Teme i motivi Tahmisa Abdullaha Salahuddina Uššakija Bnjaka...





Berin Bajrić


        1. i S. Abdullah


TEME I MOTIVI TAHMISA ABDULLAHA SALAHUDDINA UŠŠAKIJA BOŠNJAKA NA

AL-BUSIRIJEVU POEMU QAṢĪDA AL-BURDA





Sažetak


Predmet ovog rada jeste Tahmis Abdullaha Salahuddina Uššakija Bošnjaka na al-Busirijevu poemu Qaṣīda al-Burda. Prilikom analize koristili smo rukopis ovog djela koji se nalazi u biblioteci Sulejmaniji u rukopisnoj zbirci „Fatih“ pod rednim brojem 003714 i naslovom Tahmis-i Terceme-i Kaside-i Burde. Rukopis ima 52 stra- nice i sadrži 785 stihova na arapskom i turskom (osmanskom) jeziku. Naime, Uššaki, paralelno s arapskim tekstom Tahmisa, na lijevoj starni rukopisa, navodi i prijevod ove poeme na turski jezik. Budući da je Uššakijeva poema u žanru tahmis, odnosno

metapjesma“ al-Busirijeve poznate poeme Qaṣīda al-Burda, u radu nastojimo, sa stilističkog i književnoteorijskog aspekta, analizirati odnos al-Busirijevih stihova kao prototeksta i Uššakijevih stihova kao metateksta. S poetičkog i estetičkog aspekta promatramo međusobni odnos ova dva teksta. U tom smislu, naročitu pažnju posve- ćujemo razumijevanju poslanika Muhammeda, a.s, kod jednog i drugog pjesnika. Naime, pjesnici pripadaju različitim i udaljenim epohama al-Busiri 13. stoljeću i arapskoj književnosti a Uššaki 18. stoljeću i turskoj književnosti. Tu su se očekivali značajni istraživački rezultati, s obzirom na ogroman vremenski raspon između dva autora i s obzirom na veliki put i iskustvo tradicije od 13. stoljeća u arapskoj književ- nosti (al-Busiri), do 18. stoljeća u turskoj književnosti (Uššaki).



Ključne riječi: Književnost Bošnjaka na arapskom, tahmis, Abdullah Sala- huddin Uššaki, Al-Busiri, Qaṣīda al-Burda, teme, motivi



          1. Struktura i sadržaj Tahmisa Abdulaha Salahuddina Uššakija Boš- njaka na al-Busirijevu poemu Qaṣīda al-Burda


Uočljiva osobenost poeme Abdullaha Salahuddina Uššakija Bošnjaka1


1 Abdullah Salahudin Uššaki Bošnjak je bio sufijski šejh iz XVIII stoljeća, autor i pjesnik koji je pisao na tri jezika, arapskom, turskom i perzijskom, komentator dva velikana islamskog misticizma Ibn ‘Arabija i Mevlana Dželaluddina Rumija. Nakon završetka visokog školovanja brzo je našao posao u državnoj službi. Kasnije postaje vrhovni sekre- tar ministra vanjskih poslova Hekimoğlu Ali-paše s kojim je putovao diljem Osmanskog carstva, od Bosne do Egipta. Pripadao je uššakijskom sufijskom redu. Nakon smrti šejha


(‘Abdullāh Ṣalāḥ al-Dīn ‘Uššāqī al-Busnawī2) jeste da ona nastaje kao meta- pjesma, i to u poetskoj formi tahmisa, pjesničke vrste u kojoj se strofe sastoje od pet stihova, a nastaje tako što pjesnik uvodi u strofu dva stiha nekog pje- snika s kojim želi poetički komunicirati, a onda im dodaje tri svoja stiha. Za ovu formu je nužno da svi sthovi budu ispjevani u istome metru i istoj rimi. Duraković kaže kako je filotehnička poetika ovdje trijumfirala; igra formom uistinu je brilijantna i dovedena je do krajnjih granica tehnicizma.3 U tahmi- su metapjesma ima svoju zadatu formu u protopjesmi; u njoj je već zadana tema i zadana joj je forma. Cilj ovakve pjesme je uglavnom da pokaže kako uvažava i poznaje tradiciju i njenu poetiku na jednoj strani, a na drugoj strani ima zadatak da se nadmeće s autoritetom tradicije koju, zapravo, usavršava. Metapjesma ima i tu mogućnost da kreira u domenu jezika i stila da pokaže kako je u stanju isti motiv u istoj formi opjevati bogatijim jezikom i upotre- bom drukčijih stilskih figura. Pjesnik u ovom slučaju najčešće ima zadate norme koje mora realizirati na temelju svoje poetičke učenosti i virtuoznosti. Duraković zaključuje da je u primjeru tahmisa normativnost optimalna te da tradicija predstavlja u osnovi golemo područje nepomjerljivih granica.4 Nametak naglašava kako je stav autora u određivanju pjesme koja će se tahmisom proširivati i interpretirati element koji ukazuje na neposredno oda- vanje ukusa pjesnika tahmisa, koji izborom gazela kojeg će razrađivati svojim stihovima pokazuje afinitet prema određenom pjesniku.5

