MUSTAFA JAHIĆ

Gazi Husrev-begova biblioteka

UDK: 811.411.21’37 : 28-23

Izvorni naučni rad


RESTRIKTIVNI ISKAZI U KUR’ ANSKOM TEKSTU


Sažetak


Ovaj rad se bavi istraživanjem restrikcije (qa܈r), kao jednog od stilova kurތanskog iskaza. Rad se, pored definiranja restrikcije, podjele na vrste i podvrste, posebno bavi analizom pojedinih kurތanskih ajeta u kojima se manifestira restrikcija u svim svojim oblicima i vrstama. Pošto restriktivna renica istovremeno sadrži afirmaciju (iܔt) i negaciju (nafy) na osnovu načina realizacije negacije u restriktivnom iskazu utvr- đuju se i dvije vrste restrikcije: stvarna ili realna restrikcija (qa܈r ۊaqƯqƯ) i dopunska ili suplementarna restrikcija (qa܈r iڲƗfƯ). Stvarna restrikcija se, također, na osnovu saglasnosti njene negacije s izvanjezkom stvarnosti (wƗqiұ ܵƗrƯ) dijeli na dvije vrste: ostvarenu restrikciju (qa܈r taۊaqƯqƯ) i restrikciju zasnovanu na tvrdnji (qa܈r iddiұƗҲƯ) govornoga lica, koja se označava i kao hiperbolička restrikcija (qa܈r mabnƯ ұalƗ mubƗlaƥa), odnosno metaforička restrikcija (qa܈r ma÷ƗzƯ). Dopunska restrikcija (qa܈r iڲƗfƯ), zavisno od odnosa sagovornika (muܵƗܒab) prema predmetu iskaza dijeli se, također, na tri vrste: restrikciju izdvajanja (qa܈r al-ifrƗd), restrikciju obrnutosti (qa܈r al-qalb) i restrikciju određivanja (qa܈r al-taұyƯn). Restrikcija se dijeli i na osnovu postojanja dvije strane restriktivnog iskaza, također, na dvije vrste: restrikciju u kojoj se svojstvo ograničava na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf) i restrikciju u kojoj se pojam ograničava na svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa). Radom se kroz analizu kurތanskih ajeta, a na temelju navedenih vrsta restrikcije želi pokazati funk- cionalna i estetska dimenzija restrikcije iskazane kroz raznovrsne sintaksičke forme koje se odlikuju jezgrovitošću, konciznošću i preciznošću kurތanskoga teksta, iska- zujući svaka na svoj način skrivena i posebno duboka značenja čime snažno utječu i na sagovornika kao recipijenta kurތanske poruke.


Ključne riječi: Kurތan, stilistika, restrikcija, stvarna restrikcija, dopunska restrikcija


UVOD


Restrikcija (qa܈r) u značenju ograničavanja ili sužavanja značenja, predstavlja poseban stil izražavanja u arapskom jeziku, kojim govorno lice (mutakallim) kao emitent poruke kroz različite sintaksičke forme na konci- zan i koroborativan način osnažuje značenje iskaza upućenog sagovorniku (muܵƗܒab) kao recipijentu poruke otklanjajući na takav način bilo kakvu


sumnju u istinitost njenog sadržaja. Zbog toga se restrikcija smatra vrhuncem koroborativnog izražavanja.

Ovakav način izražavanja gramatičari uglavnom označavaju terminom ۊa܈r, a stilističari terminom qa܈r. Restriktivni način izražavanja prisutan je i u Kurތanu. O njemu, na neki način, govori i al-öur÷ƗnƯ kada u djelu

DalƗҲil al-iұ÷Ɨz raspravlja o rečenici sa restriktivnim prilogom ΎϤ˷ϧ·. O restrik-

ciji kao gramatičkom stilu govori se i u SƯbawayhovoj gramatici al-KitƗb i al-SakkƗkƯjevom djelu MiftƗۊ al-ұulnjm. Termin qa܈r prvi je u stilistička istra- živanja uveo al-SakkƗkƯ, dok SƯbawayh i gramatičari poslije njega govore o jezičkim konstrukcijama koje izražavaju restriktivna značenja ne navodeći na eksplicitan način termin qa܈r.1

Kao poseban stil izražavanja u arapskom jeziku restrikcija pripada sti- lističkoj disciplini ұilm al-maұƗnƯ (semantika sintakse). Arapski gramatičari i stilističari restrikciju kao način izražavanja prije al-SakkƗkƯja definirali su različitim terminima, kao što su: ۊa܈r, iܵti܈Ɨ܈ ili taܵ܈Ư܈, ali u istome značenju, bez obzira na različita leksička značenja navedenih termina. I u kasnijim sti- lističkim istraživanja navedeni termini se upotrjebljavaju u približno sličnim značenjima.2


VRSTE RESTRIKCIJE


Restrikcija se kao način izražavanja prema klasičnim arapskim stilističari- ma definira kao “ograničavanje jedne stvari drugom stvari na poseban način” (ιϮμΨϣ ϖϳήτΑ ˯ϲθΑ ˯ϲη κϴμΨΗ), što prema tumačenju kasnijih stilističara znači učiniti nešto pripadajućim nečemu ili ograničiti jednu stvar na drugu stvar tako da se stvar koja se ograničava ne može odnositi na nešto drugo“.3 Prema navedenoj definiciji restrikciju određuju tri stvari. Prva stvar predstav- lja ono što se ograničava (maq܈njr), druga ono na što se ograničava (maq܈njr ұalayh) i treća, način na koji se ostvaruje restrikcija (ܒarƯq maܵ܈nj܈). Prve dvije stvari čine dvije strane restriktivnog iskaza (ܒar al-qa܈r), dok način na koji se restrikcija ostvaruje podrazumijeva jezička sredstva kojima se restrikcija realizira. Na osnovu stava u navedenoj definiciji da restrikcija predstavlja



  1. IsmƗދƯl Sibouker, Uslnjb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm wa ƗܔƗruhu al-naۊwiyya, Ua muqaddama li nayl šahƗda duktnjrƗh al-ދulnjm fƯ al-luƥa al-ދarabiyya wa ƗdƗbi, Taau: al-dirƗsƗt al-luƥawiyya, öƗmiދa QƗ MarbƗ - Warqala, Kulliyya aldƗb wa al-luƥƗt, al-öazƗތir, 2013 - 2014, 35. Dostupno na: bu.univ-ouargla.dz/.../Sibouker_ Smail_Doctorat.pdf

  2. abbƗ ދUbayd DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm wa asrƗruhƗ al-balƗƥiyya, al-abދa al-nj, Mabaދa al-Ana, ŠibrƗ (Cairo), Mir, 1406/1986, 19.

  3. Muammad Muammad Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb : dirƗsa balƗƥiyya, Maktaba Wahba, al-abދa al-Ɨniya, al-hira, 1408/1987, 33.


“ograničavanje jedne stvari drugom stvari“ stilističari su utvrdili i više vrsta podjela restrikcije.

Definiranje restriktivnog iskaza kao “ograničavanje jedne stvari drugom stvari” pretpostavlja postojanje dva načela ili dvije vrste odnosa u restriktiv- noj rečenici: „ograničavanje jedne stvari drugom stvari i neograničavanje te stvari drugim stvarima“. Razumijevanjem definicije restrikcije na navedeni način ističe se specifičnost restriktivne rečenice da u sebi sadrži istovremeno značenje afirmacije (iܔt) i značenje negacije (nafy). Zbog toga što se restrik- tivnom rečenicom izriče afirmativno značenje koje u sebi sadrži i značenje negacije, restrikcija se može definirati i kao afirmacija jedne stvari u odnosu na negaciju druge stvari i obrnuto.

Tumačeći pojam afirmacije i negacije u restriktivnom iskazu neki stili- stičari ističu da restriktivna rečenica istovremeno izriče dvije konstatacije na način kao da se u semantičkom pogledu radi o dvije rečenice: jednu kojom se u afirmativnom pogledu potvrđuje iskazana konstatacija i drugu kojom se negira sve drugo što nije u vezi s prvom konstatacijom. Prema ovakvome tumačenju restriktivna rečenica: Ϊϳί ϻ· ϲϧ˯ΎΟ Ύϣ “Nije mi došao niko osim Zejda” znači da je došao Zejd i da niko drugi osim Zejda nije došao. Među- tim, prema drugačijem tumačenju, restriktivnom rečenicom se ne izražavaju dvije konstatacije, nego jedna, ona afirmativno iskazana, dok niječna konsta- tacija proizilazi iz afirmativne eksplicitno iskazane konstatacije. Interferenci- ja negacije i afirmacije u restriktivnom iskazu čini restrikciju, između ostalog, i jednim od najjačih koroborativnih sredstava, naročito u kurތanskom tekstu.4 Inače, rečenica u osnovi može izražavati pozitivno ili negativno znače- nje, kao u primjeru: ΪΠϤϟ΍ ίϮϔϳ Vrijedan uspijeva“, u kome izražava pozitivno značenje ili u primjeru: ήμϘϤϟ΍ ίϮϔϳ ϻ „Nemaran ne uspijeva“ u kome izražava negativno značenje. Međutim, ova dva značenja mogu se iskazati i u jednoj rečenici: ΪΠϤϟ΍ ϻ· ίϮϔϳ ϻ „Ne uspijeva niko osim vrijednog“ ili ήμϘϤϟ΍ ϻ· ΐγήϳ ϻ

„Ne propada niko osim nemarnog“. Tako se u obje navedene rečenice izra- žava afirmacija uspjeha za vrijednog i negacija uspjeha za onoga koji nije vrijedan. Međutim, u obje rečenice na precizan, koncizan i posebno stilistički jasan način uspjeh se ograničava isključivo na vrijednoga, a neuspjeh na nemarnog. Zbog toga arapski stilističari ovakve rečenice tretiraju kao poseb- nu vrstu označavajući ih kao restriktivne ili ograničavajuće.5




  1. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 22-23.

