Urbane
intervencije
osmanske
vlasti
na
području
zapadne
Bosne
i
pitanje...
Mirza Hasan Ćeman
711.2(497.6 Bosanski Petrovac) “14/19“
URBANE INTERVENCIJE OSMANSKE VLASTI NA PODRUČJU ZAPADNE BOSNE I PITANJE OSNIVANJA NASELJA BOSANSKI PETROVAC
Autor u članku raspravlja o vremenu i načinu osnivanja naselja Bosanski Petro- vac u zapadnoj Bosni u okviru zbivanja tokom 17. i 18. st., te teritorijalnih i naseobin- skih gubitaka Osmanskog carstva u ratovima s Mletačkom republikom i Austrijskim carstvom. U navedenom kontekstu autor promatra Bosanski Petrovac kao novo nase- lje koje je, prema preovlađujućim mišljenjima, nastalo kao rezultat urgentnih urbanih intervencija osmanske vlasti iza mira u Srijemskim Karlovcima 1699. god. Autor analizira prostorni položaj Bosanskog Petrovca i prometne pravce koji su se protezali Petrovačkim poljem i donosi određene zaključke. Prema nalazima autora, Bosanski Petrovac razvijao se od (us)putne stanice, koja je mogla biti ustrojena i prije 1699. god., preko fortifikacijskog objekta tipa palanka, manjeg civilnog naselja razvijenog uz palanku do kasnijeg urbanog naselja tipa kasaba. Na njegovo osnivanje i razvoj u znatnoj mjeri utjecali su poseban geografski položaj i tok zbivanja od početka 17. do 19. st.
Ključne riječi: Bosanski Petrovac, Novosel, putne komunikacije, promet, (us)putne stanice, menzil(hane), hanovi, palanka, kasaba, muhadžiri.
Istraživanje procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta tokom osmanske vlasti od 15. do 19. st. predstavlja veoma zanimljiv odsječak osmanskodob- ne povijesti naših krajeva. Ti procesi odvijali su se i u vremenima koja su bila obilježena složenim političkim i ratnim zbivanjima, gubicima teritorija Osmanskog carstva i uporednim pojavama ekonomske i društvene krize te prognaničko-izbjegličkih (muhadžirskih) kriza. Procesi urbanizacije trebaju i moraju biti promatrani i tumačeni u kontekstu navedenih zbivanja.1
1 Rad koji se nalazi pred čitateljima predstavlja izvadak iz djela kojeg sam posvetio izuča- vanju nekih aspekata urbanizacije zapadne Bosne. Zbog ograničenog prostora za štampu istog rada u obliku članka u nekom od stručnih časopisa autor je odlučio da taj obimni
Glavnu odliku procesa urbanizacije Bosanskog ejaleta od početka 17. do sredine 19. st. predstavlja usko povezivanje aktivnosti kojima bi se umanjile i sanirale štete nastale tokom Kandijskog, Morejskog i Velikog bečkog rata i ratnih zbivanja u 18. st., aktivnosti kojima bi se ojačali postojeći i podigli novi fortifikacijski objekti, te razriješili problemi prognaničko-izbjegličkih kriza koje su pratile tok ratnih zbivanja od 17. do početka druge polovine 19. st. Prognaničko-izbjegličke (muhadžirske) krize, u pravilu, rješavane su na dva načina: naseljavanjem dijela prognanika i izbjeglica (muhadžira) u već posto- jeća urbana naselja (kasabe) i (ili) osnivanjem (podizanjem) novih naselja za njihove potrebe. Potrebno je naglasiti da je u oba slučaja razrješenje proble- ma traženo u prostornoj dubini osmanske provincije (ejaleta), ali će opći tok zbivanja donijeti i čin ojačavanja postojećih i podizanja novih fortifikacijskih objekata i osnivanja novih naselja u pograničnom pojasu, prvenstveno, prema Austrijskom carstvu.2
