Novčani vakufi u Bosni u drugoj polovini 16. stoljeća





Aladin Husić


061.27:[348:28-74(487.6)“15“


NOVČANI VAKUFI U BOSNI U DRUGOJ POLOVINI

16. STOLJEĆA





Sažetak


Na osnovu pisanih izvora, pokušava se sagledati uloga i značaj novčanih vakufa u različitim sferama života u Bosni krajem 16. stoljeća. Polazište za ovaj rad pred- stavljaju publicirani i nepublicirani izvori osmanske provenijencije. Riječ je samo o dokumentiranim vakufskim iznosima u drugoj polovini 16. stoljeća. Vakufi koji se spominju sredinom, ali ne i do kraja 16. stoljeća nisu ulazili u razmatranja. U radu se pokušava ustanoviti količina uvakufljenog novca, teritorijalna distribucija, druš- tveni status vakifa kao i uvjeti, način, svrha upotrebe vakufske gotovine i dobiti od vakufske gotovine.


Ključne riječi: Bosanski sandžak, 16. stoljeće, vakuf, novčani vakuf, korištenje uvakufljenog novca


Uvodne napomene


Zadužbinama različitog tipa i namjene te ulozi vakufa u nastanku i raz- vitku gradskih naselja u našoj historiografiji posvećeno je dosta pažnje. No, u odnosu na nepokretnosti, novčani vakufi znatno su rjeđe bili predmetom razmatranja.1 Kao integralni dio pojedinih vakufa tek su usputno tretirani s nekretninama i to samo oni najznačajniji iznosi. Tako su mnogobrojna novča- na zavještanja ostajala potpuno u sjeni nepokretnosti pojedinih vakufa. Među- tim, ni svi vakifi nisu bili u mogućnosti založiti nekretnine tako da je njihov doprinos općem dobru ostao nepoznat. Mnogi su, u skladu sa svojim moguć- nostima i osjećajem za dobročinstvo, ostavljali određene novčane iznose pridružujući ih nekim drugim vakufima i odredivši im svrhu korištenja. Tako je nastao veliki broj novčanih vakufa kojima znanost nije posvetila pažnju koju zaslužuju. Ipak, i o tom pitanju postoji nekoliko značajnih razmatranja iz


1 Adem Handžić, Studije o Bosni, historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, IRCICA, Istanbul 1994. (U ovim Studijama sadržani su najznačajniji radovi autora koji se odnose na vakufe, posebno o ulozi u nastanku i razvitku gradova.) Behija Zlatar, Zlatno doba Sarajeva, Sarajevo 1996, 220-240; Hatidža Čar-Drnda, ,,Vakufski objekti u Bosanskom sandžaku sedma decenija 16. stoljeća“, Prilozi za orijentalnu filologiju, 52-53/2002-03, Sarajevo 2004, 267-299.


različitih perspektiva.2 Avdo Sućeska novčane vakufe promatrao je iz aspek- ta kreditiranja, pravne regulative, posebno prakse kroz pojedine slučajeve jamčenja, uključujući i gotovinu maloljetne siročadi, sredinom 16. stoljeća. U svome osvrtu Behija Zlatar dala je pregled manjih vakufa, u dva popisna perioda, za 1540. i 1604. godinu, s detaljnijim popisom tih vakufa, uključivši i prihode od nekih nekretnina. U oba navedena slučaja, riječ je o vakufima isključivo u Sarajevu. Iz prvog rada, popisa pozajmljivane vakufske gotovine

  1. Sućeske, doznajemo za 53 novčana vakufa, gotovinski iznos (455.512 akči) kao i za proviziju koja se ubirala po osnovu pozajmica novca (50.825).3 Budući da je riječ samo o vakufima čije pozajmice su sudski dokumentirane, pretpostaviti je da to nije konačan broj i iznos. Drugi rad predstavlja prikaz 37 vakufa 1540. godine i 91 vakuf 1604. godine, kao što smo već rekli, zajedno sa nekim manjim prihodima nekretnina. Prema tim rezultatima, u Sarajevu je kroz srednje i manje vakufe registrirano 454.240 akči vakufske gotovine sa 53.996 akči od provizije. Svoj rad posvećen vakufima Kerima Filan ograni- čila je na vakufe čiji su osnivači žene a to su vakufi dokumentirani početkom

17. stoljeća, bez obzira na vrijeme nastanka. Međutim, iz spomenutih radova mi nemamo uvid ni u približnu ukupnu sumu vakufskog novca kako u samom Sarajevu u čijim okvirima se pretežno kreću razmatranja tako ni na širem prostoru Bosanskog sandžaka. Cilj ovoga rada je pokušati ustanoviti iznos vakufske gotovine, koja se u drugoj polovini 16. stoljeća javlja kontinuirano i ostaje do kraja 16. stoljeća, te onih vakufa koji se javljaju pred sami kraj 16. stoljeća. Nakon toga želimo razmotriti namjenu i način korištenja vakufskog novca što omogućava sagledavanje pitanja stvarnih efekata, uloge i značaja novčanih vakufa u životu i pojedinim funkcijama gradova.

