Azra Gadžo-Kasumović



MULLA U BOSANSKOM EJALETU1


Uvod


Obrada teme Mulla u Bosanskom ejaletu treba da doprinese razumije- vanju pozicije mulle u lokalnoj upravi Ejaleta kao i razumijevanju međuso- bne povezanosti pojedinih organa uprave na lokalnom nivou.

U našoj historiografiji nije se pisalo o mulli općenito, a niti o mulli u Bosanskom ejaletu. Iako su i raniji autori poput Safet-bega Bašagića i Hazima Šabanovića, Hamdije Kreševljakovića i Hamdije Kapidžića pisali o administrativno-upravnoj podjeli Ejaleta2 te su neki spominjali mullu kao sarajevskog kadiju, najopsežniju studiju o sudstvu sa određenim osvrtom na mullu naslovljenu kao Pogled na sudstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske vlasti dao je Mehmed Handžić.3 Rad je, međutim, postavljen tako da, kao i ostali radovi koji su nakon njega uslijedli, akcenat stavlja na pojam kadije općenito, a mulla se spominje usput i definira kao „sarajevski kadija koji se zvao bosanskim mulom“ sa nadležnostima nad sarajevskim nahijama. Pri tome se gubi iz vida činjenica da funkcija mulle nije bila samo sudska na nivou sarajevskog kadiluka i sarajevskih nahija nego da je bila i osnovna posredujuća funkcija u upravi na nivou cijelog Ejaleta. Također uloga mulle je relativizirana pa se stječe predstava da je mulla bio situiran u sudstvu u okviru samo civilnog, a ne u okviru vojnog sistema. I Avdo Sućeska koji je napisao kratku ocjenu mjesta kadije u državnom sistemu Osmanske carevine u djelu Ajani daje općenito ocjenu kadije kao specifičnog organa opće nadle-


  1. Rad je nastao na osnovu analize svih sidžila sarajevskog suda, prije svega onih koji se odnose na 18. i 19. stoljeće, brojnih pojedinačnih dokumenata iz zbirke GHB te uvida u sve druge sidžile raznih kadiluka Bosanskog ejaleta koji su do danas sačuva- ni.

  2. Safet-beg Bašagić, Kako se za turske uprave Jugoslavija dijelila na kadiluke, Novi Behar, Sarajevo, 15. oktobra 1930.; Hazim Šabanović, Popisi kadiluka u Europskoj Turskoj od Mostarca Abdullaha Hurremovića, Sarajevo, 1942.; Hamdija Kreševljaković i Hamdija Kapidžić, Sudsko-administrativna podjela Bosne i Hercegovine početkom XIX stoljeća, Sarajevo, 1950.

  3. Mehmed Handžić, Pogled na sudstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme turske vlasti, Sarajevo, 1941.


žnosti u sistemu lokalne uprave.4 Mullu pri tome posebno ne izdvaja niti se bavi različitim nivoima sudske i upravne odgovornosti. Ta njegova ocjena kadije kao organa opće nadležnosti je potom općeprihvaćena i susreće se u svim kasnijim sintezama koje su pokušavale dati ocjene o pojedinim institu- cijama lokalne uprave u okviru Osmanske države. Na isti način opći pojam funkcije kadija ocjenjuje, npr., i Ahmed Aličić.5

Pregledajući pažljivo sidžile sarajevskog suda i određeni broj poje- dinačnih dokumenata i poredeći ih sa sidžilima ostalih kadiluka Ejaleta te pregledajući dokumente iz muhimme, malijje i šikajet deftera shvatila sam da neke bitne odlike funkcioniranja sudskog sistema u Bosanskom ejaletu treba, prije svega, pojasniti rasvjetljavajući funkciju mulle kao visoko pozicioniranog državnog službenika sa sudskom i upravno-posredujućom odgovornošću ne samo na području sarajevskog kadiluka nego i Bosanskog ejaleta i kao glavnoj sponi sa ukupnim vojno-sudskim sistemom Osmanske države. A tek potom može se govoriti, npr., o kadijama mufettišima koji su ispitivali moralne i stručne kvalifikacije kadija, o kadijama svih kadiluka i napokon o naibima angažiranim i imenovanim u okviru tog sistema. Kada Sućeska i drugi autori daju ocjenu kadije oni, ustvari, govore o funkciji kadije kadiluka, a ne o funkciji natkadije velike sudsko-upravne teritorijalno-admi- nistrativne oblasti na rangu mevlevijjeta. Raniji autori, uključujući Bašagića, Handžića, Sućesku i ostale, razumijevali su sarajevski kadiluk, a ne Bosanski ejalet, kao mullaluk, tj. oblast na rangu mevlevijjeta.

U turskoj literaturi, koliko mi je poznato, o rangu mulla i rangu obla- sti mevlevijjeta najopsežnije i izvorne podatke dao je Uzunçarşılı u svom djelu Osmanlı devletinin ilmiye teşkilatı što je uvijek bilo polazna osnova za sva kasnija ozbiljna istraživanja.6 Njegovi podaci, između ostalog, odnose se na detaljne obrade funkcija kao što su šejhu-l-islam, kadija, kazasker, mulla, rang mevlevijjeta i slično na nivou Carstva, a obrađivani su na osnovu doku- menata centralne administracije. Pošto nije bio u prilici da analizira sudske dokumente koji su se vodili na nivou provincije on donosi podatke o općem pojmu mulla, ali ne i informacije o tome kako je pojedini mulla konkretno funkcionirao na nivou raznih ejaleta.




  1. Avdo Sućeska, Ajani, Sarajevo, 1965., str. 47-51.

  2. Ahmed Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983., str. 48.

  3. Uzunçarşılı, Osmanlı devletinin ilmiye teşkilatı, Ankara, 1984.


Ni u kasnijim sintezama koje su nastajale nakon Uzunčaršilijevih predstavljanja izvornih podataka o organizaciji vjerskog i sudskog sistema ne govori se posebno o mulli osim što se ukazuje na dva stepena kadijskog polo- žaja: kadije u kadilucima i sandžacima i viši rang mevlevijjeta te se konstatira da su kadije bili zaduženi za sudske, notarske i upravne poslove.7

Pošto se u dosadašnjim radovima ne ukazuje na to da je mulla kao kadija visokog ranga bio, ustvari, vojni kadija (oficir) nadležan ne samo za sudska pitanja, općenito, i čuvanje zakona i Šerijata nego i za sva pitanja voj- nih lica na nivou provincija i za sva pitanja kontrole ekonomsko-privrednog života to će se u radu o mulli u Bosanskom ejaletu pitanje mulle razmatrati na navedeni način. Prema tome, rad o mulli nastao je da bi pojasnio speci- fičnu funkciju mulle i njegovu poziciju u Bosanskom ejaletu kao jednoj od provincija u sistemu Osmanske države. U tom smislu su i neki zaključci eksplicirani. Treba da napomenem da sam kompetentno mogla pisati o fun- kciji mulle u Bosanskom ejaletu pošto su mi bili dostupni samo dokumenti vezani za mulle koji su postavljani u Bosni. 8

Pored ovog treba reći da ni islamske ni turske enciklopedije ne dono- se izdvojenu natuknicu o mulli nego pišu o kadiji općenito gdje se mulla spominje samo kao jedan visoki rang. Znači da se riječ mulla ne obrađuje posebno kao jedna visoko pozicionirana funkcija, nego se spominje samo kao visoki kadijski rang u okviru obrade natuknice kadija kao općenitog pojma, mada bi se mogla formirati posebno natuknica mulla kao rotirajuća funkcija kadije u provincijama Carstva nadležnog da bude glavni sultanski kadija i glavni vojni kadija za određenu provinciju sa kompetencijama koje su ukratko izložene kao zaključak na kraju ovog rada.


O terminu mulla


Najviši kadijski rang u osmanskoj državi, kao što je poznato, pored šejhu-l-islama imali su dvojica kazaskera, rumelijski i anadolski. Nakon toga drugi najviši kadijski rang bio je rang mulla koji su dobijali kadijska mjesta velikih osmanskih središta koja su bila u osmanskoj historiji prijestolnice i veliki državni centri. Institucija natkadije, kao što je poznato, uspostavljena



  1. Historija osmanske države i civilizacije, Sarajevo, 2004., 319-328.

  2. Navedeni dokumenti uključuju sve sidžile sarajevskog suda, sačuvane sidžile svih dru- gih kadiluka Ejaleta, veliki broj pojedinačnih dokumenata, malije, šikajet i muhimme deftere u neobjavljenim prevodima Polimca koji se čuvaju u GHB.


je još u Bagdadu u vrijeme halife Rešida. Za razliku od kazaskera kojima se sultan, također, obraćao kao mullama, oni su bili ejaletske mulle i u hijerar- hijskoj kadijskoj ljestvici ispod ranga kazaskera. Veliki mevlevijjeti od XVII do XX stoljeća bili su Medina, Mekka, Istanbul, Halep, Palestina, Sirija, Egi- pat, Jedrene i Bursa. Drugi stepen mevlevijjeta bili su: Solun, Galata, Jeniše- hir, Plovdiv, Ejjup, Uskudar, Izmir, Bagdad, Dijarbekir, Manisa, Sofija, Beo- grad. Treći kadijski rang mulle pripadao je kadijama angažiranim u centrima ejaleta kao što su bili Ankara, Bosna, Gelibolu, Kajserija, Maraš, Erzurum, Tokat i ostali.9 Natkadije su imali titulu mulla i oslovljavani su od sultana sa izrazom ak kudâti’l-müslimîne, tj. najbolji kadija muslimana i bili su odre- đivani da zajedno sa valijom učestvuju u upravnim poslovima Ejaleta. Bili su u upravnom pogledu kao i valija iznad lokalnih institucija vlasti.

Mulla (u turskom molla) ili munla je svršenik medrese koji je nakon završene Sahn-i seman medrese i nakon što je bio muderris prošao pripra- vnički staž - mulazemet i stekao pravo da dobije rang mevlevijjeta - velikog kadiluka. Mevlevijjet je veliko područje kadijske odgovornosti kadije visokog ranga koji je spadao u grupu kadija koje je sultan zvanično oslovljavao kao mevâli-i fihâm. Glavni kadija koji je postavljan u Saraj-Bosnu, kao što se vidi iz brojnih fermana upućivanih u Bosanski ejalet, bio je na rangu mulle. Neke su mulle uzimali i po 500 akči dnevno, što je predstavljalo najviši stepen me- vlevijjeta. Mulla u Saraj-Bosni je bio na nižem stepenu mevlevijjeta. Ostali kadije u Bosanskom ejaletu su imali običan kadijski rang bilo kadija kadiluka bilo kadijskih naiba.

Riječ mulla, koja se čula u Bosni, nastala je od riječi mevlâ,10 koja u ne- kim varijantama dolazi kao molla, a upotrebljava se kao poseban vid uvaža- vanja za učene ljude. U sultanskim fermanima kadijama visokog ranga sultan se obraća riječju mevlâna/mevlâna Saray Bosna kadisi.11 U tom smislu treba razlikovati riječ mulla koja je dolazila kao vid oslovljavanja brojnih učenih ljudi u Bosanskom ejaletu od riječi mulla koja je označavala funkciju voj- nog sudije visokog ranga imenovanog sa posebnim zadatkom u osmanskoj provinciji. Mulla je u odnosu na druge kadije kadiluka bio veći autoritet i evidentan je opći respekt i uvažavanje prema mulli koji je često oslovljavan samo sa Mulla-efendija ili Mulla u mahkemi.12 Riječ mulla koja nije označa-

  1. Uzunçarşılı, Osmanlı devletinin ilmiye teşkilâtı, Ankara, 1984., str. 276-277.

  2. Mevlâ, mn. mevâli: pomag, pristalica, sljedbenik, saveznik; titula obrazovanih i vjerski učenih ljudi, kadija.

  3. GHB, sidžil 10, str. 50 i ostali sidžili sarajevskog suda.

  4. Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987, str. 345.