Jedna od odlika takvih zbivanja i procesa bila je relativna hitrost kojom su središnja i pokrajinska osmanska vlast nastojale na području Bosanskog ejaleta sanirati nastale probleme. I manja novoosnovana naselja su po odluci osmanske vlasti najčešće „podvedena“ pod sigurnosno okrilje već postojećeg urbanog naselja (primjer Havala uz Kulen-Vakuf) ili ojačanog ili novopodi- gnutog fortifikacijskog objekta (naselja uz utvrđenje Orašac). Sličnost poka- zuju i naselja koja su se dijelom organski razvila u neposrednoj blizini i pod okriljem novopodignutih fortifikacijskih objekata (primjeri: Kulen-Vakuf pod Ostrovicom, civilno naselje Bosanski Petrovac3 razvijeno uz istoimenu palan- ku, a možda i selo /podgrađe/ Bilaj/Bjelaj pod istoimenim fortifikacijskim objektom). Poseban slučaj predstavljaju u potpunosti planski novoosnovana naselja koja su po samom činu osnivanja ili nešto kasnije stjecala status kasa-
rad objavi u obliku knjige posvećene navedenoj problematici zpadne Bosne, te je stoga cijeli tekst preuređen za potrebe monografskog izdanja. Kako je u toj knjizi težište obrade stavljeno na pitanja urbanizacije područja Ljutočke doline, tj. Kulen-Vakufa i njegove bliže okoline, to je dodatni i ujedno uporedni materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca bilo nužno isključiti iz knjige koja je pripremljena za objavljivanje pod naslovom Kulen- Vakuf. Materijal koji se tiče Bosanskog Petrovca objavljuje se ovdje pod ovim naslovom. Za pomoć u prikupljanju potrebne dokumentacije zahvaljujem se Arhivu (Federacije) Bosne i Hercegovine, Sarajevo, JU Geodetski zavod Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo i Geodetskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Pitanja osnivanja i razvoja nekih drugih naselja u sjevernoj i zapadnoj Bosni poput Pri- jedora, Kozarca, Duvna, te Trebinja u Hercegovini zahtijevaju poseban metodologijski pristup u njihovoj obradi.
Naselje Bosanski Petrovac javlja se pod različitim imenima: Novosel, palanka Petrovac, Petrovac i Bosanski Petrovac, koja su primjerena različitim vremenskim razdobljima u razvoju ovog naselja. Radi jasnoće izlaganja koristim naziv Bosanski Petrovac, a tamo gdje je to izričito potrebno koristim i ostale nazive. Uporedo s tim koristim i toponim Petrovo vrelo kada želim da naglasim važnost ovog izvora vode.
be (prema nekim mišljenjima Kulen-Vakuf). Kod naselja koja su bila planski ili organski „podvedena“ pod sigurnosno okrilje već postojećeg ili novopodi- gnutog fortifikacijskog objekta ista su nešto više vremena čekala na stjecanje pravnog stausa kasabe (primjer Bosanski Petrovac).4
17. DO KRAJA 18. ST.
Ratovi
Dinamična zbivanja na smjeni 16. i 17. st. koja su nastavljena tokom ništa manje dinamičnih Kandijskog (1645-1669), Morejskog (1684-1699) i Veli- kog bečkog rata (1683-1699) kao posljedicu imala su da je Osmansko car- stvo izgubilo značajne teritorijalne posjede u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. Navedeni gubici donijeli su i pomjeranje granične linije između mletačke Dalmacije i Bosanskog ejaleta te između Austrijskog carstva i Bo- sanskog ejaleta. Granica prema Veneciji pomjerena je u unutrašnjost kopna prema planinskom masivu Dinare, a granica prema Austrijskom carstvu izbila je na riječne tokove i planinski masiv sjeverne i zapadne Bosne. Ratovi su u pravilu donosili velika naprezanja žitelja, iscrpljenost, glad, velike žrtve i pojavu bolesti s obje strane granice.
