ĐULISTAN  KNJIŽEVNOHISTORIJSKA MONOGRAFIJA I BIBLIOGRAFIJA

Sažetak

Ovaj rad bavi se književnohistorijskom monografijom i bibliografijom Đulista- na, prvog bošnjačkog časopisa za žene. Skroman je doprinos bibliografiji časopisa u Bosni i Hercegovini. Đulistan je izlazio u periodu mart-maj 1926. godine. Njegov je značaj prvenstveno kulturno-historijski i jedan je od važnih događaja u bošnjačkoj kulturi i historiji između dva svjetska rata. Predstavljao je svojevrsno glasilo bošnjač- kog feminističkog pokreta koji se oformio oko njega na temeljima islamskog femi- nizma. Institucionalni okvir spomenutog pokreta bili su Đulistanovi akcioni odbori, sastavljeni od muške i ženske sekcije. Promovirao je umjerenu modernističku orijen- taciju i srednji put između radikalnog i konzervativnog pristupa rješenju bošnjačkog ženskog pitanja. To je put evolutivnih promjena putem prosvjete, a ne revolucionarih prevrata. Njegova afirmacija autorskih priloga Bošnjakinja, historijski je značajna. Đulistan nije, zbog kratkog tromjesečnog vremenskog trajanja, odigrao značajniju ulogu u rješavanju bošnjačkog ženskog pitanja.

Ključne riječi: Đulistan, časopis, bibliografija, žensko pitanje, emancipacija.

Uvod

Suočavanje s izazovima moderniteta u razdoblju od 1878. do 1941. godi- ne Bošnjaci doživljavaju na poseban način, i nije ga moguće uspoređivati sa slučajem ostalih naroda u Bosni i Hercegovini. Valjalo je, u okrilju zapadno- evropskih kulturoloških obrazaca, prema kojima su iskazivani kontinuirani otpor i averzija, pronaći prihvatljiv i adekvatan način moderniziranja boš- njačkog društvenog života. Bošnjačkoj inteligenciji nametnulo se pitanje pro- jektiranja narodnog napretka u novim okolnostima i u duhu novog vremena.

U rješavanju tadašnjih vitalnih nacionalnih pitanja bošnjačkog naroda, kao što su, npr., ekonomija, vakufi, reintepretacija šerijata, nošnja, ispoljila su se dva pristupa: modernistički i tradicionalistički. Prvi je zagovarao refor- miranje i moderniziranje sveukupnog bošnjačkog društvenog života, dok je drugi promovirao konzerviranje i očuvanje postojećih tradicionalnih obrazaca življenja.¹

1 Vidi opš.: Fikret Karčić, Društveno-pravni aspekti islamskog reformizma, Sarajevo, 1990. Enes Karić, Prilozi za povijest islamskog mišljenja u BiH u 20. stoljeću, El-Kalem, Sarajevo, 2004.

Pitanje bošnjačke žene, po mišljenju skoro svih ondašnjih polemičara, označeno je kao najvažnije društveno pitanje kod Bošnjaka. Uzroci podre- đenosti Bošnjaka u tadašnjem jugoslavenskom društvu, njihove ekonomske i kulturne zaostalosti viđeni su, pored ostalog, i u onovremenom položaju Bošnjakinje u porodici i društvu. Konstatirana je njezina nepismenost, pasiv- nost i isključenost iz društvenih tokova, posebno kad se radi o zaposlenju i zaradi sredstava za život. Promjena tog položaja bošnjačke žene, reformiranje i moderniziranje njezinog društvenog statusa putem kulturne preobrazbe i socijalne uključenosti i mobilizacije, po ocjeni modernista, zasigurno bi pri- donijelo bošnjačkom narodnom napretku i općem blagostanju. U tom smislu vođene se žučne rasprave i polemike o socijalnoj emancipaciji Bošnjakinja u vremenu od 1918. do 1941. godine.²Pojedine grupacije polemičara okupljale su se oko određenih postojećih listova ili su čak inicirale pokretanje novih. U cilju poboljšanja položaja bošnjačkih žena, u spomenutoj kulturno-historij- skoj situaciji, došlo je do pokretanja Đulistana 1926. godine, prvog bošnjač- kog časopisa za reformu kulturnog i socijalnog života Bošnjakinja.

