AZRA GADŽO KASUMOVIĆ

Gazi Husrev-begova biblioteka

UDK: 908 (497.6 Jajce) “15/16“

Izvorni naučni rad


KASABA NOVO JAJCE/VARCAR VAKUF I UTJECAJ KREDITIRANJA KIZLARAGINOG VAKUFA NA NJEN RAZVOJ KRAJEM 16. I TOKOM 17. STOLJEĆA


Sažetak


U radu se govori o izuzetno velikom iznosu novčanih sredstava namijenjenih za jednu malu kasabu kao što je bilo Novo Jajce/Varcar Vakuf. Radilo se o iznosu od 674100 akči kojim je uspostavljena navedena kasaba i pokrenut njen brzi razvoj krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Navedena uvakufljena sredstva su predstavljala drugi najveći novčani vakuf na području Bosanskog ejaleta, odmah iza Gazi Husrev- begovog vakufa od 944794 akče. Navodi se da su sačuvani spiskovi registracija oko 1724 vakufska kredita. Na osnovu načina bilježenja registracija koji je identan bilježenju registracija u najstarijim sidžilima sarajevskog suda iz 1565. godine, te na osnovu analize nekoliko kasnijih deftera: deftera ribha, deftera murabehe i residat deftera, kao i na osnovu deftera kontrole vakufskog poslovanja ovjerenog na sudu iz 1624. godine, može se zaključiti da su ovi dijelom rasuti listovi deftera nastali najvje- rovatnije neposredno nakon sastavljanja vakufname 1595. godine. Utvrđeno je da se navedenim kreditima nije inicirao samo razvoj navedene kasabe nego i razvoj širokog područja između Jajca i Varcar Vakufa, pa čak je nekoliko kredita bilo dodijeljeno i u Banjaluku. Krediti su dodijeljivani i gradskom i seoskom stanovništvu kao što su dodijeljivani i muslimanima i kršćanima. Iz spiskova se vidi da su kredite dobijali svi oni koji su bili sposobni (ehalija) da preuzmu kreditne obaveze kako u svrhu razvoja same kasabe tako i u svrhu kultiviranja, obrade i kenja zemljišta u brojnim selima koja su u radu na osnovu deftera spomenuta. Također je ukratko opisano, do uništenja vakufske glavnice i raseljavanja stanovništva 1697. godine, stanje u kasabi u čijem je razvoju KÕzlaragin vakuf predstavljao najvažniju lokalnu ustanovu budi da Varcar Vakuf nikada nije imao svoju sudnicu odnosno osmansku mahkemu sa nje- nim poznatim nadležnostima. Uočava se da je prelazak iz statusa sela Gornja Kloka u status navedene kasabe bio višedecenijski proces jer se određeni dio stanovništva u novoosnovanoj kasabi i dalje bavio stočarstvom i zemljoradnjom. Analizom vakuf- skih deftera je utvrđeno kako su se u pojedinim vremenskim razdobljima mijenjali nazivi vakufske dobiti.


Ključne riječi: Vakuf KÕzlarage, Nova kasaba/Varcar Vakuf, vakufska kreditiranja, vakufski defteri


O osnivanju KÕzlaraginog vakufa, te o tome ko je bio navedeni KÕzlaraga kao i o tome kako je formirana kasaba Varcar Vakuf/Mrkonjić-Grad, te šta je sve obuhvatao navedeni vakuf pisalo se i ranije1. Osnivač kasabe je bio Darusseadeaga ili KÕzlaraga Mustafa2 sin bega Mehmeda i Aiše hatun, a unuk Abdulveduda.

Pitanje dodjele kredita KÕzlaraginog vakufa je usko povezano sa pitanjem osnivanja i razvoja kasabe Varcar Vakuf i njenim ukupnim kasnijim funkci- oniranjem. Stoga govoreći o vakufskim kreditima nužno se govori i o kasabi zbog čijeg je razvoja vakuf i bio osnovan. Dokumenti pokazuju da je vakuf imao uvida u sva pitanja i probleme koji su se dešavali na prostoru uvakuflje- nog zemljišta određenog za razvoj navedene kasabe kao jednog urbanog sre- dišta. Vakufska uprava je brinula o postavljenju vakufskih službenika kao što su mutevellije, katibi, džabije, imami i drugi kao i o uobičajenom vakufskom poslovanju koje je, prije svega, obuhvatalo evidentiranje prihoda i rashoda. Sastavni dio poslovanja vakufske uprave bilo je i finansiranje i kreditiranje raznih projekata, praćenje svih vrsta sporova kao i raznih drugih pitanja koja su se odnosila na bilo koji način na zemljište izuzeto ili uzapćeno za opće utilitarne potrebe i planove razvoja kao i ukupno funkcioniranje navedenog područja.





  1. Vakufnama carskog kizlarage Mustafe, sina Mehmed-begova, prevod Salih Trako u: Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV-XVI) Sarajevo: Orijentalni institut, 1985, 247- 261 i Adem Handžić, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku, Prilozi za orijentalnu filologiju, XXV/1975, Sarajevo, 1977, 133-171. Neke podatke i važne navode o vakufu u Varcar Vakufu, danas Mrkonjić Gradu, KÕzlarage Mustafe sina bega Mehmeda sina Abdulvedduda, iz sela Gornja Kloka dali su Adem Handžić i Salih Trako u svojim radovima. Pošto nisu korišteni podaci iz zbirke dokumenata ovog vakufa to će se u ovom radu na osnovu njih dati više informacija s raznih aspekata o navedenom vakufu. Obojica su podatke o ovom vakufu donijeli, uglavnom, na osnovu vakufname navedenog KÕzlarage legalizovane u Istanbulu u prvoj dekadi mjeseca džumade-l-evvela 1003/izme- đu 11. i 20. februara 1595. godine i objavljene u Vakufname iz Bosne i Hercegovine..., 247-261, kao i na osnovu popisnih deftera iz 1574. i 1604. godine. Vidjeti: Adem Han- džić, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI vijeku..., 156-165. Salih Trako je koristio i mufassal defter iz 1008-9/1600. godine i poseban dokument tzv. hududnamu: Hududnama čiÀuka KÕzlarage Mustafe iz 1591. godine, Prilozi za orijentalnu filologiju XXXI/1981, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1981, 179-187. Također je objavio i rad Natpisi na šamadanima KÕzlaragine džamije u Mrkonjić - Gradu, Anali Gazi Husrev- begove biblioteke, knjiga VII-VIII, Sarajevo, 1982, 155-161.