Abdullah Salahuddin Uššaki Bošnjak svoju poemu piše kao metapjesmu na poznatu religijsku pjesmu pohvalnicu poslaniku Muhammedu, a.s., Qaṣīda al-Burdu, koju je spjevao poznati pjesnik i sufija Muhammed al-Busiri (Muḥammad al-Būṣīrī). Al-Busirijeva poema Qaṣīda al-Burda ima 162 bejta



Sejjida Džemaluddina al-Dirnevija, Uššaki dolazi na njegovo mjesto i podučava brojne ljude. Naposlijetku postaje i šejh uššakijskog tarikata. Ovu misiju je obavljao sve do svoje smrti 1782. godine kada je imao 80 godina. Više podataka o životu i djelu Abdullaha Salahudina Uššakija Bošnjaka na bosanskom jeziku u: Mahmud Erol Kılıç, „Otomanski sufija bosanskog porijekla Abdullah Salahuddin el-Uššaqi i njegov komentar Rumijevih stihova“, u: Isa-begova tekija u Sarajevu, zbornik radova, Udruženje „Obnova Isa-bego- ve tekije, Sarajevo, 2006., str. 333-340. Osim ovog rada, za podrobnu uputu u život i djelo Uššakija pogledati: Mehmet Akkuş, Abdullah Salahuddin-i Uşşaqi (Salahi)’nin Hayati ve Eserleri, M.E.B. Yayınları, Istanbul, 1998.

  1. Imena na arapskom jeziku koja namjeravamo više puta u radu navoditi transkribirat ćemo (prema ZDMG transkrpciji) samo prvi put. U daljnjem izlaganju ćemo ih navoditi bez transkripcije.

  2. Esad Duraković, Orijentologija. Univerzum sakralnoga teksta, Tugra, Sarajevo, 2007, str.

311.

  1. Ibid., str. 312.

5 Fehim Nametak, Divanska književnost Bošnjaka, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja XXI, Sarajevo, 1997, str., 24.


(324 stiha), dok Uššakijev Tahmis, zajedno sa al-Busirijevim stihovima, ima 785 stihova. Ova poema je spjevana u basit metru. Al-Busirijeva poema se rimuje na konsonant mīm, po shemi a a/ b a/ c a/ d a/ i tako dalje, pa se poema zove i Mimija (mīmiyya). Uššaki ima zadatak da svoja tri stiha, koja dodaje na dva al-Busirijeva, rimuje na konsonant kojim se završava prvi polustih al- Busirijeve poeme, i to čini sve do kraja svog Tahmisa. Na ovaj način razbija se monorimnost i nestrofičnost al-Busirijeve poeme i uvodi se strofično struk- turiranje, pri čemu svaka strofa ima svoju rimu rima u jednoj strofi Tahmisa koja ima pet stihova sada izgleda ovako /a a a a b/. Nadalje, stihovi se ne pišu u (drevnoj) formi polustihova u horizontali, već u formi vertikalnog nizanja stihova. Ovaj Uššakijev postupak predstavlja inovativno interveniranje i ogromno obogaćenje tradicije u domenu forme. Evo kako to slikovito izgleda:



ملعلاو نابلا ركذل تقرأ لاو للط نع اعمد قرت مل ىوهلا لا ول

(Al-Busirijev bejt bez Uššakijevih stihova postavljen horizontalno)



لهن نم ركسلاب ىرولا عاش بحلاو لمأ نم ناك امم تبثي نزحلاو للبلا نم دودخ ادخ ةقذخلا يف للط نع اعمد قرت مل ىوهلا لاول 6ملعلاو نابلا ركذل تقرأ لاو

(Navedeni bejt sa Uššakijevim stihovima, sada u obliku strofe koja stoji vertikalno7)



Uššakijev Tahmis prati i njegov prijevod na turski jezik paralelno i horizontalno što izuzetno usložnjava formu i obogaćuje poetiku intertekstu- alnosti Tahmisa. Radi se o veoma značajnoj metatekstualnoj operaciji koja se javlja onda kada se unutar teksta (u našem slučaju paralelno s tekstom) kon- stituira vidljiv tekst-kod (prijevod), pa je onda sam tekst, ustvari, organiziran kao „dvotekst“, tj. sastoji se od teksta i njegovog komentara.