Njegovoj pojavi prethodilo je konstituiranje stanovitog feminističkog pokreta s izazitim obilježjima islamskog feminizma.³Ovaj rad bavi se knji- ževnohistorijskom monografijom i bibliografijom Đulistana.⁴

Pojava Đulistana

Đulistan je prvi bošnjački časopis za socijalno i kulturno pridizanje muslimanske žene.⁵

Njegovoj pojavi prethodilo je organiziranje svojevrsnog prosvjetiteljskog feminističkog pokreta, čiji je inicijator i pokretač Ahmed Ljubunčić. Zami- šljeno je da časopis bude organ/glasilo ovog pokreta, a njegov institucionalni okvir akcioni odbori po gradovima širom Bosne i Hercegovine i Sandžaka. Glavni cilj pokreta jeste „da riješimo naše najvažnije socijalno pitanje, pita- nje naše žene“.⁶Na temelju stajališta saradnika Đulistana, naročito Ahmeda Ljubunčića, razložno je konstatirati da se ovaj feministički pokret temeljio na islamskom feminizmu, jer je promovirao emancpaciju Bošnjakinja u duhu islamskih propisa i rekonstrukciji bošnjačkog društva „na sliku i priliku onome gigantskom arapskom društvu prije devet stoljeća, čija moć i slava stajahu za uzor cijelome svijetu.“⁷

Moto ovog pokreta, kako su ga nazvali sami inicijatori⁸, bile su riječi nekog sociologa „U mlijeku matera leži budućnost naroda“.⁹

Institucionaliziranje pokreta u akcionim odborima imalo je za cilj oku- pljanje saradnika, prijatelja i simpatizera, a, što je još važnije, i sistemsko i zajedničko djelovanje svih zainteresiranih društvenih činilaca. Upravo, zapostavljenost, površnost, nesistematičnost i razjedinjenost inteligencije u rješevanju bošnjačkog ženskog pitanja bile su glavne zamjerke inicijatora i saradnika Đulistana. Prvi Đulistanov akcioni odbor osnovan je u Sarajevu sredinom februara 1926. godine. Sastojao se od 18 članova i činile su ga muška i ženska sekcija. Poslije njegovog osnivanja u Sarajevu je pokrenuta trenutačna prosvjetiteljska akcija putem analfabetskih tečajeva.

Akciju su predvodili mladi i poletni ljudi, koji su udarali temelje „za kulturno i socijalno razvijanje našeg zaostalog muškog, a naročito ženskog društva.“¹⁰Drugi akcioni odbor Đulistana konstituiran je u Mostaru 21. 02. 1926. godine. Činile su ga muška i ženska sekcija. Ženska sekcija imala je 9 članica, a predsjednica je bila Uzejfa-hanuma Hadžiomerović.¹¹Uprkos

1926, br. 1, str. 10. Također, važnost ovog pitanja akcentirana je u: Uredništvo, Uvodna riječ, Đulistan, I/1926, 03. 03. 1926, br. 1, str. 1 i Mustafa Bećirbegović, "Potreba

zajedničkog rada inteligencije i uleme", Đulistan, I/1926, 16. 05. 1926, br. 3, str. 45.