  2. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r mafhnjman wa balƗƥatan fƯ iܒƗr al-QurҲƗn al-KarƯm, al-Rila muqaddama li nayl dara÷a al-duktnjrƗh, alƗmiދa al-waaniyya li al-luƥƗt al-adƯa wa al-ދulnjm bi Ism ƖbƗd, BƗkistƗn, DƯsambar, 2007, 47. Dostupno na: http://media.tafsir.net/ar/books//2433/7382.pdf


Tako se i u rečenici: ΪϤΤϣ ˯ΎΟ ΎϤ˷ϧ· “Samo je Muhammed došao” potvrđuje dolazak Muhammeda i istovremno negira dolazak nekog drugog. Negacija značenja u ovakvim rečenicama proizilazi iz same prirode restrikcije i logič- kog zaključivanja zato što ograničavanje dolaska isključivo na Muhammeda istovremeno negira dolazak bilo koga drugog. Međutim, iz navedene negacije proizilaze i dvije moguće pretpostavke: da negiranje može biti općeg karakte- ra (nafy ұƗmm) i posebnog karaktera (nafy ܵƗ܈܈). Isticanjem da je došao samo Muhammed potvrđuje se njegov dolazak i ograničava isključivo na njega, ali istovremeno se negira dolazak bilo koga drugog. Negiranje dolaska u spome- nutom primjeru može biti općeg karaktera tako da negacija dolaska obuhvata sve osobe osim Muhammeda, ali može biti i posebnog karaktera tako da se odnosi samo na neke posebno određene osobe, zavisno od konteksta u kome se takva rečenica saopćava, kao, npr., u navedenom primjeru nedolazak Zejda, ili Amra, ili obojice, a dolazak samo Muhammeda. Na osnovu nave- dene dvije vrste negacije u restriktivnim rečenicama utvrđene su i dvije vrste restrikcije: stvarna ili realna restrikciju (qa܈r ۊaqƯqƯ) i dopunska ili suplemen- tarna restrikcija (qa܈r iڲƗfƯ). Kada se restriktivnom rečenicom želi izraziti opća negacija kojom se negira sve osim onoga na što se ograničava (maq܈njr ұalayhi) takva se restrikcija označava kao stvarna ili realna restrikcija (qa܈r ۊaqƯqƯ). Kada negacija obuhvata posebnu jedinku ili grupu takva se restrikcija označava kao nestvarna ili nerealna (qa܈r ƥayr ۊaqƯqƯ), odnosno dopunska ili suplementarna restrikcija (qa܈r iڲƗfƯ).6

Dopunska restrikcija (qa܈r iڲƗfƯ) dijeli se, također, na tri vrste, zavisno od sagovornika (muܵƗܒab) čiji se odnos prema predmetu iskaza uzima za osnovni kriterij podjele ove vrste restrikcije. S obzirom na to da se sagovor- nik kao recipijent (mutalaqqƯ) poruke u vrijeme izricanja ovakve restrikcije može nalaziti u tri situacije i stilističari dopunsku restrikciju (qa܈r iڲƗfƯ) dijele na tri vrste: prva situacija je da sagovornik vjeruje u postojanje dva svojstva u jednome pojmu ili da dva pojma dijele isto svojstvo; druga je da vjeruje suprotno od onoga što tvrdi govorno lice; i treća da nema određeni stav prema predmetu iskaza kolebajući se između dvije mogućnosti. U prvom slučaju govorno lice restriktivnim iskazom izdvaja jednu od dvije moguće stvari, u drugom potvrđuje suprotnu stvar i u trećem određuje onu na koju se odnosi restrikcija tako da se prva restrikcija označava kao restrikcija izdvajanja (qa܈r al-ifrƗd), druga restrikcija obrnutosti (qa܈r al-qalb), a treća restrikcija odre- đivanja (qa܈r al-taұyƯn).

Negacija se u naprijed spomenutoj definiciji restrikcije može posmatrati i sa aspekta njene saglasnosti s izvanjezičkom stvarnosti (wƗqiұ ܵƗrƯ). Kada


  1. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 61. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 37-38. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 71.


se negacija slaže s izvanjezičkom stvarnosti takva se restrikcija označava kao ostvarena restrikcija (qa܈r taۊqƯqƯ). Kada negacija nije u saglasnosti s izva- njezičkom stvarnosti nego predstavlja tvrdnju govornog lica, ili hiperboličko, odnosno metaforičko izražavanje, takva se restrikcija označava kao restrikcija zasnovana na tvrdnji (qa܈r iddiұƗҲƯ) govornoga lica ili hiperbolička restrikcija (qa܈r mab ұalƗ mubƗlaƥa), odnosno metaforička restrikcija (qa܈r ma÷ƗzƯ). Međutim, u stilističkim studijama kurތanskoga teksta za označavanje ove vrste restrikcije uglavnom se koristi termin metaforička restrikcija (qa܈r ma÷ƗzƯ) da bi se izbjeglo označavanje kurތanskih ajeta kao hiperboličkih iskaza (qa܈r mab ұalƗ mubƗlaƥa) ili tvrdnji govornog lica (qa܈r iddiұƗҲƯ), koje mogu biti tačne, ali i lažne.7

„Ograničavanje jedne stvari drugom stvari“ znači, također, pripisivanje

jednog pojma drugom pojmu na način da jedna stvar predstavlja svojstvo (܈ifa)8 koje se pripisuje, a druga stvar pojam kome se takvo svojstvo pripisuje (maw܈njf), što implicira postojanje dvije strane restriktivnog iskaza: ono što se ograničava (maq܈njr), i ono na što se ograničava (maq܈njr ұalayh). Nekada u takvome iskazu svojstvo može biti ograničeno na neki pojam, a nekada pojam na svojstvo. Tako su na temelju postojanja dvaju korelata restriktivnog iska- za utvrđene i dvije vrste restrikcije: ograničavanje svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf) i ograničavanje pojma na svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa).9

Isticanjem da se „ograničavanje jedne stvari drugom stvari“ ostvaruje

„na poseban način“ želi se definirati pravac kojim bi se trebalo kretati u istraživanju nâčina na koje se restrikcija ostvaruje (ܒuruq al-qa܈r) u jeziku. U literaturi se navodi veći broj ovih načina i svaki od njih podrazumijeva upo- trebu različitih jezičkih sredstva. Prema većini stilističara četiri su osnovna načina na koje se restrikcija ostvaruje: izuzimanje (nafy wa istiܔnƗҲ) u prostim

negacijskim rečenicama, zatim rečenice s restriktivnim prilogom ΎϤ˴ ͉ϧ˶·, rečenice s veznicima ϦϜϟ ˬϞΑ i ϻ, i inverzija riječi između kojih postoji odnos rekcije

(ұamal), odnosno inverzija regensa (ұƗmil) i njegovog rektuma (maұmnjl). Osim što se razlikuju u formalno-sintaksičkom pogledu predstavljajući razli- čite stilove izražavanja restrikcije, svaki od ovih načina izražava i posebno značenje.



  1. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 46. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 65.

  2. Termini ܈ifa ili wa܈f u ovome slučaju ne označavaju atribut kao gramatički termin nego osobinu, obilježje ili kvalitet onoga na što se odnose. Zbog toga se ܈ifa ili wa܈f u ovome slučaju u rečenici mogu nalaziti u poziciji predikata (ܵabar), kvalifikatora okolnosti (ۊƗl), akuzativa specifikacije (tamyƯz), predikata glagolske rečenice (fiұl) i sl.

  3. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 38. Teufik Muftić, Klasična arapska stilistika, El-Kalem, Sarajevo, 1995, 65.