vala funkciju nego samo učenost dolazila je obavezno uz ime njenog nosioca. Taj naziv je prvo pripadao najvišim državnim službenicima šejhu-l-islamu i dvojici kazaskera. Naziv mulla je postao raširen i u provincijama, a pripisuje se svakom ko ima respektabilno vjersko obrazovanje. S druge strane naziv mulla u Bosanskom ejaletu ostao je u upotrebi kao poseban termin koji je označavao kadiju najvišeg ranga na nivou Ejaleta. Dok se sultan kadiji viso- kog ranga uglavnom obraćao sa mevlâna,13 što je uobičajeni naziv na teritoriji cijelog Carstva, dotle je u vezirskim bujuruldijama oslovljavan sa mulla.14 U carskim fermanima i naibi kadije koji nisu bili na visokom rangu na kojem je bio kadija Bosne oslovljavali su se sa mevlâna,15 ne samo na nivou Bosan- skog ejaleta i na nivou srednjeg krila Rumelijskog ejaleta nego i šire na nivou cijelog carstva. Sultan se neposredno kadijama visokog ranga obraćao sa Sen ki Saray Bosna Mevlânayı mumâ ileyhisin husÚs-ı mezbÚre mulla tayin olun- mak için...16 Znači, kada se obraćao kadiji neposredno oslovljavao ga je sa mevlâna, a kada ga je imenovao da bude nazočan u vezi sa nekim određenim pitanjem tada je dodavao uz mevlâna i termin mulla. Sultan se kadiji Saraje- va, odnosno Bosne ili Saraj-Bosne, obraćao sa ak kudâti’l-müslimîne evlâ lati’l-muvahhidîne madenü’l-fazli ve’l-yakîn fiu i’lâmi’ş-şeria ved-dîn vârisü ulÚmi’l-enbii ve’l-mürselîn el-muhtessu bi medi inâyeti’l-Meliki’l- mu’în mevlâna Bosna kadisi zîdet fedâiluhu,17 a ako se obraćao svim kadija- ma na srednjem krilu Rumelijskog ejaleta kao onima koje je oslovljavao sa mevâli-i fihâm, tj. mullama ili natkadijama, tada je istu titulaciju koristio u množini: „...ak kudâti’l-müslimîne evlâ lati’l-muvahhidîne madenü’l-fa- zli ve’l-yakîn fiu i’lâmi’ş-şerîa ved-dîn vârisü ulÚmi’l-enbi ve’l-mürselîn el-muhtessÚne bi mezîd-i inâyeti’l-Meliki’l-mu’în mevâli-i fihâm zîdet fedâilu- hum, a ostalim kadijama srednjeg krila Rumelijskog ejaleta obraćao se sa „... ve mefâhiru’l kudât ve’l-hukkâm me’âdinü’l-fedâil ve’l-kelâm sâir-i kudât ve nuvvâb zîde fazluhum.18


  1. GHB, sidžil 11, str. 122, sidžil 21, str. 49, 52, 53: mevlâna Saray kadisi izzetlü faziletlü efendi; sidžil 11, str. 119: Bosna kadisi mevlâna; sidžil 10, str. 50: mevlâna Saray Bosna kadisi.

  2. GHB, sidžil 11, str. 60: Hala Saray Bosna mullası. U turskom jeziku umjesto mulla

navedena riječ čita se kao molla. Postoji i grafija munla.

  1. GHB, sidžil 11, str. 142: Naibu şer olan mevlâna Süleyman şdi; naziv koji se davao visokoj ulemi šejhovima.

  2. GHB, sidžil 9, str. 125; sidžil 10, str. 8.

  3. GHB, sidžil 9, str. 119: mevlâna Saray kadisi...

  4. GHB, sidžil 9, str. 57.


Valija se mulli obraćao na više načina. Nekada je svoje bujuruldije upu- ćivao na mullu i obraćao mu se sa: fedâilu şi’âr Saray Bosna munlası izzetlü faziletlü efendi hazretleri,19 a onda je oslovljavao ostale državne službenike sa titulacijom koja je za njih u diplomatičkom izrazu pokrajinskog dvora bila određena. Kada je naredbe upućivao pored mulle i kadijama kadiluka valija se mulli obraćao sa sljedećom titulacijom: medine-i Saray Bosnada mesned nişin şeriat garra izzetlü faziletlü efendi hazretleri zîdet fedâiluhu,20 a onda je dodavao ostale kadije kadiluka obraćajući im se, npr., sa riječima: ve şerayi’u şiar Fojniçe ve Visoka ve Çelebi Pazar ve Çajniçe ve Taşlica ve Prepol ve Yeni Pazar ve Istari Eflak ve Vişegrad ve Birçe mea Knejine ve Kladna kazalarının kudât ve nuvvâb efendiler zîde fazluhum.21 Dešavalo se da je valija ili njegov kajmakam mullu oslovljavao i sa pojačanom titulacijom Mulla-beg efendi ha- zretleri, tj. njegovoj ekselenciji, efendiji Mulla-begu.22


Mulla u Bosni u sistemu provincijske vlasti


Mulla je bio vojni kadija visokog ranga angažiran u Ejaletu i imenovan na samo jednu godinu u Glavni sud Pokrajine/Bab mahkeme, kao sjedište mulle u Sarajevu, da po nalogu centralne vlasti neposredno zastupa interese centralne vlasti i štiti vitalne državne interese. Mulla je u osnovi više imao posredujuću ulogu u upravi23 nego konkretnu sudsku, a konkretne pravosu- dne djelatnosti (razne sudske registracije i ovjere, slušanje sporova i presude) obavljali su njegovi zamjenici/naibi koje je postavljao. Mulla je imao čitav kadijski zbor u sarajevskom kadiluku kojemu je predsjedavao.24 Kao kadija


  1. GHB, sidžil 21, str. 37.

  2. GHB, sidžil 9, str. 131.

  3. GHB, sidžil 9, str. 47.

  4. GHB, sidžil 18, str. 174. Mirimiran Džafer, kajmakam Bosanskog ejaleta u svojoj bujuruldiji datiranoj 02. redžepa 1191. godine obraća se mulli na slijedeći način: Medine-i Saray Bosnada mesned ara-yı şer’iat-ı garra izzetlü, faziletlü Mulla-beg efendi hazretleri...; isto, str. 128, bujuruldija datirana 05. rebiu-l-evvela 1191. godine: Hala Saray Bosnada seccade nişin şeriat-ı garra izzetlü, faziletlü Mulla-beg efendi

  5. Bašeskija navodi da je nekoliko kadija s agom i mullom otišlo u Travnik gdje raspisaše vrlo visok porez u svrhu ratne pomoći. N. d., str. 244.

  6. Godine 1194 (1780/81) u Sarajevu se spominje 17 mladih kadija pripravnika: Hadžimusić, Alikadići, Kurevija, Ćemerlić, Pinjo, Ćurčić, Mutevelić, Ablagija, Handžić, Dukatar, Fazlagić, Cigić i drugi. Godine 1773. i 1774. navodi se da je bilo preko 40 kadija i njihovih kandidata. Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 189 i str. 200-201.


visokog ranga bio je član Divanskog vijeća i zajedno sa beglerbegom posre- dovao je u rješavanju svih krupnih pitanja iz domena pravosuđa koja su bila sporna. Mulla je bio autoritativna ličnost. Očito se po svemu izdvajao od drugih kadija. Ako se formirao kadijski zbor ili skupština, mišljenje mulle i njegova saglasnost je imala posebnu težinu za cijeli kadijski zbor.25

Angažiranje mulle bilo je primarno određeno za potrebe vojne pri- rode, a to angažiranje je bilo opisano rijima na sidžilima sarajevskog suda koji su nazivani Sicil-i mahfÚz vekâyi ve smet-i askeriyye der zamân fazîletlü

...hazretleri sene...an..26, što znači zašteni sidžili (registriranja) dokumenata i vojnih ostavina u vrijeme navedenog kadije. Gore citirani navod na sidži- lima sarajevskog mulle indikativan je u pogledu razumijevanja prirode nje- govih osnovnih zaduženja kao vrhovnog kadije Pokrajine u sudskom sistemu pod nadzorom vojne uprave. U jednom fermanu upućenom svim valijama na lijevoj i desnoj strani srednjeg krila Rumelijskog ejaleta, svim mullama, kadi- jama kadiluka, naibima i ostalim stavlja se na znanje da je u svaki kadiluk od strane Porte postavljen po jedan kadija ili naib da izvršava šerijatske odluke, te se navodi da su postavljeni oficiri raznih klasa od strane njihovih odžaka da prema starom zakonu preuzmu (pod upravu i nadzor) razne vojničke redove i rješavaju (sviđaju) pitanja za kojim oni imaju potrebu“. Također se navodi da regulisanje pitanja vojničkih redova koja se ne odnose na šerijatske poslove i iz- vještavanje Porte o njihovim upražnjenim ostavinama pripada isključivo njiho- vim oficirima.27 Kada se citirani navod ubilježen na koricama sidžila mulle i navod o zaduženjima mulle iz fermana i kazaskerovih pisama o potrebi da


  1. N. d., str. 76: Bašeskija navodi da je kadijski zbor otišao u sarajevsku mahkemu da isposluju ilam od mulle i pošalju ga u Travnik Selim-paši. Također navodi da je Mulla-efendija imao vrlo prisan odnos sa kadijama te da je s njima održavao sijela uz sohbet-halvu i gozbu. N. d., str. 130.

  2. Uvijek je bila navedena godina službovanja i precizan datum početka vršenja službe navedenog mulle.

  3. Memâlik-i mahrÚsemde zıll-ı zalîl-i şahânemde mustazıl olan ibâdu-ullâhın umÚr-ı husÚsları vaz’-ı kadîmi üzere yet ve icrâ-yı ahkâm-ı şerîat olunarak, zuafâ ve fuka- râ r-ı cenâh-ı refetimde hoşhâl ve tmainnu’l-l olmak için her kazâya Der-i seâdetimden birer kadı ve yahud birer naib nasb ve irsal; ve ecnas-ı askerî ifesini zapt ve umÚr-ı zimelerini görmeğe dahi kanÚn-ı kadîm-i üzere ocakları tarafından sunÚf-ı zabitân tayîn; ve bu vechile umÚr-ı reâya ve askeri birbirinden mumtaz ve stesna olduğuna binaen, askerî ve reâyanın hukÚka dair olan husÚsları sâkin oldukları kazâ hâkimi rmeğe memur; ve askerî taifesinin umÚr-ı şer’iyyeye dair olyan husÚslarının nizâmı ve mahlÚlâtının Der-i seâdetime i’lâmı ancak zabitlerine maksÚr V. H. Hadžibegić, Prilog proučavanju nadležnosti sudova u turskom perio- du, Istorijsko-pravni zbornik, 3-4, Sarajevo, 1950., str. 243.


mulla, pored toga što će brinuti o izvršavanju šerijatskih propisa, brine o popisu vojnih ostavina i njihovoj raspodjeli među nasljednicima, sa gore citiranim na- vodima iz fermana jasno je da je mulla bio taj oficir koji je brinuo o jednom dijelu pitanja koja su se odnosila na vojničke redove.

Mulla je bio nominalno nadležan da, između ostalog, organizuje da se

u u sidžile bilježe isprave, važni dokumenati i predmeti/vekayi'. Pod termi- nom vekayi podrazumijevaju se dokumenti bitni za državnu vojnu upravu, a tu spadaju upravni akti sultana i valija i potom sudske registracije svih pitanja koja se odnose na vojna lica, prije svega, pitanja reguliranja imovinskopravnih odnosa kao i pitanja registriranja privilegija dodjeljivanih navedenim katego- rijama stanovništva iz klase askera. Raznovrsni predmeti koji su se vodili u si- džilima mulle upućuju na izuzetno širok krug sudskih nadležnosti, bar kad je u pitanju bila Glavna sudnica/Bab mahkeme. Stepen odgovornosti samog mulle i složenost njegovih službenih komunikacija bila je bitno različita od dužnosti njemu podređenih sudskih službenika, zamjenika koje je on po do- bijanju mandata postavljao svojom muraselom.28 Mulla je, za razliku od lo- kalnih kadija u koje su spadali kadije kadiluka i naibi, dolazio u Sarajevo kao kadija visokog ranga angažiran na raznim prostorima Osmanske države. On je, za razliku od lokalnog kadije naiba, koji se bavio običnim svakodnevnim poslovima u osnovi marginalnim za opće državne interese kao što su imovin- skopravni odnosi lokalnog stanovništva, vjenčanja, razne registracije sitnih pitanja i slično, bio zadužen u Ejaletu za nadzor nad registracijom upravnih akata i svih drugih dokumenata od značaja za funkcioniranje cjelokupnog sistema Osmanske države uključujući pored vojnih i ekonomska pitanja. Mulla je bio državni službenik imenovan ispred centralne vlasti da zastupa interese te vlasti izvršavajući naredbe Porte, prije svega u vojnom pogledu, a potom, da nadgleda i sve druge aspekte civilnog života Ejaleta. U tom smislu bio je nadležan za sva pitanja koja su se odnosila na vojna lica, državne pri- hode i na državne službenike, a potom i na civilna pitanja, u slučaju potrebe. On je pratio i vojnu i civilnu organizaciju i funkcioniranje svih organa vojne i civilne vlasti u Ejaletu da bi dostavljao informacije direktno centralnoj vlasti. Istovremeno je organizirao i registriranje naredbi centralne vlasti u protoko- larne knjige/sidžile i njihovo dostavljanje izvršnim organima. Nakon takvog čina registriranja i javnog objelodanjivanja sadržaja visokih naredbi, naredbe su postajale izvršive.

