KORIŠTENJE FONDOVA GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

Šejh Sejfudin Kemura je prvi kod nas počeo koristiti arhivske materijale za svoje štampane rado­ve, a koji se danas nalaze i čuva­ju u Gazi Husrevbegovoj bibliote­ci. Pri obradi sarajevskih džamija (objavljivao u Glasniku Zemaljskog muzeja 1908.-1911.), zatim Prvog srpskog ustanka (1916.), onda u ra­dovima Turski dokumenti za po­vijest bosanskih katolika (Glasnik ZM, 1909,), Stara hrišćanska crkva u Sarajevu (Glasnik ZM, 1911.) te još nekim, Kemura se obilno slu­žio turskim dokumentima iz pro­tokola sarajevskog šeriatskog su­da (sidžili), koji su se u to vrijeme nalazili u biblioteci Osman Šehdi efendije, a kasnije preneseni u Ga­zi Husrev-begovu, kada je zgrada Šehdijine biblioteke porušena i na njenom mjestu podignuta zgrada, u kojoj se danas nalazi ova bib­lioteka.

Profesor Hamdija Kreševljaković je bio jedan među prvima koji je sistematski pregledao sarajevs­ke sidžile, a kasnije i Kroniku M. E. Kadića, kada je došla u biblioteku. Također je pregledao i zbirku turskih dokumenata, koju ova biblioteka posjeduje. Svu tu brojnu arhivsku građu on je koris­tio u svojim historijskim radovima, naročito onim, koji obrađuju sarajevsku prošlost. Kreševljaković je i sam znao toliko turski, da je mogao čitati ove dokumente. Me­đutim usljed slabog vida, to ga je zamaralo, pa su mu u tome poslu često i drugi pomagali. Kada mu je 1927. godine štampana Sarajev­ska čaršija, njeni esnafi i obrti za osmanlijske uprave (Narodna sta­rina, knjiga 14), Kreševljaković se u jednoj bilješci zahvaljuje tadaš­njim bibliotekarima ove biblioteke A. Muvekitu-Husejnoviću i H. M. Muharemagiću, koji su mu poma­gali pri čitanju i pregledanju sidžila.

Na jednom drugom mjestu (Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice, Sarajevo, 1932., str. 3) Kreševljaković se zahvaljuje M. E. Dizdaru i H. Dž. Hadžijahiću, koji su me »... pri proučava­nju brojnih isprava zdušno poma­gali, kao i svima koji su mi pri radu izlazili u susret. Mene je u ovome poslu osobito zadužio Hadžijahić, jer je u ovu svrhu sa mnom prelistao 83 knjige sidžila ...«. U Predgovoru knjige Esna­fi i obrti u starom Sarajevu Kre­ševljaković se, između ostalog, zahvaljuje i Mehmedu Mujezinoviću » ... koji me je zdušno pomagao pri prikupljanju arhivske građe iz sidžila Gazi Husrev-begove biblio­teke.«

Koliko se Kreševljaković u svo­me znanstvenom radu koristio sa­rajevskim sidžilima, Kronikom M. E. Kadića i drugom arhivskom građom ove biblioteke, dovoljno je prelistati njegove radove Esnafi i obrti u starom Sarajevu (Saraje­vo, 1958.), Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu (Sarajevo, 1939.), Banje u Bosni i Hercegovi­ni 1462.—1916. (Sarajevo, 1952.), Kazandžijski obrt u Bosni i Hercego­vini (Glasnik ZM, 1951.), Čizmedžijski obrt i staro gradska obuća u Bosni i Hercegovini (Radovi Nauč­nog društva BiH, III/1955). Sarački obrt u Bosni i Hercegovini (Ra­dovi Naučnog društva BiH, VIII/1958. i IX/1959.), Dženetići - Prilog izučavanju feudalizma u Bos­ni i Hercegovini (Radovi Naučnog društva BiH, II/1954.) i mnoge dru­ge. U svakom od ovih radova do­bar dio bilježaka je, gdje se autor poziva na materijale, koji se nala­ze u ovoj biblioteci.