16. Formiran je dan poslije uspješnog predavanja Ahmeda Ljubunčića u Derviš-pašinoj džamiji u Mostaru na poziv mostarskog antialkoholičarskog društva Svijest. Predavanje je bilo posvećeno pokretu i ciljevima Đulistana, a bilo je prisutno preo 600 Bošnjakinja. Vidi: Listak, Predavanje našeg urednika u Mostaru, I/1926, 03. 03. 1926, br. 1, str. 16.

velikoj kampanji koju je vodio Ahmed Ljubunčić po raznim mjestima prije pojave prvog broja Đulistana i u kasnijem periodu, nema podataka o osniva- nju sličnih odbora u drugim gradovima.¹²

Pojava Đulistana¹³, prvog časopisa za žene u Bošnjaka, koji se zalagao za „opštu jednakost između muškarca i žene u muslimanskom društvu“¹⁴,

„jedan je od najvažnijih događaja u našoj muslimanskoj kulturnoj historiji.“¹⁵Časopis je naišao na odobravanje, pozitivne reakcije i recepciju bošnjačke intelektualne zajednice.¹⁶

Pokretač časopisa bio je Ahmed Ljubunčić. Izlazio je jedanput mjesečno u Sarajevu. Izašla su svega tri broja: prvi je izašao 03. 03. 1926., drugi 01. 04. 1926. i treći 16. 05. 1926. god. Glavni i odgovorni urednik u prva dva broja bio je Ahmed Ljubunčić, a u trećem broju pridružio mu se Malik Kulenović. Prvobitno sjedište redakcije i administracije bila je Salomova palača III/22, a kasnije Piruša ulica br. 5 u Sarajevu. Štampala ga je štamparija „Obod“ Sara- jevo, smještena u Krekovoj ulici 4 preko puta nekadašnje Zemaljske banke u Aleksandrovoj ulici. Godišnja preplata časopisa iznosila je 50, polugodišnja 30, a po jednom broju 5 jugoslavenskih dinara. U čast Đulistana napisane su dvije pjesme.

Noć je prošla, nema jada, Već je grano beli dan Bajan miris slušaj sada To miriše Đulistan. ¹⁷

16; Listak, Putovanje g. Ahmeda Ljubunčića, Đulistan, I/1926, 16. 05. 1926, str. 48.

26, str. 5. Izvještavajući o osnivanju Đulistanovog akcionog odbora u Sarajevu i pokre- tanju istoimenog časopisa, redakcija Jugoslavenskog lista uputila je apel muslimanskim društvima i čitaonicama da se priključe ovom sarajevskom odboru i da pomognu njegov rad. Vidi: "Muslimanskim društvima i čitaonicama", Jugoslavenski list, 13. 02. 1926, br. 36, str. 5. Vijest o izlasku prvog broja Đulistana sa sadržajem priloga objavljena je u: "Književnost", Pravda, glasilo Muslimanske narodne organizacije, 09. 03. 1926, br. 10/ VIII, str. 5.

Đulistanov program je orijentiran na bošnjačku ženu, a njegovi glavni ciljevi su njezina kulturna i socijalna emancipacija i napredak. Pod kulturnom emancipacjom podrazumijevalo se školovanje i opće obrazovanje (ne samo vjersko), a socijalna je označavala uključivanje žene u društvene tokove, njeno pripremanje za rad i privređivanje izvan kuće u korist općeg blago- stanja društva i vlastite materijalne neovisnosti od muškarca. Na taj način izvršilo bi se moderniziranje i reformiranje tadašnjeg nepovoljnog socijalnog statusa bošnjačke žene. Otklonila bi se njena društvena isključenost i izola- cija i omogućila njena društvena angažiranost i afirmacija. Šire obrazloženje programske orijentacije lista dato je u uredničkoj Uvodnoj riječi, koja je pla- sirana u prvom broju. U njoj je akcentirano:

„Naš list je uglavnom namijenjen našoj obitelji, našem domu, našem famelijarnom životu - jednom riječi našem muslimanskom ženskinju. Tu je po našem uvjerenju široko polje djelovanja, gdje treba valjano i mnogo raditi, da naš ženski svijet podignemo na što veći stupanj znanja i umijeća, kako bi u poslu i u narodu, u društvu i familiji s vremenom mogle zauzeti svoje dolično mjesto i kako bi bile u porodici najrazumnije drugarice svojih muževa, dobre i uzorite majke svoje djece, kratko rečeno, dosljedne kćeri uzvišenog islama.“¹⁸

Sukladno svojim programskim zadacima, Đulistan je objavio najviše radova koji su tretirali bošnjačko žensko pitanje, zatim tekstove o islamu, školstvu i prosvjeti, te književne priloge.

