Mustafa Jahić
MEDŽMUA BAJRAMA I MEHMEDA KALABE IZ SARAJEVA
Među većim brojem značajnih rukopisa orijentalne zbirke Istorijskog arhiva Sarajevo nalazi se medžmua (zbirka) koja nam se čini posebno važnom, te je ovom prilikom želimo predstaviti. Rukopis predstavlja zbirku više različitih vrsta pjesama, pojedinačnih stihova, kraćih zabilješki te nekoliko kraćih rasprava, uglavnom, iz astrologije na turskom jeziku. Ova nam se medžmua čini posebno važnom zato što se u njoj, između ostalog, nalazi poezija nekih bosanskih autora o kojima malo, ili ništa ne znamo.1
O medžmuama općenito, njihovom značaju za proučavanje bosansko- hercegovačke kulturne baštine, formalnim osobinama, raznovrsnosti sadržaja i drugim njihovim osobenostima, u našoj literaturi pisano je dosta, tako da o fenomenu medžmue u tom smislu ovdje nećemo posebno govoriti. Reći ćemo samo da medžmua koju ovom prilikom želimo predstaviti, u formalnom pogledu, spada u tzv. medžmue sefine (džonke), odnosno rukopise u obliku notesa, s hrbatom na kraćoj strani.2 Medžmua je registrirana pod brojem R
O medžmuama rukopisa orijentalne zbirke Istorijskog arhiva, uopće, i nekoliko posebno značajnih medžmua pisao je Rašid Hajdarović. Vidi: "Rukopisne medžmue", Glasnik arhivâ i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Godina X-XI, Knjiga X-XI, Sarajevo, 1970-71, str. 311 - 320; "Medžmua Mulla Mustafe Firakija", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. XXII-XXIII/1972-73, Sarajevo, 1976, str. 301 - 314; "Dvije medžmue iz prve polovine XIX stoljeća", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. XXVI/1976, Sarajevo, 1978., str. 183-198; "Medžmua Sarajlije Ahmeda Bosanca", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 28-29/1978-9, Sarajevo, 1980., str. 187- 213. O nekim medžmuama u drugim zbirkama orijentalnih rukopisa, kao i feno- menu medžmue, uopće, pisali su: Salih Trako, "Medžmua pjesnika Šakira", Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga II - III, Sarajevo, 1974., str. 109 - 123; Salih Trako i Lejla Gazić, "Dvije mostarske medžmue", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 38/1988, Sarajevo, 1989., str. 97 - 124; Hamdi Hasan, "Dosadašnja proučavanja tur- skih medžmua i njihovo značenje za proučavanje naše istorije i istorije turske narodne književnosti kod nas i uopće"; Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 39/1989., Sarajevo, 1990., str. 183 - 191; Muhamed Ždralović, "Donjovakufska medžmua", Prilozi za orijentalnu filologiju (POF), br. 55/2005, Sarajevo, 2006., str. 147 - 176 i dr.
Vidi: Muhamed Ždralović, "Donjovakufska medžmua", Prilozi za orijentalnu filolo- giju (POF), br. 55/2005, Sarajevo, 2006., str. 147.
301, broji 101 list, ima dimenzije 220 x 110 mm, različite dimenzije teksta i različit broj redaka na jednoj stranici. Papir je tamnobijel, srednje debljine i glat. Povez je kožni a pismo arapski nasêī i ta‘līq. Otkupljena je za Istorijski arhiv od Bakšića Hasana iz Sarajeva.
Medžmua je nastala sredinom devetnaestog stoljeća a najvećim dijelom prepisali su je Bajram Salih Kalaba (Bayrām Ôāliõ b. õāfië Meõmed Õusām
b. Murād ‘Ālamdār b. Õusayn Qalāba) i njegov sin Mehmed Nuri Kalaba (Meõmed Nūrī Qalāba). Prema podacima koji se navode u ovoj medžmui, Bajram Salih Kalaba rođen je 1248/1832-34. godine a umro 1303/1885-86 ili 1301/1883-84. godine. Imao je dva sina: Mehmeda Nuriju, koji je rođen 7. ramañāna 1274/20. aprila 1858. godine a umro 1332/4. aprila 1914. godine, u svojoj 58. godini, i Mustafu Hilmiju (Mu¥ãafā Õilmī), koji je rođen 15. rabī‘ al-āêira 1280/28. septembra 1863. godine ili 1276/1859. godine.
Bajram Salih Kalaba je 1286/1869. godine napisao pjesmu na turskom jeziku koju je posvetio sinovima Mehmedu Šukriji (Meõmed Šukrī) i Mustafi Hilmiji u povodu smrti njihove majke Nurije-hanum, kćerke Fatime i Osmana Spahića (Nūriya-õānum bint Fāãima wa bint ‘Uïmān Spāhī), koja je umrla 1286/1869. godine. Pošto se u svim drugim bilješkama kao sin Bajrama Saliha navodi Mehmed Nuri, pretpostavljamo da se imena Mehmed Šukri i Mehmed Nuri odnose na istu osobu.3
O Mehmedu Nuriji nalazimo podatke u još dva rukopisa orijentalne zbirke Istorijskog arhiva. Tako se u rukopisu R 299/1 na fol. 1a nalazi bilješka u kojoj se navodi da je Meõmed Nūrī b. Bayrām Ôāliõ b. Meõmed Õusām b. Murād ‘Ālamdār b. Õusayn Qalāba (Kalaba) postao vlasnik ovoga rukopisa 1300/1882-83. godine. U drugome rukopisu, R 298, na fol. 1a nalazi se bilješka iz koje saznajemo da je Meõmed Nūrī b. Ôālih Bayrām Qalāba stanovao u Sarajevu u Hadži Isa mahali i da je u posjed ovoga rukopisa došao u mjesecu ramañānu 1314/februar 1897. godine. Meõmed Nūrī b. Bayrām Qalāba (Kalaba) došao je 1300/1882-83. godine u posjed i rukopisa koji se nalazio u Orijentalnom institutu u Sarajevo, br. 8654 i drugog rukopisa 1311/1893-94. godine, koji se, također, nalazio u Orijentalnom institutu,
U Glasniku Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini (Knjiga II, Godina II, Sarajevo, april - juni 1890., str. 143 - 148) nalazi se rad pod naslovom "Hadži Sinanova tekija", koji je napisao Mehmed-efendija Kalabić. Vjerovatno se radi o spomeutom Mehmedu Nuriji Kalabi, sinu Bajrama Saliha Kalabe.
Salih Trako i Lejla Gazić, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu. Posebna izdanja XX. Sarajevo, 1997., 492, str. 249.
br. 2392. U bilješci o vlasništvu ovoga rukopisa navodi se još i da je stanovao u mahali Hadži Isa u Sarajevu.5
Bajram Salih Kalaba i sin mu Mehmed Nuri Kalaba prepisali su veći dio ove medžmue. Drugi sin Bajrama Saliha, Mustafa Hilmi, prepisao je samo jednu pjesmu iz čijeg se prepisa može zaključiti da, za razliku od starijeg mu brata Mehmeda Nurija, nije bio posebno pismen, vjerovatno ni naročito obrazovan. S obzirom na to da je Mehmed Nuri, kao što ćemo vidjeti, prepisivao uglavnom pjesme prožete alevijsko-bektašijskim vjerom i učenjem6, moglo bi se pretpostaviti da je, možda, bio pristalica ovoga učenja. Ovakvu pretpostavku podupire i činjenica da se na više mjesta u ovome
rukopisu potpisuje kao bende-i ål-i ‘abā Meõmed Nūrī Qalāba (ﺎﺒﻋ لآ ۀﺪﻨﺑ
ﻪﺑﻼﻗ يرﻮﻧ ﺪﻤﺤﻣ) “sluga porodice ogrtača Mehmed Nuri Kalaba”, čime kao da
želi istaći da je pristalica učenja ahl- al-bayta, odnosno neke vrste šiijskog
učenja.7
Na fol. 1a nalazi se dvanaest stihova na turskom jeziku iz pjesme ۀﺪﻴﺼﻗ
ﻪﻳﺮﻔﺟ (Qa¥īde-i Ğifriyya), koja se nalazi u ovome rukopisu na fol. 69b - 73a.