Osnovu za razmatranje i analizu čine različiti popisi vakufa u drugoj polovini 16. i početkom 17. stoljeća te vakufname.4 Brojne poteškoće pratile



  1. Avdo Sućeska, ,,Vakufski krediti u Sarajevu, (u svijetlu sidžila sarajevskog kadije iz godi- na 1564-1566)“ Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, II/1954, Sarajevo 1954, 343- 379; Behija Zlatar, ,,Osvrt na srednje i manje vakufe u Sarajevu u XVI stoljeću“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, IX-X, Sarajevo, 1983, 103-112; Kerima Filan, ,,Žene kao vakiflije u ranom dobu Osmanske Bosne“, Pregled, časopis za društvena pitanja Broj 3-4, Godina 2005, Sarajevo 2005, 61-80. Želimo ovdje ukazati na još jedan, nepublicirani magistarski rad rađen u Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije u Sarajevu posvećen vakufima čiji osnovaći su žene i to u Sarajevu. Selma Avdić, Zaboravljene dobročiniteljke - sarajevske vakife, Centar za interdisciplinarne postdiplomeske studije, Sarajevo 2010.

  2. A. Sućeska, ,,Vakufski krediti...“, 350-353.

  3. To su sljedeći izvori: Istanbul BOA, TD 379; MAD 625; TD 462; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo 1985 i Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, (I/1, I/2, II, III) Sarajevo 2000; H. Čar-Drnda, ,,Vakufski objekti u Bosanskom sandžaku - sedma decenija 16. stoljeća“, POF, 52-53/2002-03, Sarajevo 2004, 267-299.


su ovaj pokušaj. Mnogi vakufi nisu dokumentirani u kontinuitetu. Veoma mali broj vakufa dokumentiranih 1564-66, spominje se i početkom 17. sto- ljeća, tek nešto oko petnaestak. Među njima ne nalazimo npr. dokumentirane i neke respektabilne vakufe, kao vakuf Umi-hatun od 56.000 ili vakuf Bali Davud Hadži Muhameda od 20.000 akči. S druge strane tragove nekim nov- čanim vakufima nalazimo samo u vakufnama, ne dokumentiraju ih čak ni izvori početkom 17., iako su nastali pred sami kraj 16. stoljeća. Bez obzira na sve poteškoće, pokušali smo ustanoviti barem približnu sumu vakufske goto- vine u Bosanskom sandžaku, koja je bila u opticaju krajem 16. stoljeća. Iako rezultati nekih analiza provedenih u radu nisu konačni, dovoljni su da ukažu na značaj i ulogu koju je ova ustanova imala u društvu u Bosni u različitim aspektima kao što su, privredni, infrastrukturni, obrazovni i duhovni.



Dokumentirana količina raspoloživog vakufskog novca


V smo istakli da usljed različitih okolnosti, ovo ne predstavlja cjeloku- pan iznos vakufske gotovine, nego tek onaj dio koji smo našli dokumentiran u pojedinim izvorima. Otuda se navedena suma ni u kom slučaju ne može smatrati konačnom. No ipak, u dvadeset gradova u kojima smo našli doku- mentirane vakufske gotovine, na raspolaganju je stajalo 7.448.131 akči. Uku- pan broj novčanih vakufa, bilo da su ustanovljeni zajedno s nekretninama kao dio vakufa, bilo da su kasnije od strane drugih dobročinitelja ustanovljeni pri nekom vakufu i dopunjavali neke funkcije, iznosio je oko 330. Kao što pone- kad ista lica podižu razne objekte kao zasebne vakufe, džamije, mesdžide i slično, u više navrata, u različite svrhe daruju i svoj novac. Te pojave smatrali smo zasebnim vakufima, bez obzira što potječu od istog vakifa. Cijenimo to opravdanim jer je i sam vakif to označio kao zasebne cjeline a ne kao jedin- stvenu sumu. Radilo se očigledno o različitom vremenu uvakufljenja. To bi djelomično umanjilo ukupan broj vakufa, i to neznatno, ali ne utječe na uku- pnu sumu novca. Najveći broj vakufa nalazio se u Sarajevu, njih 231, dok se ostatak od 100 novčanih vakufa odnosio na druge gradove. Distribucija novca po gradovima izgledala je na sljedeći način:



Sarajevo

436.865

Novi Pazar

950.200

Novo Jajce (Varcar-Vakuf)

674.100

Zenica

226.600

Glasinac

200.000


Mitrovica5

190.000

Travnik

170.780

Čelebi-Pazar (Rogatica)

142.700

Visoko

141.800

Tešanj

76.000

Jajce

70.000

Gornja Ukrina (Derventa)

62.300

Velika

35.000

Knežina

32.400

Busovača

30.000

Fojnica

27.000

Kotorsko

26.600

Prača

12.000

Lišnja

10.000

Olovo

2.000

Ukupno: 7.448.131 akči6



Ovaj iznos mogao je donositi od 744.813 do 1.117.219 akči godišnjeg pri- hoda, uz uvjet uspješnog plasiranja novca u kreditiranje privrede. Šta naprijed izneseno znači u nekim konkretnijim pokazateljima moguće je sagledati u komparaciji s nekim drugim državnim potrebama. Negdje u isto vrijeme, dakle na prijelazu u 17. stoljeće, za cjelokupni kontingent spahijske vojske Bosanskog sandžaka trebalo je 3.746.748 akči. Dakle, gotovinskog vakufskog novca u opticaju bilo je gotovo dva puta više nego što je iznosila vrijednost koju su dobijale spahije Bosne tokom jedne godine. Naprijed istaknuta suma od sedam i po miliona kasnije je bila u znatnom porastu. Za taj porast imamo nekoliko vrlo značajnih nagovještaja. V do sredine 17. stoljeća u Tešnju suma vakufske gotovine uvećana je za osam puta i iznosila je 600.000 akči.7 Slično je i u Jajcu, gradu koji je imao dokumentiranih svega 70.000 akči vakufske gotovine krajem 16. stoljeća. V do kraja narednog stoljeća to je također bilo znatno više, 551.000 akči. To je samo onaj iznos koji je doku- mentiran u sudskim protokolima, što se opet ne može smatrati konačnim


5 Mitrovica se nalazila u Bosanskom sandžaku i prema tome ulazila je u ovu analizu kao i Novi Pazar.

6 TD 379, MAD 625, TD 462; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo 1985; Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, (I/1, I/2, II, III) Sarajevo 2000.