Oko Đulistana okupili su se tadašnji utjecajni intelektualci i intelektualke različite profilacije i nacionalne pripadnosti. Spomenimo, npr., Safvet-bega Bašagića, Šemsudina Sarajlića, reisa Džemaludin-ef. Čauševića, Ahmeda i Saliha Ljubunčića¹⁹, Jovanku Šiljak itd. Konstatirajući nedovoljnu, skoro sporadičnu i individualnu pojavu angažiranosti bošnjačke žene u poboljšanju svog položaja u porodici i društvu, Đulistan je insistirao na uključivanju žena u društveni proces rješavanja ženskog pitanja i plasirao njihove priloge na svojim stranicama. Tako su u Đulistanu zastupljeni radovi i književni prilozi Umije Vranić, Nire B. Filipović, Šefike Nesterin Bjelevac, Asije Kavazović i Kajdafe Efice.²⁰Bila je to značajna kulturna pojava u bošnjačkom društvu.²¹

U grafičkom pogledu Đulistan slijedi ustaljene načine kompozicije i prezentiranja građe. Naslovna strana podijeljena je na dva dijela. U gornjem dijelu je naziv lista i impresum. Značenje naziva ovog časopisa simbolizira ruža koja je upletena u slova naziva. Impresum je ostao isti sve vrijeme tra- janja lista. Naslov lista ja na vrhu zaglavlja, a ispod je podnaslov: „Časopis za socijalno i kulturno pridizanje muslimanske žene“. Ispod toga u lijevom uglu je ime glavnog i odgovornog urednika, u sredini ime odgovorne osobe za štampariju Obod, a u desnom uglu informacija o visini preplate. Ispod toga na dvije horizontalne linije u lijevom uglu stoji oznaka broja, u sredini mjesto i datum izlaženja, i u desnom uglu godište. Na naslovnoj stranici štampan je sadržaj ovog lista.

Datiranje je bilo sve vrijeme po gregorijanskom računanju vremena. Štampan je latinicom, a, pored ijekavice, objavljeno je nekoliko radova na ekavici. Đulistan je sadržajno podijeljen na dva dijela - prednji u kojem su primani tekstovi iz raznih oblasti, i Listak, koji je bio namijenjen za sitnije priloge, vijesti iz kulture i uredništva. Na posljednjoj stranici korica bile su smještene reklame. To je bio način osiguranja finansijskih sredstava za potrebe uređivanja i štampanja ovog časopisa. Boja korica prvog broja bila je zelena, drugog ljubičasta, a trećeg narandžasta. Svaki broj imao je 16 stranica.

Književni prilozi

Obim književnih priloga objavljenih u Đulistanu nije velik s obzirom na kratak period izlaženja. Najzastupljenije su pjesme, zatim slijede pripovijet- ke, male priče i dosjetke. Objavljen je neznatan broj narodnih poslovica i mudrih izreka.