  2. Sastavljač vakufname ( ili sam KÕzlaraga lično koji je učestvovao u sastavljanju svoje vakufname) opisuje posebnost, učenost i vjersku naobrazbu KÕzlarage Mustafe, između ostalog i riječima: ...taj znalac tajne ϯήγ΍ ϯάϟ΍ ϥΎΤΒγ SubhИna-l-lad߼ asrИ ... (Neka je slavljen Onaj koji je omogio noćno putovanje) i nadziratelj ružnjaka ϰϐρ Ύϣ ϭ ήμΒϟ΍ ύ΍ί Ύϣ MИ zИga l-basaru wa mИ tagИ. Vidjeti: GHB, V-82 (299)


Vakuf je imao u svojoj dokumentaciji pored poslovnih deftera i razne naredbe sa visokih mjesta i sudske presude. Dokumentacija se odnosila, prije svega, na osnivanje vakufa, vakufske sporove, vakufske objekte, vakufske parcele, registriranje i raspodjelu prihoda, postupanje sa uvakufljenim nov- cem i slično. Međutim, vakuf se, bilo od najranijeg vremena bilo od kasnije, pojavljuje i kao čuvar razne dokumentacije koja nije bila samo vezana za isključivo vakufsku nadležnost i poslovanje. Tu se npr. nalaze dokumenti koji se odnose na lična pitanja određenih stanovnika/ehalije iz navedene kasabe, a koja su na neki način, ipak, bila vezana za vakuf. Potom je čuvao doku- mentaciju vezanu za razna pitanja bitna za funkcioniranje kasabe kao što je određivanje pazarnog dana, održavanje privilegiranog statusa uspostavljenog činom muafijjeta za stanovnike kasabe, dodijeljivanje prihoda raznim držav- nim i vojnim službenicima i slično.

Stiče se utisak da je onovremeni KÕzlaragin vakuf u početnoj fazi funk- cioniranja novouspostavljene kasabe bio upućen u sve segmente razvoja te kasabe kao jedinstvena lokalna ustanova preko koje se odvijao utjecaj na razvoj cjelokupnog područja.

Činjenica je da je, i pored zvaničnih i jasnih akata o osnivanju i statu- su Nove kasabe, proces uspostavljanja ambijenta karakterističnog za jednu kasabu trajao desetljećima. Iz nekoliko najstarijih dokumenata vidi se da je stanovništvo sela Gornja Kloka, drugim imenom Novo Jajce, odnosno Var- car Vakuf i dalje bilo primarno vezano za obrađivanje kako vakufskih tako i ličnih zemljišnih posjeda. Vidljivo je da su stanovnici kasabe i dalje, dugo nakon njenog osnivanja, imali svoje pašnjake i njive na onim zemljištima koja su bila pod nadzorom i upravom vakufa. U jednom dokumentu navodi se da ehalija kasabe Jenidže ima potrebu za pašnjacima za njihovu stoku3. Također je u jednoj kadijskoj odluci naveden iskaz „da se stoka napasa tamo gdje je napasaju i svi stanovnici kasabe/kasaba halkÕ4.

Kasaba Novo Jajce ili Varcar Vakuf razvijala se intenzivno kao kasaba do kraja 17. stoljeća da bi kasnije, nakon što je bila spaljena krajem ovog stolje-


  1. GHB, A-4856/TO-21: U kadijskoj ovjerenoj potvrdi datiranoj u prvoj dekadi mjeseca redžeba 1022/između 16. i 25. augusta 1613. godine registrira se, na zahtjev zainteresiranih strana, sporazum između ehalije kasabe Novo Jajce i navedenih zimmija u pogledu napasanja stoke na zemljištu koje je nekada imalo status pašnjaka, a koje je dozvolom vakufa oživljeno, tj. pretvoreno u njive čime se pojavila teškoća za navedene osobe u pogledu napasanja njihove stoke. Navedeni su postigli dogovor da stoku napasaju zajednički na novonastalim njivama nakon što se sa njih pokupe proizvodi i odvedu na gumno pošto u tom periodu nije više bilo važno čija je zemlja nego se zajednički i jednako koristila na dobrobit napasanja stoke.

  2. Odluka je izdata povodom tog što su navedeni zimmije sagradili tor na zajedničkom ispasištu, pa je presuđeno da se tor ne može podizati na navedenom mjestu. Vidjeti: A-4856/TO-22.


ća od strane uskoka, postala palanka. Nikada nije imala status kadiluka. Svi sudski poslovi obavljali su se preko kadije u Jajcu pa su tako i svi sačuvani hudždžeti ovjereni njegovim potpisom dok je samo jedan ovjeren potpisom kadije Akhisara5. I u fermanima izdatim po svim važnim pitanjima za kasabu i za vakuf obraćalo se na jajačkog kadiju6. Godine 1038/1629. ovdje se navodi kao privremeni ili putujući kadija (muvekkiten kara karye kadisi) Musta- fa-efendija7. Tek godine 1060/1650. spominje se u bujuruldiji naib Gornje Kloke8 a, također, i 1070/1660. godine9.

Pored dvojice spahija, jednog odabaše, jednog sermaje, ćehaje spomenute kasabe i dvadesetak evidentiranih zanatlija tu su bili i vakufski službenici: imam i hatib, muezzin, kajjim10. Vakuf se u novoosnovanoj kasabi pojavio i kao ustanova koja je upravljala vakufskim nekretninama, i kao ustanova koja je preko projekta kreditiranja imala uvid i utjecaj na ukupan razvoj kasabe. Kao onovremeni novčani zavod osnovan da podstakne i prati urbani razvoj ove kasabe i njene okoline vakuf je inicirao ne samo vjersko-kulturni razvoj kasabe i njene okoline nego i ekonomski. Stoga je pratio stanje prihoda u kasabi kako onih poljoprivrednih u naturi koji su beratima dodijeljivani ispred države pojedinim državnim službenicima na ime plate tako i svih drugih novčanih tokova na navedenom području. Prema tome, vakuf u ovoj kasabi imao je evidenciju o značajnom dijelu prihoda u ovoj lokalnoj sredini kao i o njihovoj raspodjeli.

Sudeći po najstarijim dokumentima, mutevellije vakufa su počev od samog njegovog osnivanja bili najbliži članovi vakifove porodice. U prvo vrijeme to su bila njegova braća i sestra, a kasnije se ne mogu pratiti nivoi rodbinske povezanosti. Godine 1014/1605. mutevellija je bila Saliha hatun za


5 GHB, A-3450/TO.

    1. A-4856/TO-1; Kao samostalan kadiluk Jajce je sigurno postojalo 1580. godine. Šabano- vić navodi da je Jajce postalo samostalni kadiluk poslije 1580-te, a prije 1590-te. Također je ustvrdio da se prvi put spominje u prvoj dekadi rebiu-l-ahira 999/između 27. januara i

05. februara 1591. godine na osnovu dokumenta iz Arhiva Vakufske direkcije u Sarajevu br. 263. Vidjeti: Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959, 185.

    1. Navedeni efendija Hadži Mustafa spominje se u hudždžetu datiranom sredinom redžepa 1038/ između 05. i 15. marta 1629. godine koji je potpisao Mustafa sin Pir Mehmeda, rumelijski kazasker u vezi sa dugom koji je gore navedeni putujući kadija Hadži Mustafa uzeo od vakufa. Vidjeti: A-4856/TO-24.

