Obrađujući rukopise za treći svezak Kataloga arapskih, turskih i pereijs- kih rukopisa, naišli smo na jedan primjerak, čiji je autor čovjek iz naših krajeva, odnosno iz Travnika.
Djelo se zove: ﻢ ﻈ ﻋ ﻻ ا م ﺎ ﻣ ﻻ ا ﺎﻳﺎﺻ و ح ﺮ ﺷ م ﺪ ﺗ ﻻ ا ض ﺎ ﻴ ﻔ ﻟ ا ﺎ ﻳ ﺎ ﻄ ﻋ
To je komentar Oporuci N u'm an b. Tabita Abu Hanife (umro 150/ 768), u kojoj je izloženo četrnaest karakteristika sunnijskog učenja 0 islamskom vjerovanju. Komentator ovoj Aba Hanifinoj Oporuc ije 'Abdurrahtm S a'id
b. Muhammad Muftizade (Muftić), umro 1203/1788. Djelo je z a v r šeno 1195/1780. i odmah da kažemo d a je ovo njegovo djelo autograf i d a je, prema tome, možda, jedinstvenou svijetu.
Početak djela:
-
ضى ﺎﺒﺳ ز و ﺔ ﺿ ؛ذﺬ ﻤ ﻟﺎﺷ اﺎﻗا'
- ﻚ ﺳ ٠ه ٠ﺎﺠ ﻤ ﺧ
ﻰ ﺗ ۶ ۶ ﺾﺷﻰﻟوﻻﺄﺑأﻸﺑ
ﻞ ﻴ ﻈ ﻠ ﻗ ﺔ ﺒ ﻣ ﻵ اﻰ ﻳ
128 listova; veličine 12,5 X 19. Pismo-nash, razgovijetan i lijep. Po ru- tovim a ima ispravaka i dopuna. Tekst na stranicama obrubljen je jednom cijenom linijom. Papir-bijel, glat; povezpolukožni.
Rukopis je pripadao Elči Ibrahim-pašinoj (Fejzijji) medresi u Travniku. Ovaj komentari njegov pisac bili su dosad nepoznati naučnoj i kultur-
noj javnosti. Istina, neki naši istoriografi su ga tu i tamo spominjali i često
ga miješali s jednim našim pjesnikom sličnog imena, također iz Travnika, a to je Es'ad 'Abdurrahman-efend. Muftić, koji je bio imenovan muftijom u Travniku 1205/1790. I jedan i drugi, dakle, živjeli su i radili u Travniku i umrli u različitom vremenskom periodu. Prema tome, radi se o dvojici pisa- casličnogimena.
Biografske podatke 0 ovom našem piscu saznajemo iz njegovih djela, prepisa nekih djela koje je on prepisao i objavljenih natpisa. Jedan kodeks rukopisa koji se nalazi u Orijentalnoj zbirci Jugoslovenske akademije u Za- grebu (N. 1493) pruž a nam neke biografske podatke 0 ovom piscu.
Na listova 88b - 94 b su Tablice 0 nasljednicima koje je on napisao, nakon što je proučio djelo AI-FaraidasSiragiyyepred svojim oce hamed-efendijom, muftijom u Travniku. Tablice, nažalost, nisu završene. Ostala tri traktata u ovom kodeksu su njegovi prepisi koje je on prepisao 1191/1777. godine. Na kraju dragog djela: Al-Fara'id as-Siragiyye, čiji je
autor Siraguddin Muhammad b. Muhammad (Mahmud) b. 'Abdurrešid as- Sagandi (živio u VII/XIII stoljeću), potpisao se punim imenom i to: Sa'id 'Abdurrahim al-Bosnavi, poznat među svojim kolegama pod imenom Muftizade, godina 1191/1777. Ovaj nadimak je vjerovatno dobio zbog toga što mu je otac Muhamed-efendija bio muftija.
Jedan kodeks rukopisa (R - 1829) u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu bio je u njegovom vlasništvu, što se vidi iz bilješke na prvom zaštitnom listu. Taj je rukopis kasnije odnekud uvakufio mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa za istu biblioteku.
U Islamskoj epigrafici Bosne i Hercegovine, svezak II, od Mehmeda Mujezinovića ima također biografskih podataka o ovom piscu, koji se ne spominju na drugim mjestima. Tu smo saznali da mu je ocu bilo ime Mu- hammed koji je umro 1194/1780., a majci Ajiša, umrla 1196/1782. Oboje je pokopano u turbetu na Derventi u Travniku. Uz turbe pokopan je i nji hov sin 'Abdurrahlm Sa’id. Na njihovim nišanima postoje epitafi iz kojih opet saznajemo da mu je otac bio muftija u Travniku, kako smo to naprijed kazali, a d aje 'Abdurrahim bio muderris, također u Travniku.
Natpis na nišanu njegova oca Muhammed-efendije izrekao je u stihu pjesnik Es'ad, vjerovatno onaj kojeg spominju Handžić , Šabanović i Kor- kut - Kreševljaković u svojim djelima i koga su poistovjećivali sa našim 'Abdurrahimom.
Natpis na nišanu Muhammed-efendije u prevodu glasi:
„On (Bog) je vječni tvorac:
Izvor vrlina, popularni učenjak, pobožni muftija. Bješe prvak u idžtihadu i rješavanju pravnih pitanja,
Taj časni čovjek dugi niz godina je bio prvak u izdavanju fetvi. Čiste vanjštine i moralnih osobina kojem se svak pokoravao, Plemenit i odlučan, more dobrote, Muhammedovih osobina, Milostiva i čista srca, počašćen dobrotom Gospodara (Boga), Imenjak ponosa svijeta (Muhammeda), najučeniji čovjek, dobar drug i poštovana ličnost, kojem ne bijaše ravnog. Za njegova službovanja je cvjetala ustanova šeriata, Pa neka mu bude pov od nagrdi u vječnosti.
