LAMIJA HADŽIOSMANOVIĆ
JEDNA STARA VERZIJA (AUTOGRAF? ) KAIMIJINE KASIDE
PROTIV DUHANA
Jedna od najzanimljivijih ličnosti alhamijado književnosti u Bosni u sedamnaestom vijeku je Sarajlija Hasan Kaimi (Kaimi-baba). Kaimi mu je pjesnički pseudonim, a po pravom prezimenu Zerrin-oglu1 nije poznat. Pisao je na turskom i ostavio dvije stihovane zbirke: Waridat i Diwan, a na našem jeziku arapskim pismom dvije kaside2 jednu protiv pušenja duhana, a drugu patriotskog sadržaja, te oveću pjesmu o osvojenju Kandije 1669. godine.3
U narodu i kasnijim legendama ostao je poznat kao narodni tribun i zaštitnik sirotinje. Predvodio je sarajevsku sirotinju u pobuni u teškoj i gladnoj 1682. godini.
Vlast i ulema prognali su Kaimiju iz Sarajeva u Zvornik. Taj čin u masi je odjeknuo legendama u kojima je pjesnik predstavljan kao žrtva i nepravedno osuđen. Pošto je Kaimi dugo pisao stihove kojima je proricao budućnost, ne začuđuje što su se oko njega ispreplele tolike priče u kojima je teško razlučiti istinu od maštovitosti.
Ako prihvatimo kao historijski fakat da je Kaimi poveo sarajevsku sirotinju u pobuni protiv vlasti, onda ne bismo mogli primiti bez rezerve neke ocjene kao što je ova dra Hazima Šabanovića:
"U stvari izražavao je političke nazore, misli i želje ondašnjih ograničenih, glupih, neobrazovanih bosanskih derviša i primitivnih masa".4
Kaimi se školovao u Sofiji, bio je obrazovan, imućan, čak je podigao tekiju i most preko Miljacke, i normalno je bilo da se pridruži ulemi i nosiocima vlasti. Pošto se sukobio s njima, zalažući se za socijalna prava sirotinje, onda ga ne bismo mogli nazvati tumačem političkih nazora i ideja "glupih" i "neobrazovanih" derviša. Bavio se, istina, džifrom - "mistikom" brojeva - ali to nije ništa neobično za čovjeka XVII vijeka i na Istoku i na Zapadu. Bio je u tome izraz svoga vremena a upravo njegova saznanja do kojih je dolazio putem ilmi-džifra imaju posebnu vrijednost u tome što pokazuje ondašnje težnje i ideale prosječnog bosanskog Muslimana.
Kao i ostali pjesnici ovog tla, Kaimi svojim kasidama izriče pouku. U pjesmi o štetnosti duhana, nedvosmisleno ukazuje na posljedice čak i prijeti. Kako je pjesnik i kao ličnost bio veoma popularan (pripisivana su mu svojstva svetog čovjeka), razumljivo je što je i sama kasida bila dobro primljena. S tim u vezi su i brojne verzije kaside, koja se, izvjesno, najviše prenosila usmenim putem.
Sejfuddin Kemura i dr. Vladimir Ćorović prvi su transliterirali i uporedo s faksimilom objavili ovu Kaimijinu kasidu.5 Kasniji istraživači alhamijado književnosti koristili su se upravo ovom verzijom čiji se rukopisni primjerak sada nalazi u Orijentalnom institutu (iz fonda pripojenih zbirki nekadašnjeg Balkanskog instituta). Jedan tekst ove kaside, koja se čuva u Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, u mnogome se razlikuje od svih dosada objavljenih verzija te pjesme.
Nekoliko pojedinosti navodi nas na predpostavku da se radi o originalu. Ispisana je na veoma starom, požutjelom i zamrljanom papiru, pa su neke riječi teško čitljive. Dva lista, na kojima je napisana, pripadaju nekoj svesci iz koje su dosta grubo iskinuta. Na prvoj strani ova dva lista je dvanaest stihova na turskom jeziku, a ispod njih ponovljena su dva stiha i podvučena. Ispod crte dodati su neki brojevi, koji bi se mogli shvatiti kao "raqam-i sirri" (tajanstveni brojevi) kojima je proricana sudbina. Poznato je inače, da je Kaimi autor stihovane zbirke proročanstava (Waridat).
Na drugoj strani listova, bez naslova, počinje kasida protiv pušenja duhana na našem jeziku ali arapskim pismom.6
Starost rukopisa nije jedino što nas upućuje na pomisao o originalu. Najviše razloga za tu pretpostavku nalazimo u potpisu na završetku kaside: Kaimi. Taj potpis indicira da ga nije stavilo treće lice već autor. Nije nevažno i to da rukopis potječe iz Sarajeva, gdje je Kaimija u prvoj fazi svog života djelovao.
Pored ovih elemenata, i jezik kaside može se pridružiti razlozima za predpostavku o originalu. Jezik je arhaičniji i ima više turskih izraza nego druge, dosad objavljene verzije. Uz to valja skrenuti pažnju na ortografiju, koja pokazuje na početne pokušaje prilagodavanja arapskog pisma našem jeziku. Arapski tekst, koji su transliterirali Kemura i Ćorović podređen je u velikoj mjeri zakonima za koje su se zalagali pozniji reformatori arebice.