    2. Pismo Ibrahima, kajmakama datirano 12. mjeseca zu-l-kade 1060 / 06. novembra 1650. godine i upućeno naibu Jenidže / Gornja Kloka s naredbom da se u džematu Bilajce (Bilayçe) u spomenutoj kasabi popiše dovoljan broj pandura da čuvaju kasabu. Vidjeti: A-4856/TO-10.

    3. A-4856/TO-32: Hudždžet sa potpisom kadije u Jenidže Hasana sina Velijuddina datiran sredinom mjeseca zu-l-kade 1070/ između 17. i 27. jula 1660. godine kojim se potvrđuje izvještaj o smrti navedene osobe.

    4. Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine sv. I/2. Sarajevo, 2000, 454.


koju je navedeno da je bila sestra bivšeg mutevelije age Mahmuda koji je vje- rovatno bio prvi mutevellija nakon KÕzlarage11. Za navedenog agu Mahmuda u dokumentu datiranom 1016/ 1607. godine kaže se da je bio brat merhuma age Hadži Mustafe, a iste godine naveden je Osman Katib kao mutevellija vakufa12. Gore navedeni vakifov brat aga Mahmud bio je ajan i visoki služ- benik Porte13. Godine 1038/1629. mutevelija je bio beg Omer sin Šahmana, godine 1049/1640. bio je beg Alija, godine 1052/1642. bio je Redžep Čauš, godine 1054/1644. bio je beg Mehmed, godine 1063/1652. bio je Ibrahim Čelebija sin Ali Čauša14. Pošto su u vakufskoj zbirci sačuvana samo 2-3 vakufska dokumenta za period od sto pedeset godina 18-tog i prve polovine 19-tog stoljeća to ne znamo imena svih mutevellija ovog vakufa.


Utjecaj zajmova KÕzlaraginog vakufa na razvoj kasabe Varcar Vakuf krajem 16. i tokom 17. stoljeća


Vakuf u Varcar Vakufu, kao što je poznato na osnovu dosada objavlje- nih radova o ovom vakufu, utemeljen je krajem 16. stoljeća vakufnamom KÕzlarage Mustafe godine 1595. Ovo je jedinstven vakuf čija je dokumenta- cija od kraja šesnaestog stoljeća, kada je osnovan, pa do kraja sedamnaestog stoljeća značajnim dijelom sačuvana. Ta dokumentacija obuhvata prvo hudu- dnamu i vakufnamu kao temeljne dokumente o proceduri njegovog osnivanja. Pored toga sačuvani su fermani i brojni hudždžeti izdati od strane jajačkog kadije u vezi s vakufskim sporovima. Što se tiče osamnaestog stoljeća saču- vana je obnovljena muafnama iz 1734. godine, jedna bujuruldija iz 1737, i jedan ferman iz 1778. godine15. Posebno važan dio vakufske dokumentacije


11 A-4856/TO-3.

12 A-4856/TO-20.

13 Isto.

14 GHB: A-4856/TO-24, A-4856/TO-28, A-4856/TO-30, A-4856/TO-31, A-3450/TO.

15 Ferman izdat u Konstantinijji sa hatt-i humajunom, datiran 23. ševvala 1146 / 29. marta 1734. godine i upućen kadiji Jajca kojim se, pošto je izgubljena ranija muafnama koja je bila izdata kao obnovljena muafnama 12. redžeba 1119 / 09. oktobra 1707. godine, opet ponovo izdaje ova muafnama kojom se potvrđuje da je ukupno stanovništvo Jenidže

/ Gornja Kloka kasabe muaf i musellem od poreza avariz-i divanijje i tekalif-i orfijje s namjerom da se olakša oživljavanje kasabe, te sagradi časna džamija, mekteb i han; Ferman izdat u Konstantinijji, datiran prvog muharrema 1192 / 30. januara 1778. godine i izdat na ime službe ćehaje u tvrđavi Bočac, a na osnovu arzuhala spahije Husejna, u vezi spora oko timara od 3000 akči u nahiji Jajce. Timar je 23. rebiu-l-ahira 1191 / 31. maja 1777. godine bio dodijeljen spahiji Aliji na osnovu ilama naiba Jajca i kadije Bosne nakon što je Husejn, sin Jusufa smijenjen; Bujuruldija datirana 03. ramazana 1149 / 05 januara 1737. godine upućena kadiji Jajca, kapetanu, ajanu Ejaleta, ehaliji kadiluka Jenidže / Gornja Kloka s naredbom da prilikom svakog taksita daju po 50 groša oni koji obrađuju spahijsku zemlju, te da nakon toga više ne budu mučeni drugim tekalifima. Bujuruldija je izdata na osnovu arzuhala fukare iz Jajca.


čine vakufski defteri evidentiranja vakufskih kredita iz navedenog perioda. Zanimljivo je kako su se navedeni dokumenti uopće sačuvali s obzirom na činjenicu da je Varcar Vakuf dva puta stradao u 17. stoljeću: jednom u vrije- me valije Ahmeda Sejdi-paše (između 1656-59)16, a drugi put 1697. godine. Nakon velikih stradanja koje je austrijska vojska nanijela kasabama i šehe- rima širom Bosne stradali su vakufi i vakufske gotovine pa tako je nestala i vakufska dokumentacija. Ponegdje se od te dokumentacije sačuvao poneki list iz 17-og vijeka17. Čak nije sačuvan ni za Gazi Husrev-begov vakuf, koji je bio najorganiziraniji vakuf i koji je svojom gotovinom i mogućnostima poslovanja daleko bio ispred svih drugih vakufa u Bosni, nijedan vakufski poslovni defter iz 16. i 17. stoljeća18. Trebalo je nekoliko decenija nakon potpisivanja Karlovačkog mira 1699. godine da se vakufi ponovo obnove i organizuju svoje poslovanje. To je period u kojem su klasični osmanski sistem i njegove ustanove značajno dezorganizirane pa se tako može govoriti i o tome da su se i vakufi, nakon određene dezorganiziranosti i teškoća koje su nastale gubitkom vakufskih gotovina, počeli postupno u prvim decenijama

18. stoljeća ponovo organizirati obnavljajući svoje poslovanje, te su i na drugi način počeli voditi svoju dokumentaciju19.


  1. Evlija Čelebija, Putopis, Sarajevo 1979, 211 (preveo Hazim Šabanović).

  2. Iz dva pisma priložena uz vakufsku dokumentaciju vidi se da je o ovoj dokumentaciji vodio brigu Ahmed-aga Dedić, predsjednik Vakufsko-mearifskog povjerenstva u Mrko- njiću. Njemu je 1956. Kreševljaković slao upit da sazna nešto iz osmanskih dokumenata o Varcar Vakufu i hanovima na cesti između Varcara i Jezera, a ovaj mu je uz poslate mu podatke napisao u vezi sa dokumentacijom KÕzlaraginog vakufa slijedeće: „U Arhivi našeg Vakufa još je nešto sačuvano raznih rukopisa, fermana, fetvi i bujuruldija. Ja sam to odstranio i kanim prvom prilikom kad budem dolazio u Sarajevo doniju da Vi to pregledate“. Tako smo konačno saznali ko je mogao stavljati pečate na lice dokumenta te ispisivati hemijskom brojeve i godine. Navedena je dokumentacija na taj način stigla u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Prije toga bila je ponuđena Zemaljskom muzeju, ali je Riza Muderizović napisao jednu cedulju na kojoj stoji slijede: Vakufsko-mearifskom Povjerenstvu u Mrkonjić Gradu: Pošto priložene knjige nemaju historijske važnosti za naš Muzej, povraćaju se Vakufu. U Sarajevu 5. septembra 1929. Riza Muderizović, arhivar Zemaljskog muzeja“. Iz formulacije navedenog Ahmed-age da je „odstranio“ određenu dokumentaciju da je donese u Sarajevo može se zaključiti da sva vakufska dokumentacija koja je bila sačuvana do godine 1956. nije došla do Biblioteke.