Na fol. 1b - 7a nalazi se više pjesama na turskom jeziku, bez naslova. U
svim pjesmama, osim dvije, u posljednjem ili pretposljednjem stihu kao autor navodi se Meõmed (Muõammad) Sa‘īd ili samo Meõmed, odnosno Sa‘īd. S obzirom na to da se u dvije pjesme spominju Sarajevo i Bosna, vjerovatno je da je autor bosanskog porijekla. Budući da nam je od bosanskih autora s istim imenom koji su pisali poeziju na turskom jeziku poznat samo Mehmed Seid Hajrić (Meõmed Sa‘īd Êayrī-zāde), poznat i kao Homarija (Êūmārī-zāde), moglo bi se pretpostaviti da je upravo on autor ovih pjesama, pogotovu što se u rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke, R 2763, na fol. 28a, nalaze
Salih Trako i Lejla Gazić, Katalog rukopisa..., 545, str. 329.
Alevizam predstavlja jednu od šiiskih sekti, koja, između ostalog, preferira obavljanje zajedničkih molitvi u kućama uz muziku i ples, u odnosu na džamije i veoma je blizak bektašijsko-sufijskom učenju.
Termin āl-i ‘abā, (ar. ءﺎﺒﻌﻟا لآ), isto što i ahl al-kisā’ (ar. ءﺎﺴﻜﻟا ﻞﻫأ) "narod (porodica) ogr-
tača" odnosi se na posljednjeg poslanika Muhammeda, a.s., njegovu kćerku Fatimu,
njegovog amidžića i zeta Aliju, r.a., i njegova dva unuka Hasana i Husejna. Zbog toga se često uz navedenu sintagmu koristi i riječ êāmis "pet". Izvor ovakvoga vjerovanja su poznata dva hadisa. Jedno od temeljnih šiitskih učenja o imametu zasniva se na tome da potomcima poslanika Muhammeda, a.s., pripada duhovno vođstvo u musliman- skom društvu. Potomstvo Muhammeda, a.s., prema šiijskom učenju, definira se kao ahl-al-bayt "narod (porodica) kuće" a odnosi se na porodicu Muhammeda, a.s.
dva stiha na turskom jeziku sa potpisom Muõammad (Meõmed) Sa‘īd a kao vlasnik istoga rukopisa na fol. 1a navodi Muõammad (Meõmed) Sa‘īd
Êūmārī-zāde (هداز يرﺎﻣﻮﺧ ﺪﻴﻌﺳ ﺪﻤﺤﻣ).
U prilog ovoj tezi ide i činjenica da su dvije pjesme u kojima se
spominju Sarajevo i Bosna posvećene najvjerovatnije sarajevskom muftiji (Sejid Mehmed) Šakir-efendiji (Ćesriji), koji je živio (bio muftija 1218/1803
1242/1826, um. 1248/1832)8 kada je živio i navedeni Mehmed Seid. Da je Mehmed Seid živio u vrijeme navedenog muftije može se zaključiti i iz bilješke koju navodi Kadić (XXI, 126) u kojoj Kadić bilježi smrt supruge umrlog Mehmeda Seida Hajrića (Êayrī-zāde), Hatidža-hanume koja je umrla 16. redžeba 1247/20. decembra 1831. godine i pokopana na groblju Alifakovac pored sinova Ibrahima Edhema (Ibrāhīm Adham) i Abdulaha Akifa (‘Abduhu ‘Åkif ).9 Zahvaljujući vakufnami kćerke Mehmeda Seida Homarije, Fatime Kanite (Fāãima Qānita), znamo da je ime oca Mehmeda Seida bilo Ali-efendija (‘Alī-efendī).10
Međutim, prema bilješci u rukopisu Gazi Husrev-begove biblioteke R 5390, na fol. 104a, Mehmed Seid Hajrić umro je 17. muõarrama 1226/11. februara 1811. godine, dok je, prema hronogramu u ovoj medžmui, Mehmedu Seidu 1235/1819. godine rođen sin, što znači da je najmanje godinu dana ranije bio živ, odnosno poslije 1226/1811. godine. U ovome slučaju moguće je da je pogrešno naveden datum smrti Homarije, ili da je greška u ovome datumu (npr. umjesto 1226. da je 1236. godina, zato što se brojke 2 i 3 u rukopisima slično pišu i zbog toga često prave greške u njihovoj identifikaciji) ili se, na kraju, radi o sasvim drugoj osobi.
Tako se na fol. 1b ove medžmue nalazi pjesma od četiri stiha. Prvi stih je zbog izlijevanja tinte teško čitljiv a posljednji glasi:
Na istoj stranici nalaze se još dva stiha od kojih posljednji, hronogram o rođenju sina autora 1235/1819. godine, glasi:
Na fol. 2a nalazi se pjesma od četiri stiha i jednog polustiha.
Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I, Sarajevo, 1974., str. 110; Kemura šejh Sejfuddin Fehmi bini Ali, Sarajevske muftije od 926. - 1519. do 1334. - 1916. god. Sarajevo, 1334. - 1916., str. 20-21; M. Mujezinović, “Stari Alifakovac”, Naše starine, VIII, str. 132.
Isti podatak nalazi se i na nišanu umrle. Vidi: M. Mujezinović, Islamska epigrafika... str. 109-110.
Vidi: Rukopis Gazi Husrev-begove biblioteke, T 2552, fol.2a.
Početak:
Završetak:
Na fol. 2a nalazi se i dova (molitva) koja se uči (izgovara) poslije
tarāwīõ-namaza u mjesecu ramañānu.
Na fol. 2b nalazi se pjesma od trinaest stihova. Ova pjesma upućena je nekom Mu¥ãafā-āġi, a u posljednjem distihu nalazi se ime pjesnika Mehmeda.
Početak:
نﺎﺟ ﺶﺨﺑ رﺎــﻳا ﻪﻟﺎﺳ ﺪﺻ ۀدﺮــﻣ ﻚﻣﻼﻛ ﺮﻫ نﺎﻛ نﺎﻧﺎﺟ هﺮﭽﻳا ﻰﺒﺣﺎﺻ توّ ﺮﻣ نىﺎﻜﻣﺮﻛﺮﺑ
Pjesma se završava distihom:
Na fol. 3a nalazi se pjesma od trinaest stihova.
Početak:
Na kraju pjesme je sljedeći distih sa imenom pjesnika Mehmeda
Seida:
Na fol. 3b nalazi se pjesma, također, od trinaest stihova.
Početak:
Završetak:
Na fol. 4a - 4b nalazi se pjesma od devetnaest stihova. Pjesma je
posvećena (sarajevskom?) muftiji Šakiru (Mehmed-efendiji Ćesriji?, muftiji u periodu 1218/1803 - 1242/1826).
Početak (fol. 4a):
---------------------------------------
[9]دﻼﺒﻟاﰲىيرﻈﻧقﻮﻳىاﴎﻪﻨﺳﻮﺑىﺪﻟواﻪﻠﯖﺘﻤﻫ داﻮﻔﻟا روﴪـﻣ ﻰـﻘﻠﺧ لمﺎـﻋ هﺪﻨﻣﺎﻳا ﻚﻟﺪـﻋ
----------------------------------------
[15]ﻰﺘﻔﻣىاﺮﻛﺎﺷىﺪﻨﻓاهﺮﭽﻳاىاﴎﺎﻧً وذﺎﻣﻮﭼ ىﻮﻃو هرﺪﺻ ﻚﻧا ﻪــﻨﻳﺪﻗو ﺮﻓﴎ رﺪﭘﻮﻠﻴـﻗ
Završetak (fol. 4b):
Na fol. 5a - 5b nalazi se pjesma od šesnaest stihova. U ovoj pjesmi nalaze
se i neki stihovi iz prethodne pjesme, među njima i prvi stih. Pjesma je, kako se vidi u pretposljednjem stihu, posvećena (sarajevskom?) muftiji Šakiru (Mehmed-efendiji Ćesriji?, muftiji u periodu 1218/1803 - 1242/1826).
