Kerima Filan



KAKO JE MULA MUSTAFA BAŠESKIJA OZNAČAVAO VRIJEME


Uvod

Rukopisna knjiga od 164 lista, koju je tokom druge polovine 18. stoljeća ispisao Mula Mustafa Bašeskija u Sarajevu predstavlja njegovu pri- vatnu bilježnicu. Takve su bilježnice u osmanskoj turskoj kulturi nazivane medžmuama zbirkama raznorodnih tekstova. Medžmue obično sadrže tekstove koji su njenoga vlasnika zanimali, koje je želio koristiti, sačuvati i posjedovati te ih je prepisivao za vlastite potrebe. Osim što su prepisivali već postojeće tekstove, vlasnici su u svoje bilježnice i zapisivali ono što su željeli sačuvati u pamćenju. Sadržaj takvih bilježnica je obično veoma raznovrstan i uvijek nepredvidiv.

Veći dio Mula Mustafine medžmue, više od 100 listova (200 stranica) ispunjavaju vlasnikovi zapisi o različitim događajima i pojavama iz sarajevske i bosanske svakodnevnice. Odabir tema zapisanih u medžmui je piščev vla- stiti. Mula Mustafina namjera s kojom je pristupio poslu zapisivanja onoga što donosi svakodnevni život čita se iz njegove uvodne rečenice:

Zapisivat ću neka zbivanja u gradu Sarajevu i ejaletu Bosni i zapisivat ću njihovo vrijeme. Jer, kako kažu, kullu kutibe karre ve hufiza ferre, to jest, sve što se zapiše ostaje, a što se pamti nestaje.1

Mula Mustafa je očito namjerio da u medžmui sačuva svoju savreme- nost i da je preda budućnosti. Na jednom je mjestu u medžmui zapisao kako ima na umu da će, možda, „neki âšik u neka druga vremena tu knjigu, tu njegovu bilježnicu gledati.“2

Iz Mula Mustafine uvodne rečenice vidi se kako je od samoga poče- tka te svoje prakse dao jednaku važnost upisivanju vremena zbivanjâ kao i zbivanjima samima. On se doista kroz cijeli tekst dosljedno držao onoga što je najavio. Istina, rečenica kojom je sebe uveo u posao zapisivanja a čitaoca u svoj spis nije označena vremenom; uz nju ne stoji podatak kad je zapisa-


1 L. 6a/1-2.

2 L. 35b/18. Na ovaj ćemo način označavati mjesto na kojem je dotični tekst zapisan u medžmui Mula Mustafe Bašeskije. U ovome primjeru: list 35b, red 18 u autografu. Paginacija naša.


na. Ipak se posve pouzdano može odrediti uporište za identifikaciju Mula Mustafinoga vremena. Dovoljno je pročitati sadržaje bilješki i oznake vre- mena koje uz njih stoje na prvome listu, neposredno iza uvodne rečenice.


Odrednice vremena na prvim listovima

Na prvom je listu (6a) Mula Mustafa Bašeskija upisao kratke bilješke od samo jedne rečenice i uz njih godinu u kojoj se dotična pojava desila:

Poznati događaj u kojem su ubijeni Morić Pašo, Sari Murat i Halilbašić, godina 1170. Pohod na Crnu Goru, godina 1170. U Arabiji opljačkane hadži- je, godina 1170.

Četvrta bilješka, nešto opširnija od prethodnih, govori o zemljotre- su koji se zbio tri godine ranije, 1167. Slijedi još nekoliko kratkih zapisa o različitim zbivanjima u vremenu od 1167. do 1171. godine, također bez hronološkoga reda. Očito je da prva zbivanja, upisana u Mula Mustafinoj medžmui, nisu pripadala sadašnjosti u vrijeme pisanja; pisac ih je pribilježio po sjećanju.