  3. Kreševljaković navodi da je najstariji sačuvani obračunski defter ovog vakufa sastavljen 1180/1766. godine. (Vidjeti: Spomenica Gazi Husrev-begove četiristogodišnjice, Sara- jevo 1932, 105. Postoji međutim još jedan takav nepotpun defter iz 1120/1708. godine. Nijedan od ovih deftera ne predstavlja poslovni defter koji se redovno vodio u samom vakufu. Ovdje se radi o defterima revizije vakufskog poslovanja koji su se registrirali i ovjeravali pred sudom kao čin kontrole vakufskog poslovanja. U sarajevskom defteru iz 1766. godine nije iskazano niti registrirano postojanje vakufskog poslovanja u vidu davanja novca na ribh.

  4. Revizije vakufskog finansijskog poslovanja obavljale su se na način da su sve stavke iz procesa tog poslovanja bile evidentirane pojedinno i detaljno, te se u tom pogledu


Osmanska osvajanja usmjerena prema prostorima zapadno i sjeverno od Bosanskog sandžaka, kasnije ejaleta, bila su u usponu posebno od druge i treće decenije 16. stoljeća. Prekretnicu u toj ekspanziji koja je za cijelu Bosnu, a posebno za Sarajevo, predstavljala zlatno doba donio je katastrofa- lan poraz bosanske vojske kod Siska pod vođstvom Hasan-paše Predojevića. Potom, borbe oko ove tvrđave u kojima je ona prelazila u nekoliko navrata iz ruke u ruku i njen gubitak opredijelile su Osmanlije, koji su istovremeno vodili borbe i na Istočnom frontu sa Perzijancima i na zapadnom frontu sa Austrijancima, da se primarno opredijele za jačanje i zadržavanja svojih pozicija u Ugarskoj, te za nastavak daljeg osvajanja u tom pravcu. Stoga su odlučili posebnim ulaganjima podržati brzi razvoj sjeverozapadnih pod- ručja koja su imala vojno strateški značaj za njihove ciljeve. Još ranije Gazi Husrev-begov vakuf koji je prvenstveno podržavao razvoj Sarajeva kao glavnog kulturnog, privrednog, političkog i vojnog središta, protegao se i na Jajce osvojeno tek 1528. godine. Šest decenija nakon tih osvajanja godine 1590. donesena je odluka o osnivanju KÕzlaraginog vakufa prvo izradom hududname, a kasnije 1595. godine obavljen je i čin vakufljenja i ovjerena vakufnama u kojoj je pored poznatih uvakufljenih objekata bio uvakufljen izuzetno velik iznos za ovako malu kasabu koja je bila tek u fazi prelaska iz statusa sela Gornja Kloka u status kasabe. Upravo taj golemi iznos od 674 100 akči gotovog novca koji je po veličini drugi ikada uspostavljeni novčani vakuf u Bosni, odmah iza Gazi Husrev-begovog od 944794 akče, upućuje na poseban interes Osmanlija za brzi razvoj ovog područja20. U Bosni je praksa osnivanja vakufskih fondacija kojim se novac usmjeravao prema određenim


izdavao sudski dokument ovjeren od strane kadije. Iz najstarijih dokumenata suvanih o KÕzlaraginom vakufu vidi se da su se revizijski izvještaji finansijskog poslovanja vakufa u toku 17. stoljeća uglavnom izdavali i ovjeravali na sudu u vidu hudždžeta kao potvrde o načinu na koji je obavljano poslovanje.Takvi su hudždžeti iz 1048, 1049, 1052 i 1054. godine. Jedino sudski ovjeren obračun/muhasebe iz 1034/1624-25. i izvještaj o poslovanju ovog vakufa ima i detaljan spisak svih stavki vakufskih prihoda i rashoda kakav imaju i defteri 18. i 19. stolja. Međutim, defteri se od 18. stoljeća više ne ispisuju sijakatom kao što su se ispisivali do kraja 17. stolja u vrijeme klasičnog osmanskog sistema i njegovih ustanova.

  1. Osman Sokolović, Kreditne prilike u Tešnju prije tri stoljeća u: Novi Behar, broj 8-9- 10:126-127; Aladin Husić donosi ukupan i precizniji iznos akumuliranih tešanjskih vakufa od 614833 akče. Osim toga, Husić uočava da se povremeno „javljaju neočekivane pojave i visoka pozicija nekih mjesta poput Novog Jajca (Varcar-Vakuf) i Glasinca“. Također konstatira da i „Banja Luka predstavlja neobnu pojavu“ budući da Ferhad-paša

pored toliko značajnih zadužbina, nije poput drugih ostavio posebno definirani iznos u gotovini“. Vidjeti: Aladin Husić, Tešanjski vakufi (s posebnim osvrtom na novčane vakufe) u Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga XXIX-XXX Sarajevo 2009, 53; Ćiro Truhelka navodi da je 1692-04. godine u Jajcu postojalo 14 vakufskih zaklada sa ukupnom gotovinom od 551000 akči. Vidjeti: Glasnik Zemaljskog muzeja XXX, 159, prema Osman Sokolović, Kreditne prilike u Tešnju prije tri stoljeća..., 40.