U sidžilima sarajevskog mulle bilježene su i sitne registracije kao što su registracije primanja islama, jamčenja, vjenčanja, registracije odobrenih


  1. GHB, sidžil 10, str. 26.; sidžil 57, str. 110.


prodajnih cijena stočne i ljudske hrane, registracije zaduženja onih koji su preuzeli neke društveno važne obaveze te registracije raznih punomoći i sli- čno. Od svih navedenih registracija registracije jamčenja i vjenčanja odnosile su se, uglavnom, na običnu raju.29 Ostale registracije odnosile su se, većinom, na pitanja lica iz kategorije asker i njihovih nasljednika te na pitanja registra- cija bitnih za privredno poslovanje. Treba istaći da je veliki dio stanovnika sarajevskog kadiluka bio uključen u kategoriju askera i njihovih nasljednika te su stoga sidžili glavnog sarajevskog suda, uglavnom, ispunjeni predmetima koji se tiču te kategorije stanovništva.

Mulla je nekada oslovljavan kao kadija sa sjedištem u Sarajevu30 ili skra- ćeno sarajevski mulla, a nekada kao bosanski mulla stoga što je imao dvostru- ke nadležnosti: Kao glavni kadija kadiluka Saraj-Bosna i kao glavni kadija na nivou Ejaleta. Kao kadija sa sjedištem u kadiluku Saraj-Bosna bio je dužan da organizira čuvanje Šerijata i zakona i vođenje vojnih ostavina te da u sa- rajevskoj sudnici i sarajevskom kadiluku postavi svoje naibe sa zaduženjem da čuvaju zakonitost i „ne skreću sa Pravog puta“. Unatoč kompetencijama koje je imao u organiziranju, kontroli i vrhovnom nadzoru nad svim doga- đanjima na teritoriju Ejaleta, on ipak nije imao kompetencije da postavlja ka- dije kadiluka i njihove naibe. Odluka i dokument o postavljenju navedenih pripadao je vrhu osmanske državne vlasti. I kadije kadiluka i naibi su, kao i mulle, dobijali od sultana dekret o postavljenju, a od kazaskera zapečaćeno pismo o uvođenju u dužnost. Rad svih državnih službenika pa i rad mulle bio je izložen sudu javnosti.31 Kao kadija na nivou Ejaleta Bosna bio je zadužen da, ukoliko je bila potrebna revizija nekih odluka kadija kadiluka ili njihovih naiba, kao vrhovni predstavnik Glavnog suda/Bab-ı mahkeme u suglasnosti sa valijom i po valijinom nalogu pitanje ponovo razmatra, prije svega one slučajeve vezane za vojne ostavine. Mulla je sudski intervenirao u pitanji- ma vezanim za probleme tvrđavskih posada, za prihode mukata i malikana te za osiguranje redovnog primanja, tj. plaća vojnih lica na teritoriji cijelog



  1. U sidžile sarajevskog suda registrirala su se i vjenčanja stanovnika okolnih sela, a često i vjenčanja zimija sa područja sarajevskog kadiluka.

  2. Saray Bosna’da mesned nişin.

  3. U tom smislu nezadovoljno granstvo, bolje rečeno drugi predstavnici lokalne vla- sti, pravili su mahzare protiv mulla često zahtijevajući njihovu smjenu. Pod pritiskom lokalnog stanovništva, odnosno lokalnih organa vlasti, mulle su bili prisiljeni slati ilame i arzuhale paši i onda kada sami nisu ocjenjivali da je to neophodno. Bašeskija,

n. d. str. 202.


Ejaleta i rješavao propuste u vezi s tim.32 Bio je nadležan i za rješavanje svih prihoda od raznih mukata koje su određivane za odžakluk-plaće neferima na području Bosne.33 Porta je u tom smislu slala naredbu bosanskom valiji, bosanskom kadiji ili sarajevskom kadiji uz kadiju područnog kadiluka za čiji je teren bio vezan određeni problem.34

Mulla je, kao i valija, spadao u krug osmanske administracije koji su po rotirajućem principu obavljali svoje visoke dužnosti u raznim pokrajinama Carstva te u tom smislu spadao je u prvi krug nosioca vlasti na lokalnom nivou. Mulla Bosne, po potrebi, bio je nadležan i za poslove izvan Ejaleta, npr. kada je bila u pitanju zaštita državne i vakufske imovine sa teritorija Bo- sanskog ejaleta.35 Pored navedenog mulla je mogao svojim sugestijama i pri- jedlozima utjecati na korigovanje nedovoljno definisanih i efikasnih propisa u okviru ukupne organizacije sistema osmanske uprave. 36


Mulla kao značajna karika u finansijskim i ekonomskim pitanjima Ejaleta


Mulla je bio određen da kao kadija visokog sudskog i oficirskog ran- ga37 bude nazočan i vodi brigu o tome da ono što je za vojna lica bitno, a to


  1. Turski dokumenti 1, MD 3434/49-1; u prevodu Polimca, str. 521 i 523.: Neferi tvave Bužim podnijeli su arz Divan-i Humayunu da imaju berat iz 1125. na prihod džizje vilajta Bosna, ali im je to odbijeno, o čemu je iz sultanske kancelarije stigla naredba kadiji Bosne da postupi po emr-i šerifu.

  2. T.D. 1, u prevodu Polimca, str. 511, godina 1117/1705.

  3. T.D. 18, u prevodu Polimca, str. 632.

  4. Veliki vakufi kao kreditne fondacije i fondacije od vitalnog ekonomskog interesa bili su zadužbine vojnih lica i kao takve, kao i sve malikane državna dobra i njihove mukate, bili su u fokusu pažnje i nadzora sudija visokog vojnog ranga kakvi su bili natkadije. (Valija se obraćao bosanskom beglerbegu, sarajevskom mulli i požeškom kadiji da se pobrinu za popravak karavan-saraja i hamama što pripadaju Gazi Husrev- begovom vakufu u Požegi godine 1675.V. N. Moačanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva, Jastrebarsko, 1997., str. 92-93.

  5. U pogledu promjene teritorijalno-upravne organizacije, predstavke koje su sa cije- log područja sudske nadležnosti na rangu mevlevijjeta upućivne sultanu vraćane su ponovo na uviđaj valiji i bosanskom mulli. V. GHB, T.D. 18, str. 590: Ehalija sela Obre, Ćatići, Milačići i ostala sela iz susjedstva žale se da su podvrgnuti pod nadle- žnost kadiluka Bosanski Brod, a oni su svega sat i po hoda daleko od Visokog, gdje su sve do doba osvajanja/feth potpadali u svim poslovima tekalifa i ostalih sudskih stvari.

  6. Iz kategorije sunuf-ı zabitan.


su njihova imovina, postupci nasljeđivanja, sporovi oko imovine i ostavina koje su naslijedili njihovi nasljednici te njihove privilegije, bude registrirano u sidžile te da se tim pitanjima da podjednako veliki značaj kao i pitanju regi- striranja službenih upravnih naredbi koje su dolazile sa vrha centralne vlasti od sultana i sa vrha pokrajinske vlasti od valije. Također je bio zadužen za registraciju državnih prihoda i nadzor nad navedenim prihodima i njihovim sakupljanjem. Treba napomenuti da su najznačajniju ulogu u ekonomskom poslovanju Ejaleta, a posebno sarajevskog kadiluka, imala upravo lica iz ka- tegorije asker. Bosanskom mulli upućivani su svi predmeti koji su se ticali statusa državne imovine i prihoda sa državnih imanja i državne zemlje era- zi-mirije. On je predstavljao visoku sudsku instancu koja je uz nadgledanje i kontroliranje poslova podjele zaostavština vojnih lica nadgledala i pravno rješavala status državne imovine u koju je spadala erazi-mirija dodjeljivana na uživanje raznim kategorijama vojnih lica i malikane - državna dobra koja su davana u zakup te i svi drugi državni prihodi kao što su prihodi od rudnika, carina i drugog. Ukoliko bilo koji visoki državni službenik, defterdar ili čak bosanski valija nije provodio naredbe sultana i Carskog divana, bolje rečeno ukoliko je kršio pravila osmanske administracije, mulla je predstavljao glavni oslonac sultana u provinciji preko kojeg su se provodile sankcije prema inkri- miniranim licima. On je bio nadležan za teške prekršaje i krivična djela kao što su pronevjere državnog novca,38 razne zloupotrebe i slično, prije svega vojnih lica i ostalih administrativnih državnih službenika.

Ni bosanski valija ni mulla nisu imali pravo razrezivati poreze po svo- joj volji. Kadija Bosne je samo prenosio naredbe o razrezu poreza i kontro- lirao da razrez poreza bude u skladu sa zakonom. U tom smislu mulla je bio nadležan da štiti zakonitu praksu koja se vezivala za staru tradiciju. Tu tra- diciju su potvrđivali navodi iz državnih deftera koji su se nalazili u državnoj riznici.39 U sarajevskoj mahkemi vršili su se i razrezi poreza određenih za dr- žavne službenike u kategoriji askera, prije svega, za valije, carske kapidžibaše koji su dolazili u Bosnu kao mubaširi i druge. Navedeni razrezi uključivali su obavezno i troškove suda. Spomenuti čin registracije poreza predstavljao je dozvolu za prikupljanje poreza na terenu što je bilo u nadležnosti izvr- šnih organa.40 Da ne bi bilo zloupotreba od državnih organa razrez poreza registriran je na sudu i obavljan pred uglednim ljudima ajanima, odnosno


  1. T.D. 1, 1117/1705, u prevodu Polimca, str. 513.

  2. Tzv. mevkufat-defteri.

  3. V. tevzi deftere registrirane u sidžilima svih šerijatskih sudova.


nosiocima izvršne vlasti u sistemu lokalne uprave.41 Kompetencije mulle bile su vrlo široke u smislu vršenja nadzora ne samo nad vojnim ostavinama, kako je decidno izrečeno u njegovom fermanu i beratu, nego i nad urednim isplaćivanjem svih vojnih lica pa i svih državnih službenika koji su spadali u kategoriju asker.

Evidentno je da su pojedine mukate bile u nadležnosti kadija kadiluka u smislu da ih nadziru, registriraju i provode nalog o njihovom ispravnom poslovanju u skladu sa zakonom, tj. u skladu sa onim što je ubilježeno u gla- vnom računovodstvenom defteru u centralnoj blagajni. Kadije su, općenito, na zahtjev i u prisustvu vakufskih službenika donosili presudu o davanju va- kufske imovine pod mukatu.42 Mulla je bio dužan da organizira registraciju svih poreskih zaduženja i registraciju zakupa mukati te je tako imao vrhovni nadzor nad svim mukatama Ejaleta zajedno. Mukate su se davale u zakup visokim državnim službenicima koji su bili u kategoriji vojnih lica i koji su svojom privrednom djelatnošću omogućavali prihode potrebne za izdrža- vanje tvrđava, tvrđavskih posada i drugih troškova koji su za Carstvo imali vojni značaj. Mulla je kao visoki državni vojni sudija i inspektor nadgledao državne mukate i intervenirao u slučaju nepravilnog protuzakonitog i neefi- kasnog poslovanja.43 U slučaju da zakupnici mukata koji su bili dužni iz dije- la svojih prihoda davati plaće vojnim službenicima, prije svega mustahfizima tvrđava, nisu izmirivali svoje obaveze uredno, sultan je posredstvom kadije Bosne naređivao da se multezimi i emini po potrebi sprovedu u Istanbul.44 Kada su u pitanju bila rješavanja imovinskopravnih odnosa, Porta je, uz va- liju i mullu, koji su bili najodgovorniji državni službenici i za vojna i civilna pitanja u Ejaletu, naredbu naslovljavala i na nadležne kadije ostalih kadiluka. Bosanski mulla sa sjedištem u Sarajevu bio je nadležan za pitanja rješavanja ili nadziranja rješavanja imovinskopravnih odnosa vojnih lica na području cijelog Ejaleta.45