Navedene godine odmah upućuju na lunarni islamski kalendar, a odgovaraju vremenu od 1753. do 1757. godine. Već na toj prvoj stranici pisac je počeo, osim godine, upisivati mjesec i dan događaja. Prva bilješka s preciznim datumom odnosi se na izlet koji je organizirao svilarski obrt (kazazi) u Sarajevu. Izlet je održan 5. dana mjeseca muharrema 1171. godi- ne.3 Poslije tog zapisa još će samo podaci o rodnoj ili sušnoj godini biti ozna- čeni jedino godinom,4 sve će druge oznake vremena biti preciznije. Kako je pisac uvodnu rečenicu napisao u prvom licu, puni datum iz 1171. godine identificira to vrijeme kao piščevu sadašnjost. To je 19.09.1757. godine.5

Zapise o vremenu Mula Mustafa je unosio na kraju bilješki koje, svaka za sebe, predstavljaju cjelinu u pogledu teme. Tako je tekst datacije granica između dva susjedna zapisa, obično različita po sadržaju. U Mula Mustafinom tekstu nema paragrafa, nema naslova ni uvodnih rečenica, nema bijelih praznina koje bi signalizirale prelazak na novi sadržaj. Taj signal je zapis o vremenu koji u linearnom nizu teksta uvijek pripada bilješci što mu prethodi. Datumi su u Mula Mustafinom spisu do samoga kraja u hronolo- škom redu. Posljednji je iz 1219. [1804-1805]. godine.


3 L. 6a/12.

  1. Naprimjer, L. 7b/14-15 ili L. 8a/1 ili L. 8b/10.

  2. Jedini precizan datum za tu godinu je 5. muharrem 1171. Stoga se 1757. godina može okvirno uzeti kao vrijeme kad je Mula Mustafa doista počeo ispisivati svoju medžmuu. Moglo je to biti i naredne 1758. godine u kojoj se prisjetio tog preciznog datuma.


Ono što je Mula Mustafa zapisao nije historijska priča, nego svako- dnevni život u svojoj raskomadanosti. Budući da sadrži zbivanja iz piščeve sadašnjosti, njegov spis liči na dnevnik. Doista je njegov tekst razlomljen,

rupičast“, što je posljedica logike vremena kakvu nameće hronološko bilje- ženje, odnosno kalendar.6 Tekst koji slijedi tu logiku vremena nastaje redo- vitim zapisivanjem, ali i redovitim prekidanjem zapisa, zbog čega je njegova struktura fragmentarna.7

I Mula Mustafin tekst tako odaje vremensku strukturu koja odgovara konceptu vremena kakav nudi kalendar. Od doba kad je redovito počeo ispisivati medžmuu, ta vremenska struktura neće biti poremećena piščevim prisjećanjima prošlih događaja ili stanja. Datumi u Mula Mustafinom tekstu pokazuju da je on čovjek svoga vremena. U okviru te vremenitosti „njegova svakodnevnica postoji kao zbilja i za njega i za nas“.8 Kalendarska hrono- logija oblikuje Mula Mustafine fragmentarne zapise u tekst. Ta kohezivna snaga datuma ponukala nas je da razmotrimo kako su oni izraženi, šta nam govore o Mula Mustafinom vremenu i o njemu kao čovjeku tog vremena? Zanima nas kako se pisac orijentirao u vremenu i kako je iskazivao vremen- ske orijentire.


Lunarni islamski kalendar

Za vrijeme od oko 50 godina, koliko će Mula Mustafa redovno ispisi- vati svoju medžmuu, više puta će biti ubilježeno svih 12 mjeseci lunarnoga islamskog kalendara, od prvoga muharrema do dvanaestoga zi’l-hidždžeta. Sasvim je raznovrstan sadržaj upisa koje je pisac datirao u taj kalendar. Upisao je kako se u Istanbulu dogodio jak zemljotres 12. dana mjeseca zi’l- hidždžeta 1179. [22.05.1766.] godine,9 kako je neki hafiz Halil preselio s porodicom iz Sarajeva u Travnik 1. reepa 1181. [23.11.1767.],10 a godinu dana kasnije, 1182. kako je vojska, s Mehmed-pašom na čelu, otla iz Sarajeva

5. dana mjeseca rebiu’l-ahira.11

Mula Mustafa je ovako uobličenim datumima ponekad dodavao naziv dana u sedmici, kao što je učinio u posljednjem navedenom primjeru. Iz tog zapisa odmah znamo da je 5. rebiu’l-ahira 1182., odnosno 19. augusta 1768.

