Ocjene i prikazi



METAPHOR AND IMAGERY IN PERSIAN POETRY, Iranian

studies 6, edited by Ali Asghar Seyed-Gohrab, Brill, Leiden- Boston, 2012, 281 pp.


Devet radova iz oblasti klasične perzijske knjževnosti iz pera respektabil- nih autora prezentirani su u ovoj knjizi. Priređivač ističe u uvodnom članku da je klasična perzijska književnost suštinski simbolička, što se i odražava u brojnosti retoričkih figura i u prozi i u poeziji, stoga su i odabrani naučnoi- straživački radovi u ovoj knjizi pretežno fokusirani na retoričkim sredstvima, posebno na slikovnom jeziku i metafori. U knjigu su uvrštena i druga zani- mljiva istraživanja iz literarne tradicije. Ovdje će ukratko biti predstavljeni radovi kako slijedi:

A.A. Seyed-Gohrab, Introduction: Persian Rhetorical Figures/Uvod: Perzijske retoričke figure (pp. 1-13) je uvodno poglavlje priređivača knjige u kojem daje kratki pregled najvažnijih djela iz oblasti klasične stilistike, kako arapske tako i klasične perzijske književnosti. U tom smislu, najorigi- nalniji retorički priručnik je ĞurğƗnƯjevo djelo AsrƗr al-BalƗƥa, za koje De Bruijn navodi da je „promijenio pravac književne teorije“. Autor naglašava značaj klasične retorike (‘ilm al-balƗƥa), budući da se tim vještinama nisu koristili samo pjesnici, nego i svi učeni ljudi, kako bi njihov stil izražavanja postao bolji i uvjerljiviji. Stoljećima usavršavana, metafora je zadobila status dominantnog tropa u perzijskoj književnosti i ona je naprosto „srce perzijske poezije“.

J. Landau, Na܈Ưr al-DƯn ܑnjsƯ and Poetic Imagination in the Arabic and Persian Philosophical Tradition / Nasiruddin Tusi i poetska imaginacija u arapskoj i perzijskoj filozofskoj tradiciji (pp. 15–65) je odličan književnohi- storijski uvod u teoriju metafore i njeno razumijevanje u književnofilozofskom smislu. Autor je razmatrao Tusijeva razmatranja o metafori, prema kojima cilj poezije, za razliku od i dijalektike i njoj sličnih retoričkih disciplina, nije da uvjeri govornika u istinitost iskaza (tadƯq), već da kod svojih recipijenata pobudi maštu (tayƯl). U tom smislu Landau to ilustrira RudakƯjevim stihovi- ma koji su potakli vladara da se preseli iz Herata u Buharu i potcrtava važnost RudakƯjeve poezije za povijest književne recepcije. Rezimirajući tumačenja vodećih filozofa njsƯja, Farabija i Ibn SƯnƗa, Landau navodi da je pjesnička upotreba metafore i stilskih sredstava, ne samo potaknula na konkretan čin, nego i da je poezija racionalni diskurs koji se može objasniti silogizmom.

Ch. van Ruymbeke, KƗshifƯs Powerful Metaphor: The Energising Trope/ Kašifijeva snažna metafora: Energizacija tropa (pp. 67-79) je rad posvećen

usaynu VƗiu KƗšifƯju, eruditi i autoru šiitske martirološke priče. KƗšifƯ je



ANALI GHB 2014; 43 (35)

255

Ocjene i prikazi


autor priručnika BadƗyi‘ al-afkƗr ܈anƗyi‘ al-ašƗr sa izrazito metaforičkim stilom, čija se inovativnost ogleda u interdisciplinarnom pristupu u definira- nju metafore.

A.A. Seyed-Gohrab, Waxing Eloquent: The Masterful Variations on Candle Metaphors in the Poetry of ۉƗfiܲ and his Predecessors / Voskiranje elokventnog: Majstorske varijacije metaforama svijeće u poeziji Hafiza i nje- govih prethodnika (pp. 81-123) je istraživanje priređivača u čijem je fokusu razvoj metafore svijeća, omiljenog objekta u perzijskoj poeziji, od ranog peri- oda do Hafizovog doba (14. st.). Autor se kratko osvrće na prisustvo meta- fore svijeće u djelima Amada al-ƤazƗlƯja, Ayna al-QuƗta HamadƗnƯja, RnjzbihƗna BaqlƯja, MannjchihrƯja, ƗdƯja i ‘AttƗra. Vrlo je zanimljivo autoro- vo zapažanje svijeće (načinjene od pčelinjeg voska) kao čovjeka: na isti način na koji je svijeća bila dio saća, tako je čovjek bio ujedinjen s Bogom čovjek sada živi odvojen od svog Izvora, sam na Ovom svijetu. Autor brojnim pri- mjerima ukazuje da, iako klasična književnost poput perzijske teško dopušta pjesniku inoviranje novih stilskih sredstava, pjesnik poput Hafiza uspijeva se dosjetiti novih i efektivnijih metafora.