»Neposredni povod prikuplja­nju građe za povijest naših grado­va pod turskom upravom bio je moj pronalazak popisa oružja, mu­nicije i hrane u 67 bosanskih gradova, sastavljenog 1833. (Sarajevski sidžil br. 73, str. 58-61 u Gazi Hu­srev-begovoj biblioteci u Sarajevu), čiji nam podaci osvjetljavaju jednu potpuno tamnu stranicu prošlosti naših gradova«. Tako Kreševljako­vić piše u predgovoru svoje radnje Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. II, 1952., str. 115-184). U radu je donesen popis u cijelosti i on čini glavni dio radnje. Na isti način je nas­tao i jedan drugi Kreševljakovićev rad Ćefilema sarajevskih kršćana iz 1788. godine (Prilozi za orijen­talnu filologiju, sv. III-IV, 1953., str. 195-214). Prikupljajući građu za već spomenuti rad o prošlosti bosanskih gradova pod turskom upravom, Kreševljaković je naišao u sidžilu broj 27, str. 154-159, na ovu ćefilemu, koja je dotle umakla i njemu i Skariću.

Osman Asaf Sokolović pronašao je u ovoj biblioteci jedan rukopis o zanatima u doba Abasovića (Ni­hajetur-rutbe fi talabil hisbe od Abdulaha Šezerije-Šafije). Kao in­teresantnu i važnu, Sokolović je dao prepisati je i prevesti i onda objaviti pod naslovom Jedan rije­dak arapski rukopis o zanatima (Novi Behar, IV/1930-31, br. 18-19, str. 276-278; br. 20, str. 299-300). Sokolović je pregledao i sve sara­jevske sidžile u ovoj biblioteci. Kao rezultat toga su njegovi radovi Nekoliko zanimljivih bilježaka iz sarajevskog sudskog protokola od godine 964/5 po Hidžretu (Osvit, III/1944, br. 102, str. 4-5) i Još ne­koliko zanimljivih bilježaka iz sa­rajevskog sudskog protokola od godine 964/5 po Hidžretu (Osvit, III/1944, br. 104, str. 5), Muslimani u okolini Sarajeva - Pabirci iz jednog sidžila sarajevskog suda sredinom XVI stoljeća (El-Hidaje, VII/194344, br. 11-12, str. 366-368, VIII/1944-45, br. 1, str. 18-20, br. 6, str. 216-220, br. 7-8, str. 273-280). Rad je ostao nedovršen, jer je El-Hidaje prestala u aprilu 1945. godine izlaziti.

H. Mehmed Handžić je preveo dva djela Hasana Kafije Pruščaka na srpskohrvatski jezik: Nizamul ulema' ila Hatemil enbija' - Niz učenjaka do posljednjeg Božljeg poslanika (Novi Behar, VIII/1934-35, br. 17-18, str. 297-300, br. 19, str. 328-330, br. 20-23, str. 368-375, br. 24, str. 396-399) i Rajske bašče o temeljiva vjerovanja -Revdatul džennat fi usulil itakadat (Gajret, kalendar za godinu 1940., str. 34-63). Niz učenjaka... je Handžić pre­veo iz rukopisa, koji je sam 1926. godine prepisao u Gazi Husrev-be­govoj biblioteci iz jednog tamoš­njeg rukopisnog primjerka. Kod prevođenja Rajskih bašči... Han­džić se pored jednog štampanog izdanja služao i jednim rukopisom iz ove biblioteke kao i sa dva ru­kopisna komentara ovog djela od samog Kafije, a koji se također nalaze u biblioteci.

Pri prevođenju Miradžijje Sabita Užičanina H. M. Handžić (Glas­nik IVZ, VIII/1940, br. 7, str. 266-271, br. 8, str. 289-297, br. 9, str. 317-329, br. 10, str. 366-375, br. 11, str. 451-458) H. M. Handžić je koristio 6 primjeraka ovoga djela. Između njih su dva rukopisna pri­mjerka, koji se nalaze u fondovi­ma ove biblioteke. Handžić se pos­lužio fondovima biblioteke i kad je pisao svoj rad Sarajevo u tur­skoj pjesmi (Glasnik IVZ, XI 1943, br. 7, str. 161-174, br. 8-9, str. 193-206, br. 10 str. 235-250, br. 11-12, str. 269-281). Dvije anonimne pjes­me o katastrofi Sarajeva 1697. go­dine, kada ga je Eugen Savojski popalio, Handžić je uzeo iz Kadićeve Kronike. Rešid-efendijinu pje­smu o katastrofi Sarajeva je Han­džić također našao u Kadića. Hasbijinu pjesmu o Sarajevu Handžić je našao u ostavštini Ešref-ef. Uzunića, koja se nalazila u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Zuhdijinu pjesmu kao i pjesmu nekog anonimnog derviša o Sarajevu Han­džić je takođe našao u Kadića.

