovi i njihovo astronomsko računanje", NB, 13, Sarajevo 1935, str. 212- 217.).
20) D. A. King, The Astronomy of the Mamluks, ISIS, 1983, 74, str. 531-555 (separat).
21) Đ. Mazalič, Leksikon likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967, str. 47.
22) H. Kreševljaković, Sahat-kula i muvekithana, u: Spomenica Gazi Husrev-begove 400-godišnjice, Sarajevo, 1934, str. 63-64.
On je radio od 1921. do 1932. godine, kada je ova muvekkithana prestala sa radom.
U Gazi Husrev-begovoj muvekkithani za prvog muvekkita je postavljen Salih Sidki Hadžihusejnović. O njemu imamo više podataka zahvaljujući prije svega M. Hadžijahiću23 i H. Šabanoviću24. Istraživačima starije književnosti on je bio interesantan zbog svog djela „Istorija Bosne“ pa su na njega kao pojedinca obratili više pažnje.
Salih Sidki je rođen 1825. godine u Čajniču, a u Sarajevu je doselio go dinu dana kasnije. Školu je završio u Drveniji medresi, nakon čega se ba vio trgovinom. Prema preporuci nekog tadašnjeg paše učio je astronomiju kod miralaja (pukovnika) koji je u to vrijeme živio u Sarajevu, a čije ime nije ostalo zabilježeno. Uz to je slušao i astronomska predavanja kod nekog Muhibića iz Neretve, o kojem nema spomena u drugim izvorima.
Za muvekkita je postavljen odmah nakon osnivanja muvekkithane 1859. godine i taj posao je sa uspjehom obavljao punih 30 godina, sve do smrti. Pored dužnosti muvekkita radio je i kao bibliotekar u Gazi Husrev- begovoj biblioteci. Dobro je vladao turskim i arapskim jezikom, a pozna vao je i perzijski. Bavio se i matematikom, nasljednim pravom, kaligrafijom i projektovanjem kuća i dućana. Zbog dugogodišnjeg rada u muvekkithani prozvan je Muvekkit, tako d aje danas poznatiji kao Salih Muvekkit.
Na polju astronomije ostavio je više radova. Pominje se jedna njegova zbirka (medžmu'a) u kojoj se nalaze neke zabilješke iz astronomije25., a takođe i jedno djelo iz astronomije.26. O sadržaju tih djela nije mi ništa poz nato, a ja ih nisam uspio pronaći ni u Gazi Husrev-begovoj biblioteci ni u muvekkithani. Sastavio je i jedan vječiti kalendar (Devri daimk). Da li je to onaj što je nedavno nađen u jednoj kutiji od oktanta u Gazi Husrev- begovoj muvekkithani nije se moglo utvrditi.
Kroz cijelo svoje službovanje Salih Muvekkit je sastavljao takvime (kalendare) za Bosnu i Hercegovinu. Za te kalendare se priča da su bili poznati sve do Stambola. Prvi Muvekkitovi štampani kalendari pojavljuju se 1866. godine u Salnamama (Godišnjacima) koje je izdavala Vilajetska uprava27..
Pored spomenutog, Muvekkit je napravio i dva globusa Zemlje. Jedan,
23) M. Hadžijahić, „Salih ef. Muvekit", Behar, IX, 17, Sarajevo, 1935, str.
221- 222.
24) H. Šabanović, Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo,
1973, str. 592-5989.
25) M: Hadžijahić, navedeno djelo, str. 221.
26) H. Šabanović, navedeno djelo, str. 593.
27) B. Nurudinović, „Bosanske salname", Prilozi za orijentalnu filologiju, X-XI, Sarajevo, 1960-61, str. 253-265.
onaj manji, izrađen je prije 1878., a onaj veći poslije te godine. Danas se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. M. Hadžijahić je zabilježio priču njegovog sina Akifa o tome kako je Muvekkit izrađivao ove globuse:
„Izrezao bi mukavu kao kriške od karpuze, pa bi je izlijepio i načinio dvije polovine. Te bi polovine sastavio i kroz sredinu stavio osovinu. Tada bi uzeo neku bijelu boju, kojom bi svako jutro mazao svoj rad. Na neki sanduk stavio bi loptu, pa bi je ja okretao, a on bi je gladio i uljepšavao. Pošto bi to bilo gotovo, počeo bi je šarati."