Jedna od uočljivijih osobenosti Uššakijevog Tahmisa, već u prvom kon- taktu s njegovim tekstom, jeste snažna povezanost s al-Busirijevim stihovima koju Uššaki ističe na formalnom planu, planu stila, ali i na planu sadržaja. Naime, Uššaki slijedi metar poeme i dijalogizira s njenom rimom, što je


6 Uššakijevi stihovi su navedeni crnom a al-Busirijevi crvenom bojom.

7 Prijevod stihova: Ljubav s prvim gutljajem svijet opija / A tuga stalno tvoju nadu produ- žava, / Lice ti se izbrazdalo od suza što oko ih proljeva. / Da nije ljubavi ne bi plakao nad ruševinama, / Niti se sjećao mjesta poput Bana i Alema


sasvim logično, jer to zahtijeva tradicija i norma žanra tahmisa. Treba podsje- titi i na to da je Uššakijev odnos prema al-Busirijevoj poemi odnos poštovanja i uvažavanja.8 Za njega je ova poema poetski model uzor preuzet iz tradicije koji je čast slijediti i imitirati.

Uššakijev Tahmis možemo razumijevati i kao poetski narativ u kojem pjesnik, pjevajući u pohvalu posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s., u poemu veoma precizno prenosi sekvence iz Poslanikovog, a.s., života i to u vidu živopisnih poetskih slika, ali, u isto vrijeme, slika i stanje svoga duha iznijansirano iskazujući svoja duhovna previranja. Naime, u Uššakije- vom Tahmisu postoje dva lika koja vladaju „scenom“ poeme, i to Poslanik, a.s., za koga su ljubav i pohvala iskazani na razne načine, i pjesnik-pokajnik koji se obraća Poslaniku, a.s., i jada mu se na svoje teško duhovno stanje te ga moli da kod Allaha zagovara za njega. Upravo zbog ovoga možemo reći da u Tahmisu postoji osnovna tema, a to je Muhammed, a.s., te niz podtema. U Uššakijevom Tahmisu tematsko-motivacijski sistem je poprilično komplek- san, i to iz više razloga. Tahmis je izuzetno duga poema koja je podijeljena na nekoliko odjeljaka podtematskih cjelina koje nisu formalno odvojene, a koje učestvuju u konstituiranju Tahmisa kao cjelovitog umjetničkog teksta. Ovi odjeljci predstavljaju zasebne tematsko-motivske cjeline koje su u potpu- nosti subordinirane glavnoj temi. To su sljedeće tematsko-motivske cjeline: O ljubavi, O zlim strastima, Pohvala Poslaniku, a.s., Poslanikovo, a.s., rođenje, Čuda Poslanikova, a.s., O Kur’anu, Isra’ i Mi‘radž, Džihad Poslanika, a.s., Traženje Poslanikovog, a.s., posredništva i Traženje spasa duši.9 Svaki od ovih odjeljaka bi se mogao izdvojiti i zasebno egzistirati jer odjeljci, iako su povezani formom, nisu međusobno ovisni tematski. Iako bi poema mogla funkcionirati ako bi se izdvojio neki od ovih odjeljaka, ona ipak puni smisao ostvaruje u cjelini djela. Osim teme i podtema, postoji niz veoma važnih motiva koji se protežu kroz čitav Tahmis a koje možemo nazvati glavnim ili provodnim motivima. Ovi motivi se otkrivaju tek kada se Tahmis posmatra u cjelini i također su važni za konstituiranje centralne teme Tahmisa.




  1. U kontekstu ovoga, potrebno je ukazati na sufijski edeb način odgoja i ponašanja, te na simboliku odnosa šejh (duhovni mentor) murid (onaj koji otpočinje svoje duhovno putovanje i slijedi šejha). Zbog toga Uššakijevo poštovanje koje iskazuje prema al-Busi- riju i njegovoj poemi prelazi okvire poezije.