  1. A. Sućeska, Ajani, Sarajevo, 1965.

  2. GHB, A-8/TO.

  3. V. mühimme ve şikayet defterleri.

  4. Defter 1757, 973/1566, fotokopija 321, str. 50-51, preveo Polimac.

  5. GHB, T.D. 18, str. 696, preveo Polimac: Naredba upućena bosanskom valiji i munli Sarajeva u povodu arzuhala kapetana Bihaća da mu se vrati oteta imovina; TD 18, str. 730: slučaj kapetana Novog Pazara; TD 18, str. 506: slučaj kapetana Ostrošca; TD 18 str. 503: slučaj ehalije Birča sa Knežinom, Čajniča i Cernice; TD 18, str. 448: slučaj timarlije Mehmeda koji ima timar u zvorničkom kadiluku; TD 18, str. 440: slučaj bivšeg defterdara Bosne u vezi sa naplatom asl-i mala i kalemijje prilikom


Nadzorni poslovi vrhovnog kadije u Bosni ili mulle



Pošto je mulla obavljao organizaciju i nadzor nad registracijom svih značajnih upravnih akata Ejaleta na taj način je bio upoznat sa ukupnom situacijom na terenu. Mulla je naređivao i nadgledao bilježenje kako doku- menata koji se odnose na upravne i vojne poslove tako i nekih koji se odnose na civilne poslove.46 Bio je nadležan da putem svoje kancelarije/mahkeme or- ganizuje poslove nadzora u vezi sa svim državnim prihodima, raspravljanjem pred sudom teških i spornih pitanja u vezi sa državnim zakupima, posredo- vanjem u sporovima oko korištenja državne zemlje, organiziranjem nabavke hrane te da nadzire čuvanje i raspodjelu rezerve hrane u državnim skladišti- ma i slično tome.47

Pored navedenog nadzirao je i organiziranje logistike za vojsku. Uz to on je bio uključen i u pitanje nadzora i kontrole državnih granica. Bašeskija navodi da je paša godine 1197/1782. pozivao mullu i kolćehaju u Travnik na dogovor u vezi sa sporovima na granici. Bio je obavezan član na mirovnim sporazumima i kod evidentiranja i uspostavljanja novih granica tj. u proce- sima razgraničenja među državama koja su slijedila nakon ratnih operacija, a što je imalo strateški vojni značaj za Carstvo. U svojstvu visokog državnog predstavnika i najvišeg predstavnika vojnog pravosuđa na nivou Ejaleta obi- lazio je i nadzirao granična područja i doprinosio rješavanju graničnih me- đudržavnih sporova.48 U tom smislu pojavljuje se kao visoki vojni arbitar, posmatrač, lice koje vrši nadzor i izvještava o situaciji na terenu.


licitacije zadarske mukate; TD 18, str. 399: slučaj timarlije iz nahije Kobaša koji tuži defterćehaju Bosanskog vilajeta; TD 14, str. 27: slučaj bivšeg tezkeredžije Bosne hadži Mehmeda, starješine čauša hadži Mehmeda, tuzlanskog kapetana Derviša Hasana i bivšeg kapetana Biha Ahmeda.

  1. GHB, sidžil 34, str. 193: Mulla Ahiskavi mevlâna Mehmed ubilježio je nakon uobi- čajene dove da je knjiga koju vodi čuvani sidžil i da sadrži razne dokumente/vekaji, vjenčanja, ostavinske vojne sporove, šerijatske hudždžete i visoke naredbe.

  2. Hrana/žitarice iz navedenih skladišta su se, na osnovu bujuruldije, a uz odobrenje suda mogli izuzeti i prodati uz društveno utvrđenu cijenu pristupačnu narodu. V. GHB, sidžil, 42, str. 54.

  3. GHB, T1987, list 92: “…Kladuşa’dan Korana nehrıne varınca Kladuşa ve Çetin ve İşturliç hududu kat olunup Beşiroglu’nun kapudanlığı hududu nizam ve muhaddid ile Mulla efendi hazerâti bu günlerde Bihke hududuna girmişler; Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 311:Husamuddin-paša je u svrhu osiguranja granice pozvao iz Sarajeva nekoliko ljudi, kadija, odžaklija, janjičarskog agu Memiš-agu i Mulla-efendi- ju.


Mulla je pored funkcije vrhovnog vojnog kadije bio, također, zadužen da kao duhovni autoritet obavezno bude nazočan pri činu mobilizacije. Na- mjesnik je predvodio vojsku i komandovao vojskom u praktičnim akcijama. Mobilizirana vojska predvođena je pred vrhovnog bosanskog kadiju mullu.49 Takav čin je imao poseban psihološki efekat na vojsku, a istovremeno pred- stavljao je i vrstu specijalnog nadzora mulle nad tokom mobilizacije. Prema tome, svi značajni poslovi Ejaleta, a mobilizacija je, bez sumnje, predstavljala takav čin, izvršavani su posredstvom oba značajna oslonca osmanske vlasti: beglerbega Bosne i mulle. U vrijeme mobilizacije kada je sultan izdavao uput- stva valiji o borbi sa neprijateljem posebno se obraćao mulli sa nalogom da svijetu objašnjava one ajete i hadise kojim će bodriti borce na borbu.50 Pošto je obavezno bio prisutan na mobilizaciji i imao uvid o njenom toku mulla je istovremeno obavljao i njen nadzor o čemu je slao svoje izvještaje. Mulla je sa kadijama pravio raspored odlaska u borbu na osnovu naredbe o mobilizaciji određenog broja vojnika koja mu je stizala od valije.51

Bosanski mulla je posredovao u slučajevima suđenja članovima odžaka sa područja cijelog Ejaleta. On je u suradnji sa janjičarskim zabitom učestvo- vao u organizciji proslijeđivanja članova odžaka optuženih za neposlušnost na Bosanski divan, gdje su poduzimane sankcije protiv optuženih.52 Iz kan- celarije mulle proslijeđivani su na Portu arzuhali koji su se ticali vojnih lica, bilo da su vojna lica državni službenici tražili zaštitu svojih prava bilo da su stanovništo, ugledni ljudi, ulema i drugi slali pritužbe Porti na njihovo po- našanje i zahtjev da budu smijenjeni.53 Mulla je bio nadležan za sve sandžake Bosanskog ejaleta kao visoki vojni pravosudni i nadzorni organ. Naravno, on je pored vojnih poslova posredovao kao visoki sudija i u nekim slučajevima civilnog karaktera.54


  1. GHB, Kadićeva hronika IV, str. 156.

  2. U tom smislu sultan se nakon obraćanja mulli obraćao i mufiji i ulemi, a ajeti koje je preporučivao da se tumače su: tilulladîna yalÚnakum min al-kuffâri; Ne recite za one što su umrli na Božijem putu da su umrli, naprotiv oni su živi, ali vi to ne vidite“ te hadis-i šerif: Tako mi Onoga ko raspolaže mojom dušom, želio bih da poginem na Božijem putu, pa da proživim, pa da opet poginem, pa da opet proživim i da opet poginem“. TD 114, str. 137, u prevodu Polimca.

  3. Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo, 1987., str. 292.

  4. GHB, sidžil 12, str. 6.

  5. GHB, TD 2, u prevodu Polimca str. 3: Arzuhal iz 1692. koji su uputili stanovnici, ulema i raja da se zamijeni 45. odaja janjičarskog emata u Livnu jer su raskalašeni i i nasilni, ne obavljaju svoj posao i tvrđava ostaje neosigurana.

  6. Tako on posreduje u pogledu smjene predstavnika izvršne vlasti ajana u kadiluku


Posjedovao je pravo nadzora nad sudskim nadležnostima kadija kadi- luka na području cijelog vojno-sudskog teritorija na rangu mevlevijjeta koji je odgovarao teritoriju Ejaleta. Naredbe od centralne vlasti dolazile su kadiji Bosne/mevlâna Bosna kadisi, Bosna munlası ili skraćeno, kako je ostalo u lo- kalnoj upotrebi, mulli. Mulla je znači bio važan predstavnik centralnih vlasti u pokrajini i nekada posrednik u prenošenju carskih naredbi. Istovremeno bio je zadužen i za to da nadzire i kontrolira da li se navedene naredbe izvrša- vaju. Mulla ili kadija Bosne je, uz to što je bio odgovorno lice koje organizira registraciju i prosljeđivanje naredbi na niže instance lokalnih organa vlasti, bio nadležan na način na koji je bio ranije odgovoran glavni inspektor/mü- fett na području sandžaka Bosna i drugih sandžaka prije uspostave Bosan- skog ejaleta,55 a to znači kao glavni kontrolor i nadzornik državnih prihoda. Pod mullinim nadzorom vršila se kontrola državnog novca na taj način što su se novčane doznake/tahvil preko njegovog glavnog čohadara dostavljale u njegovu kancelariju,56 a on je bio dužan proslijediti to u državnu blagajnu, tj. naložiti da se to proslijedi. Njemu se, također, predavala i džizja, kako je nare- đivano po fermanu.57 Iz mulline kancelarije slat je Porti izvještaj kao rezultat nadzora mulle o tome da su njeni nalozi pročitani i provedeni u djelo.58


Mulla i raspodjela vojnih ostavina


Pošto je Bosanski ejalet bio istureno vojno krajište tu se redovno na- lazila značajna koncentracija vojnih snaga te je, u tom smislu, od posebnog značaja bila briga o njihovim vojnim ostavinama i proslijeđivanju taksi od naslijeđa kazaskeru Rumelijskog ejaleta. Stoga kazaskerovo zapečaćeno pi- smo kojim su se kadije na području njegove nadležnosti uvodili u dužnost


Cernica što pripada hercegovačkom sandžaku. V. GHB, sidžil, br. 33, str. 19. prema

    1. Sućeska, Ajani, Sarajevo, 1965., str. 119: Ajani su predstavljali civilne organe izvr- šne vlasti u sistemu lokalne provincijske uprave. Lokalni ajan kao organ unutarnje bezbjednosti i službenik kojeg je narod delegirao na poslovima sigurnosti i održavanja mira u lokalnim gradskim sredinama bio je lokalni organ vlasti kao neka vrsta samo- upravnog predstavnika naroda.

  1. V. muhimme i šikajet deftere do 1580. godine i naredbe koje su upućivane glavnom mufettišu kadiji i svim kadijama sandžaka Bosne i Klisa.

  2. GHB, A-4623/TO: “…ve kusur kalan iki z doksan dokuz guruş tarafımızdan ba tahvil havale olunmuş olduğu hala Saray Bosna mulası faziletlu efendi hazretlerinin baş çokadar agaya tahvilimizi verip…’

  3. GHB, T 3116, list 10.

  4. GHB, TD 2, str. 156, preveo Polimac.


redovno sadrži navod da pored brige o zaštiti zakonitosti brinu i o registri- ranju i podjeli vojnih ostavina,59 budući da su ostavinske takse sa teritorija Bosanskog ejaleta bile značajan izvor prihoda rumelijskog kazaskera.60 Svrha postavljanja vojnih kadija visokog ranga - mulla i njihovih kassama u pro- vincijama, između ostalog, bila je briga o vojnim ostavinama što je bio zna- čajan prihod za izdržavanje vojnog sudstva na državnom nivou, a i faktor kontrole čime se sprečavalo odlijevanje novca iz državne blagajne u slučaju smrti vojnih lica. Pitanje vojnih ostavina, bez sumnje, bilo je od posebnog značaja za Carstvo s obzirom na činjenicu da su vojna lica kao nosioci vojnog timarsko-spahijskog sistema bili uživaoci najvećih prihoda. Pitanje interesa za njihove vojne ostavine bilo je i pitanje kojim je država željela ispoljiti svo- ju posebnu brigu za vojna lica što je navedenima davalo osjećaj sigurnosti i ukazivalo na njihov poseban status. Stoga je to bilo značajno pitanje za vojne državne interese. U vojno stanovništvo ili asker ulazili su svi koji su imali posebnu ulogu u administrativno-upravnim i vojnim poslovima pa su im kao takvima i određivani prihodi iz državne blagajne.61 Navedena kategorija bila je vrlo brojna, osobito u Saraj-Bosni gdje je registriran najveći broj vojnih ostavinskih deftera.

Mulla je dio svojih ukupnih nadležnosti koje su se odnosile na vojna pitanja, a to je pitanje raspodjele vojnih ostavina, prenosio na vojnog kadiju


  1. Sidžil 21, str. 1: ...zir hukumet-i şeriyyelerinde olan Bosna kazasının umur-i kısmet-i askeriyyesi...vaki olan mevaddi mevtay-i askeriyyeyi tahrir...

  2. Mulle i ostale kadije kadiluka su morali sakupiti i predati takse koje su pripadale kazaskeru i poslati ih ili ih sačuvati do dolaska kazaskerovog kassama. A u prihode kazaskera su spadale takse od ostavina svih vojnih lica. Ako nije bilo nasljednika da se vojna ostavina među njima podijeli, njihova imovina je popisivana i slata u državnu blagajnu/bejtu-l-mal. Sve ostavinske takse lica koja nisu spadala u vojnu kategoriju spadale su lokalnim, tj. mjesnim kadijama.