Završetak (fol. 5b):
ﻰﺘﻔﻣ ىﺪـــﻟوا لدﺎـــﻋ ﺮـﻛﺎـﺷ ﻰـﺣﺎـﺑ داد مﺎتم ﺪﺷ لوا ىﺪﺠﺑا بىﺎﺴﺣ شﻮﺣ خرﻮﻣ ﻢﻫ
مﺎﺗ ﺦﻳرﺎﺗ ﺎﻋد هدﺎﻨﻋر ﻢﻈﻧ ﻮﺑ ﺪﻴﻌﺳ ﺖﻔﻛ
ﻰـــﻨﺨﻳرﺎﺗ ﺮﻠﻳﺪﻳد ﺮـﻠـﻟد ﻞــﻫار ﺮﻜﻳد مﺎـﺗ نزو ﻖـــﻧور ىﺪــﻟﻮــﺑ هﺪـﻴـﺼـﻗ ﻮــﺑ ١٢٣٧ ﻪﻨﺳ تﻼﻋﺎــﻓ ﻦﺗﻼﻋﺎــﻓ ﻦﺗﻼﻋﺎــﻓ
Na fol. 6a nalazi se pjesma od jedanaest stihova. Početak:
---------------------------------------
لماﺷ دﺎﺑﺮﺤﺳ ﺮﻠﻳﻮﺳ ﻪﻧ ﻪﻠﯕد تﻮﻃ ﻖﻟﻮﻗ ﺮﺑ لﺎﺼﺗﻻا ﺪﻴﻌﺳ ﺪﻤﺤﻣ ﻪﻟ ﻢﺘﺨﺑ ﻪﻟوا ﱪﻛا ﺪﻌﺳ
Završetak:
Na fol. 6b nalazi se pjesma, također, od jedanaest stihova.
Početak:
Završetak:
Na fol. 7a nalazi se pjesma od devet stihova.
Početak:
Završetak:
Na fol. 7b - 9a nalaze se stihovi na turskom jeziku, kraće dove (molitve), tilsumi (zapisi) i sl.
Na fol. 9b – 10a nalazi se pjesma na turskom jeziku, bez naslova od devet stihova i jednog polustiha, koju je, prema posljednjem stihu, napisao osmanski pjesnik Niyāzī Mi¥rī Meõmed b. ‘Alī al-Malāãī (živio 1027/1618
- 1105/1694).
Na fol. 10a – 10b nalazi se pjesma ﻰﻘﻠﺧ لﻮﺒﻣﻼﺳا يا (Ey Islāmbūl halkı) na turskom jeziku, upućena stanovnicima Istanbula, koju je napisao pjesnik Waysī Uways b. Meõmed Ålāşehirī (živio 969/1561 - 1037/1627).11
Na fol. 10b - 11a nalaze se sitnije bilješke na turskom jeziku, među njima i imena nekih poznatih osoba (šejhova) poginulih i pokopanih u Sarajevu i Čajniču.
Na fol. 11b - 12a nalazi se pjesma na turskom jeziku (?)نﺎﻄﻠﺳ ءﺎﻋد (Du‘ā-i
sulãān) koju je, prema posljednjem stihu, sastavio pjesnik Rušdī.
Početak (fol. 11b):
Završetak (fol. 12a):
ﺪﻳﺪﺟ ﻢﻈﻧ ﻮﺑ يﺪﺷر رﺪﻧﻮﭽﻳا ﺦﻳرﺎـﺗ ﺮﻠﻳﺪﻳد
Na fol. 12a - 14b nalazi se nekoliko bilježaka astrološkog sadržaja i kraćih dova.
Na fol. 15a nalazi se dova (molitva) poznata kao ﻒﻳﴍ ءﺎﻋد (Du‘ā-i šarīf),
koja se uči radi uspostavljanja ljubavi i osvajanja srdaca.
...ﺎﺨﻴﻟزو ﻒﺳﻮﻳ ينﺑ
Na fol. 15b - 17a nalazi se šest dužih hronograma na turskom jeziku,
napisanih povodom nastupanja nove godine u vrijeme sultana ‘Abdulõamīda II 1298/1880. godine, tj. godine njegovog stupanja na sultansko prijestolje.
رﺪﻴﺨﻳرﺎﺗ ىﺮﻠﻛ ﻪﻠﻳﻮﺳ ﻪﻨﻘﺣ ﺪﻳﺪﺟ لﺎﺳ
Nakon posljednjeg hronograma na fol. 17a nalazi se bilješka u kojoj
Bajram Kalaba (Bayrām Qalāba) navodi da mu se sin Mu¥ãafā rodio u petak
15. rabī‘ al-āêira 1280/28. septembra 1863. godine. Bilješku je, prema prijepisu pjesme na fol. 94b, napisao njegov sin Mu¥ãafā Õilmī. Bilješka o rođenju sina Mustafe, istom rukom prepisana, nalazi se i na fol. 18a. U njoj se navodi da je spomenuti Mustafa rođen 10. decembra (kānūn awwal) 1280/1863. godine. Godina rođenja u ovoj bilješci naknadno je prepravljena na 1276/1859. godinu.
Na fol. 17b - 18a nalaze se sitnije bilješke na turskom jeziku, uglavnom o liječenju nekih bolesti.
Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Svezak I, Sarajevo, 1963., 147/6; Fehim Nametak, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Svezak IV, London-Sarajevo, 1998., 3049 i 3050.
Na fol. 18a nalazi se bilješka u kojoj Bajram Kalaba navodi da mu je sin Mehmed (Meõmed) rođen u srijedu u vrijeme sabahskog namaza 7. ramañāna 1274/20. aprila 1858. godine. Na istoj stranici na turskom jeziku zabilježeno je da je Mehmed Kalaba umro 1332/1914. godine a na bosanskom jeziku grafitnom olovkom 4. april 1914. godina, u 58. godini života.
Na fol. 18b nalazi se pjesma koju je na turskom jeziku kao oporuku sinovima Mehmedu Šukriji (Meõmed Šukrí) i Mustafi Hilmiji (Mu¥ãafā Õilmí) napisao njihov otac Salih Bajram Kalaba (Ôāliõ Bayrām Qalāba) povodom smrti njihove majke Nurija-hanume, kćerke Fatime i Osmana Spahića Bjelopoljca (Nūriyya-õānum bint Fāãima wa bint ‘Uïmān Spāhí Aqūwalı) 1286/1869. godine. Na margini rukopisa istom grafitnom olovkom latiničnim pismom napisano prezime Bujubašić, vjerovatno rođeno prezime Nurija-hanume ili današnje prezime potomaka Osmana Spahića.
