Omer Nakičević



ŽIVOTNI PUT ABDULLAHA DRNIŠLIJE, PROFESORA, KADIJE I MUFTIJE




Poznati istraživač naše prošlosti, Alija Bejtić dao je opširan prikaz Abdullaha Drnišlije pod naslovom Sarajlija Abdulah Drnišlija i njegov zbor- nik bosanskih memorijala (1672-1719).1 To je ujedno i najkompletniji rad o ovoj ličnosti. Bejtić se u ovom svom radu zadržava na nekoliko ključnih pitanja koja rasvjetljavaju lik Drnišlije. Radu je dao podnaslove:

Na samom početku Alija Bejtić ukazuje da u tom zborniku preovla- đuju akta o prilikama u Bosni i Hercegovini 1672-1719 godine, da su to doslovce pojedinačne i kolektivne molbe, žalbe, tužbe i predstavke Porti iz Bosne, kao i predstavke kadija i valija te da dvije značajke karakteriziraju Drnišlijin zbornik:

pr va - kompletne i besprijekorno, i jezički i grafički upisani tekstovi javnih dokumenata i

druga - da se dokumenti i zapisi odnose na najtamnije decenije prošlo- sti Bosne i Hercegovine.

Nešto kraće osvrte Alija Bejtić je objavio pod naslom:

Ovaj naš rad može se smatrati prilogom novih podataka u odnosu na ranija saznanja, posebno u području rada i djelovanja Abdullaha Drnišlije.




  1. Alija Bejtić, ‘’Sarajlija Abdulah Drnišlija i njegov zbornik bosanskih memorijala 1672-1719.’’, str. 201-241., Akademija nauka i umjetnostiI Bosne i Hercegovine, Radovi I, knjiga LX, Sarajevo, 1977.

  2. Anali GHB, knjiga II-III, str. 3-20.

  3. Anali GHB, knjiga IV, Sarajevo, 1976., str. 177-185.


Životni put Abdullaha Drnišlije praćen je stanovitim poteškoćama, mada on nije bio i jedini Bošnjak takve sudbine. Njegovu sudbinu dijeli bezbroj drugih njegovih zemljaka, Bošnjaka.

Sudbine ljudi ovog našeg prostora bile su veoma različite, jer je njihov životni put bio uvjetovan vremenom u kome su živjeli. Čovjek, katkada, skoro da nije mogao ništa mijenjati u takvom usudu, bez obzira na htijenje i sklonost. On je morao ići tamo gdje ga je val vremena usmjeravao. Njegovo odupiranje moglo je imati samo kobne posljedice. Trenuci koji bi bili povolj- ni da se čovjek uklopi u opći smjer kretanja, ukoliko ne bi bili iskorišteni, prerasli bi u valove koji sa sobom valjaju čak i ono što leži na dnu korita tog vremena dok ono miruje, a kad vrijeme postane složeno i pobjesni, onda postoji sasvim malo mogućnosti da se čovjek odupre tim valovima, pogotovu ako nema većeg iskustva u «plivanju». Valovi će ga povući u sebe, progutati ga i izbaciti ga negdje na bespuće, kao svako drugo mrtvo tijelo ili panj.

Izgleda da je tako nešto doživio i naš pjesnik, prosvjetitelj i kadija, Abdullah Drnišlija. On kao da i ne postoji, za carski Divan u Istanbulu, mada fizički egzistira. Posmatraju ga, za neko vrijeme, kao mrtvo tijelo ili nešto što nema vlastite snage, a našlo se u gomili koja se kreće. On kao da ne može ostati na jednom mjestu, ali ne može ni dalje ići. Njemu kao da ne dostaje snage, izgubljen je. Njega ne samo da treba podsticati nego i gurati pa i nositi. Noge su mu, izgleda, poodavno, postale ukočene, tuđe i skoro beskorisne. Razum kao da mu više ne koristi.

Kao vrstan profesor i poznat van granica Bosanskog vilajeta, u Tripolisu (Liban) i cijeloj Rumeliji (Evropskom dijelu osmanske Turske), nije ostao nezapažen ni carskom Divanu u Istanbulu. Vlast osmanske Turske određuje ga za člana turske delegacije, ili, možda, za šefa te delegacije, koja će raditi na razgraničenju između osmanske Turske i njenih zapadnih susjeda u Evropi primjenjujući odredbe mirovnog ugovora iz 1698/99. godine. 4 Postaje rado viđen i u krugovima carskog Divana.