Šemsudin Sarajlić bio je najpoznatiji pjesnik koji objavljuje pjesme u Đulistanu pod pseudonimom Karanfilaga.²²Objavio je dvije ljubavne pjesme: Čežnja²³i Daleko je...²⁴U pjesmi Čežnja Sarajlić pjeva o svojoj dragoj, iska- zuje svoja ljubavna osjećanja i čežnju zbog još neostvarene sreće koju stalno sanja. U toj pjesmi on pjeva:

U pjesmi Daleko je... Sarajlić ispoljava pozitivno raspoloženje i stanovitu dozu optimizma glede ostvarenja vlasite sreće i susreta s voljenom osobom, bez obzira na očite prepreke. Pjesnik poručuje da je borba za njeno ozbiljenje trajna i neizbježna:

„Daleko je sreća naša, Daleki su do nje puti, Nit se može do nje doći Nit se od nje otrgnuti.“

Đulistan je objavio i proznu pjesmu svog pokretača Ahmeda Ljubunčića Srce tvoje duše²⁵, u kojoj pjeva o sreći djevojke koju treba potražiti u ljubavi. Pjesma je savjetodavnog i edukativnog karaktera. Tako Ahmed veli:

„Stisni oči i pogledaj u dubinu duše svoje i poslušaj glazbu u prostoru vrelih grudi. Tamo je svijet. Kraljevstvo. Carstvo. Kozmos. Tamo u misteriji tvoga svijeta, djevojko mlada, čuje se pjesma srca tvoga - himna ljubavi. Tamo se sjaji kraljevski tron i na njemu sjedi Njezino Veličanstvo.“

Abdurahman Nusret iz Sarajeva objavio je dvije pjesme Reč ženi²⁶i Mi nismo.²⁷Obje govore u prilog emancipacije žena, o kojoj se tada uvelike raspravljalo. U prvoj se pjesmi Abdurahman, u duhu onovremenih moderni- stičkih mislilaca među Bošnjacima, zalaže za emancipaciju bošnjačke žene i njenu afirmacju u društvenom životu.

Po njemu, žena treba zbaciti okove tradicije, osvijestiti se i biti društveno angažirana, svjesna svoje veličine i dostojanstva, odmah stupiti u odlučnu akciju za poboljšanje svog statusa u porodici i društvu:

Iz pjesme Mi nismo vidljivo je da Abdurahman naglašava šta žene tre- nutno jesu, šta neće, a šta hoće da budu. On oslikava tadašnji položaj žene uspoređujući ga prolaznim stvarima kao što su cvijet, vrt ruža, blijesak i pehar slasti. Sve to ima prolaznu i kratkotrajnu vrijednost. On se buni protiv toga i traži da žene zauzmu svoje odgovarajuće mjesto u društvu i da zajedno s muškacima grade bolju budućnost. Tako on veli:

„Mi hoćemo s čovjekom da kročimo Da društveni razvitak ne kočimo Otkrile smo riznicu svoje duše

Abdurahman je protiv isključenosti i ovisnosti žena od muškaraca. To se vidi iz narednog stiha iste pjesme:

Ideja promjene dotadašnjeg položaja žene i njezine pune društvene uključenosti i afirmacije prisutna je kod R. Softić iz Travnika u pjesmi Tebi.²⁸Autor poziva žene na akciju pjevajući:

Husnija Čengić iz Sarajeva na stranicama Đulistana objavio je pjesmu Šapat prošlosti.²⁹Pjesma ima poučni karakter. Na temelju posmatranja starog groblja, prepunog simbola, autor sugerira prolaznost svijeta. Đulistan je oba- vio pjesmu S. A. Burine iz Mostara Sen greha.³⁰Riječ je o razbludnom životu punom grijeha.

Tri pjesnikinje plasirale su svoje priloge u Đulistanu. Šefika Bjelevac oglašava se jednom pjesmom Dođu časi.³¹Pjesma je liriski intonirana, puna je melanhonije, neke sjete i prisjećanja, žudnje za nečim izgubljenim, dalekim, a tako potrebnim: „Da ogrije srca naša, naše duše da okrijepi.“

Kajdafa Efica iz Mostara javlja se dvije pjesme Uz proljeće³²i U svetoj noći.³³

Pjevajući o radosti zbog dolaska proljeća i buđenja novog života, pjesni- kinja se nada da će i u njenom životu doći do promjena, do novog sunca na njenom nebu:

Pjesma U svetoj noći govori o čarima i darovima ramazanske noći Lej- letu-l-Kadr. Svi su posvećeni molitvi i dovi tražeći od Svevišnjeg uslišenje molbi, bezbrojnih i raznovrsnih. Autorica vjeruje da rad donosi napredak, što se vidi u njenim stihovima:

„Noć Lejlei Kadra - tajanstvena, sveta, Serdžade su pune mnogih koji mole, Oprost, ljubav, sreću da im Višnji poda, I utješi srca i njihove bole.

Sarajka Asija Kavazović oglašava se u Đulistanu s dvije pjesme Bolesnoj prijateljici u bolnici³⁴i Predvečerje.³⁵

Prva pjesmu posvetila je svojoj bolesnoj prijateljici koja čezne za domom, majkom i zavičajem. Kroz pjesmu se nazire nebriga za stanje drugih, odnosno da zdrav bolesnog ne razumije. Druga pjesma prikazuje dolazak predvečerja, zalazak sunca, rađanje mjeseca i zvijezda. Kao da neka tuga i žal izviru iz pjesme:

Đulistan je objavo jednu ljubavnu pjesmu Zavet³⁶Mar. Božić-Spaićeve iz Vukovara, kao i pjesmu Proljetni akordi³⁷Salihe Smailbegović, učenice iz Sarajeva. Saliha u svojim mladenačkim stihovima, prepunih optimizma, navješćuje dolazak boljih vremena i zore novog dana:

Pokažemo braći svuda, Što pčelice male znadu. Stog se marno okupljamo, Oko našeg Đulistana

Đulistan je objavio dvije priče Šemsudina Sarajlića: Stara pjesma³⁸i Objava na vratima.³⁹Prva priča posvećena je jednom nesretnom Dedi iz ugledne gradske porodice koji se zaljubio u begovsku kćerku. Beg saznaje o njihovoj ljubavi i namjeri Dede da mu ukrade kćer, te odluči da je uda za drugoga. Dedo je pokušao s prijateljima da presretne svatove i da otme svoju dragu, ali nije uspjelo. Shrvan od tuge i žalosti za voljenom djevojkom, Dedo je napustio rodni kraj i otisnuo se u bijeli svijet, od Bosne, preko Bugarske, do Istanbula, gdje je prodavao novine i zarađivao za život. Na kraju se, ipak, vraća u jednu bosansku kasabu u kojoj bi po danu prodavao novine, a večeri bi provodio u kafani prisjećajući se prošlih dana uz starinske bosanske pjesme. U priči „Objava na vratima“ Sarajlić portretira socijalni život žena koje su, obično nezaposlene izvan kuće, svakodnevno činile zijarete jedne drugima.

Taj adet, u suštini dobar, zbog pretjerivanja imao je i svoje loše poslje- dice. Jedna mlada domaćica odlučila je da na vratima kuće okači natpis da prima ženske posjete samo četvrtkom. To je naišlo na osudu ženske popu- lacije. Sazvana je svojevrsna ženska konferencija kod sestre Zlate na kojoj se vijećalo o tom slučaju. Vagane su loše i dobre strane. Zaključeno je da jedna delegacija uglednih žena posjeti tu domaćicu i nagovori je da skine tu objavu s vrata i drži se starih običaja. U razgovoru s njima mlada domaćica je naglasila da ona želi da racionalizira svoje vrijeme i da joj je cilj da jedan dan prima posjete, tri dana radi kućne poslove, a tri dana da čini zijarete drugim ženama. I pored stanovitih poteškoća, na kraju je većina žena prihvatila ovu novu modu, a kad ona pređe u običaj, ništa je ne može iskorijeniti.