O smrti:
Glas „Vrati se“ i ,,uniđi“ (u džennet), taj časni poziv, Neka mu Istiniti udijeli na drugom svijetu stepen šehida. Njegova duša odnesena je na krilima ptice u vječne dvore. Neka je u džennetu u društvu džennetskih ljepotica. Ostvio je potomstvo u velikoj tuzi,
Tužnog srcaneviđeni glas jezikom svetosti reče
Poput KerubijanaEs'ad mu izreče kronogram smrti:
Bože, neka je umrlom mjesto u visokom džennetu Firdevsu. Godina 1194“. (1780)
Natpis na nišanu njegove majke Ajiše je djelomično oštećen i teško
čitljiv, a kronogram smrti spjevao je Sa'id, vjerovatno njen sin, naš pisac o kome je ovdje riječ.
Natpis igasi:
„On (Bog) je vječni tvorac: Godina 1196/1781-82.
Odraz svjetla milosti izvor opće dobrote Umrla je imenjak sretne majke vjernika (Ajiše) Hadže koja je posjetila časnu kuću (Kabu) Odselila je iz prolazne u vječnu kuću,
I blizu svoga muža dospjela u kućču užitka (džennet)
Kada joj je stigao časni poziv „Vrati se“ , Njena časna osoba dospjela je u ovaj grob U pjesmi joj Sa’id izreče kronogram:
I to potpuni kronogram uz molitvu:
Neka je umrloj i u grobu mjesto kao u džennetu Godina 1196“. (1781-82)
Natpis na nišanu 'Abdurrahlma Sa‘ida spjevao je neki Rizvan, iz kojeg saznajemo većinu biografskih podataka. On glasi:
„(Prouči) Fatihu.
Rekao je učeni čovjek, neka ga Allah obaspe svjetlom ljepote:
Ovo je grob roba (Božijeg) odbjeglog iz hrama pobožnosti u strasti už ivanja,
A koji se vratio svom milostivom Gospodaru (Bogu), Ne mareći za svoja dobra ni loša djela,
Nego pouzdajući se samo u milost milosnog Gospodara (Boga). On (Bog) je vječno živ!
Ponos muderrisa, potomak muftijin, Kojem su najsavršeniji pozavidjeli,
Gospodin Mula Sa‘id ‘Abdurrahim, učenjak, Koji s lakoćom rješavaše razna pitanja,
I u čemu je prednjačio nad svojim savremenicima.
On (Bog) je vječni tvorac!
Pogledaš li njegove izvanredne sastave, Možeš ga porediti sa Razijem (Fahruddin). Nemoguće je opisati riznicu njegova pera, I nabrojiti sve njegove vrline.
Videći prolaznost o v o g a svijeta,
Uz molitvu predade dušu visokom svijetu. Allahje vječan!
Nije žudio za onim čemu teže obični ljudi, I priklonio se uz grob svoga oca,
Neka ih Allah sastavi u vječnosti.
Na vratima dženneta napisane su Rizvanove riječi: Neka Mula dospije u visoke sfere dženneta. Godina 1203“. (1788-89).
Možda će se vremenom pronaći još neko djelo ovog pisca i više saznati
o njegovom životu i radu, ali, zasad, mi se moramo zadovoljiti s ovim što smo pronašli. Nadamo se da će ovo biti jedna skromni doprinos za izučavanje književnosti Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim je zicima.
Literatura:
1. Muharem Omerdić? prevod Kitab-l-vasijjeh- Oporuka. „ misao", 11/1980; br. 2, str. 12-13.
2. Mehmed Mujezinović, Turski natpisi u Travniku i okolini. POF XVI
- XVII/1969, str. 214 - 218 i 241 - 243.
3. Mehmed Mujezinović, Islamska e p i g r a f BiH, knj. II. Sarajevo,
„Veselin Masleša", 1977, str. 395 - 399.
4. Dr Muhamed Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim rukopisima,
knj. II, Sarajevo, „Svjetlost", 1988; br. 1356 - 1358, str. 209.
5. Mehmed Handžić, Književni rad bosansko-hercgovački Muslima na. Separat iz „Glasnika VIS-a“. Sarajevo, 1933, str. 58.
6. H. Kreševljaković - D. M. Korkut, Travnik u prošlosti 1464 - 1787. Biblioteka Zavičajnog muzeja u Travniku, br. 2. Travnik 1961. str. 92,107, 109 i 142.
I
A manuscript entitled:
has been found in Ghazi Husref-Bey Library.
It is a commentary on the last will of Nu’man b. Tabita Abu Hanifa (died 150/768). The commentary is an autograph, and was written by Abdurrahim b. Muhammad Muftizade (Muftić) 1195/1780. He died in Travnik in 1203/1788, where his grave still exists. Another writer of simi lar name also lived and worked in Travnik - Es’ad Abdurrahman-efendi Muftić, a mufti and a poet, so a number of historians have confused these two personalites. However, these were two different writers of similar name; the former died earlier, and the latter was appointed in Travnik as late as 1205/1790, that is, two years after the death of Abdurrahman Muftić.
Biographical data on this writer were taken from his works and copies he himself made. The printed works mainly used are: "Islamic Epigraphies in Bosnia and Herzegovina", volume II by Mehmed Mujezinović. (Sarajevo, „Veselin Masleša", 1977).
Other sources are given at the end of the present paper.