Shvatljivo je da ga je njegovo poznavanje prilika u Bosni gurnulo u vrtlog političkih zbivanja, jer je odrastao u predvečerje najveće krize Osmanskog carstava. To je vrijeme kad su njegovo Sarajevo i Bosna bili bače- ni, zbog surovih historijskih prilika, u najveći vrtlog historijskih zbivanja. 5


  1. Ovaj historijski događaj obradio je Ešref Kovačević u svom radu pod naslovom, Granice Bosanskog pašaluka prema Austriji i Mletačkoj Republici po odredbama Karlovačkog mira, Svjetlost, Sarajevo, 1973.

  2. Evgenije Savojski prodirući dolinom Bosne stiže u Sarajevo 23. oktobra 1697. u srije- du, u podne i zauzima grad. Sutradan, u četvrtak, u popodnevnim satovima pretvara


Njegovo poznavanje orijentalnih jezika, arapskog, turskog i perzij- skog, djelovalo je povoljno za njegove direktne kontakte s ljudima koji govore tim jezicima. jer se svi istovremeno obrazuju na visokim obrazovnim institucijama osmanske Turske toga vremena. 6 Poslije nižeg i srednjeg obrazovanja, vjerovatno u domovini, uslijedila je visoka izobrazba koja mu je omogućila da krug njegovih poznanika bude dosta širok. Internatski tip školovanja na Sahn-i seman sa svojim dopunskim školama zvanim «tetim- me ili musile-i seman»7 pomogao mu je da gradi prijateljstvo sa studentima iz najudaljenijih krajeva Imperije. To prijateljstvo i popularnost Abdullaha Drnišlije raslo je iz dana u dan. Prolazeći kroz razni tip škola, službujući u njima prema ustaljenom redu i pisanim zakonima. Od «haridž» medrese8 stiže na medresu «dahil» sa stalnim određenim primanjima od 40-60 akči dnevno. U tom svojstvu on prelazi iz Tripolisa u Libanu u Sarajevo.

Nemirno stanje u osmanskoj Turskoj, stalni upadi neprijateljskih snaga, naročito u Bosnu i Hercegovinu, te popularnost Abdullaha Drnišlije djelovali su povoljno da se i sam nađe u takvom političkom košmaru. Njegovo poznavanje i našeg jezika i provjerena odanost, bar prividno, vlada- jućoj politici kao i dobro poznavanja pograničnih predjela, tvrđava i naselja, na što ukazuje i njegovo porijeklo iz Drniša, dalo mu je prednost nad ostalim potencijalnim predstavnicima osmanske Turske. Tako njegov ugled raste, mada na labavim političkim temeljima. To će on kasnije osjetiti, jer će biti zaboravljen i život provoditi u materijalnoj bijedi. S vremena na vrijeme on će popravljati svoj materijalni položaj, vjerovatno na intervenciju svojih prijatelja, građana širokih slojeva i predstavnika administrativne i političke vlasti, ne samo Bosne i Heregovine nego i Beograda, Elbasana, Janjine itd., jer kad se sa svih strana interveniše da mu se dodijeli kakav posao, pa makar i mjesto kadije u Srebrenici, a on bivši tako ugledna ličnost, koja je «učinila neograničene usluge Turskoj», to postaje neshvatljivo. Njegov kontakt

u prah i pepeo mesdžide, džamije i sve veće i glavne objekte. Vidi više: A. Bejtić, ‘’Iz Drnišlijina Zbornika bosanskih memorijala 1672-1719’’, Anali I, GHB. Sarajevo, 1976., knjiga IV, str. 177. i dalje.

  1. Vidi više: dr. Omer Nakičević, Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka, (Sarajevo, Mostar, Prusac), Sarajevo, 1988., str. 85-111., posebno str. 97 i 101,

zatim 31-33.

  1. Isto str. 97; Halil Inadžik, Osmansko carstvo, prevela Milica Mihajlović, Beograd, 1974. godine, str. 236-245.; Ismail Haki Uzunčaršili, ‘’Osmani devletinin ilmiye teškilati’’, Turk Tarih Korumu VIII seri, Ankara, 1965., str. 11-17.

  2. Vidi više: M. Kemal Ozergin, Eski bir ruznameye gore Istanbul ve Rumeli medresleri Edebiyat Fakultesi Matba’asi, Istanbul, 1937., str. 63.


sa najvišim prestavnicima Austrije i njenih saveznika, koji su se našli na protivničkoj strani Turske u danima tih sukoba, njegovo naseljavanje raje po pograničnim krajevima s uspjehom, kako navode sve molbe u kojima se interveniše za Abdullaha Drnišliju, njegov ostanak u Sarajevu, a ne povratak u Istanbul, niti prelazak na drugu veću dužnost, što bi bilo normalno oče- kivati, govori o vrlo sumnjivim političkim spletkama. Napokon i njegovo odvođenje u Istanbul, ne po njegovoj volji nego na zahtjev carskog Divana u pratnji tatara, dovodi u pitanje ispravnost njegova posredovanja oko izmire- nja i razgraničenja granice između Turske i njenih evropskih susjeda.