7 Osman A. Sokolović, O kreditima u Bosni (za turske uprave), Sarajevo 1944, 39.


iznosom.8 U tom porastu vjerojatno udio i doprinos ima i slabljenje akče što je usljed slabije vrijednosti povećavalo manje vrijedne novčane sume.



Neočekivane pojave


Količina novca u pojedinim mjestima uvjetovana je brojnim faktorima. To ovisi prije svega od volje i broja vakifa u pojedinim mjestima, odnosno koncentracije elite u njima. Primjećuje se da je ona približno proporcionalna urbanoj razvijenosti gradova. U razvijenijim gradovima veća je koncentraci- ja elite, što je povoljnija pretpostavka za izdvajanje novca u te svrhe. Ipak, povremeno se javljaju neočekivane pojave i visoka pozicija nekih mjesta poput Novog Jajca (Varcar-Vakuf) i Glasinca. Novo Jajce krajem 16. stoljeća, kasaba je tek u nastajanju.9 U ovom slučaju riječ je o jednom vakifu, dok je u Glasincu riječ o mužu i ženi. U slučaju Novog Jajca10 riječ je o vakifu koji potječe iz tog mjesta. Visoko pozicioniran službenik na sultanskom dvoru, uz brojne nekretnine, ostavio je i značajnu sumu novca. Ovdje se svakako uočava još jedna neočekivana pojava. Banja Luka, grad po svojoj razvijenosti i brojnosti zadužbina, nalazio se odmah iza Sarajeva, a nema dokumentiran niti jedan novčani vakuf ostavljen s nekretninama. Osim toga, ona je upravo u to vrijeme (1580) postala i sjedištem novoosnovanog ejaleta. Očito da su potrebe tamošnjih zadužbina bile dostatne iz vlastitih prihoda, odnosno da su nekretnine ostvarivale sasvim dovoljno, da nije bilo potrebe za novim vakufima ili, možda, ti vakufi jednostavno nisu dokumentirani u izvorima. U svakom slučaju, Banja Luka predstavlja neobičnu pojavu. Najpoznatija i najzaslužnija ličnost za razvitak i afirmaciju Banje Luke, Ferhad-paša, pored toliko značajnih zadužbina, nije poput drugih ostavio posebno definirani iznos u gotovini. Ali je predviđeno da se on akumulira i da se akumulirana suma, kao i u drugim slučajevima, daje pod interes, odnosno u vidu kredita. Iz planiranih ulaganja vidi se da su viškovi prihoda i iznos od dobiti jako visoki, premda nisu definirani. O tim ulaganjima reći ćemo nešto kasnije.11 I pored svega toga, pomalo iznenađuje odstupanje od prakse drugih da se uvakufi


  1. O. A. Sokolović, O kreditima u Bosni, 40; Ćiro Truhelka, ,,Pabirci iz jednog jajačkog sidžila“, Glasnik Zemaljskog muzeja XXX/1918, Sarajevo 1919, 159.

  2. A. Handžić, ,,O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću, uloga države i vakufa“, Studije o Bosni, 116-1117, 133-137; Isti; ,,Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funkcija u Osmanskom carstvu“, Studije o Bosni, 147-149; ,,O značaju putova za razvitak gradskih naselja u Bosni u XVI i XVII stoljeću“, Studije o Bosni, 211; Vakufname, 251.

10 Ovo mjesto se prvobitno zvalo Vrh Kloka. S proglašenjem statusa kasabe nazvano je Novo Jajce, zatim Varcar-Vakuf i od 1925. godine taj grad je preimenovan u Mrkonjić- Grad.

11 Vakufname, 230.


izvjesna suma gotovine kao što iznenađuje i to da, koliko je poznato, niko u cijelom gradu Banjoj Luci nije uvakufio gotovinu. Ili tako što nije dokumen- tirano u raspoloživim izvorima.

Popisu gradova u kojima nemamo dokumentirane vakufske gotovine mogu se pridodati još: Kobaš, Dubočac, Gradiška, Trn, Kladanj, Kreševo, Kamengrad, Kostajnica, Bihać, Nova Varoš, Dobrun, Višegrad, Maglaj, Žepče i Doboj.12



Struktura vakufa prema iznosima


Iz brojnosti vakufa proistječe i zanimljiva struktura po njihovoj visini. Trinaest novčanih vakufa kretalo se u vrijednostima od 100.000 do 1.000.000 akči, dvadeset i sedam između 50.000 do 100.000 akči, sto šest vakufa od

10.000 do 50.000 akči. Ostatak od 185 vakufa iznosio je do 10.000 akči. Promatrano u nešto strožijoj nominalnoj vrijednosnoj klasifikaciji, svojom brojnošću dominiraju vakufi od tri do četiri hiljade (98 vakufa) a na drugom mjestu dolaze vakufi od deset do dvadeset hiljada (55 vakufa). Te dvije kate- gorije iznose blizu polovinu (46%) od ukupnog broja novčanih zavještanja. Ovo istovremeno odražava barem približnu strukturu društvenog položaja vakifa. Ipak, želimo istaći neke, najreprezentativnije novčane vakufske sume.