Takođe je ostalo zabilježeno d a je Salih Muvekkit napravio i jednu pol- ukuglu na kojoj su bile naznačene zvijezde koje se vide iz Sarajeva. Ovaj se rad jedno vrijeme čuvao u Vakufskoj upravi (prije II svjetskog rata)28.. Moja traganja za njim nisu dala rezultata. Vjerovatno je ovaj vrijedni pribor zauvijek izgubljen.
Međutim, i pored očitog smisla za praktičan rad, interesantno je da do sada nije pronađen ni jedan astrolab - kvadrant izrađen njegovom rukom, tim prije što je on bio i kaligraf, a važio je i za preciznog i strpljivog čovjeka.
Na kraju da spomenem i jedno njegovo pjesničko ostvarenje. To je krat ka pjesma posvećena popravci Gazi Husrev-begove muvekkithane. Na ovu pjesmu upozorio je nedavno F. Nametak u jednom preglednom radu29. Pjesma se nalazi u XXV knjizi Kadićevog „Zbornika".
Nakon smrti Saliha Hadžihusejnovića dužnost muvekkita obavlja nje gov stariji sin Husejn (punim imenom Husejn Husni Hadžihusejnović - Muvekkitović). I on je taj posao obavljao do smrti 1899. godine. Pored posla u muvekkithani radio je i kao pisar u upravi Gazi Husrev-begovog vakufa. Značajan je i njegov rad na izradi bosansko-tursko-perzijsko- arapskog iječnika30..
Kao treći muvekkit u Gazi Husrev-begovoj muvekkithani radi mlađi sin Saliha Muvekkita, Akif koji na toj dužnosti ostaje do 1937. godine. Od tada pa do 1947. godine muvekkit je Muhammed Pašić. Uz njega je vezan prevod jedne knjige o konstrukciji astrolab-kvadranta sa turskog jezika31
O ostalim „profesionalnim" muvekkitima nemamo mnogo podataka. Za banjalučkog muvekkita Kreševljaković donosi podatak o visini plate za 1889. godinu. Tako je on dobio 100 forinti, dok je u isto vrijeme plata mu-
28) M. Hadžijahić, navedeno djelo, str. 222.
29) F. Nametak, „Kadićev Zbornik kao izvor za proučavanje književne građe“, Ra
dio Sarajevo - Treći program, XI, 38, Sarajevo, 1982, str. 438-477.
30) H. Šabanović, navedeno djelo, str. 603.
31) J. Mulaomerović, „Nekoliko klasičnih pomorskih astronomskih instrumenata u
Gazi Husrev-begovoj muvekithani u Sarajevu", Anali Gazi Husrev begove biblioteke,
XI, Sarajevo 1985, str. 87-100.
vekkita u Gazi Husrev-begovoj muvekithani bila 105, a u muvekkita u mu- vckithani uz Carevu džamiju 60 forinti.32 O službenicima mostarske mu- vekkithane za sada nema nikakvih podataka.
Način mjerenja vremena pomoću astrolab-kvadranta danas je u našim krajevima skoro potpuno zaboravljen. Tragajući za kvadrantima razgovarao sam sa njihovim vlasnicima među kojima je bilo i onih koji su ih prije rata svakodnevno koristili. Njihova objašnjenja upotrebe almukantartnog kva dranta su najčešće nepovezana tako da ni p o slije više uzastopnih pre slušavanja magnetofonskih zapisa nije bilo moguće rekonstruisati redos lijed operacija.
Na koji su to način izvodili muvekkiti ovdje će biti prikazano na osnovu jednog manjkavog uputstva otkucanog na pisaćoj mašini kome je autor ne poznat. Uputstvo se nalazi kod sadašnjeg muvekkita Gazi Husrev-begove muvekkithane Fejzulaha Hadžibajrića. Koliko je meni poznato ovo je jedi no takvo uputstvo. Ovdje će biti prikazano nekoliko osnovnih operacija na rub' u-l-mukantaratu.