Početak:
.هﺎﻣ ﳻ ﻪﻨﺳ ﻰﺘﻟا
١٢٨٥ ...ﻰﺨﻳرﺎﺗ ﻚﻤﻜﻳﺪﻠﻳا ﻞﻘﻧ ﻪﻨﺳ ﻪﻃوا نﺎﻨﻟﻮﺑ هﺪﻨﻓﺮﻃ ﺖﺳوا نىﺎﻛود ﻚﻧﺎﻏا ماﺮﻳﺎﺑ ﲆﻳاﴎ
.رردﻮﺑ ﻢﺘﻴﺻو ﺎﺑﺎﻄﺧ هﺮﻟ ﻰﻣﺎﺘﻳ ﻲﻤﻠﺣ ﻰﻔﻄﺼﻣو يﺮﻜﺷ ﺪﻤﺤﻣ مﺮﻟدﻻوا
ﻪــﺘــﻘــﻴــﻘــﺣ ﻢــــــــﺋاد نﻮـــــﻟﻮـــــﺑ ﻪــﺘــﻴــﺻو ﻰــــﻫ ﻞـــﻴـــﻠـــﻗ ﺮـــﻈـــﻧ
مماـــﺘـــﻫاو ﻰــﻌــﺳ ﺰــﻴــﺳ هﺪـــــﻳا هﺪﻗماﺸﻴﻟﺎـﭼ ﺖــﻳا فﺮـﺻ كﺮﻤﻋ
ﻖــﻠــﻏﺎــﺑ ﻖـــﻠـــﭽـــﻏﺎـــﺑ ﻪـــــــﻣدآ ﻖــﻠــﻄــﻣ ﻢــــﺘــــﻴــــﺻو ردﻮــــــــﺑ
نﺎـﻄـﻠـﺳ ﺮــــﻳد ﻰــﺘــﺤــﺻ دﻮـــــﺟو ﻖــﻠــﻏﺎــﺻ ﻦـــﻜـــﻳا راو هﺪـــﻧﺪـــﺑ
رﺪــﻛ ﻪـــﻧ هﺪــﻨــﺑ مدﺮــــﺑ ينــﻤــﻠــﻳا ردرﺪــﭘ رﺪــﻳا ﺮـــﻟدﻻوا نوﺪــﻳا شﻮـﻛ
نماﺸﭘ هﺪﻨﻨﻟوآ هﺪﯖﻧﻮﺻ هدﻮـﺣ بى لذا ﺮــﻟيرــﻏﺎــﺑ رﺎــﻧﻮــﻗ ﻞــﻴــﺋادﺰــﻋ
ﻪﻤﻘﻴﻳ ﻰــﻨــﻨــﻳد ﯔــﻧﺎــﺷ تىﺮــﻬــﺷ ﻪــيموا ﺖــﻗو ﺮــﺑ ﻪﻨﺴﻔﻧ ىاﻮـــﻫ
ﻰـﻣاﺮـﺣ ﻪـــﳌوا ينــﻗﺎــﺻ ﻰﻨﻳﺪﻨﻴﻛ ﻪﻣيرﻛ ﻪـــﺧذود ﻰﻨﻟﻮﻳ ﻪﻣيرﺷﺎﺷ
رﺎﮔدﺎﻳ ﻪﻟﺎﻋد ﻞﻴﻗ ﻰﻨﻳر هﺪﭘ مﺮﺠﻣ ﻮﺒﺷا رﺎـــﻛدور ﻢـﻄـﺣ ﻪــﻟﺎــﻗ ﻦــﺑ مزﺎــﳌﺎــﻗ
ﻢـــﺣﻮـــﺘـــﻓ هﺪـــــــــــﻟد ﻢـــــــﺣور ﺖــــــــــــﺣار
مﺮـــــــــــــﻟدﻻوا ﻢــــﻨــــﺑ
ﻰـــــﻣﻼـــــﺳا ﺪـــــﻌـــــﺑ
ﻰﻣﻼﻛ ﻪﻠﯖﻳد ﻰﻨﻳز ةﺰــﻋ ﻰﻨﻴﻋ ةﻮـــﻗ ﻰﻨﻴﻋ تﺮـــﻗ
لوا ﻊـــﻴـــﻄـــﻣ ﺊـــﺒـــﻧ لوا ﺺـــﻳﺮـــﺣ ﻪــﻤــﻠــﻋ
ﻰـــﻣﺎـــﻴـــﻟ ﻪــــــﻣرﻮــــــﻛ لوا ماود ﻰـــــــﻧآﺮـــﻗ
رﺎـــﻋ ﭻـــﻴـــﻫ ﻪـــﻤـــﻠـــﻳا رﺎــﻳ لﻮــــﺑ هﺪـــﻘـــﻣرﻮـــﺻ
ﻰـــﻣﺎـــتم ﻢـــﻠـــﻋ ﻞـــﻴـــﺑ راو ﻢــﻴــﻜــﻧ كﺮــــــــﻛوا
لﻮــــﺑ هرآ ﻚــــﻠــــﻫا ﻞــﻴــﺑ قﻮــــــﭼ ﳻرﺎـــــــﻓ
ﻰــــﻣﺎــــﺠــــﻋ بىﺮــــــــــﻋ لوا سﺎــــــﻧ ﺢــــﺼــــﻓا
ﺖـــﻳا ﺮـــﻜـــﻓ ﻰــــﻨــــﺳرد ةﺮــــــﻛوا ينـــﻜـــﻳﺪـــﻠـــﻴـــﺑ
ﻰـــــﻣاﺮـــــﻛ صﺎــــــــــﺣ ترد ﭻـــﻴـــﻫ ﻪـــﻤـــﻠـــﻳا
ﺖــــﻳا زﺎــــﻴــــﻧ ﻪــــﻘــــﺣ ﺖــــﻳا زﺎـــــــنم ﺖـــــــﻗو
ﻰــــﻣﺎــــﻣا ﻪــــــﻟزﻮــــــﻛ ﺖــﻳا ﺢــﻴــﺒــﺴــﺗ ﻰــﻘــﻟﺎــﺧ
ﺖــﻳا ﻖــﻠــﺧ ﻪــﺴــﻛﺮــﻫ ﺪـﺑ ﺮــــﻛا ىداد ﺮــــﻛا
ﻰــــــﻣاﺮــــــﻣ ﻞـــــــــــﻫا در ﭻــــﻴــــﻫ ﻪــــﻤــــﻠــــﻳا
زﺎــﻳ ﻦـــﺳ ينــﻜــﻳ ﺪــﻠــﻴــﺑ زآ ﺮـــــﻛا قﻮـــــﭼ ﺮـــــﻛا
ﻰــــﻣﺎــــﻋ ﻪـــــــﻴـــــــﳌوا زآ ﻪـــــيمد ينـــﻜـــﻳ ﺪـــــﻟآ
ﻪــﻠــﯕآ رﻮــــــــﻟوا لﻮـــــﻛ ﻪــﻠــﻤــﻃ ﻪـــــﺑ ﻪـــﻠـــﻤـــﻃ
ﻰـــﻣﻼـــﻣ ﻪـــــــﻣرﻮـــــــﻛ ﻪــﻠــﯖــﻳد ﻰـــــيم زﻮــــــﺳ
لوا رﺎــــــﭼ ﻪـــــﻳﻮـــــﻳا لوا رﺎــــــﻳ ﻪـــﺤـــﻟﺎـــﺻ
ﻰـــﻣﺎـــﻧ ﻮـــــــﻳا لﻮـــــــﺑ لوا راو هﺪـــﻨـــﻨـــﻳد
رﺮـــــﻘـــــﻣ ﻪــــــــﻠــــــــﻳا رﺮـــــﻜـــــﻣ ﻢـــــــﻠـــــــﻋ
ﻰـــــــﻣﻼـــــــﻛ ﻢــــــــــــــﺗ رﺮـــــﺤـــــﻣ هﺮـــــــﯖـــــــﺻ
Potpis “Bende-i Ôāliõ Qalāba” je napisano rukom njegovog sina Meõmeda Qalābe.
Na istoj stranici nalazi se i Kurban-dova (ﺎﻋد ﺎﺑﺮﻗ).
Na fol. 20a nalazi se šest stihova na turskom jeziku i molitva (dova) u
stihu (Munāğāt), također na turskom jeziku, koju je, prema bilješci na kraju, napisao Ibrāhīm Bahrām Būsnawī (Bosanac).
Početak (fol. 20a):
Završetak (fol. 20a):
قﻮﻳ ﻢﻫﺎﺒﺘﺷا مﺪــﻧﺎــﻨــﻳا مﺪــﻠــﺑ لﻮـــﺳر ﻖــﺣ لﻮـــﺳر
يﻮﻨﺳﻮـﺑ ماﺮﻬـﺑ مﺮﺠـﻣو ﻢـﻴﻫاﺮﺑإ ﺐﻧﺬﻣ قﻮﻳ كيرﻈﻧ قﻮﻳ ﻚﻜﻳﴍ ىﺪﻠﺑ ﻰﻨﺳﺪﻤﺻ ﺪﺣا
Na fol. 20b - 21a nalaze se stihovi na turskom jeziku čija je tinta
izblijedjela toliko da se samo neke riječi mogu pročitati. Isto je i na fol. 21b
22a, samo što su preko ovoga teksta na turskome jeziku ispisani recepti za liječenje nekih bolesti.
Na fol. 22b – 24b nalazi se pjesma ﻪﻳﺮﻔﺟ ۀﺪﻴﺼﻗ (Qa¥íde-i ğifriyya) na turskom jeziku, koju je, prema posljednjem stihu napisao pjesnik Riñā’ī.