  3. Značajno je osvrnuti se na poglavlje o onom što predstavlja sudsku taksu na zaostav- štinu/resm-i kısmet prema kanunnami sultana Sulejmana Zakonodavca. Po nave- denoj kanunnami u vojna lica/asker ubrajaju se spahije, ali i oni koju su u braku sa njima, muderrisi, kadije, šejhovi, mutevelije, nadzornici vakufa/naziri i njima slični državni funkcioneri. Tu spadaju i djeca vojnih lica, njihove žene, robovi vojnika “koji se poslije oslobođenja budu nalazili u službi vojnika i čije je izdržavanje od vojničkg reda, a nisu nikom upisani kao raja.” Navedeno je da taksa na zaostavštinu bogatih pripadnika vojničkog reda koja iznosi iznad 100 akči pripada kazaskeru, a taksa ostalih koja iznosi ispod 100 akči vilajetskim kadijama, odnosno kadijama kadiluka. Kazaskerov kassam, kao specijalni vojni sudija za podjelu ostavština koji se nazivao el-kassam el-askeri, uzimao je za kazaskera određeni procenat od podjele zaostavština koji se nazivao taksa na ostavštinu/resm-i kısmet.


kassama. Svaki kadiluk imao je posebnog kassama i posebne kassam-deftere. U Istanbulu je postojao poseban sud koji se nazivao sud za podjelu ostavina/ kassam mahkemesi. Mulla je bio nadležan nad državnim službenicima koji su spadali u kategoriju askera uključujući u tu kategoriju i muderrise, imame i hatibe, mujezine, šejhove te sve one koji su bili muaf zbog značaja njihovih djelatnosti za državu te janjičare, zaime, timarlije kao i ostale koji su sa njima bili povezani kao što su njihove žene i djeca.62 Treba razlikovati od vojnog kadije kassama vojnog kadiju /ordu kadisi.63 Pravi odgovorni kassam kadija, i prema navodima iz fermana i prema natpisima na koricama sarajevskih sidži- la, bio je, ustvari, mulla jer je on bio zadužen da organizira, između ostalog, i registriranje i raspodjelu vojnih ostavina. U tom smislu on je upućivao arz Porti i predlagao na predlog mulle postavljenje katiba koji bi vodio registra- cije vojnih ostavina, šerijatskih seneda, a sultan je na to navedenom katibu izdavao berat.64

Vojni kadija kassam je ostavinu umrlih lica bilježio u posebne deftere koji su se nazivali ostavinski ili kassam-defteri ili tereke-defteri. Uz prisustvo stručne osobe koja se razumjela u finansijsko poslovanje izvršavana je pro- cjena ostavine umrlog, a zatim se, nakon izmirivanja obaveza, preostali dio imovine dijelio na dijelove među zakonskim nasljednicima po vjerskom za- konu Šerijatu. Svaki nasljednik je dobijao izvod iz kassam deftera zavedenog u sidžilu koji se odnosio samo na njegov nasljedni dio, a ne na čitavu ostavi- nu.65 Kassam je uzimao zakonom propisane takse tzv. kassamiju. Sultan je fermanom rješavao pitanja taksi na podjelu naslijeđa. Od kazaskera ovlašteni inspektor/müfett vojnih kassama povremeno je dolazio i kupio takse odre- đene za kazaskera. Ukoliko nije bilo kassama takse je uzimao vilajetski kadija, odnosno kadija kadiluka i čuvao ih u svom sudu do predaje kazaskeru. Mulla i sve ostale kadije kadiluka su bili dužni organizirati registraciju imovine umr- lih u djelovodnom protokolu ili posebno vođenom kassam-defteru. Kada je

  1. H. Hadžibegić, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZM, Sarajevo, 1949-1950. str. 348-350.

  2. Postojala je praksa da u svim vojnim pohodima s vojskom učestvuje i vojni sudija koji je na licu mjesta rješavao sve sporove vezane za vojna lica. Od početka osnivanja Carstva, tj. od prvih sultana postojala je praksa da kazaskeri vojne sudije ili ministri sudskog sistema učestvuju sa sultanom kao njegovi zastupnici u pitanjima pravosuđa. Šejhu-l-islam je davao preporuku velikom veziru o postavljenju kadije u vojsci. Nakon što bi ovakav prijedlog bio poslat velikom veziru, on je to prihvatao. V. Uzuaršili, n.d, str. 179.

  3. GHB, sidžil 21, str. 93.

  4. GHB, zbirka pojedinačnih kassam-deftera.


u pitanju sarajevski kadiluk registracija vojnih ostavina obavezno je vođena u sidžilima mulle 18. i 19. stoljeća koji su bili zavedeni pod njegovim imenom,66 a registraciju su vršili zamjenici mulle pod njegovim nadzorom. Ukoliko je ostavina pripadala bejtu-l-malu, a takvih slučajeva bilo je mnogo, putem suda vršila se naplata od onih kojima je bila povjerena na čuvanje. Ovjerene spiskove kadije su bili dužni proslijediti Komandi odžaka preko specijalnog carskog izaslanika.67 Kassam-defteri se nisu bilježili u sidžile 16. stoljeća. U ovo doba vodio se poseban sidžil ostavinskih deftera. U sidžilu iz 1556. stoji navod: “...pokazalo se da je potrebno obratiti se kassam-defteru.”68 Kasniji sidžili glavnog sarajevskog kadije, odnosno mulle, koji su se vodili u Glavnoj sudnici/Bab-ı mahkeme registrirali su sve sultanske i vezirske dokumente, kadijske hudždžete a, prije svega, ostavinske deftere. Sarajevski kassam, naib mulle koji je imenovan da bude nadležan za pitanja vojnih ostavina i uzima takse imao je veoma veliki broj ostavina posebno imućnih ljudi zanatlija i trgovaca koji su uz to bili janjičari i koji su nazivani bašama. Centralizovana vojna uprava je očigledno vodila posebnog računa o preciznoj evidenciji osta- vina vojnih lica koji su predstavljali najbogatiji i najbrojniji društveni sloj.69 Ukupan iznos taksi resm-i kısmet koji se slao kazaskeru za Rumeliju registri- ran godine 1781. i 1782. iznosio je oko 100 000 groša.70 Stoga je razumljivo zašto je na sidžilu sarajevskog glavnog kadije obavezno stajao navod da rješa- va slučajeve vojnih ostavina u vrijeme mandata dotičnog kadije.

Vojne ostavine i njihova podjela bile su pod posebnim nadzorom cen- tralne vlasti. U tom smislu postojali su posebni propisi koji su određivali po- stupak prilikom te raspodjele. Određivan je iznos koji je predstavljao porez na ostavinu/resm-i smet te drugi troškovi na izdavanje kadijskih hudždžeta/ harc-ı hucec. Kassam je bio dužan da popiše ostavinu umrlih lica, da je podije-


  1. Suvani sidžil kassam-kadije kao naiba sarajevskog kadije iz godine 1727. pokazuje da da su se ostavine u to vrijeme vodile odvojeno u bilježnici vojnog kassama.

  2. GHB, sidžil 47, str. 34.

  3. GHB, n.d. str. 320.

  4. U sidžilu 4 iz godine 1140. i 1141/1727. i 1728. evidentirano je 50 ostavinskih

deftera, u sidžilu 9 iz 1768-1769. godine 48, u sidžilu 10 iz 1762-1763. bilo je evi-

dentirano 80, u sidžilu 17 iz 1775-1776. 104 , u sidžilu 18 iz 1776-1777. godine 133, u sidžilu 21 iz godine 1781. i 1782. bilo je evidentirano 82 ostavinska deftera, sidžilu 42 iz 1802-1803. godine 63, sidžilu 57 iz 1816-1817. 42, sidžilu 74 iz 1834-1835.

68 kassam-deftera, sidžilu 75 iz 1835-1836. godine 211, u sidžilu 76 iz 1836-1838.

godine 166, u sidžilu 77 iz 1838-1839. godine 76, u sidžilu 87 iz 1850-1852. godine

76 kassam-deftera.

  1. GHB, sidžil 21.


li pravedno među nasljednicima, da uzme zakonom određene pristojbe te da ih pošalje u sultansku blagajnu/hazine u zapečaćenom defteru. Kontrolira- nje navedenih postupaka bilo je u nadležnosti specijalnog carskog izaslanika čokadara. Ukoliko je bilo pritužbi na nepropisnu podjelu ostavine sultan je posebnim fermanom određivao za navedeni slučaj specijalnog kassama. Ka- zasker je svojim zapečaćenim pismom na osnovu navedenog fermana uvodio postavljenog kassam askera u dužnost. To je mogao biti kadija ili naib nekog drugog kadiluka uz kojeg je postavljan i specijalni izaslanik ispred centralne vlasti/čokadar. Oni su ponovo razdjeljivali ostavinu i, ako je bilo potrebno, saslušavali nezadovoljne strane. Ukoliko je u postupku bilo nepravilnosti suprotnih zakonu, bili su dužni centralnoj vlasti poslati obavještenje/ilam.71 Da bi se popisala ostavina koja pripada kazaskeru, ako nije bilo na licu mjesta kazaskerovog kassama, taksa za podjelu ostavine preuzimana je od lokalnog kadije i konačno prosljeđivana kazaskerovom kassamu. Kassam se pojavljuje i kao kadija koji ovjerava zadužbinske dokumente/vakufname.72 Postojao je jasan propis u kanunnami sultana Sulejmana Zakondavca da takse na podje- lu zaostavštine od osoba koje imaju položaj plaćen sa više od tri akče dnevno u cijelosti pripada kazaskeru, a da takse na ostavštine osoba koji su na mjestu plaćenom ispod tri akče pripada vilajetskim kadijama.73 Kanunnama daje značajan podatak o tome koji državni službenici nisu spadali u kategoriju vojnih lica pa prema tome njihove takse na zaostavštinu/resm-i kısmet nisu pripadale kazaskeru nego su pripadale vilajetskim kadijama, tj. kadijama ka- diluka. To znači da se njihove zaostavštine nisu registrirale u sidžilima voj- nog sudije kassama nego da su se odvojeno registrirale.

Sidžili sarajevskog kadiluka razlikuju se od svih drugih sidžila kadija kadiluka po tome što su u njima vođene brojne ostavinske rasprave vezane za zaostavštine vojnih lica, odnosno onih koji su po gore navedenim osnovima spadali u tu kategoriju. Na sarajevskom glavnom sudu pored uobičajenih pre- dmeta te obavezne registracije visokih naredbi od sultana i vezira nalazile su se brojne registracije ostavinskih kassam-deftera koje su spadale u nadležnost vojnog kassam-sudije.74 U drugim kadilucima ostavinski predmeti su se ne-


  1. Sidžil 11, str. 142 i 143.

  2. GHB, sidžil 57, str. 11.

  3. H. Hadžibegić, Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZM, Sarajevo, 1949-50, str. 350.

  4. Prema sačuvanoj evidenciji sidžila sarajevskog mulle iz 18. stoljeća prvi sidžil u kojem su se vodile registracije vojnih ostavina uz registracije svih ostalih značajnih upravnih akata i registracije sudskih presuda jeste sidžil broj 8 datiran 1180. i 1181/1766. i


kada vodili u glavnim kadijskim knjigama dotičnog kadiluka,75 a nekada su se vodili u posebnim defterima koji su bili u nadležnosti vojnih kassam-naiba u dotičnim kadilucima i koji su se vodili izdvojeno od glavnog registra kadilu- ka, iako je kadija ili naib imenovan da vodi glavni kadijski sidžil bio zadužen muraselom da, također, vodi vojne ostavine. To potvrđuje navod iz stolačkog sidžila datiranog 1205. godine u kojem se traži uvid u poseban zapečaćeni kassam-defter koji je vodio sudija/hakim da bi se ustvrdila vjerodostojnost navoda optuženog lica, a taj kassam-defter, odnosno ni jedan kassam-defter nije bio evidentiran u stolačkom sidžilu iz navedene godine.76

Kada se radilo o popisu vojnih ostavina visokih vojnih lica i onih sa ti- tulom bega tada je sultan slao poseban ferman mulli u Saraj-Bosnu s nalogom da popiše ostavinu navedenog lica, da se razdijeli među nasljednicima, sasluša žalbe i tužbe, ukoliko ih ima, te da uobičajene poreze/rusumat dostavi u za- pečaćenom defteru njegovom izaslaniku koji je došao sa Porte kao specijalan član komisije za popisivanje imovine umrlog vojnog lica visokog ranga.77








1767. godine. Što se tiče sidžila broj 3 datiranog 1119-1120/1707-1709. godine on predstavlja registarsku knjigu naiba sarajevskog suda imenovanog za registracije i saslušanja sudskih sporova. Također i sidžil broj 6 datiran 1166-1177/1753-1763. godine jeste registarska knjiga sarajevskog naiba imenovanog za registracije stranaka koje su pristupile sudu kao i registracije njihovih predmeta. Međutim sidžil broj 4 datiran 1140. i 1141/1727. i 1728. godine predstavlja registarsku knjigu Ibrahima, naiba mulle koji je s njegove strane bio ovlašten kao vojni kassam-kadija za regi- striranje vojnih ostavina i koji se ispod ostavinskih deftera potpisivao sa Ibrahim, el-muvella hilafeten ve-l-kassam-al-askeri bi medinet-i Saray Bosna. U drugom dijelu ove registarske knjige ubilježeni su obrasci pisama koje su kadije i naibi bili u prilici upućivati visokim državnim službenicima na Porti kao što su rumelijski kazasker, šejhu-l-islam, rumelijski tezkiredžija, emin fetva-efendija i drugi. Vjerovatno su se, navedene 1727. i 1728. godine kassam-defteri vodili u odvojenoj registarskoj knjizi kassam-kadije što je bio čest slučaj i u drugim kadilucima. Međutim prema evidenciji kojom raspolažemo, zbog značaja vođenja ostavinskih deftera sarajevskog kadiluka i njihove brojnosti u periodu od godine 1766. pa do 1852. godine svi ostavinski defteri sarajevskog kadiluka vođeni su u glavnim sudskim registarskim knjigama.