područjima čiji je razvoj bio od posebnog državnog interesa bila uspostav- ljena dolaskom Osmanlija. Iz dokumenata se vidi da brzi razvoj na temelju visokih novčanih ulaganja u ovo područje nije bio planiran samo za Gornju Kloku/Novo Jajce ili Varcar Vakuf kao novouspostavljenu kasabu nego da je bio planiran za cijelo golemo područje koje je gravitiralo toj kasabi, a koje je obuhvatalo i druge manje kasabe i brojna sela, pa čak i samo Jajce koje je bilo sjedište kadiluka21. Planirani razvoj kasabe i ovog područja ipak nikada nije dostigao postavljeni cilj. Naime, padom tvrđave Ostrogona u mađarske ruke 1595. godine kao i padom drugih tvrđava na navedenom prostoru značajno je bila ugrožena perspektiva daljeg osmanskog napredovanja u ovom pravcu, a time su umanjene i planirane razmjere napretka gore navedenog područja. Ne samo da je uvakufljeno zemljište, dijelom naslijeđeno i većim dijelom otkupljeno od strane KÕzlarage, pomoglo razvoju kasabe nego su uvakufljeni novac i prihodi od iznajmljivanja velikog iznosa novčanih sredstava vakuf- ske gotovine značajno pomagali i razvoj golemog područja oko ove kasabe. Pored uvakufljenih objekata i uvakufljenih novčanih sredstava ovom vakufu je bila dodijeljena i uprava nad tzv. vakufskim selima. To u osnovi znači da su desetinski prihodi koji su bili državni prihodi, od strane države dodijeljeni vakufu kao njegovi prihodi. Cilj golemih ulaganja u ovo područje bio je jača- nje ovog serhata kao polazišta za dalja napredovanja prema sjeveru i zapadu. U tom pogledu vanredno je podstican razvoj ovog kraja s namjerom da se ukupno njegovo stanovništvo, kako gradsko tako i seosko, zadrži i motivira za privredne aktivnosti koje su opet donosile povećane prihode i državi i sta- novnicima. Tu osmansku politiku potvrđuje i jak Gazi Husrev-begov vakuf u Jajcu i Dnoluci čime su u posljednjoj deceniji 16. stoljeća pokazali da nemaju namjeru razvijati samo Sarajevo i koncentrirati novčane uloge u tom centru nego da imaju intenciju širiti se prema sjeveru.


Kreditni defteri KÕzlaraginog vakufa


Osmanlije su u uvjetima pojačanog prometa novcem koji je pod utjecajem Evrope posebno bio intenziviran na samom kraju 15. i početkom 16. stoljeća uveli i na prostoru Bosne poslovanje novcem i stvaranje vakufskih fondacija. Te su fondacije poslovale po zakonskim, tj. šeriatskim normama s tim da je dobit od takvog poslovanja išla pod kontrolom vakufa za općeutilitarne potre- be, a ne za potrebe zelenaškog bogaćenja pojedinaca.

Na osnovu sačuvanih listova deftera KÕzlaraginog vakufa nastalog s kraja

16. i u prvoj četvrtini sedamnaestog stoljeća22 vidi se da je i ovaj vakuf vodio


  1. Varcar Vakuf, kako se vidi iz dokumenata, nikada nije dobio status samostalnog kadiluka.

  2. Defter se sastoji od neuvezanih listova, a nije mu suvan ni početni list na kojem se bilježila godina. Kasnije, u svim pojedinnim defterskim registracijama navodio


svoje posebne vakufske kreditne deftere kao važan segment vakufskog poslo- vanja23. Po načinu registracije, rukopisu i korištenoj terminologiji, a najviše po činjenici da je već 1595. godine novac bio uvakufljen u svrhu kreditiranja, koje je trebalo što brže realizovati, može se zaključiti da se najviše sačuvanih listova vakufskog registra kredita odnosi na vrijeme neposredno nakon sud- ske registracije vakufname i vakufljenja gotovine, a to znači najvjerovatnije na 1596. godinu, iako bi se neki listovi mogli odnositi i na period između 1596. i 1624-25. godine kada je urađena posebna sudski ovjerena revizija vakufskog poslovanja i prihoda u kojoj se pokazalo da je vakuf minulim poslovanjem značajno uvećao svoju glavnicu24.

Pored gore navedenog osnovnog deftera vakufskih zaduženja25 u vakuf- skoj praksi poslovanja sa kreditima vodio se i poseban defter u kojem su bili registrirani samo dužnici vakufa i iznos njihovih dodatnih davanja, tj. ribha ili murabehe, koja je zajmoprimalac bio dužan dati na ime postupka nazvanog kupoprodajnom transakcijom, a u kojem je zajmodavalac stjecao svoju dobit. U tom defteru koji bi se mogao nazvati defter ribha26 odnosno defter vakufske dobiti rečeno je da se u njemu iskazuje dobit/ribh koju je merhum KÕzlaraga Mustafa uvakufio za plate vakufskih službenika (murtezike), te da se radi o ribhu koji se računa od 01. muharrema za mjesece safer, rebiu-l-evvel, rebiu- l-ahir, džumade-l-evvel i džumade-l-ahir 1606. godine. Svaka pojedinačna


se samo dan i mjesec bilježenja i, da bi se izbjeglo ponavljanje, reno bi bilo samo navedene godine“ koja je bila upisana na petku. Vidjeti: GHB, A-4856/TO.

  1. Nihad Dostović je u svom radu o registracijama skromnih iznosa gotovinskog novca od strane malih i srednjih vakifa u tuzlanskom sidžilu iz 1644-46. godine ispravno pretpostavio da bi morali postojati ovakvi posebni defteri velikih vakifa sa velikim vakufskim gotovinama. Ovi najstariji poznati vakufski defteri KÕzlaraginog vakufa nastali s kraja 16. stoljeća to pokazuju. Vidjeti: Nihad Dostović, O gotovinskim vakufskim kreditima u tuzlanskom sidžilu 1644-1646, u Prilozi za orijentalnu filologiju 63/2013, Sarajevo 2014, 221. Ovakva vakuÀjenja novca na ime davanja kredita i stjecanje određenog procenta dobiti koji bi redovno bio uvakuÀjen za vjerske i dobročinstvene svrhe bio je registriran i u mostarskom sidžilu datiranog polovinom 17. stolja, a također i u stolačkom sidžilu s kraja 18. stoljeća. Vidjeti: Sidžil mostarskog kadije 1632-1634, Mostar 1987, prijevod Muhamed Mujić; Rukopis prijevoda sidžila stolačkog kadije iz 1790. godine kod mene, prijevod Azra Gadžo Kasumović. Ni u jednom drugom sarajevskom sidžilu 18. i 19. stoljeća, izuzev sarajevskog sidžila iz polovine 16. stoljeća, nisu bili bilježeni nikakvi krediti. Do bilježenja postojanja kredita u sidžile je dolazilo samo onda kada bi se u vezi sa određenim kreditiranjem desio neki spor i nesuglasica.

  2. Vidjeti podnaslov: Hudždžeti i revizijski izvještaji o vakufskom poslovanju.

  3. Radi se o jedinstvenom defteru vakufskih zajmova i nije mi poznato da je još jedan ovakav defter iz 16. ili 17. stoljeća sačuvan. Sačuvano je, koliko znam, samo nekoliko listova vakufskog deftera iz Foče iz 1071/1660. godine.

  4. Defter ribha iz 1015/1606. godine: An gurre-i muharrem ve safer rebićl evvel, rebićl ahir, cumadel evvel, cumadel ahir aylarÕnÕn ribh defteridir sene hams aúere ve elf. Vidjeti: A-4856/TO.


registracija u ovom defteru sadrži ime zajmoprimaoca, mjesto stanovanja, iznos glavnice kao i obavezni ribh.

U KÕzlaraginom vakufu registriran je i defter koji se nazivao defter murabehe. Radi se o spiskovima murabehe za određenu godinu u kojim su se bilježile murabehe svakog pojedinačnog zajmoprimaoca sa mjestom njego- vog boravka, imenom i iznosom murabehe. Prispjele murabehe su označene. Ovaj se defter naziva još i defter o prispijevanju murabeha, tj. u njemu su se bilježile i neprispjele i obilježavale prispjele murabehe27.