  1. M. Velčić, Otisak priče, str. 90-91.

  2. Ista, str. 90.

  3. Berger, Luckmann. Prema: Velčić, str. 85. 9 L. 8b/13.

10 L. 9b/5.

11 L. 9b/14.


bio četvrtak (penčšenbih). Ponegdje je Mula Mustafa upisao mjesec i godinu, bez preciznoga datuma. Tako je vremenski odredio bilješku u kojoj kaže da je Abdulkerim-efendija Defterdarević otišao na novu dužnost u Dubicu 1188. u mjesecu emade’l-ula [10.07-09.08.1774].12 Vjerojatno je da ni piscu nije bio poznat precizan datum.13

Mula Mustafini datumi odgovaraju historijskom hidžretskom kalen- daru u kojem mjesec ima 29 ili 30 dana,14 a suton je vrijeme u kojem jedan dan završava i drugi počinje. Pored tog historijskog kalendara, za tačno odre- đivanje važnih vjerskih datuma kao što su dani u koje pada početak i svršetak mjeseca posta, bajrami i obavljanje hadža, potrebno je bilo proračunavati i prirodni lunarni kalendar. Kako je prirodni kalendar vezan za mjesečevu mijenu, valjalo je u svakome mjestu pratiti pojavu mlađaka, koji se ukazuje u razno doba na različitim mjestima. Mlađak je označavao početak novoga mjeseca, a njegovo pojavljivanje potvrđivali su pouzdani svjedoci, šahidi pred kadijom koji je potom službeno određivao vrijeme vjerskih obreda.

Takav je način mjerenja vremena mogao dovesti do pometnje, što se, sudeći po Mula Mustafinim zapisima, dva-tri puta desilo i u njegovo doba. Dogodilo se tako u Sarajevu da su 1172. [1759.] godine na kraju mjeseca ramazana ljudi ugledali mlađak odmah nakon podnevnoga namaza. Kako je pojava mlađaka značila početak narednoga mjeseca ševvala, neki su građani završili post ne čekajući suton ocijenii da je tako valjano učiniti.15 Mula Mustafa taj slučaj nije prokomentirao. Njegovim se komentarom može sma- trati i to što je slučaj zapisao kako bi ostao zapamćen.

U jednom drugom zapisu o praćenju pojave mlađaka radi određivanja početka mjeseca posta Mula Mustafa se nije mogao suzdržati od komentara. Izrazio je sumnju u povodu zvanične obavijesti o početku ramazana 1184. [1770.] godine budući da se mjesec nije vidio iako je vrijeme bilo vedro.16


12 L. 23a/10.

  1. Napomenut ćemo ovdje da je Mula Mustafa često mjesec bilježio kraticom, to jest odgovarajućim slovom arapskog alfabeta, kako je u arapskom bilo uobičajeno. Prvi mjesec muharrem označavao je arapskim slovom mim (6a/12, 23a/4, 41a/25 i dr.) drugi mjesec safer arapskim slovom sad (21a/23, 21b/4), treći mjesec reu’l-evvel arapskim slovima re i elif, deveti mjesec ramazan slovom nun (6a/17, 32b/23, 118a/18), deseti mjesec ševval slovom lam (13b/7, 118b/7, 120a/8) itd.

  2. M. Kantardžić, „Hidžretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih naroda“, str.

321.

15 L. 6a/20.

16 L. 16a/1-5.


Faktička vidljivost mlađaka, o kojoj su kadiju obavještavali svjedoci, zavisi o nizu faktora među kojima su i meteorološki.17 Ako je večer u kojoj je ozva- ničen početak ramazana bila vedra a mjesec nije bio vidljiv, Mula Mustafa je mogao misliti kako su se, možda, ti ljudi (šahidi) prevarili.18 Kadija je, zapisao je dalje Mula Mustafa, prihvatio pouzdanom izjavu svjedoka i naredio je da top pukne.19 I sad, šta je tu je.