  2. I sama poema se u novije vrijeme počela štampati podijeljena na „poglavlja“, odnosno razdvojena naslovima koji predstavljaju ove podteme. Najbliži primjer nama jeste pri- jevod ove poeme od Hifzije Suljkića koji poemu razdvaja na deset „poglavlja“, dajući svakom „poglavlju“ naslov prema dominantnoj temi u njemu. Vidjeti: Imam Busiri, Kasidei-Burda, Sarajevo, 1973., preveo sa arapskog, uvod s napomenama i komentarima napisao Hifzija Suljkić.


          1. Muhammed, Allahov Miljenik u Uššakijevom Tahmisu


Glavni lik al-Busirijeve poeme Qaṣīda al-Burda, a tako i Tahmisa Abdu- llaha Salahuddina Uššakija Bošnjaka je poslanik Muhammed, a.s. Kroz čita- vu poemu i jedan i drugi pjesnik obraćaju se Poslaniku, a.s., pjevajući njemu u slavu, u isto vrijeme jadajući se na svoje teško duhovno stanje. Stoga je zanimljivo analizirati kako jedan i drugi pjesnik doživljavaju Poslanika, a.s., u svojim stihovima te uporediti njihova shvatanja i propitati kakva se sve značenja proizvode na mjestima gdje se susreću stihovi dvojice pjesnika.

Od početka poeme i jedan i drugi pjesnik pokazuju svoju neizmjernu ljubav i poštovanje prema poslaniku Muhammedu a.s. Ipak, razumijevanje Poslanikovog, a.s., fenomena nije potpuno isto. Razlike treba poimati s obzirom na vremenski raspon između dva pjesnika, ali i veliki put i iskustvo tradicije od 13. stoljeća u arapskoj književnosti do 18. stoljeća u turskoj knji- ževnosti. U ovom širokom vremenskom periodu desili su se mnogi utjecaji na književnost. Naročito su ideje pojedinih sufijskih velikana, koji su bili i pjesnici, ostavile traga u konstituiranju različitih žanrova u poeziji.

Evo zanimljive strofe u kojoj i jedan i drugi pjesnik najavljuju u kojem smjeru će se kretati njihovi opisi Poslanika, a.s.:

On je Vjerovjesnik plemeniti, dva sveta hrama zastupnik, Povjerljivi zagovarač, svih svjetova milosnik,

Čestiti i pouzdani, plemenite duše posjednik.

On je Muhammed, najčasniji među ljudima i među džinima,

I među objema narodnim grupama, među Arapima i nearapima.10



Iako i kod al-Busirija Poslanik, a.s., predstavlja izuzetnog čovjeka, što je izraženo u prvom polustihu riječima najčasniji među ljudima i među džinima, Uššaki Poslanikov fenomen proširuje, karakterizirajući Poslanika, a.s., kao



10 Tahmis Abdullaha Salahudina Uššakija Bošnjaka na al-Busirijevu poemu Qaṣīda al-Bur- da, 34. strofa. Iako Uššakijev Tahmis, baš kao i arapska kasida općenito, nije numerisan niti ima strofe, zbog karaktera poeme, ali i lakšeg referiranja na istu, morali smo je podijeliti na strofe i staviti numeraciju. Također smo, da bismo napravili razliku između stihova jednog i drugog pjesnika, al-Busirijeve stihove dodatno markirali (stavili u bold). I u izvorniku Uššaki markira al-Busirijeve stihove tako što ih navodi u crvenoj boji. U daljnjem izlaganju ćemo se koristiti skraćenicom TQB za Tahmis kao kompletnu poemu. Ukoliko budemo navodili al-Busirijeve stihove izdvojene iz Tahmisa koristit ćemo skra- ćenicu QBB Qaṣīda al-Burda od al-Busirija i u tom slučaju ih nećemo posebno mar- kirati. Inače, u radu navodimo vlastiti prijevod i prepjev al-Busirijeve poeme Qaṣīda al- Burda. Prilikom prevođenja obratili smo pažnju i na već postojeće prijevode ove poeme na bosanski jezik, tačnije, prijevode Halila ibn Alija Hrleta Stočanina i Hifzije Suljkića.