Pošto do sad nije nigdje objavljena ova verzija kaside, donosimo je u cjelini, a razlike sa verzijom Kemura-Ćorović, u fusnotama:
[Buj]urmušdur
gospodar7
Ostan
se8
tutuna,
Nek's uvede tutuna!
[K]im isterse9
Božji10
dar
[Nem]ojte se po zlu rit11
Čujte
što će slovo12
rijet
[H]er kim ister13
čisto
umrijet14
Nek's
uvede tutuna
[Zl]očesta je rabota
Pušit ga je sramota
Jer[e] v[i]rlo sramota
Ostan se15
tutuna
[U]vedte se smrada
Ne orite grada
Nek je čista
brada16
Ostan
se17
tutuna.
Nuto muke tv[i]rde
Sve haljine sm[i]rde
[S]vakomu se
grde
Ostan se18
tutuna
Ostan se19
tutuna.
Nemojte se karat
Bogme će vas žarit20
Svakog
srce parat
Ostan se tutuna21
Kim
ičerse pakao22
On
je sebe smakao23
Uvik
plakao24
Ostan
se25
tutuna
Tko26
ga pije zlopati
Nemojte se trovati
Lulu kamiš27
kopati
Ostan se28
tutuna.
Lulom o tle kljuje29
Oko
sebe pljuje30
Gore
nek da bljuje31
Ostan
se32
tutuna
Smrdi kako33
hala
Zararli je mala34
Uvedte
se zala35
Ostan
se36
tutuna.
Kim ičerse tužan
Sarraf37
mu je ružan
Hodi kako dužan38
Ostan
se39
tutuna
Tutundžija svaki blijed
Iz nosa mu teče ijed
Eger
taze eger sijed40
Ostan
se41
tutuna
Nut pogledaj sada
Sve me zajmiš kada42
Sve zajmiš kada42
Uvedte
se jada
Ostante se tutuna
I mi smo ga pili
I u jadu
bili43
Kako
bogumili44
Ostante
se tutuna
Frenkler bunu satarlar45
Suduk46
ičre
tutarlar47
Bak
ne zehri jutarlar48
Ostante
se tutuna
Vazgećmesi pek lazim49
Frenke
ujmak ne lazim50
Ne
budte mulazim
Ostante se tutuna
Zločesto je po vjeru
Ružno
jedni umiru
U zemlju se uviru51
Ostante
se tutuna52
Ova Kaimijina kasida nastala je tek nekoliko decenija po pojavi duhana u Osmanskom carstvu, odnosno kod nas, u vrijeme kada su se vodile žustre polemike da li uživanje u pušenju žutog lista pripada muslimanu zabranjenim ili dozvoljenim stvarima. Među tumačima Kur'ana i hadisa bilo je i onih koji su pokušali da nađu odredbe što bi se mogle odnositi i na duhan. Po jednima, temeljne islamske norme su protiv duhana, po drugima nema ničeg lošeg u njegovu uživanju. Ta rasprava, zajedno s duhanom, prenijela se i u naše krajeve.
Pošto je Hasan Kaimi dobro znao turski jezik, s razlogom pretpostavljam da je bio u prilici da se uputi u te rasprave, koje su bile posebno intenzivne sredinom sedamnaestog vijeka u Istanbulu. On se, kako se iz svakog stiha kaside vidi, energično pridružio onima što su u duhanu vidjeli porok, zabranjen od Boga i štetan po zdravlje i imetak.
U prisustvo polemike o valjanosti duhana, čitavih stotinu godina kasnije, uvodi nas i "Sirrijina riječ o duhanu". Poznati pjesnik i šejh tekije na Oglavku Sirri-baba, stoji na drugoj strani. On ne samo da ne vidi ništa loše ni opasno u pušenju, nego ga otvoreno preporučuje:
Neznalica
je i glupan ko duhan grdi,
Taj nikako ne zna šta je užitak.
Za
duhan u samom zakonu nema izričite zabrane.
Pa zašto bi onda
bio zabranjen jedan suh list...53
O literarnoj vrijednosti ove Kaimijine kaside gotovo da ne bismo imali šta reći. U Kaimijino vrijeme bilo je uobičajeno da se misli, posebno pouke izlažu u obliku pjesme, bez poštivanja elementarnih zakona pjesničke forme. Ovdje mislim na alhamijado literaturu. U ovoj kasidi izuzev rime, koja je negdje izforsirana, gotovo da nema ničeg pjesničkog. To je, zapravo, autorov sud o duhanu, izložen veoma direktno, u formi savjeta i pouka, negdje imperativnih, koji se nižu redom kao u proznom tekstu. Sadržaj je kazan veoma jasno, bez pjesničke metafore.