  1. OIS, sidžili mostarskog, prijedorskog, visočkog, travničkog kadije; GHB, sidžil 5 (mostarskog kadije).

  2. Forum Bosnia, sidžil stolačkog kadije, prevod Azre Gadžo-Kasumović, str. 50.

  3. GHB, sidžil 73, str. 37: Fermanom se traži popis i podjela ostavine Svrze Nazifa.


Izvještaji mulle-natkadije


Pošto je svaki državni projekat morao imati javni karakter i biti regi- striran i ovjeren na šerijatskom sudu, mulla je bio dužan organizirati i nad- gledati navedene postupke te uporedo s tim slati deftere i izvještaje na Portu. Na taj način on je bio glavni organ koji je posredovao u organiziranju kon- trole važnih državnih pitanja i redovnog slanja izvještaja preko kojih je Porta ostvarivala uvid u sva dešavanja na teritoriji Ejaleta. Time je mulla dijelom preuzeo funkciju ranijih državnih kadija muffetiša, tj. državnih inspektora koji su prije teritorijalne reorganizacije 1580. godine bili slati na određena područja Carstva i slali izvještaje Porti te obavljali kontrolu i nadzor nad vojnim i privrednim projektima značajnim za državne interese. Kasnije je područje nadležnosti mulle postao cijeli Ejalet, a ne samo Bosanski sandžak. Znači, on je kao vojni kadija visokog ranga bio vrhovni kontrolni organ na nivou Ejaleta. Međutim po sistemu disperzije ovlasti svaki kadija kadiluka, ovlašten posebno od strane nadležnog kazaskera, imao je slične ovlasti na po- dručju svojih nadležnosti i imao je mogućnost da neposredno komunicira sa sultanom i valijom. Ta komunikacija bila je dvosmjerna jer su se sultan i valija obraćali direktno i kadijama kadiluka, a oni su, također, po potrebi imali mo- gućnost da izvještavaju valiju i sultana. Ipak je mulla bio glavni organ koji je posredovao u organiziranju kontrole važnih državnih pitanja preko kojeg je Porta ostvarivala uvid u sva dešavanja na teritoriji Ejaleta. Iz izvještaja mulle vidi se da je on bio zadužen da vrši nadzor i vodi brigu prije svega o državnim službenicima od valije, muteselima, vojvoda, janičarskih aga, kolćehaja, še- herćehaja, šeherskih emina, dizdara, muhtesiba do tarikatskih šejhova, mu- jezina, mutevelija vakufa i drugih. On je pratio njihov rad pažljivo i u vezi s tim redovno obavještavao sultana. Pored toga što je on sam pisao sugestije i svoja zapažanja u vezi sa radom nekih službenika kroz njegovu kancelariju i iz njegovog ureda slati su aruhali drugih državnih službenika.78

Posebno je pomno pratio rad i ponašanje najvišeg državnog funkci- onera valije. Imao je pravo da sugerira Porti stvari za koje je svojim nepo- srednim uvidom uočio da su neefikasne i da nanose štetu općoj organizaciji lokalnog sistema. Mulla Smajil godine 1120. sugerira Porti da promijeni pra- ksu naplate džizje preko valije vilajeta jer takva praksa doprinosi tome da se




  1. GHB, zbirka pojedinačnih arzuhala i arzuhali evidentirani kroz sve sidžile sarajev- skog suda.


raja nastanjena na granicama Ejaleta razbježava.79 Na taj način on je svojim izvještajima, sugestijama i prijedlozima učestvovao u upravi i upravnoj poli- tici koja se o raznim pitanjima vodila na nivou Ejaleta. Mulla je davao ocjenu ponašanja valije kako u pogledu njegovog snalaženja u organizaciji upravne i izvršne vlasti tako i u pogledu njegovog ukupnog držanja i nastupa na terenu. U to je spadala i ocjena odnosa prema raji i ocjena odnosa prema državnoj imovini. U veoma efikasnom sistemu međukontrole mulla je bio ključna li- čnost u organizciji provincijske vlasti. Preko njegove kancelarije/mahkeme sarajevskog suda za koju je bio nominalno nadležan, išao je cjelokupan iz- vještaj o funkcioniranju sistema, o radu državnih službenika, o uspješnoj ili neuspješnoj realizaciji naloga Porte, o vjerodostojnosti raznih podataka. Taj izvještaj ticao se prije svega visokih državnih službenika kao što su defterda- ri i valije.80 Njegovi izvještaji odnosili su se na probleme vezane za finansij- sko-ekonomska pitanja, sigurnosnu situaciju, pokrete neprijateljskih snaga na granicama, stanje vojnih snaga stacioniranih u Ejaletu, stanje tvrđavskih posada, držanje janjičara i slično.

Uz navedene izvještaje mulla je bio slobodan i obavezan da daje i suge- stije i prijedloge u vezi sa unapređivanjem, nagrađivanjem ili smjenjivanjem pojedinih državnih službenika i vojnih lica, dodjeli zijameta i timara, pre- dloge o preduzimanju potrebnih mjera na zaštiti i odbrani granica Ejaleta, predloge i molbe sultanu o slanju finansijske vojne pomoći za odbranu i pro- vođenje ratnih dejstava i slično. U tom smislu evidentno je, pored sudskog, i njegovo vojno i posredujuće angažiranje u upravi.

U mullinu kancelariju kao i u kancelariju valije dolazili su nalozi sulta- na u vidu fermana. Mulla je slao povratni izvještaj sultanu da je ferman stigao i da je proslijeđen tamo gdje je trebalo ili da je javno obznanjen i pročitan. Ferman se oglašavao, npr., u Carevoj čaršiji u Sarajevu.81 Javno oglašavanje praktikovalo se putem telala i po drugim glavnim javnim čaršijama koje su u velikim gradovima kao što je Mostar nazivane carskim.82


  1. GHB, T.D. 2, u prevodu Polimca, str. 168.

  2. Isto, str. 169: Izvještaj mulle Porti da se uvjerio u ispravnost arza defterdara da se naplata džizje da njemu.

  3. V. nalog iz 1100/1689. O izvještaju mulle da je primio nalog o mobilizaciji i da je ferman pročitan javno i oglašen u Carevoj čaršiji, Isto, str. 156, prevod Polimca.

  4. Carska čaršija koja se nalazila u Mostaru na Velikoj tepi u starom gradu služila je kao centralni trg na kojemu su se javno obznanjivale sultanske naredbe. V.Hivzija Hasandedić, Mostar od postanka do razaranja 1992/93, u časopisu Hercegovina br. 9, 41.


Mulla je davao pozitivnu ili negativnu ocjenu o radu i ponašanju ne samo stalnih državnih službenika u Bosni nego i gostujućih izaslanika Porte. On je pratio njihov dolazak i kontrolirao da li su uspješno izvršavali speci- jalne zadatke zbog kojih ih je Porta upućivala u Ejalet. Po općem sistemu međukontrole u kojem je mulla bio ključna ličnost ugledni stanovnici ka- diluka, prije svega grada Sarajeva, ulema, šejhovi, gospoda/sadat pa čak i si- rotinja imali su pravo da šalju svoje ocjene rada državnih službenika i da ih preko mulline kancelarije šalju na Portu. Međutim oni su to činili sporadi- čno i povremeno te u vezi sa samo pojedinim pitanjima za koja su lično bili zainteresirani. A mulla je bio dužan činiti to redovno, sistematski. Osnovna ocjena rada kako stalnih tako i gostujućih državnih službenika odnosila se na pitanje da li je narod njihovim radom na organizaciji sistema bio zadovoljan, da li je bilo nasilja prema raji ili drugih zloupotreba položaja. Preko mulline kancelarije arzuhale Porti slao je i valija i kadije drugih kadiluka, razni drža- vni službenici i ugledni predstavnici naroda.83

Mulla je slao izvještaje i o radu službenika nižeg ranga koji su se izdrža- vali iz državne blagajne i davao preporuke za produženje njihove službe ili za postavljenje novog službenika. Naravno, on nije mogao biti nazočan lično za svaki slučaj. Mnoge poslove obavljali su njegovi zamjenici. Proces priprema- nja i slanja izvještaja obavljao se u njegovoj kancelariji. Izvještaje je sastavljao lično ili je registrirao i prosljeđivao izvještaje koje je sakupljao preko raznih visokih službenika, kadija kadiluka i naiba prenoseći dio svojih ovlasti na njih. I kada je sam sastavljao izvještaje sastavljao ih je na osnovu konsultacije i vlastitih saznanja iz konsultacija i kontakata sa prvacima Ejaleta: valijama, defterdarima, miralajima, njihovim ćehajama, drugim kadijama, ćehajama esnafa, mutesellimima, zaimima, timarlijama, kapetanima, neferima, janji- čarskim agama, serdarima, muftijama, muderrisima i drugim. Izvještaji su bili povjerljivi i najčešće ih je sam potpisivao. Preko njegove kancelarije slali su se izvještaji svih gore navedenih službenika sultanovih pa i izvještaji samog valije Bosne, a vrlo često i izvještaji muhafiza Beograda. Preko kancelarije bo- sanskog mulle povremeno su se slali i izvještaji državnih i vojnih službenika koji su po posebnim zadacima, bilo vojne ili administrativne prirode, slati u Bosnu. Iz mulline kancelarije slali su se redovno i izvještaji valiji o vjerodo- stojnosti podataka na osnovu kojih je valija donosio odluke.



  1. Među izvještajima sarajevskog kadije čak se susreće i arz mutesarifa Beograda koji je on iz nekih razloga, ne želi uvid možda beogradskog mulle, slao Porti. TD 2, str. 178-179.