Mula Mustafino neslaganje sa zvaničnim stavom čita se iz kratkoga komentara ves-selâm sad šta je tu je. Da Mula Mustafa svoju sumnju nije zasnovao na laičkom promatranju mlađaka nego na stanovitome iskustvu, može se zaključiti po jednoj njegovoj bilješci iz 1799. godine. U zapisu o smrti starca Mustafe-be Tarakčije, ovako je rekao:

Svakoga je ramazana od mene tražio da mu sačinim imsakiju20 bez novčane naknade, na ime dobroga djela kod Boga primljenoga. Tražio je i to da tačno naznačim u koje doba počinju podnevni (ögle) i poslijepodnevni (ikindi) namaz.21

Očito je Mula Mustafa bio upućen u izračunavanje tačnoga vremena namaza i u proračun kalendara. Tu je praksu mogao steći kroz svoje zanima- nje za astronomiju. Kako je zabilježio u medžmui,22 1770. godine je pohađao predavanja iz tog nauka (ilm-i nücüm) koja je držao hadži Mehmed-efendija Velihodžić23 u prostorijama Gazi Husrev-begove zadužbine u Sarajevu. Sudeći po onome što je o sebi zapisao, zanimala su ga različita znanja, te je vjerojatno da je i astronomiju svladao onoliko koliko mu je bilo dostupno u Sarajevu u drugoj polovini 18. stoljeća.24


17 M. Kantardžić, „Hidžretski kalendar...“, str. 333. 18 L. 16a/1-5.

  1. Pucanjem iz topa objavljivao se početak mjeseca posta, a tokom tog mjeseca je tako-

đer topovski pucanj označavao kraj dnevnoga posta.

  1. Proračun vremena kojim je tno naznačeno vrijeme kad post počinje i kad se završava. 21 L. 140b/18-20.

22 L. 42b/7-8.

  1. Hadži Mehmed Razi Velihodžić (1722-1785) bio je predavač na Gazi Husrev- begovoj medresi i hanikahu, prosvjetnim institucijama visokoga ranga u onodobnoj Bosni. Vidi: . Ćehajić, Gazi Husrevbegov hanekah u Sarajevu“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke. Knjiga IV. Sarajevo, 1976., str. 6. J. Mulaomerović (str. 267) smatra da je Velihodžić, uz Ibrahima Muzaferiju, bio jedan od dvojice učenjaka u 18. stoljeću „za koje se može reći da su istinski poznavaoci praktične astronomije“. Vidi u: Kujundžić, Islamski kalendar i astronomija, str. 267.

  2. J. Mulaomerov ističe kako se znanje iz astronomije tog vremena u Bosni odnosilo na praktičnu astronomiju. Vidi u: Kujundžić, Islamski kalendar i astronomija, str. 267.



Solarni kalendar

Osim lunarnog islamskog kalendara u Osmanskom carstvu koristio se i lunisolarni, po kojemu se godina dijelila na 12 julijanskih mjeseci; poči- njala je 1. marta i završavala se februarom. Taj je način računanja godine bio pogodan za privredne poslove, najviše zbog vezanosti obrađivanja zemlje za godišnji ciklus, te se godina po tom kalendaru i nazivala finansijskom (sene-i maliye). U tom su se osmanskom kalendaru godine bilježile rednim brojem julijanskih sunčanih godina počev od Hidžre, kako se broje i godine lunar- nog islamskog kalendara. Uzimala se ona godina po Hidžri koja je odgova- rala prvom danu mjeseca marta.25 Kako se taj lunisolarni kalendar počeo zvanično koristiti u Osmanskom carstvu od 1677.,26 u Mula Mustafino je vrijeme već stotinjak godina bio u upotrebi.