Govoreći o Abdullahu Drnišliji Alija Bejtić kaže, između ostalog, da je Drnišlija bio, muderis, ordijski i građanski kadija i prijatelj pjesnika Sabita Užičanina za vrijeme studija u Istanbulu, da je završio nauke visokog stepe- na na Fatihovu Musile-i sahnu u Istanbulu, predavao na medresi Imam-i sultan u Istanbulu i da se vratio roditeljima u Sarajevo i porodici preživjeloj u sarajevskoj katastrofi oktobra 1697. godine, da je po zaključenju mira u Karlovcima 26. januara 1699. godine učestvovao u svojstvu ordijskog kadije i kao član turske delegacije na utvrđivanju državnih granica s Austrijom i Venecijom, a potom da je izvršio katastarski popis zemljišnih posjeda duž tursko- mletačke granice, da je 22. novembra 1700. godine postavljen za profesora na Malkočevoj medresi u Sarajevu i tu ostao na službi preko 18 godina držeći i javna predavanja za odrasle u Skender-pašinoj džamiji, da je izradio i ostavio zbornik dokumenata (najviše memorijala) Porti iz perioda 1672-1719, kada mu se izgubio svaki trag. 9

Otuda će naš zadatak biti da “prošetamo” zajedno sa Abdullahom Drnišlijom kroz dokumenta njegova službovanja, kroz sadržaj njegovih molbi i molbi njegovih sugrađana u vezi sa zaposlenjem, da li je službovao samo u Sarajevu ili, možda, i u drugom mjestu, da li je zaista ostao 18 godina u Malkočevoj medresi, da li je učestvovao u pobuni ili se družio sa bunto- vnicima, da li mu se gubi svaki trag 1719. godine ili, možda, i prije, dobivši posljednju obavijest, pa možda i svileni gajtan posebne namjene, itd.

Zanemarujući dosje ranijih njegovih kretanja, čitamo u jednoj molbi (arzu) da se ranije premješteni iz Tripolisa u Libanu, odnosno Šamu, sara- jevski kadija, Abdullah-efendija Drnišli-zade uzme za profesora u Malkoč medresi u Sarajevu (…) zatim da je on veoma učen i pošten, ali je zbog neda- vne neprijateljske najezde (na Sarajevo), prestao da prima na ime plaće bilo



  1. Alija Bejtić, Pjesnik Sabit Alaudun Užičanin, kao sarajevski kadija i bosanski mula, Anali GHB, knjiga II-III, Sarajevo, 1974., str. 15.


šta, a sam ima brojnu porodicu pa se moli da se primi na istu medresu kao što je i on isto molio. 10

Bez obzira na način postavljenja u prosvjeti i sudstvu u periodu osmanske Turske, to jest da sam tražilac zaposlenja podnese molbu, a iza toga mogu i sami građani, ipak, kod Abdullaha Drnišlije javljaju se kon- tradikcije i nelogičnosti. Obrazovan i učen, a ne radi, obavljao tako visoke funkcije, a ostao bez posla, brojna porodica, život skup a on nema nikakvih primanja. Zašto? Da li zbog opće nedaće u zemlji koja je nastala poslije naje- zde Savojskog i spaljivanja Sarajeva, ili je Abdullah nepoželjna osoba Porti, pa se iščekuje provjeravanje? Da li je sudbina ljudi koji zanemaruju svetu dužnost, ličnu obrazovanost i obrazovanost drugih.11 Da li je to nekakva kazna koja proistječe iz prirode zakonitosti ili je to stav svojstven općoj krizi i uzdrmanoj ekonomiji osmanske Turske?