Na poslovima registracije mullinih povjerljivih izvještaja radio je pose- ban službenik, sekretar na poslovima državne korespodencije nazivan katib. Prema podacima kojim raspolažemo, poznat je bio katib Abdullah Drnišli- ja.84 On je, ustvari, bio neposredni opunomoćenik mulle nadležan da upravlja poslovima sekretarske kancelarije. Uz to je povremeno dobijao ovlasti da u ime mulle učestvuje kao nadzorni sudski organ u poslovima međudržavnih razgraničenja. O Abdulahu Drnišliji pisao je Alija Bejtić koristeći defter koji


  1. Abdulah Drnišlija je kao muderris visokog ranga bio sekretar/katib i glavni naib/ćeha- ja mulle, a nekada kadija u vojsci. Ipak, sve njegove funkcije i angažiranost na brojnim državnim poslovima od posebnog značaja nisu bili dovoljni da ni nakon dvadeset godina upornog traženja bude promoviran u funkciju mulle. Navedeno postavljenje izgleda nikada nije dobio od Porte. Drnišlija je, kako to vidimo iz nekih navoda koje iz njegovog Zbornika navodi Alija Bejtić, bio vrlo ambiciozan u nastojanjima da se domogne funkcije mulle kao jedne od najviše dvije funkcije u Ejaletu. Činjenica da nije uspio unatoč direktnim intervencijama kod sultana najviših državnih dostojanstve- nika, kakav je bio bosanski mulla Abdulah-efendija i bosanski muhafiz Elči Ibrahim- paša, ukazuje na vrlo stroge kriterije odabira za navedeno mjesto mulle. Drnišlija je kao ćehaja sarajevskog mulle u pitanjima državnog razgraničenja i kao sekretar sarajevskog suda imao najneposredniji uvid u značaj funkcije mulle. On je učestvovao u međudr- žavnim komisijama prilikom određivanja državnih granica između Osmanske države i Austrije na sjevernoj strani Bosne, od Bijeljine do Novog i kao sudski posmatr i sudski opunomoćnik (na prijedlog mulle dobijao je sultanski ferman) i kao naib bosanskog mulle. Naime, on nije bio samo sudski posmatrač nego i neposredan akter koji je 13. 07. 1700. godine vodio pregovore oko granica i posredovao u prevladavanju nesuglasica između osmanske delegacije i konte Marsilija u pogledu Kostajnice i ada u rijeci Uni od Starog i Novog Novog nizvodno od ušća Une u Sanu. Stoga je on u svojim traženjima insistirao da dobije mjesto sarajevskog mulle, nakon smrti mulle Ahmed- efendije ili mjesto beogradskog mulle. Kao razlog svog insistiranja često je navodio da je siromašan i da teško sastavlja kraj s krajem i da kao muderris Malkoč-efendijine medrese nema primanja nakon provale Savojskog u Sarajevo i gubljenja vakufa. Porta je, međutim, imala veoma dobre informacije o tome da on ima razne izvore primanja kao čifluk-sahibija, kao dovadžija, kao vaiz Skender-pašine džamije u Sarajevu. (Navodi se da je imao plaću sa mukate resmova nahija Birač i Kamensko.) Slučaj “Drnišlija” je očito bio Porti vrlo dobro poznat. Unatoč krizi koja je Portu zadesila nakon Bečkog rata i nakon provale Savojskog u srce Bosne Porta je imala jake mehanizme kontrole i informacija te još uvijek jake kriterije u izboru najviših državnih službenika. Krug ljudi koji su bili uključeni u razmatranje za dobijanje funkcija navedne vrste bio je ograničen. Izbor se obavljao po principu rotacije. To što je Drnišlija bio sekretar suda u periodu od 26 godina pokazuje da je predstavljao ličnost od povjerenja i da je Porti bilo više u interesu da ga kao domaćeg čovjeka sa istaknutim sposobnostima zadrži na mjestu sekretara glavnog suda nego da mu povjeri jednogodišnji mandat mulle. Ne treba zaboraviti da je on bio vojni ordijski kadija, svršenik Sahni seman medresa sa obrazovanjem koje mu je omogućavalo da se kandidira na najviša kadijska zvanja.


je on definisao kao Drnišlijin Zbornik bosanskih memorijala.85 Mjesto katiba sarajevskog suda bilo je izuzetno značajno. On je imao uvida u povjerljive spi- se jer ih je u ime mulle sam sastavljao. U te povjerljive spise spadali su izvještaji mulle o svim delikatnim državnim pitanjima kao i izvještaji i ocjene rada viso- kih državnih službenika. Do takvih spisa mogao je doći samo kao bliski sara- dnik mulle. Stoga defter medžmua koji je Šabanović nazvao sarajevskim sidži- lom a Bejtić zbornikom bosanskih memorijala, ne spada u običan zbornik niti u običnu medžmuu kakvu su predstavljale medžmue drugih kadija. Ovo jeste, ustvari, defter duplikat deftera mulle u kojem je on vodio povjerljive spise i iz- vještaje koje je slao na Portu. Porta je na osnovu tih izveštaja poduzimala mje- re i slala na instancu dva najviša predstavnika valiju i mullu, a po potrebi na ostale dostojanstvenike, fermane u vidu naredbi i uputstava za preduzimanje upravnih mjera. Znači da su s jedne strane postojali zvanični sidžili sarajev- skog suda koji su se vodili na mullu ili na njegovog glavnog naiba/bab-ı naib,86 a s druge strane postojali su i specijalni sidžili ili defteri bosanskog mulle u koje je njegov sekretar/katib po njegovim uputstvima i nadzorom registrirao sve izvještaje i dopise upućivane Porti u vezi sa sprovođenjem glavnih odluka Porte. Tu su spadali i prijedlozi i sugestije koje je mulla kreirao na licu mjesta uvidom u neposredno funkcioniranje pojedinih segmenata sistema, prijedlog za preduzimanje mjera od strane centralne vlasti. Uz to on je slao arzuhale svih državnih službenika uključujući i kadije, kao i kolektivne predstavke/ mahzar. Mulla je postavljao svog glavnog naiba u sarajevskoj mahkemi stoga što je nekad morao da ide na Portu te, prije nego što mu istekne rok koji mu je dodijeljen na mevlevijjet, bio je dužan postaviti naiba čije je ime ponekad umjesto njegovog bilo ubilježeno na glavnoj korici sarajevskog sidžila.87


  1. Navedeni zbornik sadrži dokumente iz 1692-1719. godine. Zbornik čiji se originalni rukopis nalazi u Türk Tarih kurumu u Ankari Halil Inaldžik je definirao kao sara- jevski sidžil. Alija Bejtić se čudi zašto je i Šabanović taj defter ocijenio kao sarajevski sidžil navodeći razloge zbog čega to ne može biti kadijski sidžil. Bejtić je dobro uočio da je navedeni defter bitno različit od sidžila kadija kadiluka. Isto tako uočio je da se ne radi o običnom sak sidžilu ili uzorlistaru diplomatičkih dokumenata. V. Alija Bejtić, Sarajlija Abdulah Drnišlija i njegov zbornik bosanskih memorijala 1672-1719, ANUBiH, Radovi, knj. LX, Sarajevo, 1977.

  2. GHB, sidžil 75, str. 3: Mulla Mehmed Fadil postavlja muraselom svog glavnog naiba Muhammeda Hasib-efendiju kojem daje kompetencije da umjesto njega obavlja šeri- jatske presude među stanovništvom, tužbe i značajne poslove, da pečati hudždžete i ilame koje treba da izdaje šerijatski sud, da popisuje ostavine umrlih vojnih lica i obavlja diobu među nasljednicima.

  3. Isto, str. 3


Sidžili sarajevske sudnice su, kao što je poznato, izgorjeli.88 Mulla je, vjerovatno, svoje deftere/sidžile i korespondenciju nosio sa sobom, što je bila ustaljena praksa visokih državnih službenika i valije da svoje arhive nose sa sobom kao povjerljivi materijal koji se nosio na Portu. A zvanični sidžili sarajevskog suda ostajali su u sarajevskoj sudnici. Sačuvana je samo poznata zbirka sarajevskih sidžila za čije vođenje je bio odgovoran mulla. Svi sarajev- ski sidžili nominalno su se vodili na ime mulle ili, nekada, na ime njegovog glavnog naiba odnosno ćehaje, kako sidžil sarajevskog kadije koji je ostajao u arhivi sarajevske sudnice tako i lični sidžil ili defter mulle koji je nosio sa sobom. Jedina osoba koja je imala uvid u mulline izvještaje bio je sekretar suda. Prema tome nije se moglo desiti da se ti povjerljivi spisi, za ono vrijeme aktivnog djelovanja osmanske vlasti nađu u nečijim drugim rukama ili ja- vno objelodanjeni. Ti spisi su bili namijenjeni za unutrašnje kontakte mulle i Porte. Ono pak što je Porta svojim dopisima fermanima i slično naređivala nižim instancama i što je bilo naslovljeno na valiju, kadiju i na ostale uobi- čajene nosioce vlasti, pa između ostalih i na kadije kadiluka, bivalo je javno objelodanjeno i ubilježeno u sidžile jer je to sultan tako naređivao. Drnišlija je kao dugogodišnji sekretar suda, očigledno vodio i svoju ličnu evidenciju dokumenata koje je registrirao za mullu. Ti dokumenti su se našli u njegovoj lčnoj bilježnici koja je kasnije nazvana od Inaldžika i od Šabanovića sarajev- ski sidžil. Sigurno na osnovu toga što su u njoj sadržani autentični prepisi i izvodi dokumenata iz specijalnog sidžila, odnosno deftera mulle. Bejtić je to nazvao Zbornikom bosanskih memorijala postavljajući upit zašto su gore navedeni to odredili kao sidžil kada ne podsjeća ni na jedan od sarajevskih sidžila. Mislim da je to pitanje objašnjeno u gornjem izlaganju.


Valija i mulla - dva glavna oslonca sultanove vlasti u Pokrajini



Dva najviša upravno-administrativna službenika na nivou vilajeta bili su valija i kadija Bosne, koji je nazivan mulla. Valiji je pripadao najviši stupanj ukupne odgovornosti kako u pogledu organizacije vojne, političke, finansijske tako i u pogledu nadzora nad sudskim djelatnostima. Što se tiče


  1. Sarajevska sudnica i sidžili nisu izgorjeli samo nakon provale Eugena Savojskog u Sarajevo nego je dio sidžila koji je nastajao nakon tog perioda izgorio godine 1773/1774. Na koricama sidžila broj 15 iz mandata kadije Edirnevi es-sejjid Ahmed- efendije stoji: Bu vakitte Saray mahkemesi neharen ihrak bi n-nar olmuştur. Bašeskija navodi (n.d. str 122) da je mahkema izgorjela u vrijeme kada se mulla nalazio na teferiču u Kotorcu. Izgorjele su sve peštahte katiba i jedan dio sarajevskih sidžila.


mulle, on je bio na upravnoj funkciji vrhovnog sudskog inspektora i nadzor- nog organa koji je pratio sva događanja na nivou Ejaleta i koji je posredovao kao ejaletski vojni kadija najvišeg ranga u zaštiti vitalnih državnih interesa. On je oslovljavan od sultana kao ak kudâti’l-müslimîn što znači da je imao najviši kadijski rang, a s druge strane kao evlâ vülâti’l-muvahhidîna što znači da je kao „najodabraniji upravljač pravovjernih“ bio prvi do valije u Pokrajini, odnosno najbliži valiji kao vrhovnom vojnom komandantu.

Veza preko koje su i lokalni kadije bili uključeni u ukupni i jedinstven pravosudni sistem na prostoru Carstva bili su vojne kadije - kazaskeri i njiho- vi glavni zastupnici u provincijama najvišeg ranga nazivani mulle. Osmanska vlast je upravljala provincijama preko mulle, a potom ostalih kadija kadiluka kao nosioca položaja i upravnih lica na nivou njihove sudsko-administrati- vne oblasti - kadiluka. Mulla je bio odgovoran ne samo za šerijatskopravne poslove nego i za to da organizira po potrebi i ostale važne poslove89 i da, općenito, izvršava sultanske naredbe.

Valija i bosanski kadija mulla su na Bosanskom divanu bili nadležni za rješavanje žalbi i zahtjeva upućenih na tu visoku sudsku instancu u Ejaletu te su, uglavnom, organizirali rješavanje žalbi i zahtjeva preko svojih zamjenika. Valija je na zahtjev stranke koja se parničila upućivao da stvar ispita na lice mjesta svog ćehaju, a ispred sarajevskog kadije njegovog naiba. Navedeni slu- žbenici su u prisustvu poznavaoca Šerijata na lokalnom nivou na osnovu za- konskih propisa i kanuna te uz prisustvo stanovnika navedenih mjesta ispiti- vali sporni predmet i o tom pitanju izdavali šerijatski hudždžet.90 Valija je bio najviši vojno-upravni organ vilajeta a, također, imao je i apelacione sudske nadležnosti. Valija i bosanski mulla, kao drugi visoki funkcioner na nivou Ejaleta, bili su uključeni u provođenje svih važnih aspekata administrativno- upravne, vojne i sudske vlasti koje im je nalagala centralna vlast. Mulla je, između ostalog, bio nadležan za nefere i vojna lica na cijelom teritoriju sud- ske odgovornosti visokog ranga, tzv. mevlevijjeta (u bosanskoj terminologiji mullaluka) koji se u teritorijalnom pogledu podudarao sa teritorijem Ejaleta Bosna. Valija i mulla bili su odgovorni za nadzor i organiziranje provođenja sultanskih naredbi u Ejaletu po svim pitanjima i vojnog i civilnog karaketra.