Dva korelata restriktivnog iskaza


S obzirom na to da svaki restriktivni iskaz čine dvije strane: ono što se ograničava (maq܈njr) i ono na što se ograničava (maq܈njr ұalayh), i da u restriktivnom iskazu u različim pozicijama te dvije strane mogu biti svoj- stvo (܈ifa) i pojam kome se svojstvo pripisuje (maw܈njf), restrikcija se prema rasporedu te dvije strane restriktivnog iskaza dijele na dvije vrste. Kada se u restriktivnom iskazu svojstvo ograničava na neki pojam takva se restrikcija označava kao restrikcija ili ograničavanje svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf), dok u suprotnom slučaju, kada se pojam ograničava na svojstvo takva se restrikcija označava kao restrikcija ili ograničavanje pojma na svoj- stvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa).10


Restrikcija svojstva na pojam


U slučaju restrikcije svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf), svojstvo koje se pripisuje pojmu ne posjeduje niko osim dotičnog pojma. Ono je odlika isključivo navedenog pojma i na njega se ograničava (maq܈njr ұalayh), kao u primjeru: ΪΠϤϟ΍ ϻ· ίϮϔϳ ϻ „Ne uspijeva niko osim vrijednog“ što znači da uspjeti može samo vrijedna osoba, bez obzira što vrijedna osoba može biti i neko ko nije uspješan. Poenta je u tome da se uspjeh kao svojstvo ograničava na vrijednu osobu, što znači da uspjeha nema bez marljivosti, ali da marljivost uvijek i ne mora rezultirati uspjehom.

S obzirom na to da u navedenom primjeru uspjeh predstavlja svojstvo (܈ifa) koje se ograničava (maq܈njr), a vrijedna osoba pojam (maw܈njf) na koji se ograničava (maq܈njr ұalayh) svojstvo uspješnosti, ovakva se restrikciji defi- nira kao ograničavanje ili restrikcija svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf), što znači da uspjeha nema bez marljivosti. Uspjeh kao stvar koja se ograničava (maq܈njr) i vrijedna osoba kao stvar na koju se ograničava (maq܈njr ұalayh) ujedno predstavljaju i dvije strane restriktivnog iskaza.

Ista vrsta restrikcije nalazi se i u primjeru: ήόθϟ΍ ϻ· ΪϤΤϣ ΐΘϛ Ύϣ „Muhammed nije pisao ništa drugo osim poezije“ što znači da se Muhammedovo pisanje ograničava isključivo na pisanje poezije i ništa više, ali to ne znači da i neko drugi ne piše poeziju. Ista vrsta restrikcije može se iskazati i primjerom: ΐΘϛ Ύϣ ΪϤΤϣ ϻ· ήόθϟ΍ „Niko nije pisao poeziju osim Muhammeda“ to znači da je samo Muhammed pisao poeziju i niko drugi, kao npr., Halid ili Bekr, ali je u ovome slučaju moguće da se Muhammed bavio pisanjem djela i iz drugih oblasti kao što su proza, gramatika ili islamsko pravo. I u ovom slučaju, ograničavanjem pisanja poezije na Muhammeda postiže se restrikcija svojstva (pisanje poezi-


  1. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 77-78. Teufik Muftić, Klasična arapska stilistika, El-Kalem, Sarajevo, 1995, 65.


je) na pojam (Muhammed), odnosno ograničavanje svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf). Razlika između dva navedena primjera je u tome što se u prvome Muhammedovo pisanje kao svojstvo (܈ifa) ograničava na poeziju kao pojam (maw܈njf) kome se pripisuje svojstvo Muhammedovog pisanja, a u drugom pisanje poezije kao svojstvo (܈ifa) ograničava na Muhammeda kao pojam (maw܈njf) kome se pripisuje svojstvo pisanja poezije.11

Ograničavanje svojstva na pojam nalazi se i u kurތanskom ajetu:


ϲϧ˶ Ϊ˸ ˵ΒϋΎϓ˴


Ύϧ˴ ˴΃ ϻ͉ ˶· Ϫ˴ ϟԻ˶· ϻ˴

Drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj (Ɨ HƗ, 14),

u kome se svojstvo (܈ifa) Božanskoga ograničava na ličnu zamjenicu prvog lica jednine koja se odnosi na Allaha kao pojam (maw܈njf) kome se pripisuje svojstvo Božanskoga. Navedenom restrikcijom istovremeno se negira pri- padanje svojstva Božanskoga bilo kome drugom osim Allahu zbog čega se jedino Allahu treba klanjati.


Restrikcija pojma na svojstvo


Restrikcija pojma na svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa), znači da se određeni pojam kome se pripisuje (maw܈njf) neko svojstvo ograničava isklju- čivo na to svojstvo (܈ifa), s tim što i neki drugi pojam može, također, posjedo- vati isto svojstvo. Međutim, pojam u ovome slučaju može posjedovati i neka

druga svojstva.12 Tako se u primjeru: ΐ˲

ό˴ Η˴

ΓΎϴΤϟ΍ ΎϤϧ· „Život na Ovome svijetu je

samo patnja“, život kao pojam (maw܈njf) ograničava na svojstvo (܈ifa) patnje.

Restrikcija u ovome slučaju može se shvatiti i kao odgovor na tvrdnju da je život na Ovome svijetu nešto drugo tako da se ovakvim restriktivnim iskazom želi istaći da život na Ovome svijetu nije ništa drugo nego patnja. Restrikcija se u navedenom primjeru može razumjeti i kao želja da se svojstvo patnje u odnosu na druga svojstva Ovoga svijeta istakne kao njegova posebna odlika čime se ne negira postojanje drugih svojstava Ovoga svijeta.

Pošto se u navedenom primjeru život na Ovome svijetu kao pojam (maw܈njf) ograničava isključivo na patnju kao svojstvo (܈ifa), život na Ovom svijetu predstavlja stvar koja se ograničava (maq܈njr), a patnja stvar na koju se ograničava (maq܈njr ұalayh). Time se želi istaći da je patnja neodvojiva od života na Ovome svijetu, a sama restrikcija definira kao ograničavanje pojma na određeno svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa).

Ista vrsta restrikcije nalazi se i u primjeru: ΍ήϋΎη ϻ· ϲϗϮη βϴϟ „Ševki nije ništa drugo osim pjesnik“ u kome se Ševki kao pojam ograničava na svojstvo


  1. A MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 82. IsmƗދƯl Sibouker, Uslnjb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 25.

  2. O ovome će kasnije biti više govora.


pisanja poezije. Budući da je nemoguće da Ševki ne posjeduje i neka druga svojstva osim pisanja poezije, ovom se rečenicom negiraju samo svojstva Ševkija povezana s pisanjem poezije. Tako, navedena rečenica može značiti da Ševki nije prozni pisac, ni pravnik, ni govornik niti stručnjak u nekoj nauč- noj disciplini, nego samo pjesnik. Ovom se restriktivnom rečenicom, dakle, ne niječe da je Šavki, npr., Egipćanin, bogat ili siromah, zdrav ili bolestan, bjelac ili crnac i sl.13

Ograničavanje pojma na svojstvo nalazi se i u kurތanskom ajetu:

Ϊ˲ Σ΍ϭ˴

Ϫ˲ ϟԻ˶· ˵ ΎϤ˴ ͉ϧ˶·

Allah je samo jedan Bog (al-NisƗތ, 171), u kome se Božanska Bit (Allah)

kao pojam (maw܈njf) ograničava isključivo na svojstvo (܈ifa) Božanskoga (ulnjhiyya) i Jednote (waۊdƗniyya) zbog čega se jedino Allahu treba klanjati. Navedenim ajetom potvrđuje se da spomenuta dva svojstva pripadaju isklju- čivo Allahu, a negira postojanje bilo koga drugog ko bi sa Njim mogao dijeliti navedena svojstva.14

Razlika između ove dvije vrste restrikcije ogleda se u slijedećem. U prvoj vrsti restrikcije negira se postojanje određenog svojstva (܈ifa) kod nekog drugog pojma (maw܈njf), što znači da u prvome navedenom primjeru uspjeh pripada isključivo vrijednome. Smisao ove restrikcije je da spomenuto svojstvo ne može posjedovati niko drugi osim navedenog pojma, s tim što navedeni pojam može posjedovati i druga svojstva, u konkretnom primjeru da vrijedna osoba može posjedovati i neka druga svojstva. Međutim, u drugoj vrsti restrikcije ne negira se postojanje istoga svojstva (܈ifa) kod nekog dru- gog pojma (maw܈njf), što znači da prema konkretnom primjeru patnju mogu imati i druge osobe ili stvari. Međutim, smisao ove restrikcije nije u negiranju drugih svojstava Ovoga svijeta nego isticanje svojstva patnje Ovoga svijeta u odnosu na druga njegova svojstva. Obje navedene vrste restrikcije javljaju se u imenskim i u glagolski rečenicama.


PODJELA RESTRIKCIJE PREMA VRSTI NEGACIJE


Definiranje restrikcije kao “ograničavanje jedne stvari drugom stvari“ znači i to da se sadržaj stvari kojom se druga stvar ograničava ne odnosi i na druge stvari na način da se druge stvari negiraju. Negacija drugih stvari može biti općeg karaktera (nafy ұƗmm) tako da obuhvata sve stvari osim one na koju se restrikcija odnosi ili posebnog karaktera (nafy ܵƗ܈܈) kada obuhvata jednu


  1. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 82. IsmƗދƯl Sibouker, Uslnjb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 25-26.