Prije početka pjesme napisan je naslov: ﻪﻳﺮﻔﺟ ۀﺪﻴﺼﻗ.12
Početak (fol. 22b):
Završetak (fol. 24b):
ﻢﻣﻼﻛ ﻪﻠﻤﺟ حﻮﺘﻔﻣ ﻪﻠﻳا ﻢﻴﻣ ىراﺮﻗ ﻪـــﻠﻳا هدﺎــﻳ ﻪــــﻠﻳا ﺎﻃ لمﺎﻘـــﻣ ﻮﺑ ﺲﭘ ﻪﻧﻻوا فرﺎــﻋ ﻰﻣﻼﻛ ﺖﻳا ﻊﻄﻗ ئىﺎﺿر يا ﻞﻛ تﻼﻌﻔﺘﺴﻣ تٌ ﻼﻌﻔﺘﺴﻣ تٌ ﻼﻌﻔﺘﺴﻣ
Na fol. 24b - 25a nalaze se stihovi na turskom jeziku.
Na fol. 25b - 26a nalazi se pjesma na turskom jeziku, bez naslova, prepisana grafitnom olovkom.
Početak (fol. 25b):
Završetak (fol. 26a):
بﺎﺑفﴍﺮﻟواﻰﺘﻟودنماﺜﻋلآ يرﻟﻮﺑ تﴫﻧ ﻢﺋاد ﺰﻣرﺎﻜﻨﺣ
Na fol. 26b – 27a nalazi se molitva (dova) كرﺎﺒﳌا ﻢﻴﻈﻌﻟا يرﺨﺴﺘﻟا (at-Tasêīr al-
‘aëīm al-mubārak) pomoću Božijih imena na arapskom jeziku, sa uputstvom
na turskom jeziku. Navedeni naslov nalazi se na početku rasprave.
Početak (fol. 26b):
...ينﺳ ﻪﻟﻮﺑ هﺪﻤﻈﻋا ﻢﺳا ىﺮﻠﻓوﺮﺣ لوا ردراو فﺮﺣ چﺎﻗ ﻚﺳ هرﻮﻛ نىدآ ﻚﻧ ﻪﻨﺴﻤﻛ ﻚﺟ هﺪﻳا ﺮﺨﺴﻣ
Završetak (fol. 27a):
Raspravu je prepisao Meõmed b. Bayrām b. Meõmed b. Murād Abū
Qalāba. Bilješka o prijepisu nalazi se na fol. 36b.
Na fol. 27a – 29a nalazi se rasprava pod naslovom ةﻮﻋد ﰲ ﱃﺎﻌﺗ ﷲ ءماﺳأ
ةيرﺒﻛ (Asmå’ Allåh fi Da‘wa kabīra), na turskom jeziku, od nama nepoznatog
autora, u kojoj se tumači magična moć slova u velikim Božijim imenima (ism
a‘ëam) i imenima meleka (anđela) kada se koriste u dovi (molitvi) koja se naziva: ةيرﺒﻛ ةﻮﻋد (Da‘wa kabīra). Prije početka rasprave napisano je:
Ova kasida nalazi se i u drugome rukopisu Istorijskog arhiva Sarajeva (R 802, str. 198
- 199), nakon Dīwāna Õasana Qā’imī-efendīje, um. 1103/1691-92. godine.
Početak (fol. 27a):
...هﺪﻳاﺰﻴﻫﺮﭘ نﺪﺗﺎﻧاﻮﻴﺣو ﻪﻴيم ماﺮﺣو
Završetak (fol. 29a):
Raspravu je prepisao Meõmed b. Bayrām b. Meõmed b. Murād Abū
Qalāba. Bilješka o prijepisu nalazi se na fol. 36b.
Na fol. 29b – 36b nalazi se rasprava ﻪﻣﺎﻧ حﺮﻓ ﮥﻟﺎﺳر (Risale-i Feraõnåme) na
turskom jeziku iz astrologije o magičnoj moći slova koja se nalaze u dvadeset
Božijih imena. Djelo je, prema Õāğğī Êalīfi (ÕÊ II, 1253) 953/1546. godine a prema drugim izvorima, 919/1513. godine napisao Šayê Mağduddīn b. ‘Ísā Iliyās al-Aqõi¥ārī (um. 967/1559-60) iz Aqõi¥āra, sandžak Ôārūêān
(Turska). Djelo je poznato i pod nazivom فﺮﺤﻟا ﻢﻠﻋ ﰲ ﱪﻛﻷا يرﺨﺴﺘﻟا (at-Tasêīr al-
akbar fī ‘ilm al-õarf).13
Prepisao Meõmed b. Bayrām b. Meõmed b. Murād Abū Qalāba 1301/1883-84. godine. Bilješka o prijepisu nalazi se na kraju rasprave, fol. 36b.
Na fol. 36b - 37a nalazi se nekoliko wafqova, odnosno kvadratića sa upisanim brojevima i slovima koji imaju čarobnu moć liječenja određenih bolesti.
Na fol. 37b – 38a nalazi se pjesma ﺖﺳود ﻮﻫ (Hū dost) na turskom jeziku,
prožeta alevijsko-bektašijskim učenjem. Autor pjesme je derviš Sersem ‘Alī
Bābā. Poznat je i pod imenom Êarabaãī Sulãān, umro je 977/1569-70. godine. Turbe ovoga derviša nalazi se u gradu Kalkandelenu (Qalqandalan) u Makedoniji.14 U blizini turbeta 1538. godine podignuta je i tekija. I prije
početka pjesme spominje se ime ovoga derviša i grad Kalkandelen (ﻢﺳﴎ ﴗﻔﻧ
ﻦﻟد نﺎﻘﻠﻗ نﺎﻄﻠﺳ ﺎﺑﺎﺑ ﲇﻋ). Ime autora nalazi se i u posljednjem stihu pjesme. Prije
početka pjesme nalazi se navedeni naslov.15
Muôãafā b. ‘Abdullāh Kātib Čalabī Õāğğī Êalīfa; Kašf aë-ëunún ‘an asāmī al kutub wa al-funún, al-Muğallad I-II, Istanbul, 1360/1941 - 1362/1943, II, 1253. Bursalī Meõmed Ãāhir; ‘Oïmanlı mü‘ellifleri, I-III, Istanbul 1333-1342/1914-1923, I,
18. Gustav Flügel; Die Arabischen, Persischen und Türkischen Handschriften der Kaiserlich-Königlichen Hofbibliothek zu Wien, Bd. I-III, Wien, 1865-67, III, 1750. Charles Rieu; Cataloque of the Turkish Manuscripts in the Bristish Museum, London 1888, str. 240. Mustafa Jahić; Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu. Svezak XII. London - Sarajevo 1423/2003, XII, 7433/3.
Kalkandelen je turski naziv za grad Tetovo u Makedoniji.
Sadettin Nüzhet, Bektašī şairleri, Devlet matbaası, Istanbul, 1930., str. 337-38.