Centralna vlast nije nikome davala apsolutne kompetencije. U tom smislu postojao je sistem međukontrole koji je trebalo da spriječe bilo koji

  1. GHB, sidžil, 57, str. 146. Bujuruldija Sulejman-paše...ve umur-i mühimmenin dahi kema yenbegi tanzim ...

  2. Hudždžet sarajevskog kadije iz 925. godine: V. Osman Sokolović, Iz naše prošlosti, Gajret, Sarajevo, 1933., str. 99-101.


vid zloupotrebe funkcije.91 Na sistemu međukontrole i mogućnosti direktnih veza državnih službenika, pa i svih kadija kadiluka, a ne samo mulle, sa sulta- nom zasnivao se čvrst koncept centralizovane vlasti. Uz sistem međukontrole postojao je i sistem umanjivanja ovlasti, bolje rečeno disperzije ovlasti najvi- šim državnim osloncima vlasti kao što su bili beglerbezi, sandžakbezi, mulle i drugi. Disperzija ovlasti uključivala je učestvovanje niza državnih službenika po vertikali u proceduri, npr. postavljenja drugih visokih državnih službe- nika u kakve su spadali i mulle i kadije kadiluka.Valija se obavezno obraćao mulli u vezi sa svakim projektom i poslom koji je Porta smatrala značajnim za državne interese jer je mulla bio onaj visoki državni službenik koji je sasta- vljao defter, ili naređivao njegovo sastavljanje i slao izvještaje na Portu.

Dva glavna oslonca sultanove vlasti u pokrajini bili su obavezni da surađuju na provođenju svih naredbi centralne vlasti. U tom pogledu ni je- dan ni drugi visoki zastupnik vlasti sultana u provinciji nije bio samostalan i nezavisan. Centralna vlast uspostavila je sistem međukontrole po kome su obje ove visoke funkcije bile jednako neovisne jedna od druge koliko su bile i upućene jedna na drugu u koordiniranom rješavanju prije svega vojnih pro- blema.

Ipak nadležnosti valije bile su na višem stupnju. Po navodima iz sulta- novih visokih naredbi valija je bio iznad svih službenika u Ejaletu „kao hakim i kao vali“/kao valija i kao sudija, te se stoga njegova riječ morala izvršava- ti. Ni sam mulla nije mogao ništa učiniti bez obraćanja valiji i bez njegovog odobrenja.92 S druge strane, valija, kao najviši zastupnik sultanove vlasti u proviniciji, po sistemu međukontrole funkcija i po sistemu uvezanosti i su- radnje visokih državnih predstavnika na širem području, bio je upućen na budimskog beglerbega. Budimski beglerbeg je imao veoma široka ovlaštenja i prednost nad valijama grupe ejaleta. Njemu se povjeravalo da nadzire izvr- šavanje pravde i rješavanje prestupa koji su narušavali mir u pograničnim po- dručjima uključujući i Bosnu.93


  1. Mühimme defteri 1700-1713, 59 26/1 38I, u prevodu Polimca str. 52: Sultan upuću- je naredbu sarajevskom mulli i ostalim kadijama da se posredstvom mubašira zaustavi valija koji je zloupotrijebio svoj položaj i oštetio narod te da se od njega oduzme novac koji drugima pripada.

  2. GHB, A-122/TO.

  3. Ludwig Fekete, potvrđujući poseban položaj budimskog beglerbega nad susjednim beglerbezima i sandžakbezima, navodi osmi član mirovnog ugovora u Žitvi iz 1606. godine. U navedenom članu se kaže da se u slučaju nepoštivanja mira, ako svi kape- tani, beglerbezi na području obje strane ne bi izvršili pravdu, intervenira beglerbeg


I valija i bosanski mulla bili su najodgovornije ličnosti u pogledu ču- vanja zakonitosti i poretka u zemlji te u pogledu osiguranja mirnog života. Valija je imao ukupne ovlasti na nivou pokrajine, a mulla je imao sudske na- dležnosti u okviru sudskog sistema pod vojnim nadzorom. Mulla u Bosni je bio zastupnik rumelijskog kazaskera i kao takav bio je vojni kadija (oficir) za sve vojne snage stacionirane u Bosanskom ejaletu, što znači da je bio nadle- žan uz valiju za sudsko rješavanje svih njihovih problema.


Mulla u Bosni i kadije kadiluka



Kadiluk je predstavljao određenu sudsko-administrativnu teritorijal- nu jedinicu izvan koje nadležni kadija kadiluka nije imao pravosudne kom- petencije. U kadijskim beratima i mulla i beratima kadija kadiluka stoji da je kadija dužan da sudi po Šerijatu i da dijeli ostavine vojnih lica. I kadija kadi- luka kao upravni organ pravosuđa na nivou svog kadiluka te ovlasti je, kao i mulla, prenosio na sebi potčinjene kadije nižeg ranga, na svoje naibe, jer ni mulla ni kadija kadiluka kao nosioci položaja nisu mogli lično obavljati sve poslove iz domena svojih zaduženja zbog njihove brojnosti.

Prema kanunnamama po kojim je sultan izdavao svoje fermane vojni poslovi, koji su se odnosili na asker, i civilni, koji su se odnosili na raju, morali su se voditi odvojeno.94 U tom pogledu postojao je pri svim sudovima i vojni i civilni sektor. Kazasker je sudske ovlasti jednako prenosio i na mulle i na kadije kadiluka. Mulla je kao natkadija i kao upravno lice na polju sudskog sistema, za razliku od običnog kadije kadiluka, bivao angažiran po potrebi na nivou Carstva na različitim područjima te bio nadležan za kontrolu i vrhovni nadzor nad funkcioniranjem ukupnog sudskog sistema na području Ejaleta. Glavni zadatak mulle i kadija kadiluka bio je da brinu o regulisanju raznih problema vojničkih redova i izvještavaju Portu o njihovim upražnjenim zao- stavštinama što se smatralo nešerijatskim poslovima.95 Mulla je imao ovlasti kao glavni kadija sa sjedištem u sarajevskom kadiluku, prije svega, da čuva


od Budima “koji je glava svih beglerbega, pa neka on izvrši pravdu.”(Prema Fehim Spaho, Odnos bosanskog namjesnika prema budimskom veziru, Kalendar Narodna uzdanica, Sarajevo, 1934., str. 68).

  1. Ferman datiran početkom redžepa 1179/14. decembra 1756. godine. V. H. Hadžibegić, n. d., str. 243.

  2. V. ferman datiran početkom redžepa 1179. godine/14. decembra 1756. godine kojim se upozoravaju kadije i naibi da ne prekoračuju svoje ovlasti u pogledu sudsko-terito- rijalne nadležnosti.


zakonitost u presuđivanju, a potom, da nadzire bilježenje i raspodjelu vojnih ostavina na teritoriji sarajevskog kadiluka, koje je na njega prenosio rumelij- ski kazasker. Potom je on navedene ovlasti prenosio na vojnog kassama/el- kassam-al-askeri kao svog naiba angažiranog za to pitanje.

Obični kadije i naibi bavili su se civilnim pitanjima i vojnika i raje i bili su obavezni da sude po Šerijatu. Čisto vojnim i nešerijatskim pitanjima voj- nika mogli su se baviti samo mulle i kadije kadiluka, što je bio njihov osnovni zadatak. Ukupni nadzor nad civilnim poslovima i vojnika i raje vodili su mul- la i kadije kadiluka. Mulla se bavio civilnim poslovima samo po potrebi, ako nisu mogla biti riješena na nižim nivoima sudske vlasti. Kadije kadiluka bili su zaduženi kao upravna lica i nosioci kadijskog položaja/ber vech-i mansıp samo na položaj određenog kadiluka. Razlika između kadija kadiluka i mulle je bila u rangu i u opsegu njihovih teritorijalnih nadležnosti. Rijetko se, ipak, moglo desiti da kadija nekog kadiluka bude promoviran na rang mulle.96

Kadije kadiluka su, između ostalog, bili obavezni organizirati realiza- ciju prikupljanja poreza taksita sa njihovih upravnih područja koji su išli za potrebe valije kao najvišeg vojnog zapovjednika Ejaleta te su mu u tom po- gledu bili obavezni slati izvještaje.97 Preko kadija kadiluka na nivou njihovih područnih odgovornosti također je organizirana, podsticana, nadgledana i realizirana mobilizacija ljudstva i komorskih konja te prikupljanje hrane i drugih potreba za vojne pokrete. Ipak, kadije kadiluka su mogli pristupiti or- ganizaciji navedenih zaduženja tek nakon što je glavni bosanski kadija mulla u svom defteru napravio raspored i organizirao obaveze koje su se potom prenosile na kadije kadiluka. Munla u Sarajevu, tj. bosanski mulla je nave- deni defter potpisivao i ovjeravao.98 Naravno, mulla je pristupao definiranju navedenog rasporeda po naređenju centralnih vlasti i u suglasnosti sa vali- jom.

Kada su u pitanju presude o ostavinama vojnih lica visokog ranga tada je hudždžete, tj. kadijske presude u vezi sa navedenim ostavinama donosio osobno sarajevski kadija mulla ili njegov zamjenik.99 Mulla je bio odgovoran


  1. Ima primjera kada su bosanski kadije iz kadiluka nižeg ranga bili unapređivani na kadiluke višeg ranga izvan Bosne kao što je slučaj sa tešanjskim kadijom Mehmedom Nazifom, koji je premješten u strumički kadiluk i odrena mu je plaća od 499 akči. V. A-1786/TO.

  2. GHB, A-2716/TO: Izvještaj kadije Zvornika i Loznice upućen valiji o kupljenju taksita.

  3. Tešanjski sidžil, str. 38, u prevodu Polimca str. 82.

  4. GHB, A-62/TO. Hudždžet izdat u vezi sa ostavinom kapidžibaše Visoke porte koji je poginuo kao šehid godine 1111/1699, u borbi u blizini rijeke Tise i koji je ovjerio


za održavanje reda i discipline među svim vojnim licima na teritoriji svoje na- dležnosti odnosno Ejaleta.100 I predmete civilnih lica centralna vlast redovno je prosljeđivala na valiju i mullu koji je sjedio u Sarajevu kao mesned nişin.101 Kadija kadiluka je jednako kao i mulla rješavao pitanja privatnopra-

vnog karaktera i civilnih i vojnih lica.102 On je, također, intervenirao hudž- džetom i u pogledu isplate plaća vojnim licima. 103 Ali, vojna lica, uključujući i nefere na najnižoj ljestvici vojne hijerarhije sa područja cijelog Ejaleta, obra- ćali su se za rješavanje svojih plaća mulli i rješavanje drugih problema kada isti nisu mogli biti riješeni na području odgovornosti kadije kadiluka. Bolje rečeno, Porta je predmete vezane za probleme vojnih lica slala redovno na bosanskog valiju i mullu koji su zajedno predstavljali visoku državnu sud- sku instancu namijenjenu, prije svega, za potrebe vojnih lica. I mulla i kadija kadiluka su bili nadležni za organizaciju kontrole svih oblika privrednog po- slovanja pa i za kontrolu vakufa. Oni su zajedno sa mutevelijama utvrđivali finansijsko stanje vakufa i potpisivali obračunske deftere.104

Kadije kadiluka su bili koordinatori između pokrajinske upravne vla- sti i izvršnih organa te vlasti na nivou svog kadiluka.105 Kadije se nisu miješali u politička pitanja, ali su bili uključeni u sistem lokalne uprave preko svoje koordinatorsko-posredujuće uloge. Mulla je, međutim, pored saradnje sa po- krajinskim i izvršnim organima vlasti intenzivnije bio upućen na direktnu



i potpisao es-sejjid Ismail, sin Ibrahima el-muvella hilafeten bi medine-i Saray Bosna. Kao svjedoci potpisani su, između ostalih, i Ali-aga, kajmakam Bosne, Mehmed-efen- dija, defterdar Bosne, Džafer-paša, bivši hercegovački valija.

  1. Rasprava oko ostavine umrlog bosanskog defterdara es-seyyida Mehmed-efendije, sina Ishaka iz mahale Hasan-age u Travniku, vodila se na sarajevskom šerijatskom sudu, iako njegov kassam-defter nije bio ubilježen u sarajevskom sidžilu, nego je, kao što je bilo i pravilo, registriran u travničkom siždilu. V. Sidžil 21, str. 145.

  2. GHB, zbirka arzuhala.

  3. GHB, A-48/TO. Pred kadijom kadiluka registrirani su kupoprodajni ugovori i voj- nih lica.

  4. GHB, A-51/TO.

  5. GHB, A-103/TO.

  6. A među izvršnim organima vlasti kojima su kadije prosljeđivali svoje naredbe bilo je, pored civilnih, i vojnih lica. V. GHB, A-2752/TO: Murasela kadije Sulejmana upućena Hodžić Husejinu, imamu, i svem stanovništvu Nove Kasabe kojom i