  2. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 22. Fal asan ދAbbƗs, al-BalƗƥa: funnjnuhƗ wa afnƗnuhƗ: ұilm al-maұƗnƯ, DƗr al-FurqƗn li al-našr wa al-tawzƯދ, al-abދa al-biދa, Irbid - al-Urdun (Jordan), 1417/1997, 361-362.


stvar ili grupu stvari, zavisno od stava sagovornika prema predmetu restrik- cije. Restrikcija kojom se izražava opća negacija na način da se negira sve osim onoga na što se ograničava (maq܈njr ұalayhi) označava se kao stvarna ili realna restrikcija (qa܈r ۊaqƯqƯ). Kada u restriktivnoj rečenici negacija obu- hvata jednu stvar ili grupu stvari, takva se restrikcija označava kao dopunska ili suplementarna restrikcija (qa܈r iڲƗfƯ). Osim vrste negacije, kao glavnog kriterija, u definiranju podjele restrikcije na navedene dvije vrste uzimaju se u obzir, također, odnos govornog lica prema predmetu restriktivnog iskaza, cilj izricanja restrikcije, psihičko stanje govornog lica i izvanjezički kontekst u kome se izriče restriktivna rečenica.15


Stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯqƯ)


Kada je negacija u restriktivnoj rečenici općeg karaktera (nafy ұƗmm) tako da obuhvata sve osim stvari na koju se ograničava (maq܈njr ұalayhi), takva se restrikcija definira kao stvarna ili realna restrikcija (qa܈r ۊaqƯqƯ). U ova- kvoj restrikciji ono što se ograničava (maq܈njr) ne može se odnositi na druge stvari osim na ono na što se ograničava (maq܈njr ұalayh), kao u primjeru: ϻ

ϻ· ΐϴϐϟ΍ ϢϠόϳ „Niko ne zna skriveno osim Allaha“. Navedeni primjer pred- stavlja restriktivnu rečenicu u kojoj se u općem smislu negira posjedovanje svojstvo poznavanja skrivenih kod svih Allahovih stvorenja i istovremeno na afirmativan način potvrđuje postojanje ovoga znanja isključivo kod Allaha. Pošto negacija svojstva poznavanja skrivenih stvari (܈ifa) u navedenoj reče- nici uključuje sve osim onog na što se ograničava (maq܈njr ұalayh) navedeno svojstvo (maw܈njf), odnosno Uzvišenog Allaha, negacija se u ovome slučaju tretira kao opća negacija (nafy ұƗmm), a restrikcija kao stvarna (qa܈r ۊaqƯqƯ) u smislu ograničavanja svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf). Ista vrsta restrikcije nalazi se i u rečenici: ΪϤΤϣ ϻ· ˯ΎΟ Ύϣ „Niko nije došao osim Muhammeda“ iskazanoj u situaciji kada npr., na predavanje niko od stude- nata osim Muhammeda nije došao. Budući da se i u ovom slučaju negira svojstvo dolaska svih studenata, a potvrđuje dolazak samo Muhammeda, i ova se restrikcija označava kao stvarna (qa܈r ۊaqƯqƯ) u smislu ograničavanja svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf).


  1. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 61. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 37-38. - Podjelu restrikcije na stvarnu ili realnu restrikciju (qa܈r ۊaqƯ) i dopunsku ili suplementarnu restrikciju (qa܈r iڲƗfƯ) prvi je izvršio Muammad b. ދAbdurramƗn

b. ދUmar al-QazwƯnƯ, H aƯb Dimašq (umro 739./1338.) u djelu TalܵƯ܈ al-MiftƗۊ a zatim u djelu al-ƮڲƗۊ ұulnjm al-balƗƥa: al-maұƗnƯ wa al-bayƗn wa al-badƯұ tako da za ovakvu podjelu nisu znali niti su koristili navedene termine Abnj Bakr ދAbdulqƗhir

b. ދAbdurramƗn al-öur÷Ɨ (umro 474./1081.) i Abnj Yaދqnjb Ynjsuf b. Abnj Bakr b. Muammad b. ދA al-Sak (umro 626./1229. godine). Vidjeti: NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 71.


Stvarna restrikcija nalazi se i u ajetu:



Ϯ˴ ϫ˵



ϻ͉ ˶· ΎϬ˴ Ϥ˵ ˴Ϡό˸ ϳ˴ ϻ˴



ΐ˶ ϴ˸ ϐ˴ ϟ΍ ΢˵ ΗΎϔ˴ ϣ˴



ϩ˵ Ϊ˴ Ϩ˸ ϋ˶ ϭ˴

Samo su u Njega ključevi nevidljivih stvari, niko ih osim Njega ne zna

(al-AnދƗm, 59).

U navedenom ajetu nalaze se dvije restriktivne rečenice, realizirane na dva načina: prva, inverzijom subjekta i predikata imenske rečenice i, druga,

pomoću negacije i izuzimanja. Inverzijom subjekta

ΐ˶ ϴ˸ ϐ˴ ϟ΍

΢˵ ΗΎϔ˴ ϣ˴

i predikata

imenske rečenice ϩ˵ ΪϨϋ˶

u prvoj rečenici Allah priskrbljuje jedino za Sebe znanje

nevidljivih stvari, a zatim u drugoj rečenici partikulom negacije ϻ potvrđuje

da takvo znanje ne posjeduje niko drugi i, na kraju, partikulom ϻ· poslije koje dolazi lična zamjenica koja se odnosi na Allaha potvrđuje da takvo znanje posjeduje samo On.16

Ista vrsta restrikcije nalazi se i u ajetu:

ϥϮό˵ ϛ΍έ˴

Ϣ˸ ϫ˵ ϭ˴

Γثϛΰϟ΍ ϥϮ˵ΗΆ˸ ˵ϳϭ˴

Γ˴ ϮϠμϟ΍ ϥϮϤϴϘ˶ ˵ϳ Ϧϳά˶ ͉ϟ΍ ΍Ϯ˵Ϩϣ΁ Ϧϳά˶ ͉ϟ΍ϭ˴

Ϫ˵ ˵ϟϮγ˵ έ˴ ϭ˴

˵ Ϣ˵ Ϝ˵ ϴ͊ ˶ϟϭ˴

ΎϤ˴ ͉ϧ˶·

Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i oni koji vjeruju, koji

namaz obavljaju i zekat daju (al-MƗތida, 55).

U ovome ajetu svojstvo traženja zaštite ograničava se isključivo na Alla- ha, Poslanika Njegovog i vjernike. Pošto su jevreji u Medini bili u većini i imali jak utjecaj, neki vjernici su tražili od njih zaštitu. Međutim, Kurތan je želio dokinuti ovu njihovu praksu otkrivajući pravu istinu o jevrejima i u

formi restriktivnog iskaza pomoću restriktivnog priloga ΎϤ˴ ͉ϧ˶· ograničiti traženje zaštite isključivo na Allaha, Njegovog Poslanika i vjernike, koji se odlikuju

time što namaz obavljaju i zekat daju zabranjujući istovremeno traženje zašti- te od onih koji ismijavaju namaz i ne daju zekat.

Stvarna restrikcija nalazi se i u ajetu:

ήϳΪ˵ ϗ˴

˯˳ ϲ˸ η˴

Ϟ͋ ϛ˵

ϰ˴Ϡϋ˴

Ϯ˴ Ϭ˵ ϓ˴

ή˳ ϴ˸ Ψ˴ Α˶

Ϛ˴ δ˸ δ˴ Ϥ˸ ϳ˴

ϥ˸ ˶·ϭ˴

Ϯ˴ ϫ˵

ϻ͉ ˶· Ϫ˵ ˴ϟ ϒ˴

ηΎϛ˴

ϼ˴ ϓ˴

ή͈ π˵

Α˶ ˵ Ϛ˴ δ˸ δ˴ Ϥ˸ ϳ˴

ϥ˸ ˶·ϭ˴

Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne može

otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari - pa, samo je On Svemni (al-AnދƗm, 17).

U ovom ajetu osobina otklanjanja nevolje ograničava se isključivo na Allaha. Nakon što su višebošci mimo Allaha prihvatili kipove za svoje gos- podare i pored jasnih dokaza koji su se pred njihovim očima manifestirali uzimajući ih za zaštitnike i smatrajući ih dobrim, počeli su se objavljivati ajeti sa jasnim dokazima da su i dobro i loše od Allaha. Tako se u konkretnom ajetu

u formi restriktivne rečenice: Ϯ˴ ϫ˵

ϻ͉ ˶· Ϫ˵ ˴ϟ ϒ˴

ηΎϛ˴ ϻ˴

„Pa, niko je (nevolju) osim Njega

ne može otkloniti,“ ističe da samo Allah može otkloniti nevolju od Svoga

roba kada ga ona pogodi i da je Allah najbolji darivatelj jer: ˯˳ ϲ˸ η˴

Ϟ͋ ϛ˵

ϰ˴Ϡϋ˴

Ϯ˴ Ϭ˵ ϓ˴

ήϳΪ˵ ϗ˴

„je samo On Svemoćni,“ čime se, opet, ističe Allahova moć u odnosu na

sve druge moći.17


  1. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 64.