Posebno su se vodili defteri koji su se nazivali mevadžib defteri, a u koji- ma su bili registrirani izvori iz kojih su se isplaćivale plate svakog pojedinač- nog službenika. Te registracije pokazuju da su se u to vrijeme izvori iz kojih se podmirivala plata svakog pojedinačnog službenika razlikovali28.

Vakuf se javljao kao veoma jak zajmodavac koji je svoju poziciju zajmodavca ojačavao jemcima/kefilima i zalogom/rehn. Kefili su bile osobe muškog pola, a nikada žene, iz zajmoprimčeve okoline dok su svjedoci/šuhu- du-l-hal uvijek bili samo muslimani. To su bili članovi vakufske komisije za odobravanje i davanje kredita. Dodjeljivanje kredita u tom periodu, kao što je poznato, tretiralo se kao vrsta kupoprodajne transakcije u kojoj je neki predmet ili posjed bio dat kao zalog29, a nakon vraćanja osnovnog iznosa zajma/karz zajmoprimaoc je vraćao i iznos koji je bio u temeljnoj registraciji upisivan kao paha-i came ili samo paha, dakle cijena navedenog pozajmlji- vanja ili iznajmljivanja novca, što je u navedenoj transakciji, koja se tretirala kao kupoprodajna, predstavljalo dobit za vakuf. Navedena dobit za vakufsku fondaciju činila je osnov za dalja ulaganja u infrastrukturu i ukupan razvoj i prosperitet navedenog područja.

Registracije u navedenom osnovnom, najopširnijem i prvom registracij- skom defteru vođene su na isti način kao i nama poznate registracije vakuf- skih kredita u najstarijim sarajevskim sidžilima iz polovine 16. stoljeća u kojim se bilježio, također, iznos poslovne transakcije koji je donosio vakufu dobit, a istovremeno je donosio korist i za zajmoprimaoca što se, pod utjeca- jem tradicionalnih tumačenja, iskazivalo kao cijena nekog predmeta, i što se i u spomenutom sidžilu kao i u ovom defteru KÕzlaraginog vakufa uglavnom označavalo na isti način. Međutim, u defterima iz nešto kasnijeg perioda ti


  1. Defter datiran 1091/1680. godine naziva se spisak o prispju dugova prema KÕzlaraginom vakufu koji su se nalazili na dugu kod ljudi/residat defteri. Defter datiran 1055. godine nazvan je residiyye defteri ili residat murabeha defteri. Defter iz 1074. godine, također, evidentira prispjelu i još neprispjelu murabehu od novca KÕzlaraginog vakufa. Isti takav defter datiran 1083. godine nazvan je murabeha-i residat defteri. Vidjeti: A-4856/TO.

  2. A-4856/TO: Mevadžib defter službenika KÕzlaraginog vakufa za godinu 1091/1680.

  3. Iz deftera se vidi da je to najčešće bila bašča, kuća sa okućniciom i slično, a vrlo rijetko navodi se kao zalog baština ili čiÀuk.


nazivi za dobit iskazuju se terminima murabeha što po svom obliku upućuje na uzajmanu dobit dok je u nekim defterima kao što je npr. jedan kratki defter iz 1606. godine ta dobit označena terminom ribh.

Vakuf je imao dvije osnovne vrste zajmova:

  1. zajam od prvobitno uložene osnovne glavnice i zajam od uvećane glavnice u odnosu na osnovnu koja se povećavala stavljanjem osnovne mase vakufskog novca u promet, što je očito na navedeni način funkcioniralo do uništenja vakufske glavnice i gotovine 1697. godine.

  2. zajmove od novca sakupljenog po osnovi uvakufljene desetine za potrebe vakufa.

Uvidom u deftere KÕzlaraginog vakufa nije pronađen trag koji bi upući- vao na postojanje kreditiranja na ovom području od jetimskog novca. Ovdje treba konstatovati da su se krediti koji su davani od jetimskog novca bilježili u sidžilima, a da su se vakufski krediti registrirali u posebnim vakufskim defterima30. Jetimski krediti mogu se susresti i u drugima urbanim gradskim centrima kakav je bio Mostar i drugi. U vrijeme kada je uspostavljena kasaba Novo Jajce ili Varcar Vakuf koja je formirana od sela Gornja Kloka to mjesto još uvijek nije predstavljalo urbano područje u kojem je bilo jetima sa imuć- nim roditeljima o čijoj sudbini je brinuo sud preko postavljenog staratelja/ vasije. U Varcar Vakufu se krajem 16. stoljeća tek trebala formirati jedna struktura stanovništva koja je mogla biti oslonac osmanskoj državnoj vlasti.


  1. Treba napraviti razliku između onog što su predstavljali vakufski krediti i onog što su predstavljali jetimski krediti. Vakufski krediti su davani iz uvakuÀjene vakufske glavnice koja se davala na prirast za finansiranje raznih općih potreba jedne lokalne zajednice kojima je upravljao vakuf. S druge strane jetimski krediti, bolje reno davanje kredita iz jetimskih gotovina, služili su za očuvanje jetimske imovine i za njihovo izdržavanje do punoljetnosti. Ovakvi krediti mogli su se dodjeljivati samo jetimima koji su imali imovinu naslijeđenu od imućnih roditelja. O ovim jetimima brinuo je sud putem postavljanja jetimskog staratelja koji je bio dužan upravljati imovinom jetima na način koji je za njih bio najkorisniji. Nakon što bi jetimi postali punoljetni prestajala je briga njihovog staratelja koja je bila kontrolirana pod nadzorom suda, a time su uglavnom prestajali i njihovi jetimski krediti.Ta praksa brige o jetimima na ovaj način postojala je u već urbanim centrima kakvo je bilo Sarajevo polovinom šesnaestog stolja o čijim jetimskim kreditima je pisao Avdo Sućeska. Pišući o jetimskim kreditima na osnovu podataka iz sarajevskog sidžila iz 1565. godine bio je u uvjerenju da su se svi krediti vodili u sidžilima. A pošto je u navedenom izvoru našao podake samo o jetimskim kreditima to je o njima samo i pisao, a temu je naslovio Vakufski krediti u Sarajevu. Vjerovatno ih je nazvao vakufskim pod utjecajem pisanja Osmana Sokolova o kreditima. Sokolović je pravio razliku između kategorije vakufski i jetimski krediti iako to nije jasno definirao niti obrazlagao. Pišući o postojanju kredita općenito kao fenomena 16. i 17. stoljeća, te želeći pokazati da se krediti nisu pojavili u 19. stolju nego da imaju dugu i utemeljenu tradiciju iz osmanskog perioda, on je govorio o tim kreditima oenito ih definirajući zajedno i kao vakufski i jetimski krediti. Vidjeti: Osman Sokolović, O kreditima u Bosni (za turske uprave) ... i Avdo Sućeska, Vakufski krediti u Sarajevu...