Kod Mula Mustafe su datumi često uobličeni prema lunisolarnom kalendaru, koji je svakako bio praktičniji za odmjeravanje vremena u sva- kodnevnom životu od lunarnoga. I ti datumi stoje uz zapise o raznovrsnim događajima. Tako iz Mula Mustafine medžmue saznajemo kako je u povodu rođenja kćerke sultana Mustafe proslava objavljena 5. nisana 1172. [apri- la 1759.] godine,27 kako je pao snažan grad 11. ejlula 1177. [septembra 1763.]28 ili kako je 1198. [1784.] godine novi aga, Osman-aga, u Sarajevo stigao u mjesecu šubatu [februaru].29

Mula Mustafa je u jednom zapisu ovako opisao sunčevu godinu:

Namjeravao sam zapisivati sve troškove koje u jednoj godini napravim za potrebe doma. Ali to mi je teško [pratiti] te sam upisivao zaradu koju sam stjecao u svome malom dućano kraj sahat-kule. I neka se zna da je sve otišlo za potrebe hrane i odjeće. S tim sam bilježenjem počeo 6. dana rumijskog mjeseca hazirana 1192. [juni 1778.]. Godina traje 365 dana, a to je do četvrtka, 5. hazirana.30

Sigurno je da pisac nije nimalo slučajno u ovome zapisu i jedino u ovome stavio odrednicu rumijski za mjesec haziran. Time je tačno poka- zao kako misli na solarnu godinu od 365 dana. No da njegovo opredjeljenje za sunčevu godinu nije u vezi s poslovnim karakterom ovoga zapisa, pokazu-

  1. M. Kantardžić, „Hidžretski kalendar...“, str. 341.

  2. Isti, str. 340.

27 L. 7b/2.

28 L. 8b/4.

29 L. 42b/1.

30 L. 34b/8-13.


je jedan drugi u kojem također govori o svome poslovanju, a ravna se prema mjesečevoj godini:

Tokom 1180. godine [1766-1767.] od mjeseca muharremu’l-harama do kraja mjeseca zi’l-hidždžeta potrošio sam za pisanje jedan bunt od stotinu papira radeći u svome malom pisarskom dućanu kraj Sahat-kule.31

Mula Mustafa je u svojim bilješkama mjesece i dane najčće bilježio dvojno, i prema solarnom i prema lunarnom kalendaru. Zapisao je da su vijesti o širenju kuge 1175. [1762.] godine stigle u mjesecima zi’l-kade i zi’l- hidždže, odnosno u haziranu i temmuzu [junu i julu].32 Zapisao je kako je u mjesecu zi’l-hidždžetu, odnosno u nisanu 1182. [aprilu 1769.] godine vojska prilikom odlaska iz Sarajeva na vojnu putem činila nasilje nad narodom.33

Praksu dvojnoga bilježenja Mula Mustafa je primijenio kad je navo- dio kakve podatke iz svoga života.34 Precizno je zapisao kako je za imama u Buzadži hadži Hasanovoj džamiji postavljen 17. tešrinisanija, odnosno 7. rebiu’l-ahira 1173. [28.11.1759.],35 kako je iznajmio kuću i uselio se 12. rebiu’l-evvela, odnosno 9. ejlula 1177. [20.09.1763.],36 kako je iste te godi- ne 13. rebiu’l-ahira, odnosno 10. tešrinievvela [21.10.1763.] iznajmio dućan kraj Sahat-kule za pisarske poslove.37

Ti su dvojni datumi upotpunjeni podacima o dobu dana u bilješci o rođenju kćeri Havve: rodila se 1179. godine 17. zi’l-hidždžeta, odnosno 5. majisa, u subotu prije poslijepodnevne molitve.[27.05.1766.]38

Vrijeme rođenja sina Ahmeda zapisao je još preciznije: Moj sin Ahmed došao je na svijet u Busovačinoj kući [koja je] preko puta džamije u Buzadži hadži Hasanovoj mahali, 20. dana erbeina, 29. dana mjeseca kanunievvela,

11. dana mjeseca ramazana, u utorak u vrijeme poslijepodnevnoga (ikindije)



31 L. 12a/1-2.

32 L. 8a/9.

33 L. 11b/16.

34 Prvi podatak o Mula Mustafinom privatnom životu odnosi se na njegovo imenovanje 1171. (1757-1758). godine za učitelja (mualima) u osnovnoj školi (mektebu) koja se nalazila u blizini džamije Ferhadije (L. 7b/19). To je jedini zapis o piščevom životu datiran samo godinom. Jasno je da je Mula Mustafa taj podatak upisao naknadno budući da se zapis koji prethodi ovome i onaj koji slijedi odnose se na 1174. (1760- 1761) godinu.