Sarajevski kadija i, vjerovatno, lični prijatelj Drnišli-zadeta, također, obraća se Porti u želji da posjeti carski Divan na predmet, jer molba ranije podnijeta mogla je biti zabačena i zaboravljena. I on ističe da je Abdullah Drnišlija profesor u rangu profesora stepena dahil medrese, 12 vrlo učen i pošten, a da ne prima od medrese ni pare na ime vazife (plaće). Međutim, on je po nalogu Porte otišao da primi od austrijskog cara sve zemlje koje su i prije bile pod vlašću Porte, kao i da uredi granicu, sukladno mirovnom ugovoru, što je «on i savjestno učinio». S te strane on zaslužuje i svaku pažnju Sultana. On je nedavno zajedno sa defderdarom bosanske hazne (blagajne), Mehmed-efendijom, učinio velike usluge dinu i devletu (državi), kada su njih dvojica na osnovu visokog fermana, na te zemlje naselili raju i time učinili ih (sandžacima Krku, Klisu i (?)… Zbog nedavne neprijateljske okupacije, on je prestao da prima plaću na ime medresanske službe (…) pa



  1. Molbu je potpisao Abdullah, kadija sarajeva. Vidjeti sidžil Sarajeva (ankarski sidžil) zbirku 119, 121, 53/2, 1114/1702, str. 128-129, knjiga 2 u prijevodu Abdulaha Polimca, GHB, Sarajevo.

  2. Prema mišljenju hanefijske pravne škole obrazovanje drugoga ima prednost nad osta- lim djelatnostima. Razrađujući tu činjenicu Mustafa b. Husejn b. Mustafa, Mostarac, Stočanin (Mustafa b. Husayn b. al-hagg Mustafa al-Mostari al-Istolčavi) kaže dajući diplomu jednom od svojih učenika: «Neka ti je prosvjetno-obrazovna služba preča i važnija od svih drugih poslova i potreba! Budi tačan i ustrajan u vremenu održavanja predavanja! Neka ti to bude najveća obaveza! Predavanje smatraj kao nešto što ti sprečava svaki drugi posao ovog svijeta…» Rukopis broj: 320, GHB Sarajevo, str. 10.

  3. Prima 40 akči dnevno pa naviše, kao što je ranije rečeno.


je zbog toga u velikoj neprilici, da je za žaljenje, a ima brojnu porodicu (…) On zaslužuje da mu se ukaže milost.13

Ovaj sarajevski kadija donosi nove podatke o ličnosti Abdullaha Drnišlije i njegovim zaslugama. On, Drnišlija, ne samo da je profesor Malkoč medrese nego je i kadija, a ne prima ništa. Ovaj sarajevski kadija nastupa u ovoj svojoj novoj preporuci u vidu molbe, ali nastupa diplomatski, pa podsjeća Portu na Drnišlijine usluge kod preuzimanja gradova i rada na razgraničenju, da je radio veoma savjestno i zaslužuje, bar zbog toga, pažnju Porte.

Porta je ostala skoro potpuno gluha na ove molbe, što nas podsjeća da Abdullah Drnišlija nije bio povoljan Porti. Porta je vjerovatno preko svojih drugih kanala dobila i druge podatke o ovome svome predstavniku i na osnovu toga unijela u njegov dosje više crnih tačaka. One su takve da se na ovog kadiju, Drnišliju, profesora i njena predstavnika gleda s pozicije posmatranja. Biće za sada da se o tome ništa ne kaže. Uostalom šta znači za vrhovnu administraciju osmanske Turske što će jedna osoba ostati bez posla ili što će jedna od tolikih škola u Sarajevu raditi ili ne raditi. Važno je da joj mirovni ugovor daje predah. Kontaktiranje austrijske visoke vlasti od strane Abdullaha Drnišlije, njegov odnos prema raji i duže zadržavanje u Sarajevu svakako izaziva sumnju. Ali kako ga kazniti? Potpis ostvarenog ugovora još se nije ni osušio na dokumentu, a njegovu potpisniku omogućiti pakao, pre- više je rano. Treba šutjeti i sačekati.

Sam Abdullah Drnišlija kao da ne shvaća šta se dešava s njim. Ne može da razumije zašto ga Porta drži tako dugo postrani? Zašto mu ne osigura mjesto ‘’dahil’’ profesora u Malkočevoj medresi u Sarajevu? Zar je potrebno da stalno moljaka? Pomirio bi se da živi sa porodicom i sa 40 akči dnevno, umjesto 200 ili 300 koliko prima kadija njegovog ranga. On ne postavlja kod primanja plaće ni da li su akče čuruk 14 (falsifikat), kao što to čini njegov suvremenik Muzaferija, profesor i javni predavač u Carevoj džamiji u Sarajevu. On ne postavlja ni odakle će mu se isplaćivati taj iznos. Neka to bude i iz prihoda džizje na bosanske Cigane kao i kod Muzaferije. Neka one budu i čuruk akče, što neminovno povlači za sobom i umanjenu vrijednost. Međutim kako su i takve akče u opticaju, to i život od ciganske džizje neće prouzrokovati nikakvu nepriliku. Važno je da se živi i održava goli život u