Iako je dosad mnogo spominjano ime Hasana Kaimije, pisano o njegovu djelu, ono još nije sveobuhvatno ocijenjeno. Kako sam već rekla, postoje mnoge praznine u njegovoj biografiji, pa su često izricani oprečni sudovi ne samo o njegovu životu nego i vrijednosti pjesničkog rada. Mnogi su ga ocijenili veoma nepovoljno, čini nam se ne sasvim pravedno i do kraja argumentirano.54 Zbog toga, a i zato što Hasan Kaimi svojim djelom čini nezaobilazan dio književnosti Bosanskih Muslimana sedamnaestog vijeka, mislim da je za konačan sud potrebno obuhvatnije istražiti i valorizirati Kaimiju - pjesnika.
SUMMARY
ONE OLD VERSION (AUTOGRAPH) OF THE KAIMIJA'S KASIDA AGAINST TABACCO
Hasan Kaimija from Sarajevo was the first poet in Turkish and Serbocroat language. His poem (kasida) against smoking was well-known and it was preserved in several copies. S. Kemura and V. Ćorović published it in their work Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims, Sarajevo, 1912. The author of this article found an old copy, - and perhaps autograph, which differs from Kemura's and Ćorović's. We have the whole text of this manuscript, comparing it with already published text at Kemura and Ćorović.
1 Muhamed Hadžijahić: Hrvatska muslimanska književnost prije 1878. Sarajevo. 1938., str. 1.
2 Kasida u islamsko-orijentalnim književnostima pjesma-panegirik. U literaturi bosanskohercegovačkih Muslimana to je didaktičko-poučna pjesma s notom ovosvjetovnog i religioznog.
3 Sejfuddin Kemura i dr. Vladimir Ćorović: Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims. Sarajevo. 1912, str. 11-12.
4 Hazim Šabanović: Književnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. Sarajevo.
5 Sejfuddin Kemura i dr Vladimir Ćorović, op. cit., str. 16-18.
6 Teško je reći kako je ili da li je uopće pjesnik dao neki naslov ovoj kasidi. Negdje je objavljena kao: "Kasida", negdje kao "Kasida protiv pušenja" ili "Kasida protiv duhana".
7 Dijelove riječi u četvrtastim zagradama rekonstruirali smo na osnovu objavljene kaside, pošto je jedna stranica našeg rukopisa znatno oštećena.
8 Kemura-Čorović: Ostante se
9 Ako neko želi
10 Kemura-Čorović: Boži
11 Kemura-Ćorović: vrijet
12 Kemura-Ćorović: Ćujte što ću vama rijet
13 Svatko ko želi
14 Kemura-Ćorović: mrijet
15 Kemura-Ćorović: Ostante se
16 Kemura-Ćorović: pravda
17 Kemura-Ćorović: Ostante se
18 Kemura-Ćorović: Ostante se
19 U verziji Kemura - Ćorović nema ovog stiha
20 Nismo sigurni da je ova riječ dobro pročitana. Mogla bi se pročitati i kao: darit ili darat, što ne znamo šta znači.
21 U verziji Kemura-Ćorović nema ova četiri podvučena stiha
22 Kemura-Ćorović: Ko uspuši pako
23 Kemura-Ćorović: smako
24 Kemura-Ćorović: I uvijek je plako
25 Kemura-Čorović: Ostante se
26 Kemura-Ćorović: Ko
27 trska
28 Kemura-Čorović: Ostante se
29 Kemura-Ćorović: kucuka
30 Kemura-Čorović: pljuvuka
31 Kemura-Ćorović: bljuvuka
32 Kemura-Ćorović: Ostante se
33 Kemura-Ćorović: kano
34 Kemura-Ćorović: Zarar čini mala
35 Kemura-Ćorović: Ostante se belaja
36 Kemura-Ćorović: Ostante se
37 Kemura-Ćorović: saruk. U našoj verziji sarraf-mjenjač novca
38 Kemura-Čorović: Hodi kano sužanj
39 Kemura-Ćorović: Ostante se
40 Kemura-Čorović: Bio taze, bio sijed
41 Kemura-Ćorović: Ostante se
42 Kemura-Ćorović: Iz smrdljiva kada
43 Kemura-Ćorović: bili
44 Kemura-Ćorović: Kao Bogumili
45 Evropljani ga prodaju
46 Biti odan, privržen, od arapskog glagola sedike
47 U tajnosti ga čuvaju
48 Gledaj što otrov gutaju
49 Veoma je potrebno odreći ga se
50 Zar se treba ugledati na Evropljane
51 Kemura-Ćorović: uvjeru
52 Ovom tekstu nedostaju četiri stiha koje navodi Kemura-Ćorović. Pošto ispod posljednjeg stiha ispisane pjesme stoji potpis Kaimi, pretpostavljam da je kasida završena.
53 Dr Šaćir Sikirić: Pobožne pjesme (ilahije) šejh Abdurrahmana Sirrije. Glasnik IVZ-e, IX/1941, br. 12, str. 371-373.
54 O tome više vidi: Mehmed Handžić: Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana. Sarajevo, 1934.; Safvet-beg Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Sarajevo, 1912.; Hazim Šabanović: Književnost Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima. Sarajevo, 1973.