Popis novčanih zavještanja sa većim iznosima



Vakuf Gazi Husrev-bega 944.794 Sarajevo

Hadži Mustafa-age 674.100 Novo Jajce (Varcar-Vakuf)

Sinan-age 250.000 Novi Pazar

Ali-paše 190.000 Sarajevo

Nezira janjičara Timurhana 170.000 Sarajevo Hasana 160.000 Sarajevo

Kemala vojvode 140.000 Sarajevo

Kemal-begov 137.000 Sarajevo

Ajardi-bega 116.000 Mitrovica Šahdidar, supruga Husrev-bega 115.000 Sarajevo Hasana dizdara 100.000 Travnik


  1. Usporedi: TD 379, TD, 462, MAD 625; Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo 1985, i Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, (I/1, I/2, II,

III) Sarajevo 2000.


Ibrahim-age 100.000 Glasinac Aiše-hatun, žene Ibrahim-age 100.000 Glasinac Hadži Turhan 86.000 Sarajevo

Hadži Džafer 84.000 Sarajevo

Hadži Memije 82.300 Sarajevo

Husein-Čelebije 80.000 Čelebi-Pazar (Rogatica)

Mevlana Bali efendije 80.000 Sarajevo

Hajdara, katib divana 79.400 Sarajevo

Hadži Mustafa 63.400 Sarajevo

Hubijar-bega 63.000 Sarajevo

Sulejman-bega 60.000 Zenica

Husein sin Hasana 60.000 Mitrovica

Kurd-Čelebije 60.000 Novi Pazar

Ferhad-bega 56.000 Tešanj

Armagandži Sinan 55.075 Sarajevo

Ahmed Mukaddem 55.000 Novi Pazar

Ahmed, sin Abdullaha 55.000 Novi Pazar

Hadži Sinan 54.000 Sarajevo

Hadži Tahir 54.000 Zenica

Hasan-beg 52.000 Novi Pazar

Mustafa vekilhardž 51.000 Sarajevo

Alaudin 51.000 Visoko

Memi Čelebi, sin hodže Kemala 50.000 Sarajevo Hadži Turhan 50.000 Sarajevo Mehmed kapidži-baša, vojvoda 50.000 Novi Pazar Dželepvedri-aga 50.000 Novi Pazar



Naprijed smo istakli da su najbrojniji vakufi do 10.000 akči, njih 185, što brojčano predstavlja više od jedne polovine. Unutar toga, najbrojniji vakufi su između 3.000 i 4.000 akči, čak 98, dakle, polovina od toga, ili gotovo jedna trećina ukupnog broja svih novčanih vakufa. U našoj historijskoj praksi i ter- minologiji za njih se najčešće koristi izraz ,,sitni“ ili ,,manji“ vakufi. Naravno, to je opravdano ukoliko ih posmatramo u odnosu na znatno više iznose koje su pojedinci izdvajali u te svrhe, od 100.000 do jednog miliona. Oni se mogu tako nazivati čak i u odnosu na one od 50.000 do 100.000 akči. Ali se nameće


pitanje koliko jedan ,,sitni vakuf“ vrijedi realno? I takav vakuf, predstavljao je odricanje od cjelokupne jednogodišnje zarade koja se mogla ostvariti za bilo koju službu koja je donosila dnevno 10 do 11 akči, što promatrano iz toga ugla i nije mali iznos ili neko beznačajno odricanje. Deset akči bilo je više od prosječne plaće jednog službenika. Bolje plaćeni vojni zapovjednik posade imao je dnevno 10 akči. Mora se priznati, dakle, da jednogodišnja zarada nije predstavljala mali iznos. Radi realnijeg sagledavanja stvarne vrijednosti jed- nog takvog vakufa napravit ćemo još neka poređenja. U drugoj polovici 16. stoljeća, na sarajevskom tržištu cijena ovaca kretala se između 20 i 29, krupne stoke 130, a osrednje kuće 4.000 akči.13 Izvori navode različite cijene konja. Bolji konj koštao je 1.200 do 1.700 akči, dok se prema nekima cijena jednog tovarnog konja kretala 420 do 480 akči. Tek u tim komparacijama moguće je steći približniju predstavu o vrijednosti i značaju tih vakufa. S obzirom na raznoliko socijalno porijeklo i društveni status vakifa, lakše je razumjeti poja- vu tako brojnih novčanih vakufljenja i tako šaroliku vrijednosnu strukturu vakufa. Budući da preovlađuju zanatlije ili neki drugi službenici nižeg ranga, veliki je broj vakufljenja koja su se kretala u navedenim ,,nižim“ iznosima.


Društveni status vakifa

Vakufi se najčešće povezuju s krupnim dostojanstvenicima i visokim položajima u Bosni. U sjeni njihovih velelijepnih zdanja ili visokih novčanih iznosa, ostajali su brojni dobrotvori, koji su u skladu sa svojim mogućnostima iskazivali svoje dobročinstvo. Iako je na njih povremeno skretana pažnja,14 čini se da zaslužuju znatno više pozornosti. Iz analize i pregleda vakufskih iznosa, među vakifima nalazimo šaroliku društvenu strukturu i socijalno porijeklo vakifa. Iz epiteta ili nekih drugih odrednica uz imena pojedinaca moguće je ustanoviti njihov društveni status, zanimanje ili socijalno pori- jeklo. Među dokumentiranim vakufima nalazimo vakife sljedećih položaja, službi ili zanimanja:

Visoki funkcioneri: paše, sandžakbezi, carski kizlaraga (glavni nadgled- nik sultanskog harema) kapidžibaše (starješine dvorske straže).