Nakon završetka ratova okončanih mirovnim sporazumom u Srijemskim Karlovcima 1699. god., nastupilo je razdoblje izrazite ekonomske i društvene krize. Kriza je posredno zahvatila i instituciju vakufa. Zbog velikih teritori-
Autor članka značajnu pažnju posvetio je povijesnom, sadržajnom, funkcionalnom i strukturalnom razvoju osmanskodobnog grada na području Bosne i Hercegovine (Bosan- skog ejaleta) od 15. do 19. st. u doktorskoj tezi u okviru koje je u određenoj mjeri obradio i pitanja osnivanja naselja Kulen Vakuf (Džisr-i Kebir) i Bosanskog Petrovca. Poglavlja i odlomci teze koji se tiču Kulen Vakufa i Bosanskog Petrovca u znatnoj mjeri dopunjena su i prerađena kroz novija istraživanja. Vidjeti kod Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipo- logija, sadržaji, funkcije, struktura i topografija grada u Bosanskom ejaletu od 15. st. do
19. st. Disertacija. Institutum Studiorum Humanitatis – (Graduate School of Humanities), Ljubljana, Vol. 1-4, Ljubljana, 2005. (u daljnjem tekstu citira se kao Povijest, tipologija, sadržaji...), za Kulen Vakuf vidj. M. H. Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, ..., Vol. I, 296, 349-351, 412, Vol. II, 559, 562, 573-574, 578, 583, 615, 720, 722, 729, 736, 741-
742, 745-746, 823, 896, 944, 952, za Bosanski Petrovac vidj. M. H. Ćeman, Nav. dj., Vol.
I, 292, 352, Vol. II, 573, 720, 723, 736, 741. Up. i Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
jalnih gubitaka Osmanskog carstva mnogi vakufi ostali su bez svojih prihoda što se negativno odrazilo na poslovanje dotičnih vakufa. Smanjen je i obim ustroja novih vakufa, a postojeći su imali poteškoće oko održavanja objekata i ustanova koji su im pripadali. Opća kriza zajedno s krizom vakufa negativno je utjecala i na procese urbanizacije. Izostali su aktivizmi oko podizanja novih urbanih naselja, neka već postojeća urbana naselja nisu uspijevala zaokružiti svoju urbanu fizionomiju, a neka od njih su zapala u složeni, ali dosta brzi i pogubni proces deurbanizacije koji ih je izbrisao iz karte urbanih naselja Bo- sanskog ejaleta ili ih je sveo na razinu sela.
Našavši se pred mogućim novim austrijskim i mletačkim napadima na po- dručje Bosanskog ejaleta nakon 1699. god., središnja i pokrajinska osmanska vlast najveću pažnju posvetile su obnovi i podizanju novih utvrđenja i uprav- noj i vojnoj reorganizaciji Bosanskog ejaleta.5 Međutim, uporedo s tim mora- le su riješiti i određene probleme koji su se iznenada pojavili tokom navedenih ratova. Bilo je to novo prognaničko-izbjegličko (muhadžirsko) pitanje koje se može nazvati i krizom. I upravo na području zapadne Bosne, konkretno u slučaju naselja Kulen-Vakuf6 i pripadajućih mu fortifikacijskih objekata, te Bosanskog Petrovca i Bilaja isprepleli su se upravna i vojna reorganizacija Bosanskog ejaleta, obnova i podizanje novih utvrđenja, ekonomska i društve- na kriza, te nastojanja razrješenja prognaničko-izbjegličkog (muhadžirskog) pitanja.7
5 Više detalja vidjeti kod Enes Pelidija, “O prilikama u Bosanskom ejaletu u prvih godina
18. stoljeća.” Prilozi Instituta za istoriju godina 15 broj 16(1979), 197-204. Sarajevo; Enes Pelidija, “Prilike u Bosanskom ejaletu uoči tursko-mletačkog rata 1714-1718.” Pri- lozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut. Sarajevo, 37(1987), 159-172, Sarajevo, 1988; Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karlovačkog do Požarevačkog mira (1699-1718). Sarajevo, 1989, passim; Enes Pelidija, „Bosanski ejalet od 1593. god. do Svištovskog mira 1791. god.” U: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjet- skog rata. Izd. Bosanski kulturni centar. Sarajevo, 1998, 133-172.