  2. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 49-50.


Odnos stvarne restrikcije prema izvanjezičkoj stvarnosti


“Ograničavanje jedne stvari drugom stvari“ prema stilističarima znači, također, „afirmaciju jedne stvari prema drugoj stvari i njenu negaciju prema ostalim stvarima.“ Zavisno od toga da li je ovakva negacija u saglasnosti s izvanjezičkom stvarnosti (wƗqiұ ܵƗrƯ) ili je utemeljena na hiperboličkom izražavanju (mab ұalƗ mubƗlaƥa), restrikcija može biti ostvarena u stvar- nosti ili zasnovana na tvrdnji govornog lica. Tako se na temelju saglasnosti negacije s izvanjezičkom stvarnosti i stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯqƯ) dijeli na dvije vrste. Kada negacija odgovara u potpunosti izvanjezičkoj stvarnosti ova se restrikcija označava kao ostvarena stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ taۊaqƯqƯ). Kada negacija ne odgovara izvanjezičkoj stvarnosti nego se temelji na tvrdnji govornog lica, odnosno hiperboličkom ili metaforičkom izražavanju, ova se vrsta restrikcije označava kao stvarna restrikcija zasno- vana na tvrdnji govornoga lica (qa܈r ۊaqƯ iddiұƗҲƯ), ili hiperbolička stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ mab ұalƗ mubƗlaƥa), odnosno metaforička stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ ma÷ƗzƯ).18


Ostvarena stvarna restrikcija (qar aqƯ taqƯqƯ)


Ostvarena stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) pretpostavlja opću negaciju svega osim onoga na što se ograničava (maq܈njr ұalayhi), odnosno stvarnu restrikciju (qa܈r ۊaqƯqƯ) čije je značenje u potpunoj saglasnosti i s izvanjezičkom stvarnosti (wƗqiұ ܵƗrƯ), kao u primjeru: Ϊϳί ϻ· ΍άϫ Ϟόϔϳ Ϣϟ „Ovo nije uradio niko osim Zejda.“ S obzirom na to da se navedenom rečenicom u potpunosti negira činjenje određene stvari od strane bilo koga drugog osim Zejda i da navedena negacija odgovara stvarnoj situaciji, ova se restrikcija označava kao ostvarena stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ). Budući da se u navedenom primjeru svojstvo činjenja ograničava na Zejda, ovom se restrikcijom, također, postiže ograničavanje svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf).

Ista vrste restrikcije nalazi se i u primjeru: ϻ· ϖϟΎΨϟ΍ Ύϣ „Nema stvoritelja osim Allaha!“ zato što se njome negira pripisivanje svojstva stvaranja bilo kome drugom osim Uzvišenom Allahu, Kome ovo svojstvo isključivo pripada i što je to u potpunoj saglasnosti i s izvanjezičkom stvarnosti. S obzirom na to da se u navedenom primjeru svojstvo stvaranja ograničava na Stvoritelja ovim se primjerom, također, postiže restrikcija svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf).


  1. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 46. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 65. - U studiranju stilistike Kurތana, kao što je naprijed istaknuto, ova se restrikcija uglavnom označava kao metaforička da bi se izbjeglo opisivanje kurތanskih ajeta na hiperbolički način ili kao tvrdnje govornog lica, koje mogu biti tne, ali i lažne.


Ostvarena stvarna restrikcija nalazi se i u kurތanskome ajetu:

ήϴμ˶

Α˴ ˯˳ ϲ˸ η˴

Ϟ͋ Ϝ˵ Α˶

Ϫ˵ ͉ϧ˶· Ϧ˵ ϤԻ Σ˸ ήϟ΍ ϻ͉ ˶· Ϧ͉ Ϭ˵ Ϝ˵ δ˶ Ϥ˸ ˵ϳ Ύϣ˴

Ϧ˴ π˸

Β˶ Ϙ˸ ϳ˴ ϭ˴

ΕΎϓΎλ˴

Ϣ˸ Ϭ˵ ϗ˴ Ϯ˸ ϓ˴

ή˶ ϴ˸ τϟ΍ ϰ˴ϟ˶· ΍ϭ˸ ή˴ ϳ˴

Ϣ˸ ˴ϟϭ˴ ˴΃

Zar oni ne vide ptice iznad sebe, kako širi i skupljajući krila lete?! Ništa

ih ne drži osim Svemilosni; On, zaista, sve vidi (al-Mulk, 19).

Isticanjem da niko drugi osim Svemilosnog nije omogućio pticama da lete negira se postojanje takve mogućnosti kod bilo koga drugog, što je u potpunoj saglasnosti i sa izvanjezičkoj stvarnosti tako da se restrikcija u navedenom ajetu tretira kao ostvarena stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ). Budući da se u ajetu svojstvo omogućavanja letenja pticama ograničava na Svemi- losnog, ovom se restrikcijom postiže i ograničavanje svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf).19

Ostvarena stvarna restrikcija nalazi se i u ajetu:

ϥϮϘ˵ γΎϔ˴ ϟ΍ ϻ͉

˶· ΎϬ˴ Α˶

ή˵ ϔ˵ Ϝ˸ ϳ˴

Ύϣ˴ ϭ˴

ΕΎϨ˴ ͋ϴΑ˴

ΕΎϳ΁ Ϛ˴ ϴ˸ ˴ϟ˶· ΂Ϩ˴ ϟ˸ ΰ˴ ϧ˸ ˴΃ Ϊ˸ Ϙ˴ ˴ϟϭ˴

A Mi smo tebi jasne dokaze objavili i niko u njih osim onih koji krše Alla-

hove propise ne vjeruje (al-Baqara, 99).

Navedeni ajet odnosi se na jevreje koji su odbacivali Allahovu Objavu ističući da oni imaju svoju knjigu i da im ne treba druga uputa. Na ovakvu njihovu tvrdnju objavljuje se ajet u formi restriktivnog iskaza u kome se na posebno oštar način njihovo nevjerovanje kvalificira kao fisq (grijeh), a oni sami kao fƗsiqnjn (griješnici koji krše Allahove propise). Restrikcija njihovog nevjerstva na kršenje Allahovih propisa u ovome slučaju predstavlja ostvare- nu stvarnu restrikciju (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) zato što u stvarnosti u Allahove ajete ne vjeruje samo onaj čija je vjera neispravna. Tako se osobina nevjerstva u navedenom ajetu ograničava na one koji krše Allahove propise (fƗsiqnjn) kao restrikcija svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf).20

Stilističari, inače, podsjećaju da se u jezičkoj praksi veoma često javlja restrikcija svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf) kod ostvarene stvarne restrikcije (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) zato što mnoga svojstva mogu biti ograničena na određene pojmove u formi stvarne restrikcije, kao u primjeru: Ϊϳί ϻ· έ΍Ϊϟ΍ ϲϓ Ύϣ „U kući nema nikog osim Zejda“ u kome se bivanje u kući ograničava na Zejda i nikoga više. Navedena vrsta restrikcije manifestira se na isti način i u kurތanskome ajetu:

ϥϮϤ˵ ˶ϟΎψϟ΍ ϡ˵ Ϯ˸ Ϙ˴ ϟ΍ ϻ͉ ˶· Ϛ˵ ˴ϠϬ˸ ˵ϳ Ϟ˸ ϫ˴

Da li bi iko drugi bio uništen do narod koji čini nasilje (al-AnދƗm, 47)?!

u kome se u formi ostvarene stvarne restrikcije (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) uništenje iz srdžbe i prezira ograničava na narod koji čini nasilje zato što Allah samo takav narod uništenjem kažnjava.


  1. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 53. 20 Ibid., 58.


Ista vrsta restrikcije nalazi se i u ajetu:



˵ ϻ͉ ˶· ΏϮ˵ϧάϟ΍ ή˵ ϔ˶ ϐ˸ ϳ˴



Ϧ˸ ϣ˴ ϭ˴

A ko će oprostiti grijehe osim Allaha (Ɩl ދImrƗn, 135)!? u kome se u

formi ostvarene stvarne restrikcije (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) opraštanje grijeha na Sudnjemu danu ograničava na Allaha zato što samo On može oprostiti počinjene grijehe.