Administracija: katibi, pisari bosanskog divana (2), pisari divanske bla- gajne, jazidžije (pisar-sekretar), vekilhardži (ekonomi u hanu).

Vojska: spahije, vojvode, janjičari, baše, subaše, age, silahdari, dizdari, zaimi, serode,

Ulema: hadžije, hodže (imami), halife-pomoćni imami ili muallimi, muf- tije, sufije, šejhovi, vaizi, pir-hodže.


  1. A. Sućeska, ,,Vakufski krediti...“, 353.

  2. A. Sućeska, ,,Vakufski krediti...“, 343-379.; B. Zlatar, ,,Osvrt na srednje i manje vakufe...“ 103-111.


Zanatlije: sarači (sedlari-remenari), bakirdžije, jašmakčije (izrađivači velova za lica), sagrakčije (strugari kože), čizmeđije, halvadžije, zildžije, kujundžije (zlatari), mutapčije (izrađivači kostrijeti), kovači, tabaci (kožari), nalbanti, ćurčije (krznari), čilingiri (bravari), maseri u kupatilu, solaci (stri- jelci garde).

Među zadužbinarima vakufske gotovine nalazimo i potomke, srodnike ili članove porodice naprijed spomenutih: sinove havadža, ranijih vakifa, supru- ge sandžakbega ili drugih velikodostojnika (Šahdidar, supruga Gazi Husrev- bega, Aiša-hatun, supruga Ibrahim-age), sestre ili supruge osnivača mesdžida ili drugih vakufa, (Hatidža supruga i Mihri-hatun sestra Husein-bega Ilijasova iz Rogatice, supruga Husama iz Sarajeva), oslobođene robove uglednika i sinove dizdara. No to nije sve.

Vrlo zanimljivim čini se slučaj Novog Pazara. U tom mjestu čak sedam lica su sinovi Abdullaha i jedna kći Abdullaha. To ne mora značiti da su potomci istog oca ali može značiti i da jesu. Jedan od njih je rudar po zani- manju. U njegovom slučaju dalo bi se naslutiti da nije riječ o običnom rudaru, nego inženjeru ili zakupniku rudnika. On je uvakufio 21 dućan i 15.000 akči gotovine. Teško bi se od rudarske plaće tri akče dnevno, znači godišnje nešto više od 1.000, moglo tako što postići. Značilo bi to cjelokupnu zaradu od 14 godina rudarskog rada izdvojiti samo za glavnicu koju je ostavio. Očito da je izvor bogatstva nešto drugo a ne običan rudarski rad. Ako bi uvažili opći obrazac, da ime Abdullah služi za prikrivanje nemuslimanskog porijekla, onda bi ovaj slučaj bio još zanimljiviji. Značilo bi to da se radi o muslimani- ma prve generacije.

Pored onog osnovnog motiva, činjenja dobra, iz pojedinih slučajeva evi- dentna je još jedna pojava, posebne sklonosti i solidarnosti za pomaganje i jačanje vakufa svojih krvnih srodnika ili bračnih drugova. Čak pet potomaka hodže Kemala pojavljuju se kao vakifi. Ovo su samo ona lica kod kojih je, na temelju neke naznake, moguće odrediti status. Međutim, ima i onih kojima to nije moguće, a po uvakufljenom iznosu najvjerojatnije pripadaju licima slabijeg imovnog stanja.

U ovom kontekstu ipak nemoguće je ne dotaknuti se jednog drugog važ- nog pitanja koje se već naprijed nazire, učešća žena u dobročinstvu. Iako je ovom pitanju kako smo naprijed istakli, već posvećena značajnija pažnja,15 ipak ćemo se osvrnuti na još neke druge aspekte u vezi s novčanim vakufima koje su utemeljile žene. Ukupna suma koju su žene zaviještale iznosila je oko

466.540 akči ili nešto preko 6% ukupno dokumentiranog novčanog iznosa. Prvo, pretežan dio tih vakufa odnosi se na Sarajevo (39) dok znatno manji



15 K. Filan, ,,Žene kao vakiflije...“, 61-80.


broj na ostale gradove (12). Od ovih dvanaest, sedam je nastalo u Novom Pazaru, u Rogatici dva, dok su po jedan u Glasincu, Jajcu i Zenici. Žene su u Sarajevu poklonile 288.840, dok su u ostalim mjestima 177.700 akči. Ipak, jedna pojava je posebno zanimljiva. Gotovo polovina novčanog iznosa ovih vakufa otpada na samo dvije žene: Šahdidar, suprugu Gazi Husrev-bega (115.000) i Aišu-hatun, suprugu Ibrahim-bega u Glasincu (100.000). Dok je za Šahdidar poznat izvor njene platežne moći, o Aiši-hatun ne znamo ništa, osim da je supruga Ibrahim-age, o kojem također ne znamo ništa. Sve što znamo jeste da je bio lokalni funkcioner, ali ne znamo precizno koju dužnost je obavljao.16 Moglo bi se pretpostaviti da je ili porijeklom ili službom vezan za Glasinac, jer to su česti motivi koji opredjeljuju gdje će se što uvakufiti. Još jedan razlog opredjeljuje pretpostavku o porijeklu iz Glasinca. Teško da je mogao biti funkcioner visokog ranga u tako malom mjestu.