Arhivalnu građu iz ove bibliote­ke koristio je i Vladislav Skarić, naročito pri obradi svojih djela Srpski pravoslavni narod i crkva u Sarajevu u 17. i 18. vijeku (Sarajevo, 1926) i Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije (Sarajevo, 1937.).

Derviš M. Korkut je 1942. godi­ne obradio i štampao (Glasnik ZM, LIV/1942, str. 371-408) rječnik Mu­hameda Hevaije Uskufije Makbul-i 'aryf (Potur-Šahidija). Prilikom ra­da Korkut je konzultirao i dva ru­kopisna primjerka Potur-Šahidije, koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Godine 1970. Muzej grada Sarajeva je izdao Popis uza­jamnog jamčenja stanovništva u Sarajevu iz 1841. godine. Popis ... (Ćefilema) je sastavio Mula Muha­med Mestvica, a s turskog preveo i za štampu priredio Derviš M. Kor­kut na temelju autografa, koji se nalazi u ovoj biblioteci. To je I knjiga ove Ćefileme. Ne znamo u kakvom je stadiju ostala II knjiga Popisa... i je li je Korkut za svo­ga života dovršio.

U Novom Beharu (godina XVI, 1944, brojevi 2-15) izlazio je prevod djela Ustanak srpske raje, nje­govo ugušenje i izbavljanje grada Biograda. Djelo je na turskom je­ziku napisao Salih Sidki Mahmudkadić, a na srpskohrvatski ga je preveo Fehim Spaho iz primjerka, što ga je prepisao Muhamed Enveri Kadić i koji se nalazio u nje­govoj biblioteci (sada u Gazi Husrev-begovoj). - Na prevodu ovog Mahmudkadićeva djela radio je i Mehmed Remzi Delić. Je li on do­vršio svoj prevod i gdje se ruko­pis toga rada nalazi, nije nam poz­nato. I Delić je svoj prevod radio na temelju ovoga Kadićeva pre­pisa.

Hazim Šabanović je bio počeo obrađivati najstarije vakufname kod nas. Od toga je objavio tri, i to: Vakufnamu Isa-bega Ishakovića za njegove zadužbine u Saraje­vu, Vakufnamu bosanskog sandžak bega Ajas-bega sina Abdulhajjeva za njegove zadužbine u Sarajevu i Visokom, te Vakufnamu Mustaj-bega Skenderpašića za njegove za­dužbine u Sarajevu. Prvu i drugu vakufnamu je Šabanović objavio u Prilozima za orijentalnu filologiju, knjiga 11/1951, str. 5-38, a i treću na istom mjestu, knjiga III-IV 1952-53., str. 403-413. Vakufname su ob­javljene pod naslovom Najstarije vakufname u Bosni. Sve su rađe­ne prema ovjerenim prepisima iz sidžila sarajevskog šeriatskog su­da i prepisima u Kadića Kronici.

Za potrebe bivšeg Istorijskog instituta pri Pravnom fakultetu u Sarajevu Šabanović je preveo i ekscerptirao sarajevski sidžil iz go­dina 963.-965. po Hidžretu (1555.- 1558.). Na temelju ovoga ekscerpta nastali su radovi: Sarajevski si­džil iz godine 1555-1558 Dra Branislava Nedeljkovića (Arhiv za pra­vne i društvene nauke, 10/1954, br. 2 i br. 3-4), Neki slučajevi razvoda braka zabilježeni u sidžilu iz 1556-57 godine (Istorijsko-pravni zbor­nik, 11/1950, br. 34 str. 214-222) i O slučajevima ropstva zabilježeno u sudskom protokolu sarajevskog kadije iz godine 1556-57 (Glasnik VIS-a, III/1952, br. 8-12, str. 241-255), oba iz pera Dra Alije Silajdžića. Šabanović se i inače mnogo služio materijalima iz ove biblio­teke u brojnim svojim znanstve­nim radovima.