N. Pourjavady, Love and the Metaphors of Wine and Drunkenness in Persian Sufi Poetry/Ljubav i metafora vina i pijanstva u perzijskoj sufijskoj poeziji (pp. 125-136) je relativno kratko poglavlje, ali esencijalnog značaja za poimanje metafore vina i pijanstva kao obilježja perzijske sufijske poezije. Autor analizira metaforu u kontekstu slike zaljubljenosti, na primjeru Rumije- ve poeme, ilustrirajući kako su metafore bile utkane u mističnu ljubavnu poe- ziju, referirajući na teoriju o ljubavi kako je to opservirao Amad al-ƤazzƗlƯ, koji je ustvrdio da su takve metafore u srcu ljubavnog misticizma i da su se kao takve razvile u raznim tesavvufskim djelima.

F.D. Lewis, One Chaste Muslim Maiden and a Persian in a Pear Tree: Analogues of Boccaccio and Chaucer in Four Earlier Arabic and Persian Tales/Jedna čedna muslimanska djevica i Perzijanac na kruški (pp. 137-203) je rad u kojem autor ispituje transkulturalne aspekte književne tradicije. Navo- di da recentne studije o književnim posudbama ispituju ne samo prenošenje tema i motiva, već čitavih priča iz islamskog svijeta u Evropu. Ovaj rad nudi ozbiljno istraživanje o pričama koje se pojavljuju u Chaucerovim Kenteberij- skim pričama (Cantebury Tales) i Boccacciovom Dekameronu (Decameron), a koje imaju svoje ranije parnjake u prama u arapskoj i perzijskoj književnoj tradiciji: priča iz Rumijeve Mesnevije o Perzijancu na kruški, arapska verzi- ja Ibn al-ĞawzƯja sa palminim stablom, A৬৬Ɨrove Merhume iz IlƗhƯ-name i al-KulaynƯjeve KitƗb al-nikƗh itd. Motive i epizode koji su predmet književne posudbe autor Lewis je na ozbiljan i akriban način istražio u ovom radu.

A. Sedighi, Translating Persian Metaphors into English/Prevođenje perzijskih metafora na engleski jezik (pp. 205-214) je rad koji se bavi pro-


256 ANALI GHB 2014; 43 (35)

Ocjene i prikazi


blemom prevođenja metafora specifičnih za perzijsku književnu tradiciju u drugu kulturu, odnosno jezik. Teorijski koncipiran rad dobio je svoju ilustra- ciju na primjeru prevođenja HayyƗmovih rubaija na engleski jezik, s poseb- nim osvrtom na čuvene Fitzgeraldove prepjeve.

G.R. van den Berg, The Ring as a Token in the Barznj-nƗma: On the Importance of Lineage and Origin /Prsten kao znak u Barznjnami: O značaju porijekla (pp. 215-230) o jednoj epizodi iz Šahname o važnosti loze i pori- jekla. U ovom radu tretira se zanimljiv odnos interpolacija u Šahnami kao kulturnih i ideoloških konektora. Naime, pečatnjak prsten (mohr) je i simbol i metafora dobrog porijekla i pravovaljane bračne zajednice. Redaktori Šahna- me su stihovima iz jednog drugog djela, Barzuname, sanitizirali i prilagodili kasnijim kulturnim i moralnim normama reprezentaciju odnosa oca i sina u izvornoj Šahnami, na primjeru čuvene epizode Rustem i Suhrab.

S. Sharma, The Function of the Catalogue of Poets in Persian Poetry/ Uloga kataloga pjesnika u perzijskoj poeziji (pp. 231-247). U ovom radu Sharma analizira zanimljiv slučaj sastavljanja „kataloga pjesnika“ u perzij- skoj poeziji, s osvrtom na kulturno značenje i retoričke strategije te pojave. Interesantne su komparacije sa srednjovjekovnom literarnom tradicijom Zapada.

F. Abdullaeva, The Origins of the MunƗܲara Genre in New Persian Literature/ Porijeklo žanra munazare u novoperzijskoj književnosti (pp. 249- 273). Autorica analizira ulogu debatne pjesme kao žanra u islamskoj perzij- skoj književnosti. Primjer za njenu studiju je jedinstveni rukopis Rasprave između Arapina i Perzijanca. Djelo odražava relevantnost debatne kulture za literarnu praksu i književni kanon.

Index (pp.275-281) Indeks imena je obiman sa zavidnim brojem natu- knica autora, djela, termina, imena i pojmova. Korica je iznimno lijepa, ilu- strirana stranicom iz manuskripta iz Firdusijeve Šahname (Leiden University Library, Cod.Or. 494, f. 90) s minijaturom bitke između Rustema i Suhraba.

Ova knjiga predstavlja odlično polazište za svakog istraživača u oblasti ne samo književne tradicije na perzijskom jeziku, nego i drugih književnih tradi- cija u kojima je perzijska klasična literatura ostvarila utjecaj. Svako poglavlje, koje je ujedno i istraživanje i studija za sebe, popraćeno je respektabilnom bibliografijom. Na koncu, svaka studija je jedno novo gledište iz kojeg se u interaktivnom odnosu sagledava islamska kultura i klasična književna tradi- cija.

Madžida Mašić








ANALI GHB 2014; 43 (35)

257