milosnika svih svjetova. Al-Busiri najčešće ostaje vjeran čisto kur’anskoj viziji Poslanika, a.s., ne ulazeći dublje u unutrašnje ezoterijsko značenje ajeta koji govore o Poslaniku, a.s., i rjeđe zalazeći u metafizičko i mističko razumijevanje Poslanikove, a.s., ličnosti. I u al-Busirijevoj poemi se, istini za volju, osjeti utjecaj sufijskih ideja, ali nije toliko izražen kao kod Uššakija. Ovo je i sasvim razumljivo ako znamo da su se ideje poput ideje o Poslaniku, a.s., kao savršenom čovjeku te ideje o Poslanikovoj, a.s., preegzistentnoj svje- tlosti počele razvijati tek u al-Busirijevo doba a svoj puni domašaj ostvarile su nešto kasnije, kada je Ibn ‘Arabijevo (Muḥyī al-Dīn ibn ‘Arabī) učenje postalo popularno. Evo nekoliko al-Busirijevih bejtova koji snažno potvrđuju navedene tvrdnje:

On je naš Poslanik, naređuje, zabranjuje i niko drugi ne postoji, Ko je u riječima naredbe i zabrane od njega istinitiji.


On je Miljenik čijem zagovoru kod Allaha se nadamo,

Za sve strahote Sudnjeg dana da uspješno ih prevladamo.



On poziva Allahu, pa oni koji njega prihvatiše, Prihvatiše uže koje puknut' neće nikad više.


Iznad svih poslanika svojim izgledom i ćudi on je uzoriti, Nijedan nije kao on, toliki znalac plemeniti.


Svi oni od Allahovog Poslanika uzimaju, Kao iz oceana il' kao da se kišom natapaju.


Oni pred njim stoje svaki prema svojoj granici, Kao tačke znanja ili kao slova mudrosti.


On je onaj čiju nutrinu i vanjštinu Stvoritelj je upotpunio, Da bi ga potom Sebi za miljenika odabrao.11



Al-Busiri, kada govori o Poslaniku, a.s., govori o islamu. Za njega je Poslanik, a.s., islam i to ukoliko se islam predstavlja kao očitovanje istine, ljepote i moći a to su tri elementa koji Poslanika nadahnjuju i koje, na razli- čitim razinama, po prirodi svoga poslanja on nastoji ozbiljiti. Tako Poslanik,



11 QBB, 35-41. bejta.


a.s., u Qaṣīdi al-Burdi očituje smirenost, darežljivost i snagu (snaga i hrabrost su naročito izraženi u dijelu poeme koja govori o džihadu). Schuon vrlo lije- po razmatra ove Poslanikove osobine i kaže: snaga je potvrda ukoliko je dovoljno borbena Božije Istine u duši i svijetu, i tu prebiva razlika koja se u islamu povlači između dvije vrste borbe, veće (akbar) i manje (aṣghar), ili unutarnje i vanjske; darežljivost nadomiješćuje nasilni aspekt snage; ona je milosrđe i oprost. Dvije nadopunjujuće vrline snage i darežljivosti dosežu svoj vrhunac ili se u nekom smislu gase u trećoj vrlini: smirenosti, koja je odvajanje od svijeta i jastva, ugasnuće u Licu Božijem, znanje Božanskoga i jedinstvo s Njim.“12

Vratimo se navedenim stihovima. Prvi bejt snažno naglašava vanjski aspekat Poslanika, a.s., ali i egzoterični obzor općenito, jer govori o Posla- niku, a.s., kao prenositelju Božijih propisa (naredbi i zabrana) prema kojima se treba rukovoditi jedno zdravo društvo. U nastavku se naglašava da je Poslanik, a.s., na najvišem stepenu kod Boga, jer je Njegov miljenik, ali se posvećuje pažnja i njegovoj ulozi zagovarača na Sudnjem danu. Poslanik, a.s., je taj koji poziva Allahovom užetu koje ne može puknuti, on je iznad svih poslanika, te naposlijetku, njegovu ćud je Bog odnjegovao i usavršio. Mnoštvo ovih stihova je konkretno vezano za kur'anske ajete. Treba izdvojiti trći bejt koji referira na 103. ajet sure Āli ‘Imrān: Svi se čvrsto držite Allahova užeta, a ne pravite raskola..., te posljednji, koji je vezan za 4. ajet iz sure Al- Qalam: I ćudi svojom ti si uzoriti.13 Jasno je, dakle, kako al-Busiri, kada govo- ri o duhovnim i moralnim kvalitetama Poslanika, a.s., pa čak i kada referira na Kur’an, u manjoj mjeri svojim stihovima daje mistički ili metafizički tonus. U ovom smislu bi se mogao razumijeti njegov stih u kojem govori kako od Poslanika, a.s., drugi poslanici crpe znanje. Ovo aludira na Muhammedovu, a.s., preegzistenciju, odnosno na Poslanika, a.s., kao preegzistentnog Ahmeda koji je, prema jednom hadisi kudsiju, bio poslanik dok je Adem bio između vode i ilovače. Al-Busiri u jednom od svojih bejtova eksplicitno naglašava kako ne želi rizikovati odlazeći u metafizičke i mističke sfere da ne bi zašao u područje pretjeranog uzdizanja Poslanika, a.s., i tako se poistovijetio sa kršćanima koji su uzdigli svog poslanika na stepen Boga:

Ostavi kršćane i to kako poslanika uzdižu svoga,

Potom primjerenu pohvalu izreci u slavu Poslanika tvoga.14




  1. Frithjof Schuon, Dimenzije islama, El-Kalem, Sarajevo, 1996, preveo s engleskog dr.

Rešid Hafizović, str. 130-131.

  1. Prijevodi ajeta su od prof. dr. Esada Durakovića. Kur’an s prijevodom na bosanski jezik, preveo s arapskog jezika Esad Duraković, Svjetlost, Sarajevo, 2004.

  2. QBB, 43. bejt.


Ovo, naravno, uopće ne znači da je al-Busirijevo razumijevanje Posla- nika, a.s., površno i lišeno suptilnosti. Naprotiv, al-Busiri je vrlo precizan, ali u isto vrijeme i vrlo suptilan u opisima Poslanika, a.s. Njemu su veoma važne duhovne, moralne i neke druge ljudske osobine Poslanika, a.s., poput hrabrosti, fizičke snage, mudrosti itd., o kojima on vrlo vješto i osjećajno govori u svojim stihovima. Naposljetku, navedeni stih vrlo jasno kazuje kakvu pohvalu al-Busiri izriče Poslaniku, a.s.: primjerenu pohvalu izreci u slavu Poslanika tvoga. I doista, al-Busiri će uvijek ostati na razini umjere- nog uzdizanja Poslanikove, a.s., ličnosti, uvijek snažno naglašavajući svoje osjećaje, svaki put kada govori o Poslaniku a.s., ostajući tako u sigurnoj zoni, bez imalo straha od pada u provaliju mnogoboštva. Evo nekoliko stihova koji potvrđuju navedeno:

On nas nije iskušavao nečim što um naš ne razumije, U njega nemamo sumnje jer on za nas brinuo je.


Ljudi ne mogu spoznati veličinu njegovu jer ne vidi se,

Ni izbliza ni izdaleka osim koliko uskim umom može spoznati se.



On se poput Sunca očima iz daljine javlja, Čini se malo, a u oku jak blijesak ostavlja.15



Pogledajmo ponovo ranije navedene stihove, ali sada u kombinaciji sa Uššakijevim stihovima:

Gospodin je, tu mu nema ravnoga, Najhrabriji on je, u vojevanju nema sličnoga, Njegova mudžiza je i govor pijeska sitnoga.

On je naš Poslanik, naređuje, zabranjuje i niko drugi ne postoji, Ko je u riječima naredbe i zabrane od njega istinitiji.



Slavom svojom njegova zajednica sve ostale nadvisila je, Pobjedu izvojeva od drugova njegovih dvije generacije, Njegova vještina u jasnom i iscrpnom objašnjavanju je. On je Miljenik čijem zagovoru kod Alaha se nadamo,

Za sve strahote Sudnjeg dana da uspješno ih prevladamo.

Zagovor njegov zaslužuju oni što se čvrsto za njeg' drže,



15 QBB, 47-49. bejta.


Dok je zabluda sasvim jasna kod onih što od njega bježe, Zaista je upućen onaj koji po njemu do spoznaje stiže. On poziva Allahu, pa oni koji njega prihvatiše, Prihvatiše uže koje puknut' neće nikad više.



Sunce razboritosti što sa obzorja izbija on je, Ne vidi ga samo onaj koji u gluposti ogrezo' je, U zjenici ljudskog oka zraka svjetla njegova je.

Iznad svih poslanika svojim izgledom i ćudi on je uzoriti, Nijedan nije kao on, toliki znalac plemeniti.



Od njihova znanja on ni bogde nije uzeo,

Biser iz mora vadi samo onaj koji u more je zaronio, Iz njegovog znanja jasno je ko je u njeg' posumnjao. Svi oni od Allahovog Poslanika uzimaju,

Kao iz oceana il' kao da se kišom natapaju.



Svim snagama oni su se trudili da mudrost očituju, Uzeli su je od njegovog svjetla shodno svom zalaganju,

Tražili su od njega da im pomogne u prepirci i raspravljanju.