6 Potrebno je naglasiti važnost pitanja vremena osnivanja Kulen Vakufa. Prema starijim mišljenjima to je učinjeno tek iza 1699. g., tj. za vrijeme sultana Ahmed III (1703-1730.). Prema jednom starijem i dva novija mišljenja Kulen-Vakuf osnovan je u vrijeme sulta- na Ahmed I (1603-1617.) kroz složene procese urbanizacije. Vidjeti detaljnije u Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
7 Vidjeti detaljnije u Mirza Hasan Ćeman, Kulen-Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
Ovdje spomenute nesigurnost na granici i neizvjesna budućnost u pogledu mogućih novih austrijskih i mletačkih napada na područje Bosanskog ejaleta nakon 1699. god. imale su za posljedicu da su središnja i pokrajinska osman- ska vlast najveću pažnju posvećivale obnovi i podizanju novih utvrđenja te upravnoj i vojnoj reorganizaciji Bosanskog ejaleta. Cilj je bio postići fleksi- bilnu odbranu granica Carstva na području Bosanskog ejaleta. To je podra- zumijevalo obnovu postojećih fotifikacijskih objekata koji su stradali tokom navedenih ratova ili su bili oslabljeli zbog svoje starosti, te podizanje nekih novih na za to važnim mjestima. Reorganizacija i vojno ojačavanje ejaleta podrazumijevali su, pored angažiranja uobičajenih postojećih vojnih efektiva, uključivanje i lokalnog stanovništva u najvećoj mogućoj mjeri. Stanovništvo već postojećih urbanih naselja u najvećoj mjeri bilo je angažirano na popravci starijih i podizanju novih utvrđenja, ali je u slučaju ratnih sukoba bilo uklju- čivano i u aktivnu odbranu prvenstveno područja koje su nastanjivali, a time i cijelog ejaleta.
Sva navedena zbivanja u određenoj mjeri utjecala su na pojavu nekih novih naselja na zapadu današnje Bosne i Hercegovine. Prema mišljenjima nekih autora upravo u ovom razdoblju postavljeni su temelji nekih novih naselja - Kulen-Vakufa ( Džisr - i - Kebir = Veliki Most) i Havale8 i današnjeg
8 Za Kulen-Vakuf vidjeti Adem Handžić, “O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (uloga države i vakufa)”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut, 25(1975), 133-171. Sarajevo, 1977. Referat podnesen na znanstvenom skupu
2. Internationale Arbeitstagung für vorosmanische und osmanische Studien održanom u Hamburgu od 05. do 10. septembra 1976. g. Članak je naknadno dopunjen za objav- ljivanje u Prilozima za orijentalnu filologiju). Godine 1976. članak je objavljen na njemačkom jeziku, vidj. Adem Handžić, „Aspekte der Entwicklung osmanischer Städte Bosniens im XVI Jahrhundert.“ Südostforschungen 38(1978), 41-49. Izd. R. Oldenburg, München. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 111-142, citirana str. 113, 139, posebno bilješka 4; Adem Handžić, „Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funkcija u Osmanskom carstvu.“ Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 9-10(1983), 113-120. Sarajevo. Objavljeno i u djelu Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 143- 150, citirano prema istominenom članku objavljenom u Studije o Bosni. Istanbul, 1994, 145; Hamdija Kreševljaković, “Kulen-Vakuf.” Narodna uzdanica, kalendar za 1936. g., 4(1936), Sarajevo, 1935, 116-137, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, Sarajevo, 1991, 653 i d., posebno 660; Hamdija Kreševljaković, “Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom”. Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut, Sarajevo 2(1951), 173-174; Hamdija Kreševljaković, “Stari bosanski gradovi,” Naše starine 1(1953), 25(29) i d., Sarajevo; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u
Bosanskog Petrovca.9 U kategoriju proširenih gradova kao fortifikacijskih objekata, a time, po svemu sudeći, i značajnijih naseobinskih aglomeracija ispod njega neki autori uvrštavaju i Orašac u blizini Kulen-Vakufa.10 U ovom razdoblju podignuti su i palanka Čovka,11 utvrđena kula Kulenovića Klišević na uzvisini između sela Ćukovi i rijeke Une, te, potom, i fortifikacijski objekt u selu Prkosi.12