Na fol. 38a -38b nalazi se pjesma مودرﻮﻛ ﱄﻭ (Velí’yi gördüm) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom (ta¥awwufom) Hadži Bektaša Velije (Hacı Bektaş Veli), osnivača bektašijskog reda, koju je napisao Kalender (Qalandar) ‘Abdal (živio najkasnije u XIX stoljeću). Pjesma je
poznata i pod imenom ﻪﺠﻛ نود (Dün gece). Prije početka pjesme i u posljednjem
stihu nalazi se ime autora pjesme.16
Na fol. 38b - 39a nalazi se pjesma ﻰﻣايرﺑ نﺎﺑﺮﻗ (Qurbān bayrāmı) na
turskom jeziku, prožeta misticizmom, koju je napisao pjesnik Šāhī. Pjesma se navodi i pod imenom ﻮﭘﺎﻗ ترد (Dört kapu). Prije početka pjesme i u posljednjem
stihu nalazi se ime autora pjesme.17
Na fol. 39a – 39b nalazi se pjesma رﺪﻴﻠﻋ ﴣﺗﺮﻣ نﻼﭼ (Çalān Murtezā
‘Alī’dir) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom
(ta¥awwufom). Pjesmu je, prema posljednjem stihu, napisao Šāh İsmā‘īl ‘Abū al-Muëaffar b. Šayê Õaydar b. Šayê Ğunayd a¥-Ôafawī, poznat kao Šāh İsmā‘īl Êaãā’ī (1487- 1524). Šāh İsmā‘īl je, inače, osnivač safavidske države u Iranu, pod čijim je vođstvom šiizam duodecimalijskog mezheba (dvanaest imama) postao zvanični mezheb u državi. Ime autora pjesme nalazi se i prije početka pjesme. Međutim u literaturi se kao autor ove pjesme navodi i Pīr Sulãān ‘Abdal, narodni turski pjesnik iz šesnaestog stoljeća.18
Na fol. 40a – 40b nalazi se pjesma مدراو ﻪﻨﻧاﺪﻴﻣ ﺮﻠﻗﺮﻗ (Kırklar meydānına
vardım) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom,
koju je napisao Šāh İsmā‘īl Êaãā’ī (1487- 1524). Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.19
Na fol. 40b – 41a nalazi se pjesma ﺮﻠﻳدرﺎﻳوا ﻦﻜﻳا رﻮﻳوا (Uyur iken uyardılar)
na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom, koju je
napisao Pīr Sulãān ‘Abdal, narodni turski pjesnik iz šesnaestog stoljeća. Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.
Na fol. 41a – 41b nalazi se pjesma قﺎﺑ ﻪﻣدآ ﻞﻛ ﻪﻤﻠﻗ ﺮﻈﻧ هيرﻏ (Gayre nazar
kılma gel Adem’e bak) na turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim
misticizmom, koju je napisao pjesnik Dertlī. Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.
Na fol. 41b nalazi se pjesma na turskom jeziku, bez naslova, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom, koju je također napisao pjesnik Dertlī. Prije početka pjesme i u posljednjem stihu nalazi se ime autora pjesme.
Isto, str. 191-92.
Isto, str. 347-48.
Cahit Öztelli, Pir Sultan Abdal – Bütün Şiirleri, Özgür Yayinlari, Onuncu Basim, Agustos 2004., str.104-106; Sadettin Nüzhet, Bektašī şairleri, str. 134-35 i 163-64.
Sadettin Nüzhet, Bektašī şairleri, str. 158-59.
Na fol. 42a - 43a nalazi se pjesma ﺎﺑﺎﺑ ﻮﻫآ نﺎﺘﺳد (Dastān-i Åhū Bābā) na turskom jeziku prožeta alevijsko-bektašijskim učenjem, koju je napisao turski narodni pjesnik Åhū Bābā (živio u sedamnaestom stoljeću). Navedeni naslov nalazi se prije početka pjesme.20
Na fol. 43b nalazi se pjesma na turskom jeziku يﺰﻳﺰﻟ رﺪﻨﻠﻗ مﺎﻘﻣ رد (Der-
maqām-i qalandar Lazīzī), koju je napisao pjesnik ‘Ašiq Lazīzī. Navedeni naslov
i ime autora nalaze se prije početka pjesme a ime autora i u posljednjem stihu.
Na fol. 44a -45a nalaze se kvadranti (wafqovi) sa upisanim magičnim brojevima i slovima.
Na fol. 45b - 46a nalazi se više pojedinačnih stihova i izreka na turskom jeziku. Među njima i ime “Bende-i āl-i ‘abā Meõmed Nūrī Qalāba”.
Na fol. 46a nalazi se i kraća kasida na turskom jeziku od tri stiha posvećena Õiñru (مﻼﺴﻟاو ةﻮﻠﺼﻟا ﻪﻴﻠﻋ ﻲﺒﻨﻟا ﴬﺤﻟ ةﺪﻴﺼﻗ).
Na fol. 46b nalazi se pjesma na turskom jeziku od sedam stihova.
Na fol. 47a nalazi se tekst na arapskom jeziku u kojemu se slavi vjerovjesnik Muhamed (a.s.).
Na fol. 47b nalaze se krupnim slovima ispisane određene vrste ljudskih svojstava. Fol. 48a je neispisana.
Na fol. 48b nalazi se nakšibendijska ilahija.
Na fol. 49a - 51a nalazi se na turskom jeziku hronološki ispisana historija svijeta prema značajnim godinama, od poslanika Adema, a.s., do seobe poslanika Muhammeda, a.s., iz Meke u Medinu.
Na fol. 51b - 52b nalazi se pjesma ﺎﺑﺎﺑ ﻮﻫآ نﺎﺘﺳد (Dastān-i Åhū Bābā) na
turskom jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom (ta¥awwufom),
koju je napisao turski narodni pjesnik Åhū Bābā (živio u sedamnaestom stoljeću). Navedeni naslov nalazi se prije početka pjesme a ime autora i u predzadnjem stihu.
Na fol. 53a nalazi se pjesma ﺮﻠﻴﺷﺎﺘﻜﺑ حﺪﻣ رد ﻰﻤﻴﺴﻧ (Nesímí der medõ
bektašíler) na turskom jeziku u kojoj se hvali sufijsko učenje bektašijskog
derviškog reda. Autor pjesme je osmanski pjesnik Sayyid ‘Imåduddīn Nasīmī (pogubljen 820/1417. godine).
Na fol. 53a - 53b nalazi se pjesma pod naslovom حﺪﻣ رد ﺪﻳﻮﻜﻴﻣ ىو ﻪﻨﺳﻮﺑ
ﺮﻠﻴﺷﺎﺘﻜﺑ (Būsnawí míkūyed der madõ bektašíler) na turskom jeziku, u kojoj se
hvali sufijsko učenje bektašijskog derviškog reda, koju je napisao pjesnik koji
se u svojim pjesmama predstavlja samo kao Būsnawī.21
Isto, str. 11-13.
Isto, str. 41.
Početak (fol. 53a):
ﺮﻠﻴﺷﺎﺘﻜﺑ رﺪﻴﻧﺎﻫﺮﺑ ﻮﺘﺠﺣ ﺰﻨﻛ ﺖﻨﻛ
ﺮﻠﻴﺷﺎﺘﻜﺑ رﺪﻴﻧﺎﺑرد ﻚﻨﻳﺰﻣر ىﺮﺨﻓ ﺮﻘﻓ تﺎﻔﺻ تاذ ىﱪﻫر سﺪﻗ حاورا دﺮﺠﻣ
Završetak (fol. 53b):
Na fol. 53b - 54a nalazi se pjesma مﺎﻣا ﳻﺎﻋد (Du‘ās-i imām) na turskom
jeziku, prožeta alevijsko-bektašijskim misticizmom (ta¥awwufom), koju je
napisao pjesnik Qazak ‘Abdal (um.?). Ime autora nalazi se u pretposljednjem stihu pjesme.
Na fol. 54a - 54b nalazi se pjesma ﻆﻋاو (Vā‘ië) na turskom jeziku,
koju je u formi gazela napisao Niyāzī Mi¥rī Meõmed b. ‘Alī al-Malāãī (živio
1027/1618 - 1105/1694).
Na fol. 54b - 58a nalaze se stihovi pjesnika Šamsīja Tibrīzīja, Wīrānīja, Ğawābīja, Riñā’īja, Būsnawīja, Rāhīja, Êālida-efendīje, Rif ‘ata, Turābīja i Šawqīja.
Na kraju stihova Šamsīja Tibrīzīja (fol. 54b) potpisan je kao prepisivač Sarāy-Bosnali Meõmed Nūrī Qalāba, bende-i āli ‘abā.
Na fol. 56b, među poezijom navedenih pjesnika, nalaze se dva stiha sultana Sulejmana Veličanstvenog (Qānūnī), koji je pisao poeziju pod pseudonimom Muõibbī:
ﻰﺒﻛ ﺖﻟﺰﻋ ﻪﻨﺷﻮــﻛ ﻰﻣﺎﻘﻣ تﺪﺣو ﻪﻴﳌوا لوا غرﺎﻓ ﻰﺒﺤﻣ ﻲﻫ ﻚﺳﺮﻠﻳد ﻚﻤﺘﻳا رﻮﻀﺣ ﺮﻛ
Ispod ove pjesme potpisan je kao prepisivač Meõmed Nūrī Qalāba.