  1. Ova molba je dostavljena 10. rebiu-l-ahira 1115/27. augusta 1703. i nju je potpisao sarajevski kadija Abdullah.

  2. Sitni turski novac koji je tada bio u opticaju mogao je biti i falsifikat, ali je ipak pri- man uz stanovitu umanjenu vrijednost.


tako teškom vremenu. Svojom drugom molbom Drnišlija oživljava sliku svoga kretanja u službi. Govori s posebnom pažnjom o radu na razgraniča- vanju između dva protivnika. On bi, kaže, «rado došao u Istanbul, ali nema sredstava za put», a Sarajevo je udaljeno od Istanbula preko četerdeset kona- ka. On se na takav put ne može uputiti. Ponizni, siromah, Bosanac, Drnišli- zade Abdullah, kako se potpisuje, nada se da će imati sreće da se vrati na istu službu i ponovo osjeti težinu četerdesetak akči u svojoj ruci.

Kada je njegov prijatelj Abdullah, sarajevski kadija, zamolio Portu da se i Drnišliji da posao, davno je to bilo. Sada Abdullah Drnišlija lično dosta- vlja svoju molbu da bi posjetio Portu da i njemu treba živjeti. Četiri godine su prošle kako on iz godine u godinu obnavlja svoju molbu. Nema tu ničega neprijatnoga, jer se mora živjeti. 15

Još jedna godina je prošla, Porta ostavlja Drnišliju da se snalazi kako zna. On to i čini, i on je uporan. Djelemično mijenja taktiku. Kako nema koristi od molbe, intervencija i pisanja sarajevskog kadije, njegova prijatelja, Drnišlija podgrijeva mase. Kada široke mase združene u jedan glas zaviču, njihov glas će se čuti i do Istanbula. Takvu zajedničku molbu koja pomalo zvuči na protest, nemoguće je odbiti. Svakako da on ovaj korak preduzima u dogovoru sa kadijom Sarajeva koji jedini može i ima pravo da proslijedi taj zahtjev.

Teško je provjeriti da je masa ovaj puta došla pred mahkemu (sud) kao što se navodi u molbi «mahzaru», ali svakako je bilo nešto, jer i sami kadija mora da se ogradi od eventualne kasnije odgovornosti. Ovakvi zaje- dnički zahtjevi uzdrmavali su Carevinu.. Takav način traženja prava postao savremenim oružjem u svrhu ostvarenja nekih ciljeva, mada su ti zahtjevi često bivali iskonstruisani. Za Portu oni su bili javni mitinzi i protesti, iako ona to nije priznavala. Pa, ipak, ponekad bi ih Porta okarakterizirala smu- tnjom, neredom i prekršajem.

Ovdje se ponovo postavlja pitanje kako Abdullah Drnišlija dolazi u kontakt sa svojim prijateljima iz dalekih krajeva, Beograda i drugih značaj- nijih uporišta osmanske Turske, u Rumeliji toga vremena? Kako je zagrijao predstavnike vlasti toga vremena, administraciju i druge koji su značili nešto u tim mjestima i pokrenuo ih da rade za njega kao profesora i kadiju? Zašto


  1. Isti izvor, br. 124 121 55/1 1115/1703, knjiga 2, str. 132. Sliku teškog ekonomskog stanja građana Sarajeva najbolje predočavaju zahtjevi građana Porti da im pritekne u pomoć. Radi ilustracije vidjeti: Zejnil Fajić, ‘’Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih za vrijeme provale Evgena Savojskog’’, Anali GHB, Sarajevo, knjiga VII-VIII, str. 89.


to nije uradio i ovaj puta preko Sarajeva, nego preko Beograda, ‘’Daru’l-dži- hada’’, kako se Beograd često nazivao u dokumentima toga vremena? Nije li ovdje posrijedi nešto treće, ili se, ipak, radi o ličnosti Abdullaha Drnišlije? Kao po nekom strogo određenom redu, Porta je razmatrala ovakve molbe samo jednom godišnje, ili je, pak, podnosilac imao pravo da se obrati Porti samo jednom godišnje. Mahzar Beograđana upućen je godinu dana kasnije iza posljednje dostavljene molbe Istanbulu. Istina je da ovo ide u prilog praksi uobičajenog naimenovanja, jer su viša zvanja u prosvjeti podlijegala reizbornosti. Svako se morao potvrđivati svojim radom, a reizbodnost je pra- ktikovana svake druge godine, a ovdje se osjeća podnošenje zahtjeva skoro svake godine. Ovaj put, molbu su uputili ulema i ugledni građani Beograda, gdje stoji u podnesku: sva ulema, dobri ljudi i građani Beograda (uputili su molbu Sultanu) moleći:

“Da je Drnišli-zade Abdullah-efendija dobar profesor, Sarajlija, stekao velike zasluge kod Porte time što je, u vezi sa zaključivanjem mirovnog spora- zuma, okončao sve pogranične sporove. Osim toga, on je pograničnim nase- ljavanjem tih predjela, rajom, sredio tamošnje prilike.” Beograđani su zamoli- li da se on postavi za hakima (kadiju) u Beogradu na mjesto Karčedži-zadeta, koji je već previše ostario i iznemogao. Budući da je Drnišli iz susjednih krajeva (Bosne), oni dobro znaju da je on pošten, pouzdan i iskren i nadasve din-dar (vjernik), učenjak, čime se ističe nad svim svojim vršnjacima.16

Pitanja za pitanjima se redaju. Da li je Abdullah Drnišlija, zaista, ostao toliko vremena bez posla, ili je ipak bio u međuvremenu i profesor Malkoč medrese, budući da se ovaj molilac u brojnim mahzarima uvijek veže za ovu medresu i njegovo ranije zanimanje, pretpostaviti je da je ipak radio baš u ovoj školi. Pa, ipak, ako je pošten, zašto se toliko insistira na njegovu pošte- nju i obrazovanosti, a ona treba da su Porti od ranije poznati. Nije li položaj kadije Beograda kao i Sarajeva previsok položaj za Abdullaha Drnišliju, jer su ova dva grada i još neki gradovi Rumelije (evropske Turske) u rangu sa primanjima od 500 akči dnevno a na taj se položaj mogu postavljati samo profesori Sahna, vrhunske škole osmanske Turske u Istanbulu, a ne oni koji su samo završili ovu školu i nisu prošli određeni put promoviranja u viša zvanja, ili mu se time misli dati neko sporednije mjesto beogradske mahke- me (suda). Budući da se ovdje spominje i ime mule, to znači da bi se moglo misliti na najviše zvanje u hijerarhiji sudstva.



  1. Dokument je datiran sa početkom muharema 1119/ 1706-7, ista zbirka br. 148, 121 66/2 1119/1706., knjiga 2., str. 161.


Bez obzira na sve okolnosti oko postavljenja Abdullaha Drnišlije, on je morao za sve ovo vrijeme nešto raditi. Alija Bejtić govori u svom prvona- vedenom radu, da je jedno vrijeme Abdullah bio opunomoćeni kadija, što znači da on nije dobio službeno postavljenje Istanbula. On kao vrstan kadija, obrazovan i poznat, nalazio je sebi kakva-takva posla, prije svega administra- tivne prirode.

Austrougrasku okupaciju i upad Savojskog doživljavali su građani pojedinačnih mjesta u Bosni na različite načine. I mada okupacija prestavlja smak svijeta za cijelu Bosnu, kako su je okarakterisali, Muzaferija, sarajevski profesor, i još neki drugi, to su je neki doživljavali da pokažu svoju hrabrost. Nisu svi bježali ispred nadmoćnog neprijatelja. Pa i samo Sarajevo, kako nam pišu hroničari, sačuvalo je uspomenu na 400 branitelja tvrđave Hodidjed u koju neprijateljski vojnici nisu mogli prodrijeti. Takav sličan slučaj prenosi nam na neki način ovaj Abdullah Drnišlija, profesor i kadija, obraćajući se Porti u ime građana, branilaca tvrđave Tešnja, sa potpisom «Drnnišli-zade Abdullah, profesor». Ne ulazeći u pitanje kako je on mogao potpisati ovu njihovu molbu i kako ju je proslijedio, jer tako nešto mogu sprovesti samo ovlaštene kadije, zaključujemo da je Abdullah Drnišlija bio, u najmanju ruku, veoma stručan i popularan u oblasti korespondencije i sudstva. Odakle da se njemu obrate branioci tvrđave Tešanj molbom, da proslijedi njihove želje carskom Divanu i nama, na neki način, ostavio zabilješku o odbrani ove tvrđave i njena izgleda. Odakle, ako ne pretpostavimo, da nije tada vršio kadijsku službu, ako ništa drugo, a ono, bar, da mu se omogući da i on zasluži nasušni hljeb. Za obavljanje posla ne znači primati mito niti sadaku (milostinju), makar primljeni iznos ne odgovarao učinjenom poslu jer obje strane shvaćaju da su i jedna i druga u teškoj situaciji. Znajući njegove mate- rijalne prilike, čija su i kuća i sve drugo spaljeno ognjem neprijateljske armije prilikom spaljivanja Sarajeva, a i nepritjecanjem u pomoć Porte davanjem zaposlenja, iznalazili su mu, vjerovatno, prijatelji neki posao, ako ustvrdimo da tada nije bio ovlašteni kadija. Na taj način mogli bismo shvatiti odakle baš on prenosi želje branilaca Tešnja. Ovaj podatak navodi i Alija Bejtić i kaže:

„Nailazimo i na jedno iznanađenje u god. l7l0.: Abdullah Drnišlija sreta se na položaju kadije u Tešnju. Tada, upravo mjeeca ramazana 1122. h.g., okt/nov. 1710. u svojstvu tešanjskog kadije dao je arz uz mahzar naroda iz Tešnja da se za čiraka 35 čuvara tvrđave u Tešnju postavi Mehmed-aga Imamović, koji se zajedno sa svojim ocem, braćom i svojim ljudima istakao u odbrani tvrđave za vrijeme osamnaestodnevne opsade i tučnjave topovima


i kumbarama od strane Nijemaca (to je oktobar-novembar 1697.) i koji je u toj istoj opsadi izgubio u vatri sve što je imao. U tom arzu, koji sadrži još niz pojedinosti zanimljivih za Tešanj i tešanjsku tvrđavu. Drnišlija se ovako potpisao:

«Drnišli-zade Abdulah al-mudarris va al-mutasarrif bi Tešne ta’bi- da», da bi u fusnoti (40) Alija Bejtić napisao: »Nisam mogao dokučiti šta znači kao sudski termin ono ’ta’bida‘ koje u leksičkom smislu znači ’stalno, vješto‘. Moglo bi biti da označava kadijsku službu na neodređeno vrijeme, ali mi, ni u izvorima, ni u literaturi nisu poznati slučajevi kadije u Osmanskom carstvu kojim bi kadijska služba u nekom mjestu bila dana na trajno vrije- me.» Međutim Alija Bejtić nije primijetio da je ovaj termin «tabi’inde» ovdje dat u lokativu, što znači Drnišlija Abdullah, muderris i mutesarrif tvrđave Tešnja 17

Ovdje se moramo dotaći još nečega veoma važnog za ličnost Abdullaha Drnišlije. Ešref Kovačević razrađujući u svom radu pod naslovom ‘’Branioci bosanskog pašaluka’’18, rješenje pograničnih sporova, na jednom mjestu kaže:’’…Ispred sudske klauzule nema kadijskog pečata. Na završetku ovog rukopisa Hudud name, nalazi se samo pečat predstavnika suda – kadije Abdullaha’’, da bi u fusnoti napomenuo: ‘’O ovom sarajevskom kadiji nemamo više nikakvih podataka.’’ 19 Ešref Kovačević donosi u izvornom jeziku ovu Hududnamu, navodi i potpis ovog kadije te spominje da je tu stajao i pečat 20 dok u prijevodu kaže sljedeće: ‘’Sve što je u ovoj ispravi odgovara stvarnom stanju u potpunosti, a ja sam ponizni rob Uzvišenoga Boga, Abdullah, zamjenik kadije (zadužen) za granice pokrajine Bosne od strane onoga kome pripada zapovijed. Neka mu bude oprošteno! (pečat) Abdullah. ‘’ 21




  1. Alija Bejtić, Sarajlija Abdulah Drnišlija i njegov Zbornik bosanskih memorijala 1673-1719, Radovi, knjiga LX Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 19, str. 201-241. (Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977.)

  2. Ešref Kovačević, Granice Bosanskog pašaluka, Sarajevo, 1973. godine.

  3. Ešref Kovačević, n.d. str. 6.

  4. Isto str. 207.

  5. Isto, str. 274

Vezir Hududdži Halil-paša 1110/1698/99. Rođen je u Istanbulu. Vidi više: A. Bejtić, ‘’Iz Drnišlijina Zbornika bosanskih memorijala’’; Anali I GHB, Sarajevo, str. 184.; E. Kovačević, Granice Bosanskog pašaluka, Sarajevo, 1973., str. 6. koristeći Muvekitovu hroniku, Tarih-i Diyar-Bosna, str. 120, 121.