Međutim, pitanje mogućnosti ograničavanja pojma na određeno svoj- stvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa) u formi ostvarene stvarne restrikcije (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) sporno je među stilističarima. Pošto ovakva restrikcija pret- postavlja ograničavanje pojma na određeno svojstvo na način da takav pojam ne posjeduje nikakva druga svojstva, teško je zamisliti da postoji u stvarnosti, jer svaki pojam u stvarnosti posjeduje više različitih svojstava. Tako kada kažemo: ΍ήϋΎη ϻ· ΪϤΤϣ βϴϟ „Muhammed je samo pjesnik“ to pretpostavlja odri- canje Muhammedu bilo kakvog drugog svojstva, osim što je pjesnik. To je, naravno, nemoguće, jer je Muhammed živ, jede, govori, bijel je ili crn, visok ili nizak itd. Izricanje ovakve restrikcije moguće je jedino u hiperboličkom ili metaforičkom značenju kada se, u konkretnom primjeru, želi istaći svojstvo pjesničke nadarenosti u odnosu na druga Muhammedova svojstva.21

Ograničavanje pojma na određeno svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa) u formi ostvarene stvarne restrikcije (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) moguće je, prema pretežnome mišljenju stilističara i gramatičara, i restrikcija u tom slučaju ne znači odricanje svih drugih svojstava od pojma na koji se ograničava određeno svojstvo. Negacijom se u tom slučaju odriču svojstva povezana sa svojstvom koje se ograničava. Prema ovakvome tumačenju navedeni primjer:

΍ήϋΎη ϻ· ΪϤΤϣ βϴϟ „Muhammed je samo pjesnik razumijeva se kao restriktivni iskaz kojim se Muhammedu odriču svojstva proznog pisca, pravnika, grama- tičara i sl. a ističe svojstvo pjesnika.

Ista vrsta restrikcije nalazi se i u ajetu:

ϥϮϤ˵ ˴Ϡό˸ Η˴ ϻ˴

Ύϣ˴

˶ϰ˴Ϡϋ˴

΍Ϯ˵ϟϮϘ˵ Η˴

ϥ˸ ˴΃ϭ˴

˯Ύθ˴ Τ˸ ϔ˴ ϟ΍ϭ˴

˯ϮδϟΎΑ˶

Ϣ˸ ϛ˵ ή˵ ϣ˵ ΄˸ ϳ˴

ΎϤ˴ ͉ϧ˶·

On (šejtan) vam naređuje samo zlo i razvrat i to da protiv Allaha govorite

ono što ne znate (al-Baqara, 169).

Pošto su neki ljudi smatrali da se odricanjem od onoga što je Allah dozvolio postiže Njegova pokornost i blizina, sami sebi su zabranili neke stvari koje su im, inače, u predislamskom periodu služile za ukras. Ti su ljudi slijedeći šejtana smatrali dobrim ono što on traži da se radi. Na takvo njihovo ponašanje dolazi ajet kojim se ti ljudi u formi restriktivne rečenice pomoću

restriktivnog priloga ΎϤ˴ ͉ϧ˶· na posebno stilistički elokventan način upućuju na put Istine i upozoravaju da zabranjivanje onog što je Allah dozvolio da se radi



21 Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 50-51.


predstavlja šejtansko djelo. Tako se naređivanje od strane šejtana, u navede- nom ajetu, ograničava isključivo na zlo, razvrat i govor protiv Allaha u formi ostvarene stvarne restrikcije (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) ograničavanjem pojma naređivanja na svojstva zla, razvrata i govora protiv Allaha (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa).

Na isti način objašnjava se ista vrsta restrikcija i u Kurތanu, kao u ajetu:

Γ˲ Ϊ˴ Σ΍ϭ˴

Γ˲ ή˴ Ο˸ ί˴

ϲ˴ ϫ˶

ΎϤ˴ ͉ϧ˶Έϓ˴

A biće to samo povik jedan (al-ƗffƗt, 19 i al-ziދƗt, 13), u kome se

znak za proživljenje ogranava na jedan povik kao ostvarena stvarna restrik- cija (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) ograničavanjem pojma na određeno svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa).

Restrikcija pojma na svojstvo u ostvarenoj stvarnoj restrikciji objašnjava se na isti način i u ajetu:

Ύϴ˴ ϧ˸ Ϊϟ΍ Γ˴ ϮϴΤ˴ ϟ΍ ϩ˶ ά˶ ϫ˴

ϲπ˶

Ϙ˸ Η˴

ΎϤ˴ ͉ϧ˶·

To možeš učiniti samo u životu na Ovome svijetu (Ɨ HƗ, 72)! u kome se

činjenje, odnosno vladanje Faraona ogranava na Ovaj svijet kao ostvarena stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ taۊqƯqƯ) u smislu ograničavanja pojma na određeno svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa).22


Stvarna restrikcija zasnovana na tvrdnji govornog lica

(qar aqƯ iddiދƗތƯ)


Ukoliko značenje stvarne restrikcija nije u saglasnosti s izvanjezičkom stvarnosti nego predstavlja tvrdnju govornog lica, hiperboličko ili meta- foričko izražavanje, takva se restrikcija označava kao stvarna restrikcija zasnovana na tvrdnji govornog lica (qa܈r ۊaqƯ iddiұƗҲƯ), ili hiperbolička stvarna restrikcija (qa܈r mab ұalƗ mubƗlaƥa), odnosno metaforička stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ ma÷ƗzƯ). Potpuna negacija svega osim onoga na koga se ograničava (maq܈njr ұalayh) u ovome slučaju temelji se na negaciji govor- nog lica, odnosno heperboličkoj ili metaforičkoj negaciji koja ne odgovara izvanjezičkoj stvarnosti. Ovakvo izražavanje može biti npr., radi hvaljenja ili ismijavanja onoga kome se određeno svojstvo na restriktivan način pripisuje ili radi nekih drugih ciljeva, kao u primjeru: ϲΒϨΘϤϟ΍ ϻ· ήϋΎη ϻ „Nema pjesnika osim al-MutanabbƯja“ u kome se svojstvo pjesničkoga dara na restriktivan način ograničava na al-MutanabbƯja, bez obzira na to što postoji velik broj drugih pjesnika takvoga ili većeg pjesničkoga dara. Međutim, govorno lice navedenom tvrdnjom iskazanom na hiperbolički način ograničavajući nave- deno svojstvo isključivo na al-MutanabbƯja želi pokazati svoj odnos prema


22 Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 53-55. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 58-60.

IsmƗދƯl Sibouker, Uslnjb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 65.


al-MutanabbƯju, bez obzira na stav sagovornika kome se takvim iskazom obraća.23

Navedena vrsta restrikcije nalazi se i u Kurތanu. Međutim, u stilistici Kurތana ova vrsta restrikcije označava se uglavnom kao metaforička restrik- cija (qa܈r ۊaqƯ ma÷ƗzƯ) da bi se izbjeglo opisivanje kurތanskih ajeta kao hiperboličkih iskaza ili kao tvrdnji govornog lica, koje ne moraju uvije biti tačne.24

Tako, kada je Allah izbavio jevreje od Faraona i poslanik Musa ih pozvao da uđu u Svetu zemlju, oni mu, pošto je u toj zemlji već živio nemilosrdni narod, kažu:

Ϛ˵ ˶Ϡϣ˸ ˴΃ ϻ˴

ϲ͋ϧ˶· Ώ͋ έ˴

ϝΎϗ˴

̅ϥϭΪ˵ ϋΎϗ˴

ΎϨ˴ ϫΎϫ˴

Ύ͉ϧ˶· ϼ˴

ΗΎϘ˴ ϓ˴

Ϛ˴ Α͊ έ˴ ϭ˴

Ζ˴ ϧ˸ ˴΃ ΐ˸ ϫ˴ ΫΎϓ˴

ΎϬϴϓ˶

΍Ϯϣ΍Ω˴

Ύϣ˴

΍Ϊ˱ Α˴ ˴΃ ΎϬ˴ ˴ϠΧ˵ Ϊ˸ ϧ˴

Ϧ˸ ˴ϟ Ύ͉ϧ˶·

ϦϴϘ˶ γΎϔ˴ ϟ΍ ϡ˶ Ϯ˸ Ϙ˴ ϟ΍ Ϧ˴ ϴ˸ Α˴ ϭ˴

ΎϨ˴ Ϩ˴ ϴ˸ Α˴

ϕ˸ ή˵ ϓΎϓ˴

ϲΧ˶ ˴΃ϭ˴

ϲδ˶ ϔ˸ ϧ˴ ϻ͉ ˶·

Mi nećemo u nju ulaziti dokle god su oni u njoj! Pođite ti i Gospodar tvoj

pa se vas dvojica bijte, mi ovdje ostajemo! (Musa) re -Gospodaru moj, ja imam m samo nad sobom i bratom svojim i zato nas razdvoji od ljudi gri- ješnih (al-MƗތida, 24-25)!