35 L. 7b/7-8.

36 L. 8b/6.

37 L. 8b/7.

38 L. 9b/2.


namaza. Bilo je oko devet sati kad se rodio, ili devet i četvrt, a možda je bilo i malo više, kratko rečeno, oko ikindija-namaza. Tako su mi kazale žene koje su prisustvovale porođaju. Godine 1183.[08.01.1770.]39

Nakon što je godinu sinovljeva rođenja na kraju bilješke upisao bro- jem, Mula Mustafa


Prirodni ciklusi u Mula Mustafinom datiranju

U detaljnom datumu o sinovljevu rođenju pisac je najprije naznačio doba godine, tek potom datume po lunarnom i solarnom kalendaru i doba dana. Doba godine se čita iz riječi erbein, a to je u osmanskoj tradiciji raču- nanja vremena prvih 40 dana zime.40 Naziv za to doba godine izveden je od arapskog broja četrdeset (arba’în), kao što je iz arapskog broja pedeset izve- den naziv hamsîn za period od 50 dana zime koji se nastavlja na erbein.41

Kako se prema prirodnom ciklusu godina dijeli na dva dijela, zimski i ljetni, prvi se računao od kasuma i trajao je do edreleza,42 kad je nastupao ljetni period i trajao do kasuma. Ta je podjela godine na dva perioda od po šest mjeseci bila važna za svakodnevni život i posebno za poljoprivredne radove. I Mula Mustafa je, bilježeći na jednome mjestu kako su svakodnevna kiša i izmaglica usred ljeta potrajale petnaestak dana, dodao da je to bilo u vrijeme najvećih poslova,43 dakako misleći na poslove u polju.

Unutar podjele na dva šestomjesečna perioda u narodnom se raču- nanju vremena godina dijelila i na manje cjeline poput erbeina i hamsina. Zemherirom se nazivalo doba kad nastupe najhladniji zimski dani,44 dže-


39 L. 11b/22-25.

  1. Četrdeset dana erbeina runalo se od 9. kanunievvela, desetoga mjeseca solarne godine, koji odgovara dvanaestom mjesecu, decembru u gregorijanskom kalendaru.

  2. Hamsin obuhvata vrijeme od kraja januara do 20. marta, kad počinje proljeće.

  3. Kasumom (kâsım=koji dijeli) se nazivao dan koji dijeli ljetni od zimskoga ciklusa.

Padao je 26. dana tešrinisanija, devetoga mjeseca solarne godine (odgovara 8. novem- bru po gregorijanskom kalendaru). Edrelez je padao 23. dana mjeseca nisana, a to je bio drugi mjesec prema solarnoj godini (odgovara 6. maju gregorijanskog kalendara). Po tom računanju kasum i edrelez dijele godinu na dva šestomjesečna perioda. Edrelez je varijanta naziva drellez izvedenog iz imena Hizir (ili Hidr) i Ilijas. U islamskom se vjerovanju Hizir i Ilijas smatraju poslanicima. Narod vjeruje da se ta dva poslanika svake godine sastaju u istome danu, i to na edrelez. U savremenom se turskom jeziku koristi naziv drellez za dan 6. maj.

43 L. 15a/15.

  1. Zemherir se runao od zimskoga solisticija, 21. decembra, do kraja januara. Prema starom solarnom kalendaru taj je period padao u 10. i 11. mjesec i obuhvaćao je dva-


mre je bio naziv za dane kad počne osjetno popuštati hladnoća,45 a berd-i adžuzom se označavao period od 8 dana u kojima po narodnoj predaji padne posljednji snijeg u godini.46 Ti su se narodni nazivi za pojedino doba godine naznačavali i u kalendarima.47