Većina ostalih vakufa žena kretala se između dvije i četiri hiljade akči. No, bilo je među njima i onih koji svojim iznosom skreću pažnju i vrijedno ih je istaći. To su vakufi: Habibe-hatun (40.000) u Jajcu, Hursende-hatun, supruge Husama (18.000), Fatime-hatun (17.000), Dudije-hatun (16.400) i Zulejhe-hatun (14.400) u Sarajevu. Osim što su ostavile značajna novčana sredstva, spomenuta Habiba u Jajcu podigla je džamiju, a Dudija mesdžid u Sarajevu. Za Dudijin vakuf moguće je istaći još jednu neobičnost. To je jedini vakuf u kome su za pridružene vakufe žene ,,većinski suosnivači“, tri ženska i dva muška novčana vakufa. To su vakufi Dudije, Hasene i Zejnebe-hatun, zajedno s Oručom i hadži Junusom. O mogućoj krvnoj ili nekoj drugoj pove- zanosti nema bilo kakvih indicija.



Uvjeti pozajmljivanja vakufskog novca


Nakon što smo razmotrili pitanje količine i distribucije novčanih vakufa u pojedinim mjestima, neophodno je razmotriti i mogućnosti, odnosno uvjete upotrebe toga novca.

Zavještanu glavnicu vakif je stavljao na raspolaganje zainteresiranim pojedincima, pod određenim uvjetima koje je sam određivao - od toga ko može biti korisnik do procenta koji će se uzimati na ime provizije korištenja novca. Budući da su drugi izvori veoma oskudni u pogledu definiranja kate- gorija potencijalnih korisnika novca, vakufname su jedini oslonac koji daje pojašnjenja o tome. Ovo pitanje regulirano je na način da je to određivao svaki vakif pojedinačno, kao i o tome u koje svrhe će se trošiti dobit od tog novca.


16 A. Handžić, ,,O značaju putova za razvitak gradskih naselja u Bosni u XVI i XVII stoljeću“, Studije o Bosni, 211. Isti; ,,Vakuf kao nosilac određenih držanih i društvenih funkcija u Osmanskom carstvu“, Studije o Bosni, 149.


Kako je sačuvan relativno mali broj vakufnama u odnosu na broj vakufa iz 16. stoljeća, iz odredbi pojedinih vakufnama moguće je dati neke obrasce, kojim se definiraju uvjeti davanja vakufskog novca. Budući da se ubraja u najranije vakufname u kojoj se regulira ovo pitanje, počet ćemo od rješenja ustanovlje- nog Gazi Husrev-begovom vakufnamom. U njoj su jasno definirana pravila, odnosno taksativno nabrojani potencijalni korisnici kao i oni koji to ne mogu biti. U toj klauzuli kaže se: Ostatak od spomenutog iznosa, a to je 300 000 dirhema, neka se izdaje pod interes (ribh), uz jak zalog i sigurnog jamca, i to tako da se na 10 dirhema svake godine (dobije) jedan dirhem. U ovome treba postupiti po skladnim šerijatskim propisima i na zadovoljavajući način kako se ne bi uvuklo zelenaštvo i kako (taj imetak) ne bi propao i bio oštećen. Neka se radi s trgovcima, zanatlijama, poljoprivrednicima i s ljudima drugih zani- manja koji su poznati kao bogati, imućni i moćni ljudi, povjerljivi, a naročito da su ispravni i pošteni. Oni treba da su poznati među svijetom po lijepim postupcima, a ne po lažljivosti, zavlačenju i zatezanju (u plaćanju). Neka se ne ulazi u poslovni odnos s emirima, valijama i muderrisima, kadijama, džindijama ili drugom vojskom, zatim ni s posjednicima timara, razvratnim i nevaljalim ljudima koji su zaduženi, sultanskim robovima, niti s onima koji imaju namjeru da prevare ili su pohlepni, ma iz kojeg staleža bili.17 Istovjetni uvjeti su i kod Šahdidar, supruge Husrev-begove.18

Vakif je, dakle, prije svega želio osigurati nekoliko osnovnih principa: sigurnost pozajmljenog novca - pomoću zaloga ili jemstvom, visinu dobiti, zaštitu od zloupotreba - klasičnog kamatarenja te osigurati sumu od propa- danja.

Iako se ova vrsta odredbi u bitnijem ne razlikuje i u nekim drugim vakufnama, ovdje ćemo, ipak, navesti i nešto drukčije definiranje tih pravila. Ona su ponekad vrlo jasna, eksplicitna a nekad i prilično uopćena ili pak uopće nisu definirana. Zapravo samo je navedeno da će se novac davati pod interes, na šerijatom dozvoljen način.

Husein-beg, sin Ilijas-bega, iz Rogatice, uvjetovao je 1558. godine pozaj- mljivanje novca ...rendžberima19 spomenute kasabe, a drugim licima neka se ne daje, osim ako budu imali sigurne jemece, koji su mještani ili stalno nastanjeni u spomenutoj kasabi. Neka se novac ne daje spahijama uz jemsto



17 Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), Sarajevo 1985., 64. Želimo skrenuti pozornost na novi kritički prijevod ove vakufname akademika Esada Durakovića. Esad Duraković, ,,Gazi Husrev-begova vakufnama za medresu u Sarajevu“ POF 56/2006, 159-