Na fol. 58b nalazi se prigodna dova. Fol. 59a je bez teksta.
Na fol. 59b - 60a nalazi se pjesma na turskom jeziku osmanskog pjesnika Kāëim-paše (vjerovatno Mūsā Kāzim-paša, živio 1821-1889).
Na fol. 60b nalazi se bilješka krupnim slovima ispisana iz koje se razumije da je prepisivač prethodnih tekstova Qalāba Ôāliõ Bayrām b. Qalāba al-õāğğ õāfië Meõmed Õusām i da je isti rođen 1248/1832-34. godine.
.١٢٤٨ ﻪﻨﺳ ﺦﻳرﺎﺗ ﻚتمدﻻو .١٢٧٦ ﻪﻨﺳ مﺎتمﺎﺑ ،ﻦﻤﺣر ﺎﻳ رﻮﻔﻏ ﺎﻳ ةﺮﺧﻵاو ﺎﻴﻧﺪﻟا ﰲ ﻪﺑﻮﻴﻋ ﱰﺳو ﻪﺑﻮﻧذ
Na istome mjestu neko (vjerovatno sin Mu¥ãafā Õilmī) je naknadno napisao i godinu smrti Ôāliõa Bayrāma Qalābe: 1303/1885-86., da bi neko precrtao navedenu godinu a dopisao 1301/1883-84.
Na fol. 61a nalazi se prijepis pisma na turskom jezikuÃopūz-bābe.
Na fol. 61b nalazi se dvanaesto poglavlje spjeva ﺪﻨﺑ ﺐﻴﻛﺮﺗ (Terkīb-i bend),
koji je napisao jedan od posljednjih turskih klasičnih pjesnika ‘Abdulõamīd
Ñiyā Pāšā (um. 1295/1878).
Na fol. 62a - 63a nalazi se pjesma ﻰﺤﺘﻓ چﺎﻨﺴﻜﻠﻋ (Aleksinac fetõi), u kojoj
se govori o osvojenju Aleksinca u Srbiji 1292/1876. godine od strane turske
vojske. Pjesmu je, prema tekstu prije početka, napisao Aġağalı Muftī-zāde.
(١٢٩٢ ﺔﻨﺳ) رﺪﺴﻴﻔﻧ ﺦﻳرﺎﺗ كىﻳﺪﺘﻳا
Početak (fol. 62a):
Završetak (fol. 63a):
ﺎﺒﺻ ىا راو (؟)ﺖﻴﻛ ﻪﻜﻳﱪﺗ نﻮـﭽـﻳا چﺎﻨﺴﻜﻠﻋ ﺢـﺘـﻓ نﺎــﻐــﻣرآ ﻞـﻴـﻗ ﻰـﻨـﺨـﻳرﺎـﺗ ﺮﻠﻔﻄﻟ ﺮـــــﺑ هﺮــﻠــﻳزﺎــﻏ
١٢٩٢ ﻪــــــــﻨﺳ
Na fol. 63b - 69a nalaze se djela ﺪﻨﺑ ﺐﻴﻛﺮﺗ (Terkīb-i bend) i ﺪﻨﺑ ﻊﻴﺟﺮﺗ
(Terğī‘-i bend), izmiješanih poglavlja tako da spjev počinje osmim poglavljem djela ﺪﻨﺑ ﺐﻴﻛﺮﺗ a završava prvim poglavljem spjeva ﺪﻨﺑ ﻊﻴﺟﺮﺗ. Na fol. 61b nalazi se dvanaesto poglavlje spjeva ﺪﻨﺑ ﺐﻴﻛﺮﺗ (Terkīb-i bend). Oba djela napisao je
na turskom jeziku jedan od posljednjih klasičnih turskih pjesnika i pionir u približavanju zapadne kulture turskom društvu ‘Abdulõamīd Ñiyā-pāšā (um. 1295/1878) 1859. godine.
Na fol. 69b - 73a nalazi se duža pjesma na turskom jeziku pod naslovom: ﻪﻳﺮﻔﺟ ۀﺪﻴﺼﻗ (Qa¥īde-i Ğifriyya), od nama nepoznatog autora. U
pjesmi se, između ostalog, govori o borbama bosanske i austrijske vojske.
Početak (fol. 69b):
Završetak (fol. 73a):
Na fol. 73a - 74a nalaze se dvije dove (molitve) kojima se moli za
pomoć muslimanima u borbi protiv neprijatelja i nevjernika.
Na fol. 74a - 75a nalazi se dova na turskom jeziku ﺪﻨﺒﻟﻮﺟ ءﺎﻋد
Na fol. 76a nalazi se ista sufijska nakšibendijska ilahija koja se nalazi i
na fol. 48b.
Na fol. 77a - 80b nalazi se duža dova (molitva) sufijskog sadržaja روﺪﻟا ﲆﻋﻷا (Ad-Dawr al-a‘lå) koju je na arapskom jeziku napisao aš-Šayê al-Akbar
Muõyiddīn Abū ‘Abdullåh Muõammad b. ‘Alī b. Muõammad aã-Ãå’ī al- Õåtimī, Ibn al-‘Arabī (živio 560/1166 - 638/1240). Dova je poznata i pod
nazivom بيﺮﻋ ﻦﺑا بﺰﺣ (Õizb Ibn ‘Arabī) i ﺔﻳﻻﻮﻟا دارأ ﻦﳌ ﺔﻳﺎﻨﻌﻟا بﺰﺣ (Õizb al-‘ināya li
man yurīd al-wilāya).22
Na fol. 80b - 82b nalazi se više hadisa poslanika Muhammeda, a.s.
Na fol. 83a - 84b nalaze se izvodi iz nekih djela na turskom jeziku i kraće dove (molitve).
Na fol. 85a - 85b nalazi se pjesma na turskom jeziku alevijsko- bektašijskog pjesnika Turābīja (‘Alī Dede, um. 1868. godine).
Na fol. 86a nalazi se jedna fetva i tri stiha na turskom jeziku. Na fol. 86b nalazi se nabožna pjesma (ilahija).
Na fol. 86b - 87a nalaze se deset stihova na turskom jeziku.
Na fol. 87a nalazi se ilahija koju je spjevao turski sufijski pjesnik, šejh halvetijskog reda, Niyāzī Mi¥rī Meõmed b. ‘Alī al-Malāãī (1027/1618 - 1105/1694).
Stranice 87b i 88a su bez teksta.
Na fol. 88b - 89b nalazi se spisak nekih poznatih bosanskih šejhova, gazija, šehida, uleme, evlija, autora i dobrotvora.
.ىﺪﻨﻟوا نﺎﻴﺑو ضﺮﻋ هﺪﻋﻮﻤﺠﻣ ﻮﺒﺷا ﺮﺑاﺮﺑ ﻪﻠﻴﺗﺮﻬﺷو مﺎﻧ ﻚﻨﻳﺮﻠﻀﻌﺑو
Na fol. 90a nalazi se pjesma medhija (madõiyya) na turskom jeziku ﻪﻨﺳﻮﺑ
نيﺎﺘﺳد ﮥﻴﺣﺪﻣ ﻪﻨﻘﺣ ﻚﻨﻴﻟﺎﻫا (Bosna ehålinin haqqina medõiye-i deståni), u kojoj se
hvale stanovnici Bosne. Pjesmu je, prema uvodnom tekstu, napisao Ibrāhīm
Riñā’ī, jedan od bliskih aga Õekimoğlua ‘Alī-pāše.23 Pjesma se sastoji od šest stihova. Autor pjesme spominje da je više puta posjećivao Bosnu ističući da u Bosni ima mnogo dobrotvora, učenih ljudi, pisaca i šehida.