U razrješavanju složene problematike koja je ovdje već spomenuta zna- čajnu ulogu igrala su i nastojanja središnje osmanske vlasti za razrješenjem prognaničko-izbjegličkog pitanja. Isto je rješavano najčešće uvođenjem pro- gnanika i izbjeglica (muhadžira) u postojeća naselja urbanog tipa /gradove
= G(urb)/ što je sa socijalnih i ekonomskih aspekata predstavljalo veoma složen čin.13 Može se pretpostaviti da je u nekim slučajevima rješenje pro- gnaničko-izbjegličkog pitanja provedeno i „uvođenjem“ muhadžira u naselja ruralnog karaktera što je, možda, u nekim slučajevima moglo potaknuti nešto dinamičniji rast tih naselja i njihovo približavanje tipu naselja poluurbanog
Bosni i Hercegovini. Djela, knj. 5. Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1954, 193-195, vidj. i izdanje iz 1980², 182; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, vol. III, Sarajevo, 1982, 91-93 (dalje se citira kao IEBIH); Đuro Basler, Enciklopedija likovnih umjetnosti, Vol. III. Izd. JLZ, Zagreb, 1964, 261, s.v. Kulen-Vakuf; Midhat Kozličić, Regiones flumina Unnae et Sanae in veteribus tabulis geographicis – Unsko – sansko područje na starim geografskim kartama. (Izbor karata, planova i veduta u kontekstu historije Unsko – sanskog područja od kraja 15. do početka
18. stoljeća). Nacionalna i univerzitetska biblioteka, Sarajevo – Arhiv Unsko – sanskog kantona, Bihać. Sarajevo – Bihać, 2003, 180, vidj. i bilj 498 i 499; Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju X. Društveni čimbenici značajni za utemeljenje i razvoj grada, podpoglavlje Džamije nastale nakon 1699. g. do kraja 18. st., koje su podizane u novosonovanim mjestima kao džamije za muhadžire nakon terito- rijalnih i naseobinskih gubitaka Osmanskog carstva u Mađarskoj, Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji, s.v. Ahmedije, Vol. 1, str. 323 i d., posebno 349 i d.
9 Određenje Bosanskog Petrovca kao naseobinske tačke od interesa stavljam nešto ranije.
Vidj. Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji, ..., Vol. I, 292, 352, Vol. II, 573, 720, 723, 736, 741, te ovdje u daljnjem tekstu članka. Radovi drugih istraživača bit će citirani u slijedu izlaganja problema unutar članka.
10 H. Kreševljaković, Kapetanije...., 1980², 182; Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, 26(30); Hamdija Kreševljaković, Kulen-Vakuf, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, 655 i d., posebno 657-658, 659.
Up. i Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države. Sarajevo, 1957, 29, s.v.
Čovka.
H. Kreševljaković, Kapetanije...., 182; Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, 26(30); Hamdija Kreševljaković, Kulen-Vakuf, citirano prema Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela, vol. II, 659.
Do danas ne postoje iscrpna istraživanja socijalnih i ekonomskih aspekata prognaničko- izbjegličkih (muhadžirskih) pitanja, bolje rečeno krizâ, koje su izbijale tokom 17, 18. i 19. st. na području Bosanskog ejaleta. Ovom pitanju do sada se prilazilo najvećim dijelom samo povijesno, tj. faktografski i u općim naznakama.
karaktera (primjer Orašac kraj Kulen-Vakufa). Međutim, potrebno je naglasiti da je prognaničko-izbjeglička kriza, kada se već pojavila, bila iskorištena na relativno elastičan način od strane središnje i pokrajinske osmanske vlasti. To je posebno vidljivo na ovom zapadnom – bosanskom odsječku dugačke bosansko-hercegovačke granice. Tu je u cilju pojačavanja fortifikacijskih uporišta (Ostrovica), osnivanja nekih novih (Bosanski Petrovac, Orašac) kao i za ojačavanja nekih urbanih naselja (Kulen-Vakuf)14 iskorišten onaj progna- ničko-izbjeglički demografski faktor koji je bio prisiljen napustiti izgubljena područja u Dalmaciji i Lici. Najupečatljiviji je primjer Bosanskog Petrovca gdje je oko novopodignute palanke naseljen određen broj muslimana iz Like.15 Prema terenskim istraživanjima sličnu sudbinu doživio je i Kulen-Vakuf zajedno sa svojim satelitskim naseljima seoskog tipa u koja je smješten odre- đen broj fortifikacijskih objekata /uglavnom kula - grad kao G(fort) u Orašcu, te Havala kao odžak i fortifikacijski objekt/.