Prijevodna književnost zastupljena je u sva tri broja Lejlom⁴⁰, pričom iz Indije od Aleksandra R. Rangabea, a u prijevodu Osmana Aziza. Priča opisuje događaje u Indiji iz polovine 19. stoljeća. Iz objavljenog nedovršenog teksta ne može se razaznati o čemu se tačno radi, ali moglo bi se kazati da je to ljubavna priča Lejle i nekog mladića.

Edukativnog i poučnog sadržaja jeste i priča Jedna po jedna⁴¹Sejfudina Sijerčića iz Sarajeva. Naglasak priče je na školovanju i obrazovanju žene. Bogatstvo je od danas do sutra, a nauka je trajna. Doktor Ahmed oženio se siromašnom i učenom Safijom, a ne bogatom ali neškolovanom Avdaginom Fatimom. Đulistan je, kao i drugi tadašnji listovi, posvetio dužnu pažnju narodnom blagu, narodnoj lirskoj i proznoj književnosti. Dominiraju male narodne priče, dosjetke, anegdote i mudre izreke. Sakupljač je M. Đumugija.

Muslimanska žena, obrazovanje, porodica

Tekstovi Đulistana o muslimanskoj ženi, o potrebi njezinog školovanja i savremenog odgoja, i o porodičnom životu su najbrojniji. Oni obrađuju tada aktualno bošnjačko žensko pitanje i normativne su naravi. Iz njih se može zaključiti po kojim uzusima treba pristupiti reformiranju i moderniziranju statusa Bošnjakinje u javnom i porodičnom životu. Tu spadaju uvodnici uredništva, zatim radovi dr. Safvet-bega Bašagića, Saliha i Ahmeda Ljubun- čića, Ibrahima Džafčića, Nire Bećirbegović-Filipović i Jovanke Šiljak. Na taj način Đulistan se uključio u tadašnje polemičke rasprave o muslimanskom ženskom pitanju.⁴²

Mustafa Bećirbegović iz Bugojna ističe da je za uspjeh emancipacije muslimanskih žena nužan zajednički rad inteligencije i uleme. On konstatira da se na oslobođenju i kulturnom podizanju muslimanke radilo neznatno, površno i bez sistema. Dobro naroda mora biti na srcu i inteligencije i uleme. U tom pravcu moraju zajednički djelovati. Perom. Govorom. Primjerom.

Posebno treba istaknuti rad Nire Bećirbegović-Filipović iz Bugojna pod naslovom Odgojna uloga žene u društvu. Ona je jedina Bošnjakinja od saradnica Đulistana, koja je otvoreno ilustrirala svoja gledišta o emancipaciji muslimanske žene. Ona ne prihvata uzuse moderne evropske emancipacije žene, koja je, kako ona kaže, veće ropstvo od našeg. Odbacila je akciju trenu- tačnog i revolucionarnog otkrivanja muslimanki i stupanja u društveni život.

Zalažući se za evolutivni put rješenja bošnjačkog ženskog pitanja, ista- knula je da je prosvjeta/obrazovanje sredstvo za pripremanje bošnjačkih žena za prekoračenje kućnog praga i vršenje raznih poslova u društvu.⁴³Ukrako, Đulistan promovira umjerenomodernističku orijentaciju i srednji put između radikalnog i konzervaivnog pristupa rješenju bošnjačkog ženskog pitanja. To je put evolutivnih promjena putem prosvjete, a ne revolucionarih prevrata.⁴⁴

Porodični savjeti za sretan bračni život i uspješno vođenje domaćinstva mogu iščitati iz tekstova Jergović Svetlane i Bernadikovske B. Jelice. Dr. Salih Uđvarlić iz Dervente, u svom uratku Poziv učiteljicama i učenicima⁴⁵, poziva bošnjačku inteligenciju da se uključi u prosvjećivanje muslimanskih masa, a posebno apelira na školovane Bošnjakinje da više porade na opi- smenjavanju bošnjačkih žena. To je jedan od uvjeta kulturnog i ekonomskog napretka muslimanskog društva u Bosni i Hercegovini.