Počev od 1595. godine ubacivanjem velike vakufske gotovine namijenjene razvoju ovog područja počela je, može se reći masovna podjela kredita i masovno kreditiranje koje se može definirati kao razvojnoinvesticijsko kredi- tranje. Osim toga Varcar Vakuf i nije bio kasaba sa uspostavljenom sudnicom, te stoga ukoliko i jeste bilo jetimskih kredita kao od države nadziranog oblika brige o jetimima i njihovoj imovini koja se vodila i pratila putem suda, tada su takvi podaci mogli biti u nadležnosti suda u Jajcu, pa su se kao takvi mogli naći u sidžilima Jajca31.


Upotreba termina koji se odnose na dobit i prihod od vakufskog kreditiranja u defterima KÕzlaraginog vakufa


Novčanje fondacije u Bosni su poslovale po zakonskim, tj. šeriatskim normama s tim da je dobit od takvog poslovanja išla za općedržavne potrebe. Time su uz uvažavanje tradicionalnog mišljenja i razumijevanja određenih aktuelnih pitanja pokazali kako se treba prilagođavati novim uvjetima i zahtjevima vremena. To prilagođavanje je predstavljalo dug proces u kojem se mijenjalo imenovanje onog što se nazivalo vakufskom dobiti ili prihodom od iznajmljivanja novca. Stoga su npr. uveli raspravu o valjanosti vakuflje- nja novca kao obavezan dio u vakufnamama ukazujući tako na neophodnost stalnog prilagođavanja novim realnostima. Jasno je zašto su se u uvjetima prevashodno poljoprivredne proizvodnje i sakupljanja poreza, prije svega, u naturi - uopće vodile rasprave o valjanosti uvakufljenja novca. Takve raspra- ve su odgovarale općim prilikama na nivou Carstva. Nakon što je pitanje validnosti vakufljenja novca kroz navedenu raspravu prihvaćeno i uvedeno na prostor Osmanske države tada se pojavilo i pitanje prometa novcem kroz davanje razvojnih zajmova, te pitanje zakonskog, odnosno šeriatskog načina registriranja dobiti. U vakufskim registracijama bilježilo se uz ime zajmo- primaoca i mjesto njegovog boravka, iznos uzetog kredita, ime jednog ili više jemaca/kefil bi’l-mal, zalog/rehn, iznos dobiti, te svjedoci kao članovi komisije koja je prisustvovala činu registriranja i preuzimanja određenog iznosa kredita. Kroz navedene registracije iz ovog perioda, kraj šesnaestog i početak sedmanaestog stoljeća, vidi se da se različito bilježio taj termin koji je trebalo da označava vakufsku dobit. U najstarijem i najopširnijem defteru registracija zajmova KÕzlaraginog vakufa iz 1595. ili 1596. godine, o kojem




  1. Koliko mi je poznato bio je sačuvan samo jedan takav sidžil s kraja 17. stolja iz kojeg je pojedine regeste dao Ćiro Truhelka. Međutim, on je dao samo opise sultanskih i valijinih dokumenata, a nije davao opis dokumenata koji su se vodili kroz kadijsku sudsku praksu kao što su hudždžeti ili registracije koje su se ticale imovinskih i drugih privatno pravnih pitanja.


se već govorilo u gornjem tekstu, koristili su se termini be-came, paha32 ili obje riječi zajedno u sintagmi paha-i came (cijena odjeće) što je predstavljeno kao cijena kupoprodajnog odnosa između navedenih stranaka: vakufa kao zajmodavaoca i navedene osobe kao zajmoprimaoca. Godine 1015/1606. u kratkom defteru u kojem se iznose pojedinačno podaci o dobiti na gotovinu ta dobit je iskazana terminom ribh. Godine 1055/1645-46. upotrjebljavan je termin murabeha na uvakufljeni novac, a također je isti termin murabeha upotrjebljavan u kratkom spisku prispjele murabehe na glavnicu vakufa age Hadži Mustafe (KÕzlarage) za godinu 1083/1672-7333. Na taj način se jasno iskazalo i kroz službene dokumente šta je predstavljala sintagma paha-i came i slične sintagme koje su se koristile u sidžilu iz 1564-66. godine. Različit izbor termina vezanih za vakufsku dobit u 16. i 17. stoljeću pokazuje kako se postupno mijenjao odnos u osmanskom administriranju u pogledu imenova- nja navedene vakufske dobiti. To se odnosi ne samo na ovaj KÕzlaragin vakuf o kojem se u ovom radu govori nego i na sve druge vakufe u Bosni osman- skog perioda34. Također, kasnije preferiranje upotrebe termina murabeha u odnosu na termin ribh upućuje na drugačije imenovanje dobiti u odnosu na ranije čime se isticala činjenica da je u navedenim transakcijama uzimanja i davanja zajmova dobit na određeni način bila obostrana za obje zainteresirane strane, a da nije bila samo jednostrana, dakle da nije bila samo interes vakufa kao investicijskorazvojne fondacije. Pri tome se svakako prije svega misli na investicijske i razvojne zajmove kakve je onovremeni KÕzlaragin vakuf inten-



  1. Avdo Sućeska u radu o vakufskim kreditima u Sarajevu donosi primjere da su se u navedenim sidžilima sarajevskog suda registrirali slijedi nazivi: an paha-i came, an paha-i asl, an paha-i esbab, an paha-i kćrk, icare-i hane. Vidjeti: Avdo Sućeska,Vakufski krediti u Sarajevu (u svjetlu sidžila sarajevskog kadije iz godine 973, 974 i 975 1564/65/66) Sarajevo 1954.

  2. Navedene registracije donesene su na slijedi način: Gölhisar, Kurd Karagöz, nakdine 3000, ribh 150; Ponyaviçe, Uzun Ramadan, nakdine 3000, ribh 150. Također se u navedeneom spisku prihoda govori o ribhu na novac koji je uvakufio merhum aga Mustafa / ...vakf etti÷i nukudun ribhi... Vidjeti: A-4856/TO.

  3. Vidjeti GHB, A-157/TO: Fragment (2 lista) iz deftera pregleda obračuna novčanog dijela vakufa defterdara Hasan-efendije u Uboskom kraj Ljubinja datiran 01. džumade-l-evvela 1180 / 05. oktobra 1766. godine. Obračun je ovjeren od strane Abdullaha, kadije Ljubinja i Belgradčika. U navedenom revizijskom izvještaju dobit koja se bilježila na nine kako je u gornjem tekstu već navedeno u kratkim registracijama vezanim za uzimanje vakufskih kredita nije se koristio niti termin ribh ni murabeha nego termin icare koji je trebalo da predstavi vakufsko poslovanje s novcem kao iznajmljivanje koje se u osnovi ne razlikuje po svojoj svrsi i zakonskoj utemeljenosti od iznajmljivanja nekretnina kao što su dućani, vakufsko zemljište i slično. Način registracije vakufskog duga iz ove 1766. godine u svemu je identičan načinu na koji su registrirani dugovi u 16. i 17. stolju osim što se u ovim registracijama nije navodio iznos ribha nego je bilježeno da je prihvaćen spomenuti iznos novca uz najamninu/icare ile kabul.


zivno bio pokrenuo krajem 16. stoljeća na području novoosnovane kasabe Gornja Kloka/Novo Jajce/Varcar Vakuf. Sva ova imena novoosnovane kasabe korištena istovremeno u periodu od nekoliko decenija govore o traganju za odgovarajućim imenom koje bi ostalo za neku trajniju upotrebu. Na isti način tragalo se, kako se vidi iz deftera KÕzlaraginog vakufa, i za novim definira- njima i imenovanjima vakufske dobiti od novouvedenih načina finansiranja razvojnih projekata kakvo je bilo uvođenje fondacijskih, odnosno vakufskih zajmova.


