Osman Lavić, KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH, PERZIJSKIH I BOSANSKIH RUKOPISA, SVEZAK PETNAESTI,

Al-Furqan, Fondacija za islamsko naslijeđe - Rijaset Islamske zajednice u BiH, London-Sarajevo, 1427/2006., XXI+288+prilozi

Kontinuitet obrade rukopisa i priređivanja kataloga Gazi Husrev-be- gova biblioteka nastavlja veoma uspješno. To potvrđuje izdavanje petnaestog sveska kataloga rukopisa koji se čuvaju u toj biblioteci u obradi Osmana La- vića. Premda svojim naslovom ne nagovještava bitniju razliku od prethodnih, sadržinom odudara od svih ranijih kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke. On, naime, predstavlja katalog prijepisa Mushafa (Kur’ana) kao i njegove prijevode na turski i perzijski jezik što je u tom segmentu kod nas značajna novina. Premda je neupitno, i ovim sveskom Gazi Husrev-begova biblioteka ne samo da opravdava epitet riznice naše kulturne baštine nego potvrđuje svoje visoko mjesto u znatno širim kontekstima i okvirima.

Budući da je obrazac i metodološki pristup identičan prethodnim katalozima ovdje želimo ukazati samo na glavni dio sadržaja ovog sveska u kojemu su zastupljeni: Mushafi 3-211, Prijevodi Kurana 211-221, Dijelovi Kurana (džuzovi) 225-247, Enami (zbirke sura i dova) 247-269.

Ovaj svezak sadrži opis 447 prijepisa mushafa, 52 džuza, 8 prijevoda Kurana i 45 enama, dakle ukupno 552 rukopisa. Autor kataloga nije odstu- pao od ranije prakse da se prijepisi predstavljalju hronološki, redoslijedom njihovog nastanka, što je potpuno opravdano i logično. Na isti način su stru- kturirani i prijevodi.

U ranijoj praksi primjerci Kurana ili prijevodi kataloški su obrađivani tek djelimično, tako da čitateljstvo nije moglo imati značajniju predstavu o pojedinim primjercima prijepisa Mushafa nastalim u Bosni i Hercegovini ili nekim drugim područjima. Ovaj katalog prvi je tematski u cijelosti posve- ćen toj vrsti rukopisa koji se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Na taj način ne samo da iz anonimnosti izlazi veliki broj prijepisa i prepisivača nego su ti primjerci bliži znanstvenicima čiju pažnju će bez sumnje privući. On odslikava različita kulturna strujanja na tlu Bosne i Hercegovine kao i moguće pravce pojedinih znanstvenih te utjecaja na polju umjetnosti. Osim toga, oni potvrđuju visok stepen razvitka kaligrafije i iluminacija rukopisa kao specifične vrste umjetnosti koja se na našim prostorima razvijala od sre- dine XV stoljeća. Ovaj katalog potvrda je da se Bosna veoma brzo uključila i

u potpunosti uklopila u nove kulturne tokove koji su je zahvatili od sredine XV stoljeća.

Katalog ukazuje na brojne povijesne i druge zanimljivosti od kojih ćemo neke ukratko naznačiti. Tri prijepisa Mushafa potječu iz XV a četiri iz XVI stoljeća. Vjerovatno je da su prvi prijepisi nastajali van Bosne i da su pisani rukom stranaca, no već u XVI stoljeću odnos je u potpunosti drugačiji te se ljudi našeg podneblja pojavljuju kao akteri takvih poduhvata. Premda nerijetko prepisivači ne ostave ni mjesto nastanka prijepisa, još rjeđe svoje ime, potvrdu da su naši ljudi veoma rano ušli u te tokove daje činjenica da je jedan prijepis mushafa nastao krajem XVI stoljeća djelo Muhameda, sina Husejnova, iz Blagaja ili pak prijepis što ga je početkom XVI stoljeća načinio hadži Redžep-dede, koji se potpisao samo kao Bosnevi.

Nikakvo iznenađenje ne predstavlja činjenica da se među prepisivači- ma nalaze ljudi različitih zanimanja i da ih je najlogičnije tražiti u redovima imama, softi ili pak ljudi kojima je kaligrafija postala profesionalno zanima- nje. No kada se među prepisivačima nađe žena onda to, bez sumnje, predsta- vlja zanimljivost. Jedan takav prijepis nastao je sredinom XVIII stoljeća. To pak ne znači da je on i jedini koji je djelo žene. Do kog stepena je kaligrafija bila razvijena govori podatak da su pojedinici znali prepisati i do 285 musha- fa u svome životu. Naš kaligraf Ibrahim Šehović na prijelazu iz XVIII u XIX stoljeće prepisao je 66 mushafa.

Premda je broj prijevoda znatno manji, katalogom je obuhvaćeno njih 8, i to 7 na turski jezik a jedan na perzijski. Nedostatak imena prevodioca pa i prepisivača ostavlja dilemu o mjestu nastanaka prijevoda i prijepisa. No činjenica da najstariji prijevod, odnosno prijepis prijevoda na turski jezik da- tira iz 1574. godine, govori da je taj prijevod nastao ranije. To ukazuje da je mogao veoma rano dospjeti na područje Bosne. Perzijski prijevod potječe spočetka XVIII stoljeća.

Naprijed istaknute činjenice još jednom pokazuju opravdanost opre- djeljenja katalogizacije rukopisa kao načina da se javnosti ukaže na bogatstvo koje se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Pored toga što mnoštvom po- dataka može poslužiti kao značajan izvor za sagledavanje nekih pitanja naše prošlosti i kulture, on je dobar smjerokaz i za mnoga druga pitanja koja se nameću šetnjom kroz njegov vrlo zanimljiv sadržaj.

Aladin Husić