175. Sarajevo 2007. Prijevod ovog dijela vakufname uporedi na str. 170-171.

  1. Vakufname, 76.

  2. Zemljoradnik, poljoprivrednik. Ova riječ može značiti i nadničar, što u ovom kontekstu ipak nije.


iz njihovih redova. Međutim, neka im se daje uz njihovo jamčenje čija je vri- jednost dvostruka ili ako budu imali čestite jamce između rendžbera spome- nute kasabe i koji su u njoj nastanjeni ili ako budu imali čestite raje sa sela.20 On, dakle, nije u potpunosti isključio vojnički stalež, spahije, ali je garancije pozajmica znatno pooštrio, bolje reći duplirao. Osim toga, isključio je spa- hije kao garante tih pozajmica zbog nesigurnosti koja proistječe iz njihovog položaja. Nameće se logično pitanje zašto se uvijek naglašava mještane? Oni su pod stalnom prismotrom mutevelije i kontrolora vakufa. Oni odmah mogu reagirati, u slučaju potrebe i tražiti zaštitu nadležnog kadije. Time se barem teoretski osiguravala pretpostavka i neka vrsta garancija ulaganja novca u to mjesto te lakšeg osiguranja ili kompenzacije u slučajevima zloupotrebe.21

Vakifi nekad ne određuju kategorije koje mogu koristiti novac, uvjetu- ju samo jak zalog i sigurna jamca, odnosno jedno od to dvoje, već prema prilikama...22 Iz ovoga se da razumjeti da je vakif uvakufljenu sumu ostavio pristupačnom svakom zainteresiranom, uz uvjet da je kreditno sposoban vra- titi dug, što se osiguravalo na jedan od spomenutih načina, sigurnim zalogom ili jamstvom. On, dakle, nije isključivao ni spahije niti pripadnike bilo kojeg društvenog statusa. Radi različite prakse ovdje ćemo navesti i neke slučajeve koji ne pripadaju Bosanskom sandžaku a tiču se ovog pitanja.

Sinan-beg Boljanić je ipak suzio i potpuno jasno, kao i Gazi Husrev-beg, isključio vojnički stalež. I on je prednost dao poslovnim ljudima. Dopustio je pozajmice: trgovcima, zanatlijama i ostalim domaćim radnicima, stalno nastanjenim, sigurnim i pouzdanim. Vakif je uveo i još neke mjere predo- strožnosti za one čije poslovanje ne napreduje te im se ima uskratiti daljnje korištenje novca, odnosno ustupati ga uspješnijim. Nakana vakifa je vrlo jasna: Osigurati što bolje poslovanje vakufa, ali to je indirektno imalo pozi- tivan efekt i na privredu i davalo joj dodatni impuls. Korisnici gotovine su ipak morali voditi računa te gledati da što bolje i efikasnije posluju jer su pored ličnog motiva dodatno obavezani odredbom vakifa. U protivnom, gube tu mogućnost i privilegiju. I on je isključio vojnički stalež kao potencijalne korisnike vakufske gotovine. S kadijama, nosiocima vlasti, (sadat, agama i begovima), vojnim zapovjednicima i spahijama neka ne bude poslovne sarad- nje, jer se kod nekih dešavaju teške situacije i neka s te strane ne dolazi do razočarenja i neugodne situacije kada se novac zatraži.23 Međutim, on nije isključio samo nosioce vlasti, nego sve druge, čije poslovanje nema iskrene namjere ili uslijed bilo kojih drugih razloga može biti ugrožena glavnica ili


20 Vakufname, 131.

  1. Vakufname, 131.

  2. Vakufname, 189.

  3. Vakufname, 202.


vakifov nijjet da novac u potpunosti ispuni funkciju koju mu je on namijenio. Neka se ne daje ni drugima koji su poznati kao varalice, ni onima koji svoj imetak troše na grješne i zabranjene stvari i rasipaju ga.24 Institucija zaloga ili jamstva uvijek je naglašena. Ferhad-beg je, iz sigurnosnih razloga, uvjeto- vao da jamci nisu nikome dužni.25

Najopširniji i najprecizniji u definiranju potencijalnih korisnika ili onog kojima se to pravo uskraćuje je Derviš-paša Bajezidagić. Trgovci, pouzdani imućni vlasnici lijepog vladanja mogu koristiti gotovinu. Zanimljivo je da on uskraćuje to pravo i onima koji mnogo putuju, bili trgovci ili ne, čak i ako su vrlo bogati. Na takvu klauzulu odlučio se iz predostrožnosti, pretpostavljajući da će mnogo putovanja utjecati na manju posvećenost poslovnim aktivnosti- ma, što svakako nije u interesu i u korist vakufa. Također, isključio je strance, stanovnike drugih mjesta. To pravo uskratio je cjelokupnom vojničkom stale- žu poimenično navodeći: emire, valije, muderrise, kadije, vojna lica, osoblje divana. U tu kategoriju uvrstio je vjerske starješine, gospodu, dakle, sve neproduktivne i nepoduzetne osobe. Pridodao im je i lica koja uzalud troše novac, spletkare i one koji su propali, reklo bi se, sve neozbiljne kandidate za korištenje vakufske gotovine kao i prevarante.26

I najzad, u isto vrijeme, dakle na isteku 16. stoljeća, navest ćemo još jedan primjer definiranja kojim kategorijama se novac može ili ne može staviti na raspolaganje, kako je to odredio Mustafa-aga u Novom Jajcu (Varcar-Vaku- fu). Kao potencijalni korisnici ne mogu se pojaviti ljudi loše poslovnosti (bankroti), loši ljudi, svojeglavi i siromašni. Svi oni sigurno ne bi napravili potrebni višak. U obzir dolaze ugledni trgovci i bogati ljudi, dakle, uspješni privrednici.27 Naprijed navedenim slučajevima svakako vrijedi dodati još jednu odredbu koju srećemo u Mostaru. Vakufnama hadži Balije iz Mostara 1611. godine u kategoriju kojima se uskraćuje mogućnost pozajmica vakuf- skog novca navodi i ,,neudane žene“.28 Kako sklapanje braka kod žena često mijenja mjesto življenja, dakle i odlazak izvan kontrole mjesnog kadije ili vakufskih službenika, to je vakif barem teoretski želio otkloniti i tu vrstu rizika.