O dodjelama zajmova


U defterima KÕzlaraginog vakufa uočavaju se brojne registracije zajmo- va koji se odnose na veliko područje i koji su obuhvatili, također, brojno i raznovrsno stanovništvo ukupnog područja koje gravitira, prije svega, Jajcu i novovosnovanoj kasabi Novom Jajcu/Varcar Vakufu. U defteru se navode kasabe, nahije i sela na čijem području su bili dodjeljivani krediti. Radi se i o muslimanskom i o kršćanskom stanovništvu35. Kada su u pitanju kasabe taj omjer je otprilike bio jedan naspram deset u korist muslimanskg stanovništva. Međutim, kada se radi o navođenju korisnika kredita sa sela tada se vidi da su svi redom sposobni, aktivni i angažirani stanovnici datog sela36 bili korisnici kredita bez obzira da li bili muslimani ili nemuslimani. Čak je bio evidentiran i jedan sin harambaše koji je uzeo kredit od 1600 akči37. Na sačuvanim listo- vima evidentirana su oko 1734 korisnika kredita među kojim su bili najčešće zanatlije i poljoprivrednici, a ima i spahija, zaima i drugih vojnih lica, zatim popova, knezova, vjerskih i vakufskih službenika. Najveći broj kredita koji su korisnici uzimali iznosio je od 1000 do 3000 akči, a bilo je i onih koji su uzi- mali samo po 300, pa čak je registriran i krediit od samo 260 akči. Evidentiran je u odnosu na uobičajene iznose mali broj veoma visokih iznosa od 10000



  1. Dostović, također, navodi, analizirajući male iznose gotovinskih vakufa kao kreditora zabilježenih u tuzlanskom sidžilu, da su dužnici bili i muslimani i nemuslimani, te da su krediti dodjeljivani ne samo u gradu nego i stanovnicima sela u tuzlanskom kraju. Vidjeti: Nihad Dostović, O gotovinskim vakufskim kreditima u tuzlanskom sidžilu 1644-1646..., 221. i 230.

  2. Kao što se može vidjeti iz deftera ehalija iz brojnih sela je bila kreditirana.

  3. Ovdje se navodi iz deftera samo jedan primjer vakufske registracije koji sadrži ime korisnika kredita, selo, iznos kredita: Ivan Vojov, Vrbljani-5200; Jakša sin Miloša,Vrbljani-3000; Dobrašin sin Radkov, Vrbljani-3600; Vučeta sin Bajčete, Vrbljani

3050; Jole sin Milanka harambaše, Vrbljani-1600; Stipan sin Vuksana,Vrbljani-1840; Vlajin sin Jankov, Ribnić-370; Miloje sin Radoja, Medna-1571; Dragija sin Goje, Slatina-1400; Mirko sin Lazara, Vrbljani-3300; Rajak sin Radula, Medna-1091; Radoje sin Ivana, Vrbljani-2930; Ognjen sin Manojla, Medna-1000; Milovan sin Rajića, Slatina-2500; Sadik Kulović (Kuloglu), Medna-320.


do 15000 akči, uglavnom, između 1000 i 5000 akči. Također se pojavljuje i manji broj korisnika koji su uzimali kredit nekoliko puta38.

Iako se u vakufnami navodi da je novac uvakufljen za potrebe novoosno- vane kasabe Varcar Vakufa defteri o evidenciji vakufskih kredita pokazuju da su krediti jednako dodijeljivani širokom području oko Varcar Vakufa kao što su dodijeljivani i Jajcu i cjelokupnoj njegovoj okolini. Čak se uočava da je nekoliko kredita bilo dodijeljeno i na udaljena područja kao što je Banjaluka39 i Tešanj, U dolje navedenom tekstu navode se, uglavnom, kasabe i sela na čijem području su bili nastanjeni korisnici vakufskih kredita.

Oko polovine korisnika kredita bilo je nastanjeno na području Varcar Vakufa: Čirakovac40, Gustovara, Gerzovo, Gjormezli41, Jeleč42 (Jelak?) Kopljevići, Liskovica, Magaljdol, Oćune, Bočac, Surjan, Šibovi, Baljvine, Bjelajce (Bilajce), Bogojevići43, Trnovo, Trijebovo44, Vlasinje, Gradača45, Orahovljani, Pecka, Podrašnica46, Rogolj, Orlovac47, Medna, Maden48, Pliva- baši49. Krediti su dodjeljivani u naseljima na područje između Ključa i Var-



  1. Npr. odabaša Mahmud iz Sarića imao je kreditni dug prvo 3194, potom 2686 i nakon toga 2913,5; Spahija Osman iz Čirakovice 7030; Murad Ali-beg iz Varcara/Jenidže imao je registriran kreditni dug: 3744, 4444, 5444; Salih-aga Ali Čauš iz Oćune 10580, 11380, 6380, 4280; spahija Muhamed sin Kurda iz Jeleča 5550, 7650; Redžep Čauš iz Oćune 14668, 10668 akči; zaim Husejn-beg iz Plivabaši (Vrh Plive?) 12116; Beg kapetan iz Plivabaši (Pljevabaši) 3000; muezzin Ibrahim-halifa iz Varcara 4060, 4560; mutevellija Abdi-beg 5065, 4000 akči; zimija iz Trnova 10440, zimija iz Gerzova 11299. Uz svaki od navedenih iznosa bio je bilježen posebno iznos vakufske dobiti (ribha) koji je iskazivan riječima paha-i came ili samo paha.

  2. Nekoliko kredita bilo je dodijeljeno u Banjaluku: spahija Omer Abdullahov imao je kreditni dug 4000, pa 3500, potom 3000 i 1000; Hadži Mustafa Dervišov iz Banjaluke je uzeo 4000; spahija Islam 3000, 2600, 2050; spahija Abdullah 5000; a Alibeg sin dizdara

Ahmedage 3000 akči.

  1. Napisano je Čirakovica ϪΟϮϗ΍ήΟ .

  2. Pod ovim imenom nije ubicirano. Vjerovatno se radi o naselju Ĉumezlije (Jezero), jer je navođeno uz naselja sa istog područja.

  3. Majdan, Varcar Vakuf.

  4. Iako je grafija jasno napisana tako da se može čitati Bogotovići pretpostavljam da se radi o Bogojevićima, (Baraći, Varcar Vakuf).

  5. Nahija Trijebovo između