Biografiju Mustafe Ejubovića (Šejh Jujo) od Ibrahima Opijača preveo je Muhamed A. Mujić (Gla­snik VIS-a, VII/1956, br. 1-3, str. 1-22) prema Kadićevu prepisu ove biografije u njegovoj Kronici sv. V, str. 147-157). Mujić se isto ta­ko poslužio materijalima sidžila i Kadićeve Kronike u svojim rado­vima: Položaj cigana u jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću (Prilozi za orijentalnu filologiju, III-IV/1952-53, str. 137-193) i manje u radu Prilog proučavanju uživanja alkoholnih pića u Bosni i Hercegovini pod osmonskom vla­šću (Prilozi za orijentaliu filologi­ju, V/1954-55, str. 287-298).

U opsežnoj radnji Džizja ili ha­rač (Prilozi za orijentaliu filologi­ju, III-IV/1952-53, str. 55-135 i V/1954-55, str. 43-102) autor prof. Hamid Hadžibegić je pored arhivskog materijala iz Orijentalnog in­stituta i Drž. arhiva Makedonije, te nekih drugih arhiva, koristio se i sidžilima sarajevskog šeriatskog suda i Kronikom M. E. Kadića. U mnogo manjoj mjeri se Hadžibegić služio materijalima Gazi Husrev-begove biblioteke, kad je obrađivao Porez na sitnu stoku i korišćenje ispaše (Prilozi za orijentalnu filo­logiju, VIII-IX 1958-59, str. 63-109).

Dr. Šaćir Sikirić je svoju studi­ju Divan Mehmed Rašida (Prilozi za orijentalnu filologiju, VI-VII/ 1956-57, str. 55-76) obradio na temelju jednog rukopisnog primjerka Gazi Husrev-begove bibliote­ke, čija prva polovina sadrži pjes­me pjesnika iz Sarajeva Mehmeda Rašida. Pri pisanju ove studije Si­kirić se služio i Kronikom M. E. Kadića.

Omer Mušić je za podlogu svo­je radnje En-Nemliyye fi izharl-l-qawaidi s-sarfiyye we n-nahwiyye uzeo primjerak ovog djela našeg pisca Abdul Kemala Travničanina, koji je u Gazi Husrev-begovu bib­lioteku dospio sa ostalim rukopisi­ma iz Fejzije medrese u Travniku. Još dva primjerka ovog djela na­laze se u Orijentalnom institutu. Ali kako primjerak iz Fejzije me­drese ima najmanje grešaka i ka­ko je po svoj prilici najstariji me­đu postojećim i za koga Mušić smatra, da bi mogao biti piščev autograf, to je uzeo njega za pod­logu, a objavio ga je u Prilozima za orijentalnu filologiju, VI-VII/ 1956-57, str. 39-54. U svome ra­du Ibrahim Opijač Mostarac (Ib­rahim b. Hadži Ismail el Mostari) Mušić se poslužio brojnim rukopisnim primjercima djela Opijačevih, koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. I ovaj rad je izašao u Prilozima za orijentalnu filologiju, X-XI/1960-61, str. 31-53. Mušić je i rad Anonimni pjesnik Sarajlija o stanju u Bosni 1057/1647. godine (Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga 1/1963, str. 349-355) izradio na temelju podataka do kojih je došao u Kro­nici M. E. Kadića, knj. IV, str. 119.

Makbuli-arif Muhameda Hevaije Uskufije doživio je još jednu stru­čnu obradu, pored već spomenute D. M. Korkuta. Prof. Alija Name­tak je napisao opširnu i od stručne kritike visoko ocijenjenu radnju pod naslovom Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici. (Građa za povijest književnosti hrvatske, knji­ga 29, 1968., str. 231-380). Pri ob­radi Makbuli-arifa, Nametak se slu­žio i sa sva tri rukopisa ovog rječ­nika, koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

Ljetopis (1746—1804) Mula Mustafe Ševki Bašeskije (Sarajevo 1968. str. 488) preveo je Mehmed Muje­zinović iz piščeva autografa, koji se nalazi u ovoj biblioteci. Prevodi­lac je propratio prevod brojnim bilješkama (oko 800) od kojih pre­ko dvije trećine su na temelju po­dataka iz sarajevskih sidžila. Mu­jezinović je i u drugim svojim ra­dovima koristio (i koristi) sara­jevske sidžile i Kroniku M. E. Ka­dića. To se u prvom redu odnosi na mnoge natpise, kojih je nesta­lo, a u Kadića su zabilježeni (npr. radovi Turski natpisi u Sarajevu iz XVI vijeka. Prilozi za orijental­nu filologiju, 11/1951, str. 95-114; Turski natpisi XVI vijeka u Bos­ni i Hercegovini. Prilozi za orijen­talnu filologiju, VIII-IX/1958-59; Turski natpisi iz XVII vijeka u ne­koliko mjesta Bosne i Hercegovine. Prilozi za orijentalnu filologiju, XII-XIII/1962-63, str. 175-208). I o Kadiću kao epigrafičaru, Muje­zinović je napisao poseban rad (Glasnik VIS-a, X/1959, br. 4-6, str. 175-176; XI/1960, br. 1-3, str. 12-19, br. 7-9, str. 316-326, br. 10-12, str. 466-481). U njemu je također korištena Kronika M. E. Kadića.