Opća zbivanja, razvoj urbanih i poluurbanih naselja i relativno brojnih fortifikacijskih objekata nakon 1699, 1718, 1739. i 1791. god. vidljivi su na primjeru daljnjeg razvoja Kulen- Vakufa, osnivanja Bosanskog Petrovca kao palanke, podizanja niza fortifikacijskih objekata na području Ljutočke doline, te strategijskog osiguranja komunikacije Bihać / Kulen-Vakuf – Bilaj
– Bosanski Petrovac – Ključ – Varcar-Vakuf (Mrkonjić-Grad) – Jajce. Kada su se pojavili manifestacijski oblici opće krize koju je pratila i prognanično- izbjeglička kriza, to se nastojalo razriješiti na način saniranja općih prilika i postizanja visokog stepena sigurnosti u graničnom pojasu, posebno kroz čin ojačavanja značajnih fortifikacijskih tačaka u ovom dijelu Bosanskog ejaleta.
Autor ovog članka smatra da je Kulen-Vakuf utemeljen mnogo prije 1699. god.
15 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189; Hamdija Kreševljaković, Stari bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac.” U: Enciklope- dija Jugoslavije, 1 (A-B). Izd. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1955, 706- 707, s.v. Bosanski Petrovac; Vejsil, Ćurčić, „Starine iz okoline Bos. Petrovca.“ Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 14(1902), sv. 2, 229-255, posebno za Petrovac str. 238. Hamdija Kreševljaković ne navodi broj naseljenika uz palanku u Petrovcu. Izraz
„nešto“ upotrijebljen u navedenom kontekstu ima značenje manjeg broja. Koliko? To je teško reči. Nema sumnje da su središnja i pokrajinska osmanska vlast imale plan da oja- čaju novoustrojenu palanku, pa nije isključeno da su muslimani iz Like (drugim riječima muhadžiri) ovdje naseljeni planski. U ovom slučaju moglo se raditi o naseljavanju do 50-ak obitelji što bi moglo iznositi najviše oko 150 do 250 ljudi. Realnija procjena mogla bi biti oko 100 osoba. Nije isključena mogućnost da su isti naseljenici bili uključeni u sami čin fizičkog podizanja palanke, te da su ovdje, na lokaciji Bosanskog Petrovca, i ostali uz novopodignutu palanku.
Potrebno je naglasiti da prognaničko-izbjeglička kriza nije rješavana izvan konteksta rješavanja općih pitanja u ovom dijelu ejaleta. U razrješenju općih pitanja, pa svakako i prognaničko-izbjegličke krize i razvoja fortifika- cijskih objekata i ruralnih i urbanih naselja u zapadnoj Bosni, bili su anga- žirani, prije svega, središnja, pokrajinska i lokalna osmanska vlast na razini ejaleta, sandžaka i nahija, vjerski autoriteti te stanovništvo od ranije posto- jećih urbanih i ruralnih naselja i posade fortifikacijskih objekata. Navedeni činitelji dali su značajan doprinos u planskom osnivanju naselja za potrebe izbjeglih i prognanih osoba ili za njihovo privremeno smještanje unutar već postojećih naselja urbanog tipa.16 Među planski osnovanim naseljima poseb- no su zanimljivi Kulen-Vakuf i Bosanski Petrovac. U slučaju Kulen-Vakufa bilo bi potrebno provesti šira istraživanja, među kojima i arheološka isko- pavanja na određenim mikrolokacijama, da bi se vidjelo da li postoje kakvi pokazatelji da se osnivanje ovog naselja stavi na početak 17. st. Međutim, potrebno je naglasiti da je ovo naselje doživjelo viši razvojni stepen, te forti- fikacijsko i značajno demografsko (populacijsko) ojačavanje tek nakon 1699. god. Nasuprot tome, Bosanski Petrovac, po općem sudu istraživača, osnovan je kao fortifikacijski objekt tipa palanka, da bi uz njega bilo, kao što je već rečeno, naseljeno i nešto prognanih i izbjeglih muslimana iz Like. Međutim, hodologijska istraživanja na terenu, kao i drugačija (nova) interpretacija istih zajedno s dosada objavljenim podacima pokazuju, prema mome mišljenju, nešto drugačiju sliku osnivanja i razvoja Bosanskog Petrovca. Pri tome sami čin urgentnog i interventnog osnivanja palanke Bosanski Petrovac ovdje ne dovodim u pitanje.