Iako, kao što se vidi, vakifi nemaju uvijek iste kriterije, preovlađuje favo- riziranje privrednih i isključivanje neproizvodnih aktivnosti. O tome postoje različita pojašnjenja. Dok H. Kreševljaković isključivanje vojnika objašnjava predostrožnošću protiv korupcije, A. Sućeska to postavlja znatno šire i oprav-


  1. Vakufname, 202.

25 Vakufname, 229.

26 Vakufname, 241.

27 Vakufname, 253.

28 O. A. Sokolović, O kreditima u Bosni, 46.


dava zbog nestalnosti pozicije, privremenošću i neizvjesnošću položaja. Sma- tra da se daje licima koja imaju prvenstveno stalna i produktivna zanimanja. Između ostalih razloga on u tome vidi i motivaciju da time pomogne privredni razvoj grada, prije svega zanatstva i trgovine.29 Svakako da sve nabrojano nesporno ima utjecaja, ali se čini da tome treba dodati još neke okolnosti koje mogu utjecati na takvo opredjeljenje vakifa i vrijedno ih je spomenuti. Vojni stalež, posebno spahije, uslijed neopravdanog izostanka s pohoda gube položaj, ostaju bez timara, znači i osnovnog izvora prihoda, time i platežno nesposobni da vrate uzeti dug. Osim toga, oni su izloženi stalnim stradanjima u čestim vojnim pohodima, što opet dovodi u pitanje pravovremeno vraćanje duga. I svakako, kao sloj kojemu je vojna služba osnovno zanimanje, ne bi mogli biti posvećeni poslovnim aktivnostima uslijed čestih pohoda i dužih odsustvovanja iz sredine. Potpuno je jasno da pozajmljivanje vojnom staležu ne bi stvaralo novu vrijednost kroz ulaganje u proizvodnju ili trgovinu, nego bi otvorilo put klasičnom kamatarenju, protivno Šerijatu ali i interesu vakifa. Osnovni interes vakifa je stvaranje nove vrijednosti oličene u dobiti, koju je on namijenio u određenu svrhu.

Ulaganje u proizvodnju ili trgovinu, uz određenu dobit, kako se u vakufnamama ili kod registriranja pojedinih vakufa često naglašava, na šerijatom dozvoljen način, jedini je, s islamskog stanovišta, opravdani način ostvarivanja dobiti na novčane iznose.30 Zato je mnogo jasnije otkud u poslo- vanju vakufskog novca dobit, koja se u literaturi naziva različito, kamata, interes ili dobit.31 Ona zna biti i neočekivano visoka. Iz vakufnama je sasvim jasno da i sami vakifi razlikuju te pojave: klasično kamatarenje (lihvarstvo), isključivo u svrhu povećanja glavnice i ostvarivanje dobiti koja ima potpuno drugačiju, humanu, društveno opravdanu ulogu.

I pored toga što većina vakifa, barem u 16. stoljeću, spahijama i pripad- nicima vojničke klase uskraćuju tu privilegiju, vidjeli smo da pod određenim, istina znatno nepovoljnijim okolnostima, dopuštaju to i tom staležu. Praksa se kasnije očito izmijenila. Čini se da pripadnici vojničkog staleža postaju pouzdaniji zakupnici vakufskog novca. Naime, sredinom 18. stoljeća kao zakupnici vakufske gotovine džamije Ishak-bega, sina Ali-begova, u Tešnju, navode se posadnici tešanjske tvrđave, i to njih nekoliko, od age i ćehaje do drugih posadnika.32 Istu pojavu, također u Tešnju, približno u isto vrijeme,



29 A. Sućeska, ,,Vakufski krediti...“, 355.

30 Fikret Hadžić Muharem Štulanović, Osnovi islamske ekonomije i finansija, Bihać 2007, 245-246.

  1. Vidi fusnotu broj 38.

  2. Aladin Husić, ,,Tešanjski vakufi, s posebnim osvrtom na novčane vakufe“, Anali GHb, XXIX-XXX, Sarajevo 2009, 55-56.


imamo u drugom slučaju gdje su posadnici na posudbi imali gotovo polovinu od 60.000 akči vakufske gotovine.33 Vjerovatno je tome doprinijela kriza koja je zahvatila društvo pa su vojnici, kao dio društva s većim stupnjem egzisten- cijalne sigurnosti, postali poželjniji klijenti za korištenje novčanih vakufa ili to vakifi kasnije nisu uvjetovali isključivanjem vojnika. Vakuf džamije Ishak- bega, sina Ali-begova, znamo da je nastao u drugoj polovini 17. stoljeća. Da li, već tada vakifi odustaju od toga uvjeta, koji je u 16. stoljeću prisutan u svim vakufnamama, nije poznato. Po navedenim slučajevima, kao i činjenici da se sredinom 17. stoljeća među korisnicima vakufskog novca u Tešnju nala- zimo spahije zajedno sa poljoprivrednicima, reklo bi se da su vakifi odustajali od te vrste mjera predostrožnosti.34

Iako vakufname nisu izričite i ne spominju to pitanje izrijekom, praksa pokazuje da su se još tokom 16. stoljeća, vakufskim novcem koristili i nemu- slimani, kako muškarci