Za dobijanje tačnog vremena prvo treba u Takvimu naći dan sunačane godine u rubrici: dužina Sunca. Konac se stavlja na taj dan na južnom zodi jaku, a murija na zodijak u kome se nalazimo. Zatim se konac pomiče de sno dok murija ne padne tačno na krug horizonta (ufuk). Vrijednost nisfi- fadle za taj dan treba vidjeti na malom kružnom luku (ljeti), odnosno na kružnom luku (zimi). Tu vrijednost treba zapamtiti. Zatim se uzme kvadrant u obje ruke i suncu se okrene svoja desna strana i ravna strana kvadranta. Kada sjena gornje izbočine tačno pokrije donju izbočinu (uzvišenje) treba palcem pritisnuti konac, a kvadrant položiti tako da konac ostane na onom mjestu na kome se nalazio kada je sjena gornje izbočine pokrila donju. Dal je treba izbrojati ugaone stepene od početka luka (sa desne strane) do kon ca, što predstavlja visinu Sunca nad horizontom u tom trenutku. Toliko tre ba odbrojiti mukantara murijom (čvorom), koja stoji na dužini Sunca, počevši od prve mukantare (ufuk). Poslije toga treba koncem odbrojiti na luku nisfi-fadlu i temkin nakon čega se dobija tačno vrijeme. Nisfi-fadla se odbraja na desnu stranu ljeti prije podne i zimi poslije podne, a na lijevu stranu ljeti poslije podne i zimi prije podne.
Temkin treba uvijek odbrojati sa one strane odakle se broje sati, tj. on se
32) H. Kreševljaković, navedeno djelo, str. 24.
uvijek oduzima od nađenog vremena.
Kvadrant se postavi isto kao i kod traženja tačnog vremena, tako da sje na gornje izbočine prekrije donju izbočinu. Broj ugaonih stepcni od početka luka je visina sunca i toliki broj muktantara treba odbrojati muri- jom. Nakon toga na luku se odbije jednačina vremena i razlika meridijana. Sati se broje prije podne sa desne strane nastavljajući se na 6 sati, a poslije podne sa lijeve strane počinjući od 0 sati.
Muvekithana pored Gazi Husrev-begove džamije
U ljetnjem periodu treba na 6 sati dodati nisfi-fadlu i od toga odbiti jed- načinu vremena i razliku meridijana, a dodati temkin.
Zimi se treba od 6 sati oduzeti nisfi-fadla, a onda od toga i jednačina vremena i razlika meridijana. Na to treba dodati temkin. Rezultat je ,,ala franga“ zalaz sunca.
Za bilo koji sat po ,,ala turka“ vremenu treba dodati ,,ala franga“ zalaz sunca, nakon čega se dobije srednjoevropsko vrijeme toga sata. Ako zbir prelazi 12 sati treba oduzeti 12.
a. Nalaženje nisfi-fadle ljeti
Konac se stavi na dan sunčevog mjeseca, a munja se postavi na sjeverni zodijak. Konac treba pomicati desno sve dok murija ne padne na prvu mu- kantaru (ufuk). Nisfi-fadla je broj stepeni na malom kružnom luku, između konca i linije istoka i zapada.
Vitrina sa intrumentima u Gazi Husrcv-begovoj muvekithani
b. Nalaženje nisfi-fadle zimi
Zimi se nisfi-fadla nalazi na luku za nisfi-fadlu. U ovom slučaju potreb-
no je veliki luk upotrijebiti kao zodijak, tj. treba uzeti d a je od početka luka do 30° Ovan, od 30° do 60° d a je Bik, od 60° do 90° da su Blizanci, itd. Konac treba postaviti na dužinu sunca, a broj stepeni između početka luka za nisfi-fadlu i konca je nisfi-fadla toga dana.
Rub-tahta iz Gazi Husrev-begovc muvekithane
Da bi se našlo vrijeme izlaska sunca ljeti treba sabrati dvostruku nisfi- fadlu i dvostruki temkin za taj dan i to oduzeti od 180°. Ostatak treba pret voriti u sate i minute i to je vrijeme izlaska sunca;
Zimi treba od dvostrukog temkina oduzet' dvostruku nisfi-fadlu (ili obr nuto ako je dvostruki temkin manji). Dobijem rezultat se oduzme od 180°. Ostatak pretvoren u sate i minute predstavlja vrijeme izlaska sunca.
Za nalaženje deklinacije treba muriju postaviti na dužinu sunca, a zatim se konac prenese na meridijan. Koliko je mukantara od ekvatora do murijc
tolika je deklinacija, a broj mukantara od murije do ufuka pokazuje kulmin aciju sunca.
U dane 1. Ovna i 1. Vage od 90° treba oduzeti deklinaciju da se dobije geografska širina mjesta. U ostale dane geografska širina se dobija na sli jedeći način: ljeti se od kulminacije oduzme deklinacija pa se rezultat oduz me od 90°; dobijena vrijednost predstavlja geografsku širinu. Zimi treba sa brati kulminaciju i deklinaciju i dobijenu veličinu oduzeti od 90°. Ostatak je geografska širina.