Naselje Bosanski Petrovac nalazi se na raskrsnici puteva Bihać – Jajce
/ Knin, Bosanska Krupa – Knin / Jajce i Ostrovica / Kulen-Vakuf – Bihać / Jajce / Knin, a smješteno je u prostranom Petrovačkom polju. Pod osmansku vlast ovo područje došlo je između 1520. i 1530. god. Na prostoru jednog dijela kadiluka Novosel osmanska vlast osnovala je Petrovačku kapetaniju sa sjedištem u novoosnovanoj palanci Petrovac /Lat. 44° 33’ 12.54’’ N, Long. 16° 22’ 4.66’’ E/.17
16 O tome vidjeti detaljnije kod Mirza Hasan Ćeman, Povijest, tipologija, sadržaji..., u IV. dijelu u poglavlju XI. Procesi i tok utemeljenja i izgradnje naselja urbanog tipa, Vol. I, str. 396 i d. Ovdje je potrebno naglasiti i pitanje angažiranja institucije vakufa u saniranju niza problema koji su se pojavili na području zapadne Bosne u vremenskom razdoblju od 1645. do 1791. g. Zbog ograničenog prostora u ovom članku to pitanje se ovdje isključuje iz obrade. O istom pitanju vidjeti nešto više u Mirza Hasan Ćeman, Kulen Vakuf, passim, pripremljeno za štampu.
17 Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije...., 180, 187; Hamdija Kreševljaković, Stari
Prema mišljenju Hamdije Kreševljakovića: „U 16. i 17. stoljeću nema ve- ćeg naselja na mjestu Bosanskog Petrovca. Spominje se samo Petrovo vrelo. Početkom 18. st. nastanjeno je ovdje nešto ličkih muslimana, sagrađen grad i džamija. Sredinom 18. st. organizirana je i Petrovačka kapetanija. Od 1851. Bosanski Petrovac je ispostava kadiluka Novosel. Godine 1869. preneseno je sjedište kadiluka u Bosanski Petrovac .... Od 1869. zvala se ova varoš služ- beno Novosel, od 1878. Petrovac, a od 1895. zove se Bosanski Petrovac.“18 Hamdija Kreševljaković također navodi: „Petrovac spada među mlađa grad- ska naselja na našoj Krajini kao i Prijedor, Kulen-Vakuf, Orašac itd. Grad u Petrovcu sagrađen je za vlade sultana Ahmeda III (1703–1730). U gradu je bila jedna tabija i jedna kula na više katova, a spadala je među najviše na Krajini.“19
Iz navedenog teksta Hamdije Kreševljakovića nije jasno da li je u mjestu sagrađen grad kao fortifikacijski objekt /G(fort)/ ili je isto utemeljeno kao na- selje urbanog tipa s fortifikacijskim objektima. Očito je autor mislio na grad kao fortifikacijski objekt - G(fort)/.20 Potrebno je naglasiti da je uz isti objekt
/ grad, t.j. G(fort)/ početkom 18. st. „nastanjeno [je] ovdje nešto ličkih musli- mana.“
Potrebno je naglasiti da sami čin (nešto kasnijeg) osnivanja Petrovačke kapetanije, kao i Bosanskog Petrovca u vrijeme sultana Ahmeda III potvrđuje komunikacijsku važnost cijelog ovog područja pa time i Petrovačkog polja.21 Također, na istom mjestu navodi se „da je Petrovačka kapetanija osnovana
bosanski gradovi, 36(40); Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v.
Bosanski Petrovac.
Hamdija Kreševljaković, “Bosanski Petrovac,” 706-707, s.v. Bosanski Petrovac; Hamdija Kreševljaković, Kapetanije..., 187-189. Hamdija Kreševljaković koristi tri stručna termina da bi odredio karakter Bosanskog Petrovca: varoš, grad kao fortifikacijski objekt i grad kao urbano naselje. Zbog istog oblika riječi grad s različitim značenjem često u tekstu pojedinih autora nije jasno da li se misli na grad kao fortifikacijski objekt ili grad kao urbano naselje. Nažalost, dosadašnji autori, u pravilu, nisu naglašavali potrebu razlikovanja termina u početnom dijelu njihovog korištenja kao npr. grad kao fortifikacijski objekt /G(fort)/ i grad kao urbano naselje /G(urb)/.
Vidj. Hamdija Kreševljaković, Kapetanije ..., 187.
20 U radu uvijek je potrebno imati na umu dvojno značenje slavenske riječi grad: grad kao fortifikacijski objekt - G(fort) i grad kao naselje urbanog tipa – G(urb) i jasno naznačiti na što se misli kada se