Oni pred njim stoje svaki prema svojoj granici, Kao tačke znanja ili kao slova mudrosti.



Jer, on je Zbilja svih zbilja i veličanstava,

Od njegove pomoći i milodara čovjek uputu dobiva, On je voditelj Upute a poslanici su družba njegova.

On je onaj čiju nutrinu i vanjštinu Stvoritelj je upotpunio, Da bi ga potom Sebi za miljenika odabrao.16



Uššaki slijedi al-Busirijevu matricu prikazivanja Poslanika, a.s., odnosno Poslanika, a.s., predstavlja u duhu navedenih triju vrlina (istina, ljepota i moć

smirenost, darežljivost i snaga). Razlika je u tome što Uššaki dodatno, i to vrlo vješto, nijansira ovo predstavljanje dodajući mu i naglašavajući mistički


16 TQB, 35-41. strofe.


i metafizički obzor. Iz navedenih stihova je vidljivo da Uššaki postepeno uvodi mistički i metafizički obzor Poslanika, a.s. Gdje god može, a to zaista maestralno radi, Uššaki pokazuje svoje mističko i metafizičko razumijevanje Poslanikovog, a.s., fenomena. Budući da se do Uššakijevog vremena, tačnije do 18. stoljeća, pojavilo i razvilo mnogo filozofskih i sufijskih ideja, sasvim je razumljivo da Uššaki odjeke tih ideja prenosi u svoju poemu, ali i da su te ideje utjecale na formiranje njegovog razumijevanja Poslanika, a.s.

Stihovi sa izrazito mističkim i metafizičkim tonusom u Tahmisu naročito su prisutni u odjeljku koji govori o Poslanikovom, a.s., noćnom putovanju i uzdignuću u više nebeske sfere (Isrāa' i Mi‘rāğ). Možemo zaključiti da se u Uššakijevom Tahmisu, kada je u pitanju Poslanikov, a.s., fenomen, razaznaje utjecaj Ibn ‘Arabijevog filozofsko-teološkog učenja o Logosu. Ibn ‘Arabije- vo mističko učenje o Logosu predstavlja sržnu dimenziju njegova ukupnog opusa po kojem se najizravnije prepoznaje sva raskoš unutarnje fizionomije njegove misli. Ovo učenje je zapravo strogo usredotočeno na, kako to i sam Ibn ‘Arabi oslovljava, Muhammmedov Logos ili muhammadanski Logos, za kojeg ovaj filozof i mistik smatra da predstavlja univerzalni Teatar unutar kojega se očituju i ozbiljuju sve dimenzije božanskoga Duha. Na taj način se muhammadanski Logos objavljuje kao Punina svih riječi (Ğawāmi‘ al- Kalim) i kao Univerzalna Primateljka (al-Qābil al-Kullī) u kojoj su smirena sva temeljna metafizička, metapovijesno-povijesna i metakozmičko-koz- mička načela Bitka.17 Muhammadanski Logos se pod svojim metafizičkim obzirom kod Ibn ‘Arabija pojavljuje pod dva pojma - pod pojmom Zbilje zbīljā (Ḥaqīqa al-ḥaqā’iq) i pod pojmom umskog Načela kozmosa (al-‘Aql al-’Awwal).18 Zanimljivo je da Uššaki u navedenim stihovima, tačnije u posljednjoj strofi niza koji navodimo, spominje upravo prvi pojam kojim Ibn ‘Arabi karakterizira muhammadanski Logos Ḥaqīqa al-ḥaqā’iq, odnosno Zbilju zbīljā. Uššaki vrlo vješto s al-Busirijeve predstave skreće u metafizičko spominjući Poslanikovu, a.s., svjetlost, vizualiziranu kao sliku sunca, i tako se blago udaljava od al-Busirijeve vizije. Ubrzo nakon toga, Uššaki u jednom od svojih stihova spominje uranjanje u more i vađenje bisera: Biser iz mora vadi samo onaj koji u more je zaronio. Ova pjesnička slika treba metaforički predstaviti Poslanikovo, a.s., uranjanje u Božansku prisutnost odakle Posla- nik, a.s., prenosi svoja znanja. Ovo će Uššaki još jače naglasiti na drugom mjestu u svojoj poemi, u stihu:

U more Allahovog Bića duboko si zaronio,

Od Njegovih svojstava, u najljepša si se ugledao,


17 Vidi: Rešid Hafizović, Ibn ’Arabijevo filozofsko-teološko učenje o Logosu, Bemust, Zeni- ca, 1995, str. 105.

18 Ibid., str.106.


Ne doseže spoznaja do svih čuda koje si naslijedio.