Jedan od globusa Saliha Muvekita
Muriju treba postaviti na dužinu sunca, a zatim je prenijeti na liniju Kible. Zatim se murijom odbroji onoliko mukantara koliko ima stepeni od početka luka do konca. Od toga treba odbrojiti nisfi-fadlu zimi na lijevu stranu, a ljeti na desnu stranu luka. Ostatak dobijen u stepenima treba pret voriti u sate. U to vrijeme sunce će biti u pravcu Kible.
Podne
U dane ravnodnevnice (1. Ovna i 1. Vage) kad nema nisfi-fadle podne nastupa tačno u 12 sati. Kad ima nisfi-fadle, ljeti je treba oduzeti, a zimi do
dati na 12 sati (odnosno na luk od 90°).
Ikindija
Prvo muriju treba postaviti na dužinu sunca, a zatim je prenijeti na liniju prve ili druge ikindije. Zatim treba nisfi-fadlu odbrojiti nalijevo, ako je ljeto, odnosno nadesno, ako je zima. Luk između konca i kraja luka treba pretvo riti u sate i dodati na 6 sati. Dobijeni rezultat pokazuje vrijeme početka prve ili druge ikindije zavisno od toga gdje smo prenijeli muriju.
Rub-tahta iz muvekithane uz Carevu džamiju
Jacija
Murija se postavi na dužinu sunca, a zatim je treba prenijeti na liniju za jaciju. Luk od konca do kraja luka treba pretvoriti u sate. Kad toliki vre menski interval prođe od zalaska sunca nastupa prva jacija.
Sabah
Na isti način kao gore dobija se i vrijeme nastupa zore do izlaska sunca. Murija se postavlja na dužinu sunca, a zatin se prenese na liniju za zoru. Dobijeni luk se pretvori u sate koje treba oduzeti od izlaska sunca da bi se dobio početak zore.
Astronomy in Bosnia and Herzegovina during the Ottoman period was first and foremost practical astronomy. Since it was exclusively oriented towards re ligious needs, i.e. calculation of the correct time of daily prayers, the beginnings of months, or the making of calendars, the field of activity of most astronomers in Bosnia and Herzegovina was reduced to practical use of the instruments and astronomical tables. There were also rare instances of the making of astrolab- quadrants.
However, despite the importance of practical astronomy in the life of the Is
lamic community, the number of individual astronomers was not great, at least as far we know. Thus, for example, in the second half of the XVIII. century, ac cording to data from Basheski's „Chronicle“, several persons were involved in astronomical studies, only two of whom - Ibrahim Muzaferija and Muhamed Razi Velihodzić - were true connoisseurs of practical astronomy.
It is known that the two of them made annual calendars that were famous be yond the borders of Bosnia. In their activity they were not attached to any offi cial „state“ institution, but were what we would today call „amateurs“.
The first institutionalized astronomical profession in Bosnia and Herzegovina
was the muvekit, an official in the muvekithana who dealt with the exact time, the calendar, astronomic instruments and clocks.
Muvekithanas in Bosnia and Herzegovina were established rather late, in XI- Xth century. There are dependable data on the activity of the four muvekithanas,
two in Sarajevo, and one each in Mostar and Banjaluka. The first muvekithana in Sarajevo was established next to Sultan's Mosque, by Hurshid-Pasha, the Bosnian Vizier in 1270/1853-54. The second muvekithana was founded by Gha- zi Husref Bey's waqf (\n 1275/1858-59), and it has survived to this day, but it has lost its function. It contains numerous old instruments rub'tahtas, octants, sextants, gnomones and clocks.
The first muvekit in Bosnia and Herzegovina was Ali Faginović, and he worked at the muvekithana of the Sultan's Mosque from its founding until 1921.
He was succeeded by his son Salim Faginović. Salih Sidki Hadzihusejnović was appointed the first muvekit in the second Sarajevo muvekithana, which he re
mained till his death, because of which he was known as the Muvekit. He was
also succeeded by his sons, first by Husein, and later by his younger son Akif.
In the field of astronomy Salih Muvekit left several works. Throughout his
activity he composed takvims, which, as it was said, were famous as far away as Istanbul. His calendars were printed from 1866 onwards, in Salnamas (almanacs)
published by the Provincial government. He also made two globes, and also a semisphere on which the stars that can be seen from Sarajevo were marked.
For calculation of correct time muvekits used the astrolab quadrant. The way in which this instrument was used is completely forgotten in these parts. The ways described in this paper are given on the basis of deficient directions typed by an anonymous author. To the present author's knowledge these are the only such directions in Yugoslavia.