I Mula Mustafa je često sasvim precizne datume koje je zabilježio godinom, mjesecom i danom upotpunjavao podatkom o dobu godine prema tom narodnom računanju vremena, kako je učinio kad je zapisao rođenja sina Ahmeda. Za neka je zbivanja datum smatrao dobro uobličenim kad je napisao samo godinu brojem i dodao narodni naziv godišnjeg doba. Na taj je način Mula Mustafa zabilježio da je 13 tovara novca stiglo [u Bosnu] 3. dana hamsîna 1187. [1774.] godine48 ili da je Salih-paša otišao iz Bosne krajem erbeina 1208. [1794.] godine.49

Te je osmanske nazive koristilo stanovništvo u našim krajevima i u svome bosanskom jeziku. Bosanski oblici erbeini, hamsini, zemherije50 odražavaju svijest o tome da ti nazivi označavaju množinu – određeni broj dana u godini. Kao što je u bosanskom jeziku množina postignuta dovođe- njem domaćeg pluralnog sufiksa (i) na osmansku riječ (erbein, hamsin), tako je i Mula Mustafa, vrlo vjerovatno pod utjecajem te bosanske svijesti o mno- žini, na jednom mjestu hamsin sasvim čitko napisao u obliku hamsiyan. To je njegova varijanta množine izražena perzijskim pluralnim sufiksom -yân na arapskoj riječi hamsin.51

Narodne nazive godišnjih doba Mula Mustafa je često koristio da istakne značenje svojih bilježaka o vremenskim prilikama. Pišući o sveča- nom dočeku Mustafa-paše Nišandžije, koji je 1193. [1779.] naimenovan za namjesnika u Bosnu, Mula Mustafa navodi da je gledao četrdesetak ljudi kako s Kozije ćuprije skaču u vodu [rijeku Miljacku] u znak dobrodošlice. Budući


desetak dana kanunievvela i dvadesetak dana kanunisanija. U našim se krajevima za

zemherir koristio naziv zemherije.

  1. Tri dana u godini se nazivaju emre, i to 1., 8. i 15. dan ulaska Sunca u zviježđe Ribe.

O tome vidi i: Kantardžić, str. 318, napomena 22.

  1. To je vrijeme od 20. do 28. dana počev od ulaska Sunca u zviježđe Ribe. Vidi: isto.

  2. Vidi: isto.

48 L. 23a/1.

49 L. 147b/14.

  1. Da su se ti nazivi unosili u kalendare koji su se u našim krajevima koristili čitamo i kod Kantardžića u navedenom radu, str. 318, napomena 22.

  2. Taj je primjer u naprijed navedenoj bilješci o dopremanju u Sarajevo 13 tovara novca (L. 23a/1).


da je paša stigao u zimsko doba, prema Mula Mustafinom datiranju 8. dana erbeina, teško bi bilo zamisliti takve egzibicije u Sarajevu da pisac nije pribilježio kako je te godine vrijeme bilo veoma toplo, stotinu se godina nije pamtilo tako lijepo vrijeme u erbeinima i da nije dodao kako se istina, pamte erbeini bez snijega i u lijepome vremenu, ali se ne pamti toliko toplo vrijeme da je narod vrata držao otvorenima, kako je bilo te godine.52 Tek je na kraju dosta opširne bilješke o pašinom dolasku Mula Mustafa upisao datum, 19. zi’l-hidždžeta [28. decembar].

Evo još jednoga datuma zabilježenoga na sličan način:

Rijeka Miljacka je nadošla. Čak je palo i malo snijega. A bio je 30. dan poslije z hazrâ.53

Izraz z hazrâ, kojim se nazivao prvi dan ljetne polovine godine,54 kao vremenska odrednica u ovoj bilješci zasigurno ističe neobične vremenske prilike još više nego što bi to korisniku Mula Mustafine medžmue privuklo pažnju da je upisan samo precizan datum.


Narodni nazivi posebnih dana u godini

z hazrâ će Mula Mustafa puno puta zapisati u svojoj medžmui kao vremenski orijentir,55 jedanput čak na arapskom jeziku yevmü’l-hazrâ.56 Značenje je ostalo isto,57 samo je perzijsku imenicu rûz (dan) zamijenila arapska yevm (dan), i perzijsku je sintagmu zamijenila arapska.

Mula Mustafa je svakako riječ dan izražavao i turskom imenicom gün, te perzijskom rûz