O savremenom odgoju muslimanskog ženskinja u duhu islama pisao je Ibrahim Džafčić u svom radu Naš ideal.⁴⁶Riječ „savremeno“, po mišljenju autora, ne znači bubikopf, šimi, suknje, ples i druge poroke evropskog druš- tva. Kao uzor za emancipaciju muslimanke navodi primjer Sukejne, kćerke imama Husejna i praunuke Muhameda, a. s., koja je bila naslavnija žena svog vremena po ljepoti, obrazovanju i dobrim djelima. To je ideal reformističkog kruga inteligencije okupljene oko Đulistana.

O moralnom odgoju djece pisala je Sarajka Umija Muftić.⁴⁷Istaknula je trenutno ekonomsko i moralno propadanje društva i porodice. Jedan od nači- na da se to spriječi jeste moralni odgoj i školovanje mlađih naraštaja. Po njoj, presudan je odgovarajući porodični, školski i društveni odgoj djece. Majka je odgajateljica, to je njezina misija. Ona treba razviti kod djeteta moralnu svi- jest. Njezina je obaveza „da u djetinjoj duši izgradi teren na kojem će vrijedni učitelj nesmetano nastaviti svoj pedagoški rad.“ ⁴⁸Osim porodičnog, veoma je važan i školski odgoj i rad učitelja, kao i drugih društvenih činilaca.

Salihagić A. oglasio se u Đulistanu tekstom Majka⁴⁹, u kojem veliča nji- hovu uogu i doprinos u historiji Bošnjaka, počev od odgajanja do očuvanja svete tradicije ljubavi prema rodu i domovini.

Islam

Prilozi o islamu neizbježni su dio u svim bošnjačkim listovima i glasilima između dva svjetska rata. To ne treba čuditi, jer je islam igrao vrlo značajnu ulogu u životu tadašnjih muslimana. Objavljivanje tekstova o islamu imalo je za cilj oživljavanje i jačanje vjerskog duha. Đulistan je u sva tri broja objavio uratke o islamu. Njihovi autori spadali su u krug modernista i reformista. Ovakva autorska orijentacija uklapala se u programsku koncepciju časopisa. Od objavljenih radova o islamu najznačajnija su dva vaza reisa Džemaludina ef. Čauševića, poznatog vjerskog moderniste, reformatora i prosvjetitelja, koji se snažno zalagao za poboljšanje položaja muslimanske žene.⁵⁰Prvi je objavljen u nastavcima u prva dva broja, a drugi u trećem broju.

Prvi reisov vaz jeste razrada i tumačenje 36. ajeta kur’anske sure En- Nisa.⁵¹Sadrži jedanaest zapovijedi i, kako veli reisu-l-ulema, temelj je usavr- šenog ćudoređa muslimana, njegovog etičkog kodeksa. Radi se o sljedećim zapovijedima: obožavanje samo Allaha Uzvišenog, zabrani širka, činjenje dobročinstva rediteljima, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima namjernicima i onima koji su u vašem posjedu. Ajet se završava isticanjem da Allah Moćni ne voli one koji se hvale i ohole.

Reis to tumači ovako: „Ima ih pa se ističu: ja zauzimam visoki položaj, imam toliko bogatstvo, kuće, konje, automobile. To je fehur; a ovamo ako se radi o koristi ljudske zajednice, nema ga; ako se radi, da štogod doprinese u korist opće zajednice, da se podigne kakav zavod ili dom, njega nema.“ ⁵²

U trećem broju objavljen je reisov vaz o potrebi brige za unutrašnju i vanjsku čistoću. Nije dovoljno održavati samo čistoću tijela, nego se mora njegovati i čistoća srca i duše.⁵³

O uratku Ibrahima Džafčića pod naslovom Naš ideal već je bilo riječi.⁵⁴