U dijelu navedenog ajeta u kojem poslanik Musa ispunjen žalošću, nagla-

šenom skrušenošću i traženjem utočišta kod Allaha ističe: ϲΧ˶ ˴΃ϭ˴

ϲδ˶ ϔ˸ ϧ˴

ϻ͉ ˶· Ϛ˵ ˶Ϡϣ˸ ˴΃ ϻ˴

„ja imam moć samo nad sobom i bratom svojim“, izražava se ograničenje

svojstva (܈ifa) posjedovanja u značenju Musaovog vladanja isključivo nad sobom i bratom svojim kao restrikcija svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf). U konkretnom slučaju svojstvo vladnja poslanika Musaa ograničava se na njega i njegovog brata Haruna kao stvarna, ali ne i ostvarena restrikcija (qa܈r ۊaqƯqƯ), jer se iz prethodnog ajeta razumijeva da su sa Musaom i njegovim bratom Harunom bila još „dva čovjeka koja su se

Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju“ (Ϣ˴ ό˴ ϧ˸ ˴΃ ϥϮϓΎΨ˴ ϳ˴

Ϧϳά˶ ͉ϟ΍ Ϧ˴ ϣ˶

ϥ˶ ϼ˴

Ο˵ έ˴

ΎϤ˴ Ϭ˶ ϴ˸ ˴Ϡϋ˴

˵) i koji su poslaniku Musau bili pokorni, a koje on ne spominje zbog

obuzetosti brigom za svoj neposlušni narod. Dakle, zbog toga što se svojstvo

vladanja u navedenom ajetu ograničava isključivo na dvojicu poslanika, što ne odgovara izvanjezičkoj situaciji, ova se restrikcija označava kao metafo- rička stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ ma÷ƗzƯ).25

Ista vrsta restrikcije nalazi se i u ajetima:

Ϧϴ˶ϠϓΎϐ˴ ˴ϟϢ˸ Ϭ˶ Θ˶ γ΍έ˴ Ω˶ Ϧ˸ ϋ˴ Ύ͉Ϩϛ˵ ϥ˸ ˶·ϭ˴ ΎϨ˴ ˶ϠΒ˸ ϗ˴ Ϧϣ˶ Ϧ˶ ϴ˸ Θ˴ ϔ˴ ΋΂ρ˴ ϰ˴Ϡϋ˴ ΏΎΘ˴ Ϝ˶ ϟ΍ϝ˴ ΰ˶ ϧ˸ ˵΃ΎϤ˴ ͉ϧ˶·΍Ϯ˵ϟϮϘ˵ Η˴ ϥ˴΃̅ϥϮϤ˵ Σ˴ ή˸ ˵ΗϢ˸ Ϝ˵ ͉Ϡό˴ ˴ϟ΍ϮϘ˵ ͉Η΍ϭ˴ ϩϮό˵ Β˶ ͉ΗΎϓ˴

Zato je slijedite i Boga se bojite da bi vam se smilovao, da ne kažete: -

Knjiga je objavljena samo dvjema skupinama prije nas, ali mi ne shvatamo njihovo učenje (al-AnދƗm, 105-106).


  1. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 65. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 60.

  2. Abnj MnjsƗ, DalƗlƗt al-tarƗkƯb..., 46. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 65.

  3. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 65-66.


U navedenom ajetu radi se o restrikciji objavljivanja Knjige samo za dvije skupine, odnosno Tevrata jevrejima i Indžila kršćanima, dok se ne spominju druge objave, kao što su Suhufi koji su objavljeni Ibrahimu ili Zebur koji je objavljen Davudu, vjerovatno zbog znamenitosti navedene dvije Knjige u kojima se, između ostalog, nalazi i deset zapovijedi, dok se u drugima ne nalaze nikakvi propisi. Budući da ne odgovara izvanjezičkoj stvarnosti, ova se restrikcija tretira, također, kao metaforička stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ ma÷ƗzƯ) u kojoj se objavljivanje ograničava na dvije skupine kao restrikcija svojstva na pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf).

Metaforička stvarna restrikcija nalazi se i u ajetu:

ϥϭΰ˵ ΋Ύϔ˴ ϟ΍ Ϣ˵ ϫ˵

Ϛ˴ Ό˶ ϟϭ˵΃ϭ˴ ˶ Ϊ˴ Ϩ˸ ϋ˶

Δ˱ Ο˴ έ˴ Ω˴ Ϣ˵ ψ˴ ϋ˸ ˴΃ Ϣ˸ Ϭ˶ δ˶ ϔ˵ ϧ˸ ˴΃ϭ˴

Ϣ˸ Ϭ˶ ˶ϟ΍Ϯ˴ ϣ˸ ˴΄Α˶ ˶ ϞϴΒ˶ γ˴

ϲϓ˶ ΍ϭΪ˵ ϫΎΟ˴ ϭ˴

΍ϭή˵ ΟΎϫ˴ ϭ˴

΍Ϯ˵Ϩϣ˴ ΍Ի Ϧϳά˶ ͉ϟ΍

Oni koji vjeruju, koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu Putu zalažući

imetke svoje i živote svoje, kod Allaha su na višoj razini, i to su oni koji će uspjeti (al-Tawba, 20).

Restriktivnim iskazom: ϥϭΰ˵ ΋Ύϔ˴ ϟ΍ Ϣ˵ ϫ˵

Ϛ˴ Ό˶ ϟϭ˵΃ϭ˴

„i to su oni koji će uspjeti“, u

navedenom ajetu, svojstvo uspjeha ograničava se na one „koji vjeruju, koji

se iseljavaju i koji se bore na Allahovu Putu zalažući imetke svoje i živote svoje“. S obzirom na to da se stvarna restrikcija u ovome slučaju ostvaruje na metaforičan način kao ograničavanje svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf) radi naglašavanja značaja i važnosti navedene tri vrste ljudi, jer u stvarnosti uspijevaju i drugi, i ovaj se restriktivni iskaz tretira kao metaforička stvarna restrikcija (qa܈r ۊaqƯ ma÷ƗzƯ).26

Inače, ograničavanje svojstva na određeni pojam (qa܈r al-܈ifa ұalƗ al-maw܈njf) čest je stil izražavanja u restriktivnim rečenicama zbog specifi- ciranja pojma kome se pripisuje određeno svojstvo koje ne posjeduje niko drugi, što može biti logično i odslikavati izvanjezičku stvarnost, ali veoma često prikazano i na imaginaran ili hiperboličan,odnosno metaforičan način.27 Stvarna restrikcija zasnovana na tvrdnji govornog lica ili iskazana u hiperboličkom ili u Kurތanu metaforičkom smislu može se realizirati i kao restrikcija pojma na određeno svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa). U ovom slučaju navedena restrikcija predstavlja pripisivanje određenom pojmu (maw܈njf) samo jednog svojstva (܈ifa) negirajući postojanje svih drugi svoj- stava koje takav pojam može posjedovati. Međutim, pošto je u stvarnosti nemoguće odricanje pojmu svih svojstava osim jednoga zato što u stvarnosti



  1. Navedeni restriktivni iskaz, prema nekim autorima, tretira se i kao restrikcija izdvajanja (qa܈r al-ifrƗd) u kome se „oni koji vjeruju, koji se iseljavaju i koji se bore na Allahovu Putu zalažući imetke svoje i živote svoje“ zbog toga što su „kod Allaha na višoj razini“ izdvajaju od onog koji „hodočasnike vodom napaja i koji vodi brigu o Časnome hramu, koji se spominje prethodnom ajetu. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 64.

  2. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 67.


svaki pojam ima više različitih svojstava, ovakvom se restrikcijom u formi tvrdnje govornog lica ili restriktivnog iskaza izrečenog na hiperbolički ili metaforički način niječu sva druga vojstva da bi se istaklo ono kojim se takav pojam ograničava.

Ova vrsta restrikcije nalazi se i u Kurތanu:

Ϯ˲ Ϭ˸ ˴ϟϭ˴

ΐ˲ ό˶ ˴ϟ ϻ͉

˶· Ύϴ˴ ϧ˸ Ϊϟ΍ ΓثϴΤ˴ ϟ΍ Ύϣ˴ ϭ˴

Život na Ovome svijetu nije ništa više do igra i zabava (al-AnދƗm, 32), u

kome se život na Ovome svijetu kao pojam (maw܈njf) metaforički ograničava na svojstvo (܈ifa) igre i zabave, bez obzira što je život ispunjen mnogim dje- latnostima i bavljenjima i ne svodi se samo na igru i zabavu.