Alija Bejtić je također uveliko koristio materijale Gazi Husrev-be­gove biblioteke u brojnim svojim radovima. Počev od EIči Hadži Ibrahim-pašina vakufa u Travniku El-Hidaje, V/1941-42, br. 7, 8-10 i 11-12), pa Sarajevsko roblje u XVI stoljeću (Osvit, 1/1942, br. 13, str. 2-3 i br. 14, str. 2-3); Popis konaka u Sarajevu (Osvit 11/1943, br. 58, str. 13); O jednom sidžilu iz 1763. -1770. godine (Osvit, 11/1943, br. 90, str. 4-5); Iz prošlosti Mevluda u Bosni i Hercegovini (El-Hidaje, VI/1942-43, br. 6-8, str. 205-213); Pačadži Hadži Nesuhova džamija i mahala u Sarajevu (El-Hidaje, VI/1942-43, br. 10-11, str. 317-322); Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. III-IV/ 1953, str. 229-297); Bosanski na­mjesnik Hadži Mehmed paša Ku­kavica i njegove zadužbine u Bo­sni i Hercegovini (Prilozi za ori­jentalnu filologiju, sv. VI-VII/1956-57, str. 77-114), Bejtić je pored ostalog koristio sidžile sarajevskog šeriatskog suda kao i Kroniku M. E. Kadića.

Materijalima iz Kadićeve Kro­nike poslužio se i Adem Handžić kada je pisao svoju radnju Bosan­ski namjesnik Hekim-Oglu Ali-paša (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. V/1954-55, str. 135-180).

Popis čifluka u rogatičkom ka-diluku iz 1835. godine (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. XIV-XV/1964- 65, str. 189-271) je Avdo Sućeska izradio na temelju dokumenta zabilježenog u sidžilu sarajevskog šeriatskog suda iz spo­menute godine. I u drugim svo­jim radovima Sućeska se mnogo služi materijalima iz sidžila sarajevskog šeriatskog suda i Kroni­kom M. E. Kadića, npr. Ajani - Prilog izučavanju lokalne vlasti u našim zemljama za vrijeme Tura­ka. Sarajevo. 1965.; Malikana - doživotni zakup državnih dobara u Osmanskoj državi (Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. VIII-IX/ 1958-59, str. 111-142); Mjesto muteselima u lokalnoj upravi do Tanzimata (Godišnjak Pravnog fakul­teta u Sarajevu, VII/1959, str. 295-315); Promjene u sistemu izvan­rednog oporezivanja u Turskoj u XVII vijeku i pojava tekalif-šakka (Prilozi za orijentalnu filologi­ju, sv. X-XI/1960-61, str. 75-112); Taksit - Prilog izučavanja dažbin-skog sistema u našim zemljama pod turskom vlašću (Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, VIII /1960, str. 339-360); Specifičnosti državno-pravnog položaja Bosne pod Turcima (Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, X/1962, str. 317-361 i XII/1964, str. 99-114); Vilajetski ajani (Godišnjak Društva istoričara BiH, XIII/1962, str. 167-198); O nastanku čifluka u na­šim zemljama (Godišnjak Društva istoričara BiH, XVI/1965, str. 37-57); Seljačke bune u Bosni u XVII i XVIII stoljeću (Godišnjak Društva istoričara BiH, XVII/1966-67, str. 163-207).

Niti su ovim iscrpljeni svi ra­dovi navedenih autora, niti su spo­menuti svi, koji su koristili mate­rijale Gazi Husrev-begove bibliote­ke... I mnogi su drugi (Derviš Butu­rović, Muhamed Hadžijahić, Seid Traljić) koristili i koriste bogate fondove ove naše kulturne institu­cije u svojim znanstvenim radovi­ma.

M. TRALJIĆ