Početak (fol. 90a):
.رﺪﻴﻧﺎﺘﺳد ﮥﻴﺣﺪﻣ ﻪﻨﻘﺣ
Muõammad Riyāñ al-Māliõ; Fihris maêãūãāt Dār al-kutub aë-Ëāhiriyya, at-Taôawwuf, I-III, Dimašq, 1398/1978, I, 593 i 769-72; Haso Popara; Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, Svezak XIII, London - Sarajevo, 1425/2004, 7686/7.
Õekimoğlu ‘Alī-pāšā bio je namjesnik u Bosni sa dva prekida u periodu 1735. - 1748. godine.
ﻰــﻨﻧﺎﻴﺑ مﺪﻠـــﻳا ﻰــﺧد ﻰــﻐﻳﺪﺘﻳ ﻢﺘﻗﺎﻃ ﻰـﻧداﺪﻌﺗ ﻰﺧد ﻢﻳﺪﻠﺑ مﺪﻠﻳا ترﺎﻳز قﻮﭼ
Završetak (fol. 90a):
Na fol. 90a - 91b nalazi se pjesma na turskom jeziku ﻚﻨﻴﻟﺎﻫا ﻪﻨﺳﻮﺑ ىاﴎ
نﺎﺘﺳد ﻪﻨﻘﺣ (Saråy Bosna ehålinin õaqqina deståni), u kojoj se hvale stanovnici
Sarajeva, među kojima se posebno ističu učeni i vrijedni ljudi te grad Sarajevo
sa objektima koji se u njemu nalaze i njegovi dobrotvori, kao što su Gazi Skender-paša i Gazi Husrev-beg. Autor pjesme je Meõmed Riñā’ī Mutevelić, sin Meõmed Behdžet-efendīje a unuk Mu¥ãafā-efendīje. Rođen je u Sarajevu 1238/1823. godine a umro 1269/20. septembra 1853. godine. Mezar mu se nalazi do ulaza kraj munare Gazi Husrev-begove džamije. Između ostalog bio je i mutevelija Gazi Husrev-begova vakufa. Opširnu biografiju ovoga skromnog asketskog derviša nakšibendijskog reda, zbog čega je i dobio ime Riñā’ī, donosi Mehmed Handžić, zajedno sa ovom pjesmom. Međutim pjesma koju zajedno sa prijevodom navodi Handžić mnogo je kraća od pjesme u ovoj medžmui. Sastoji od sedamnaest stihova i uglavnom svi se nalaze u pjesmi od trideset stihova, koja se nalazi u ovoj medžmui, neki u nešto izmijenjenom obliku.24
Početak (fol. 90a):
ﻪﻨﺳﺎﻘﺑا ﻚﻜﻠﻣ ﻦــﺳ ﻆـﻓﺎـﺤـﻣ ﻚــﻨــﻃو ىاﴎ ﻰــﻘــﻠــﺧ رﺪــــــﻳا ﺮــﻜــﻓ ﻢــــــﺋاد
Završetak (fol. 91b):
ىاﴎ ﻰﻘﻠﺧ رد ﻪﻠﻳﻮﺑ ىﺪﻟوا هﻮﻋﺪﻟا بﺎﺠﺘﺴﻣ ﻪﻠــﻳا ﷲ ﻞﻫا ﻰــﺧد ﻪﻠﻳا ﺮﻠﻠﻣﺎـﻋ ﻪﻠﻴـﻤﻠﻋ ىاﴎ ﻪﻨــﺳﻮﺑ ﺔﻠﻤﺟ ﻰــــﻬﻠﻟا نﺪﻧماـﺷد ﻼﻘﺻ ﻖﺣ هﺪـﻳا رﻮﻤﻌﻣو ﻦﺷ كد ﻪﻨﻧﻮﻛ ﺖﻣﺎﻴﻛﺎﺗ
Na fol. 92a - 93a nalaze se bilješke o načinima ostvarivanja želja i potreba. Na fol. 93b - 94a nalazi se pjesma pjesnika Kāëima, ista kao i na fol. 59b - 60a.
Ispod pjesme nalazi se bilješka koju je sačinio Meõmed Nūrī Abū Qalāba b. Bayrām, u kojoj slavi i hvali Mawlānā Meõmeda Êusrawa.
H. Mehmed Handžić, “Sarajevo u turskoj pjesmi”, Glasnik Islamske vjerske zajed- nice, Broj 11 i 12, Sarajevo, studeni - prosinac 1943., God. XI, str. 273 - 276. M. Mujezinović, Islamska epigrafika... str. 302 - 304.
Na fol. 94b nalazi se pjesma ﻪﻘﺸﻋ ﴙﺗآ (Ateš-i ‘ašqa) na turskom jeziku prožeta alevijsko-bektašijskim učenjem, koju je napisao osmanski pjesnik i mistik Sayyid ‘Imåduddīn Nasīmī (pogubljen 820/1417).
Pjesmu je prepisao Abū Qalāba Mu¥ãafa Õilmī (bilješka na kraju pjesme).
Listovi 95 - 99 su bez teksta.
Na fol. 100b nalazi se pokušaj kaligrafskog izražavanja Qalābe, vlasnika ove medžmue.
Na fol. 101b nalazi se nekoliko stihova na turskom jeziku, prožetih misticizmom.
Na kraju, treba reći da je ova medžmua, s obzirom na to da se u njoj nalazi poezija nekih manje poznatih bosanskih autora, od posebnog značaja za istraživanje bosanskohercegovačke kulture baštine i kulturne povijesti u cjelini. Značaju medžmue doprinosi i činjenica da se u njoj nalaze još i pjesme čije autorstvo nismo utvrdili, ali je sasvim izvjesno da su ih napisali autori bosanskog porijekla. Posebna karakteristika ove medžmue je i u tome što značajnom zastupljenošću poezije alevijsko-bektašijskog učenja pokazuje i na postajanje pristalica takvoga učenja u Bosni i Hercegovini u navedeno vrijeme. Zbog toga ova medžmua predstavlja značajan izvor za dalja pročavanja bosanskohercegovačke kulturne baštine.
Ključne riječi: Bajram Kalaba, Mehmed Kalaba, medžmua, kulturna baština, Bosna, Sarajevo, alevijsko-bektašijsko učenje
Summary
Majmua of Bajram and Mehmed Kalaba from Sarajevo
Majmua (mağmú’) as a specific type of manuscript exists in Bosnian- Herzegovinian cultural heritage in Oriental languages. Among such manu- scripts is majmua from the oriental collection of Historical Archive in Sarajevo registered under the number R 301. The owners and copyists of majmua are Bayram Salih Qalaba and his son Mehmed Nuri Qalaba from Sarajevo. Majmua originates from the middle of the ninetinth century.
The manuscripts of this majmua presents a collection of different types of poems, single verses, notes and some short treatises mainly from astrol-
ogy, written in Turkish language. Since in this majmua we can find poem of some Bosnian-Herzegovinian authors about which we know very little, or nothing, this majmua became very important for Bosnian-Herzegovinian cultural heritage. For example in this madjmua we can find poems written in Turkish language, which is in fact will (testament) to the sons Mehmed Šukri and Mustafa Hilmi written by their father Salih Bayram Qalaba after death of their mother Nuriyya-hanim, daughter Fatima and Utman Spahić in year 1286/1869.
An important part of the majmua contains poetry of Ottoman authors, the followers of alevi-bektaši teachings. Among them is one of Bosnian author who identifies himself only as Bosnawi. The songs of this type were mainly copied by Mehmed Nuri Qalaba. Having in mind this and the fact that in a few places in his manuscript he himself signed as Bende-i al-i ‘aba Mehmed Nuri Qalaba ‘’ slave (the follower) of the people of robe Mehmed Nuri Kalaba’’, we predict that he was the follower or sympathizer of such teachings.
This majmua also contains one poem in which Bosnia is praised (Bosna ehålinin haqqina medõiye-i deståni) in Sarajevo (Saråy Bosna ehålinin õaqqina deståni) and mentioned the battle between Bosnian and Austrian solders (Qa¥īde-i Ğifriyya), as well as note in which some well known personalities are mentioned.
Because of that, this majmua as a source for future research, of it content, presents one of the crucial documents of Bosnian - Herzegovinian cultural heritage.