Vel'ki li su i časni stepeni koji su ti dati, Tako da je nemoguće dostići te blagodati.19



Naposljetku slijedi stih u kojem Uššaki navodi maločas spomenuti Ibn ‘Arabijev pojam Zbilja zbīljā:

Jer, on je Zbilja zbīljā i veličanstava,

Od njegove pomoći i milodara čovjek uputu dobiva, On je voditelj Upute a poslanici su družba njegova.

On je onaj čiju nutrinu i vanjštinu Stvoritelj je upotpunio, Da bi ga potom Sebi za miljenika odabrao.20



Prema Ibn ‘Arabiju, muhammadanski Logos kao metafizičko načelo apsolutne Zbilje i kao Zbilja zbilja naznačava prvi korak kojim Apsolut izlazi iz Svoje apsolutnosti u procesu Svog silaženja u našu spoznaju.21 Uššaki će u svojoj poemi ovu ideju razvijati, veoma često govoreći o Poslanikovoj, a.s., preegzistentnoj svjetlosti, maestralno nijansirajući ovaj motiv. Inače, i u Ibn ‘Arabijevom učenju o muhammadanskom Logosu, veoma značajan pojam koji se često javlja je upravo pojam muhammadanskog Svjetla.22 Evo kako Ibn ‘Arabi definira ovaj fenomen: „Bog je stvorio Muhammadovu Svjetlost od Svoje Svjetlosti. Ta Svjetlost je boravila pred Bogom stotinu hiljada godi- na. Bog je prema njoj upućivao Svoj pogled sedamdeset hiljada puta u toku dana i noći, pridodajući joj, pri svakom pogledu, novu svjetlost. Potom je od nje stvorio stvorenja.23

Ovdje ćemo navesti nekoliko strofa u kojima se uočiti kako Uššaki nijansira ovaj motiv:

On je Sunce Zbilje Božije, jesi'l svjestan njegove suptilnosti, Ako imaš imalo bistrine, njegovim češ putem se zaputiti,

Mnogo ljudi spava, zato pazi, k njegovoj bašči moraš se uputiti.

A kako da njegovu suštinu na ovom svijetu postigne, Narod koji spava i u snu želi da je dostigne.



19 TQB, 111. strofa.

20 TQB, 41. strofa.

  1. Rešid Hafizović, Ibn ’Arabijevo filozofsko-teološko učenje o Logosu..., str. 108.

  2. Ibid., str. 110.

  3. Ibid., str. 111.


Ili:

On je Sunce Upute, velikane svjetlom napaja svojim, Poslanici ljudima spas donesoše upravo sa svjetlom ovim, Čim se Sunce ukaza, potra tmine svjetlom svojim.

S kojim god znakom poslanici dođoše,

Sve i jedan znak od njegova svjetla posudiše.



Svjetlo Istine, stalni putnik njen, neminovno on je, Ko god za njom traga, od njega preuzima je, Uzima od njega istinu što zvijeda blistava je.

Jer, on je Sunce blagosti a poslanici drugi zvijezde su, Koje noću ljudima pokazuju koliko lijepe i svjetle su.



Obzorja ovakvu svjetlost ni od Sunca ni od Mjeseca nisu vidjela, U jeziku od njegove svjetlosti nijedna tmina nije ostala,

Ako nam zađe ova Svjetlost, nestaće i večernjeg rumenila.

Divan li je njegov lik što ga prati ćud prekrasna, Sav je od dobrote satkan, čista radost lica jasna.24


          1. Mozaik motiva u Uššakijevom Tahmisu


Motiv ljubavi je vjerovatno najvažniji motiv u Uššakijevom Tahmisu i proteže se kroz čitavu poemu, a naročito je izražen u njenom lirskom prolo- gu, odnosno prvom odjeljku Tahmisa. Ovaj motiv je centralni motiv poeme. Možemo reći da ovaj motiv svojim gravitacionim poljem obuhvata sve ostale motive i da su svi ostali motivi na različite načine u službi ovog motiva. Nadalje, ovaj motiv je važan i stoga što je kroz njega moguće razumijeti karakter ljubavi koju ova dva pjesnika izražavaju prema Poslaniku, a.s., u svojim poemama, ali i uvidjeti do koje mjere i u kom pravcu se razvija kon- cept hvaljene osobe u Tahmisu.

Naime, poema