Restrikcija pojma na određeno svojstvo u formi metaforičke stvarne restrikcije nalazi se i u ajetu:

ϥϭή˵ Ϝ˵ θ˸ ϳ˴ ϡ˳ Ϯ˸ Ϙ˴ ˶ϟ ΕΎϳ˴ ϵ΍ ϑ˵

ή͋ μ˴

˵ϧ Ϛ˴ ˶ϟά˴ ϛ˴

΍Ϊ˱ Ϝ˶ ϧ˴ ϻ͉ ˶· Ν˵ ή˵ Ψ˸ ϳ˴ ϻ˴ Κ˴

˵ΒΧ˴

ϱά˶ ͉ϟ΍ϭ˴

Ϫ˶ ͋Αέ˴

ϥ˶ Ϋ˸ ˶ΈΑ˶ Ϫ˵ ˵ΗΎΒ˴ ϧ˴ Ν˵ ή˵ Ψ˸ ϳ˴ ΐ˵

͋ϴτϟ΍ Ϊ˵ ˴ϠΒ˴ ϟ΍ϭ˴

U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplod-

nom samo s mukom. Eto, tako Mi, na razne načine, ponavljamo dokaze lju- dima koji zahvaljuju (al-AދrƗf, 58), u kome se rast bilja kao pojam (maw܈njf) metaforički ograničava na svojstvo (܈ifa) truda, bez obzira na to što u stvar- nosti bilje može rasti i na drugačije načine.28


Dopunska restrikcija (qa܈r iڲƗfƯ)


Za razliku od stvarne restrikcije u kojoj negacija obuhvata sve stvari osim one na koju se restrikcija odnosi, zbog čega se i negacija ovakve restrikcije označava kao opća negacija (nafy ұƗmm), u dopunskoj (qa܈r iڲƗfƯ) restrikciji negacija obuhvata posebno određenu ili ograničenu grupu stvari tako da se i negacija takve restrikcije označava kao posebna negacija (nafy ܵƗ܈܈). Znače- nje dopunske restrikcije najčešće određuju kontekst i stav sagovornika prema predmetu restriktivnog iskaza. Zbog toga se ova vrsta restrikcije koristi u tri slučaja: prvo, kada sagovornik vjeruje u postojanje dva svojstva u jednome pojmu ili da dva pojma imaju isto svojstvo; drugo, kada sagovornik ima suprotno mišljenje od govornog lica u vezi s predmetom datoga iskaza; i treće, kada sagovornik nema određeni stav prema predmetu iskaza nego se koleba između dvije mogućnosti. U navedenim slučajevima govorno lice kao odgovor na prvi slučaj u obliku restriktivnog iskaza izdvaja jednu od dvije stvari, u drugom na restriktivan način potvrđuje suprotnu stvar i u trećem određuje onu na koju se restrikcija odnosi.

Ograničavanje govornog lica na jedno svojstvo ili jedan pojam predstav- lja prvu vrstu dopunske restrikcija koja se označava kao restrikcija izdvajanja



  1. NasrƯn Ɨhir, ܱƗhira al-ۊa܈r wa al-qa܈r..., 61-63.


(qa܈r al-ifrƗd) s obzirom na to da govorno lice izdvaja jedno od dva svojstva ili jedan od dva pojma na koje se restrikcija odnosi.

Ograničavanje govornog lica na suprotno svojstvo ili pojam od onog što tvrdi sagovornik predstavlja drugu vrstu dopunske restrikcije koja se označa- va kao restrikcija obrnutosti (qa܈r al-qalb) zbog toga što govorno lice obrće tvrdnju sagovornika.

Ograničavanje govornog lica na jedno svojstvo ili jedan pojam između kojih se koleba sagovornik predstavlja treću vrstu dopunske restrikcije koja se označava kao restrikcija određivanja (qa܈r al-taұyƯn) budući da govorno lice na takav način određuje na koje se svojstvo ili pojam odnosi restrikcija.

Spominjanje sagovornika (muܵƗܒab) kao recipijenta (mutalaqqƯ) poruke koju upućuje govorno lice (mutakallim) u dopunskoj restrikciji je od ključne važnosti kod klasifikacije ove vrste restrikcije. Međutim, osnovni i najvažniji činilac u realizaciji ove restrikcije je govorno lice koje proizvodi restriktivni iskaz prema svome uvjerenju kao odgovor na tvrdnju i situaciju sagovornika, koja može biti stvarna ili pretpostavljena od strane govornog lica ili da odgo- vara općem stajalištu.29

Na ovakav način govorno lice, u prvom slučaju, razjašnjava pogrješan stav sagovornika koji vjeruje u postojanje dva svojstva u jednome pojmu ili da dva pojma imaju isto svojstvo, ili, u drugom slučaju, ispravlja suprotnu tvrdnju sagovornika u vezi s predmetom iskaza, ili, u trećem slučaju, otklanja sumnju i kolebljivost sagovornika u vezi s predmetom iskaza. Tako rečenica: ήϋΎη ϻ· Ϊϳί Ύϣ „Zejd je samo pjesnik“ kao primjer dopunske restrikcije može predstavljati odgovor govornog lica na vjerovanje sagovornika da je Zejd istovremeno pjesnik i prozni pisac, ili vjerovanje sagovornika da je Zejd samo prozni pisac, ili na kolebljivost sagovornika između toga da li je Zejd pjesnik ili prozni pisac. U svim navedenim slučajevima Zejdu kao pojmu koji se ogra- ničava (maq܈njr) pripisuje se na restriktivan način svojstvo pjesnika kao stvar na koju se ograničava (maq܈njr ұalayh). Naravno, stvar koja se ograničava na neko svojstvo može posjedovati mnoga druga svojstva koja nisu predmet restrikcije, isto kao što i svojstvo na koje se ograničava neka neka stvar mogu imati i mnoge druge stvari. Tako se navedenim primjerom Zejd specificira svojstvom pjesnika između mnogih drugih svojstava za koja se može pretpo- staviti da ih posjeduje, a koja se navedenim primjerom negiraju.

Negacija u svim vrstama dopunske restrikcije, za razliku od stvarne restrikcije, usmjerava se na jednu stvar, bilo onu za koju sagovornik misli da postoji zajedno sa onom koja stvarno postoji, ili onu koja ne postoji, a sagovornik misli da postoji, ili ona oko čijeg postojanja se sagovornik koleba.




  1. DarƗz, AsƗlƯb al-qa܈r al-QurҲƗn al-KarƯm..., 61.


Dopunska restrikcije nalazi se i u ajetu:

Ϣ˸ Ϝ˵ ΑΎϘ˴ ϋ˸ ˴΃ ϰ˴Ϡϋ˴

Ϣ˸ ˵ΘΒ˸ ˴ϠϘ˴ ϧ΍ Ϟ˴ Θ˶ ϗ˵

ϭ˸ ˴΃ ΕΎϣ˴

Ϧ˸ ΋Ύϓ˴ ˴΃ Ϟ˵ γ˵ ήϟ΍ Ϫ˶ ˶ϠΒ˸ ϗ˴


Ϧ˸ ϣ˶

Ζ˸ ˴ϠΧ˴

Ϊ˸ ϗ˴


ϝϮγ˵ έ˴

ϻ͉ ˶· Ϊ˲ Ϥ͉ Τ˴ ϣ˵


Ύϣ˴ ϭ˴

Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili (Ɩl ދImn, 144)?!

U ovome ajetu se u značenju restrikcije potvrđuje poslanstvo, a niječe besmrtnost Allahovog poslanika Muhammeda, ali isto tako ne niječu druga svojstva koja mu se mogu dodati, kao da je Arap, Kurejšija, da ne zna pisati i sl.30


Restrikcija izdvajanja (qar al-ifrƗd)


Kada sagovornik smatra da određeni pojam posjeduje dva ili više svoj- stava ili da se jedno svojstvo nalazi kod dva ili više pojmova, a govorno lice na restriktivan način iz njih izdvoji jedno svojstvo, odnosno jedan pojam kao odgovor na takvu tvrdnju sagovornika, takva se restrikcija označava kao restrikcija izdvajanja (qa܈r al-ifrƗd). U ovome slučaju restriktivni iskaz se usmjerava na jedno svojstvo, odnosno pojam negirajući druga svojstva i pojmove za koje sagovornik vjeruje da postoje. U ovom slučaju ne niječu se druga nespomenuta svojstva koje posjeduje takav pojam niti se negiraju poj- movi koji također posjeduju takva svojstva.

Tako, kada npr., sagovornik smatra da je Zejd govornik i pisac, odnosno da posjeduje svojstva govornika i pisca, a govorno lice na takvu tvrdnju uzvrati: ΐρΎΧ ϻ· Ϊϳί Ύϣ “Zejd je samo govornik” potvrđujući time svojstvo govornika kod Zejda, odnosno da je Zejd govornik i istovremeno negirajući svojstvo pisca, odnosno da nije i pisac. Pošto se u navedenoj restriktivnoj rečenici ograničeno (maq܈njr) specificira izdvajanjem svojstva govorništva na račun svojstva pisanja koje se niječe, ova se restrikcija označava kao restrikci- ja izdvajanja (qa܈r al-ifrƗd). Budući da se u spomenutom primjeru Zejdu kao pojmu koji se ograničava na restriktivan način pripisuje svojstvo govornika, ova se restrikcija tretira kao ograničavanje pojma na određeno svojstvo (qa܈r al-maw܈njf ұalƗ al-܈ifa). Međutim, u ovoj vrsti restrikcije može doći i do ogra- ničavanja svojstva na određeni pojam (qa܈