Imajući u vidu ranije sadržaje izloženih i otposlanih podnesaka Porti, bilo da ih je podnio Abdullah Drnišlija ili neko drugi, i podatke u ovom radu Ešrefa Kovačevića, sa sigurnošću možemo zaključiti da se radi o našem pro- fesoru, kadiji i hakimu Abdullahu Drnišliji. Štaviše, ne bi bilo ni malo nelo- gično da je ovaj kadija i profesor objedinjavao ove obje službe i u Sarajevu, kao što ćemo ga vidjeti kasnije da to pokušava ostvariti i u Beogradu.

U molbi koju sačinjava na osnovu zahtjeva branilaca tvrđave Tešnja, stoji, između ostaloga:

‘’Kada je Nijemac zauzeo Sarajevo, tukao je tvrđavu (Tešnja), topovi- ma i kumbarama osamnaest dana. Kada je tvrđava bilo opsjednuta, Imam- oglu Mehmed-aga pokazao je veliko junaštvo i umješnost. Za vrijeme opsade i u toku navale, sve što je imao pogorelo je. Ostao je bez ičega. Tako je on učinio mnogo usluge državi i dinu, a na kraju ostao praznih šaka.

Ova carska tvrđava sastoji se od dva sprata. Nju je potrebno više čuva- ti. Donja trđava, tzv. Frenki je u zemlji. U gornjoj trđavi koja je uzdignuta i visoka, za vrijeme borbe spomenuti Mehmed-aga utvrdio se u nju sa pra- tnjom i svojom braćom. Iz nje se mnogo pucalo na prokletog neprijatelja. Za stečene zasluge u ovoj borbi, vezir, muhafiz Bosne, Halil-paša22 postavio je trideset nefera u toj tvrđavi, a za njenog agu (oficira) postavio spomenutog Mehmed-agu. Tada je on poslao arz (molbu) da se izdaju berati, ali sve do danas ti berati nisu stigli. Oni se nadaju da će im berati stići.

Moli se Porta da se izadaju berati, jer su ovi branitelji to zaslužili. 23

Napisano mjeseca ramazana 1122/1710.

Drnišli-zade Abdullah, profesor’’.

I ova godina je prošla. Drnišli-zade ponovo čeka na milost Porte. Ni zahtjevima beogradskog stanovništva kao da nije bilo udovoljeno. Drnišlija Abdullah ne oklijeva.On traži nove snage koje bi pokrenule zahtjev, a naći nekoga da udruženo plače kad svi plaču, nije teško. Njihov glas je lahko usmjeriti. Treba pokušati. Sve prilike treba iskoristiti u odašiljanju molbi punih plača i teškog stanja, ali isto tako i carski Divan u Istanbulu zna da prelazi, ponekad, prešutno preko toga. Ovo kao da je postalo neka vrsta pomodarstva, jer skoro ne nalazimo ništa drugo u sidžilima Sarajeva toga


  1. Vezir Hududdži Halil-paša 1110/1698/99. Rođen je u Istanbulu. Vidi više: A. Bejtić, ‘’Iz Drnišlijina Zbornika bosanskih memorijala’’; Anali I GHB, Sarajevo, str. 184.; E. Kovačević, Granice Bosanskog pašaluka, Sarajevo, 1973., str. 6. koristeći Muvekitovu hroniku, Tarih-i Diyar-Bosna, str. 120, 121.

  2. U potpisu Drnišli-zade Abdullah, profesor. Ista zbirka, brojevi: 164, 121, 74/2, 1122/1710, knjiga 2., str. 176. Napisano mjeseca ramazana 1122/1710.


vremena doli traženja pomoći zbog ovoga ili onoga. Društvo kao da ništa ne radi, kao da mu je neko drugi, mjesto njega, dužan raditi. Profesori, uči- telji, vojnici, hatibi, imami, mujezini i svi drugi koji su bili nekada vezani za administraciju u prvim su redovima zahtjeva. Zanatlije, raja i drugi traže da se oslobode davanja koja su davali, jer su i oni stradali za vrijeme provale Evgena Savojskoga. 24 Država čiji su skoro svi prihodi počivali na ratnom plijenu, a njega već poodavno nema, zatim na raznim dažbinama građana koji ih se sada nastoje osloboditi, nema drugog izlaza nego da oklijeva sa odgovorom. Pa ipak neka još neko progovori za Abdullaha Drnišliju. Ovaj put bit će to najveći prestavnici Bosne, sandžaka Janjine i Elbasana. Pred njima se neće ostati zatvorenih usta, jer oni su ti koji učestvuju u sprovođe- nju carske osmanske politike u Rumeliji, bar prividno. Njihova riječ, valjda, će imati odjeka. I, doista, svi oni zajedno, u formi pisanog dokumenta nađoše se zajedno u podnošenju a