O JEDNOM AUTOGRAFU KOJI SE ČUVA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ BIBLIOTECI
Radeći na kataloškoj obradi rukopisa iz oblasti tesavvufa, objavljenih u trinaestom svesku Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke,1 posebnu pažnju privukao nam je rukopis obrađen pod kataloškim brojem 7645., zaveden u stalnoj inventarskoj knjizi pod brojem R-7029. Kodeks sadrži integralni tekst na arapskom jeziku jednog opširnog - do sada potpuno nepoznatog djela iz oblasti tesavvufa - pod nazivom Lađa spasa na putu
spoznaje Boga (ﻪــﻟﻹا ﺔـﻓﺮــﻌـﻣ ﻖـﻳﺮــﻃ ﻰــﻟإ لﻮــﺻﻮــﻠـﻟ ةﺎـﺠـﻨــﻟا ﺔــﻨـﻴـﻔـﺳ), koje je napisao šejh
Muõammad b. Maš‘al b. Siråû b. Muõammad ad-Damírí aš-Šåfi‘í, čija nam je biografija nepoznata.
OPIS RUKOPISA
Rukopis ima 261 list dimenzija 20 x 14 cm. Tekst dimenzija 16 x 7,5 cm, pisan je u 21 retku, nas∂í pismom, tupim perom i vještom rukom. Mastilo crno, kvalitetno, postojano na dodir sa vlagom. Naslovi poglavlja, značajnije riječi i interpunkcijski znakovi pisani crvenim mastilom. Papir debeo, hrapav, tamnobijele boje, bez vodenog znaka, istočnog porijekla. Listovi po rubovima dohvaćeni crvotočinom, a dužinom hrbata, do 3 cm dubine, vlagom. Na pojedinim listovima - naročito u posljednje tri lage - usljed dodira sa vlagom, vidljive tamne fleke, ali bez oštećenja teksta. Početak citata nadvučen crvenom linijom. Na marginama ima nešto bilješki u vezi sa tekstom, pisanih rukom autora. Listovi sa kustodama i originalnom folijacijom.
Povez kožni, originalan, sa preklopom, dohvaćen vlagom i crvotočinom, prepukao dužinom hrbata i preklopa. Na koricama i preklopu lijepo urađene rozete sa floralnim motivima, djelimično izlizane. Unutrašnja strana korica presvučena ukrasnim ebro papirom.
Trinaesti svezak Kataloga Gazi Husrev-begove biblioteke izašao je iz štampe u krajem oktobra 2004. godine. U njemu je obrađeno 279 kodeksa sa 719 djela i 545 različitih naslova.
O DJELU
Na listu 1a, i u uvodu (v. l. 5a) krupnim crvenim slovima dat je puni
naziv djela Lađa spasa na putu spoznaje Boga (ﺔِ َﻓﺮِ ْﻌَﻣ ِﻖﻳﺮِ ﻃَ
ﻰَﻟِإ ِلﻮﺻُ
ﻮُ ْﻠِﻟ ةﺎَﺠﻨﻟا ﺔُ ﻨﻴﻔِ ﺳَ
ﻪــــــﻟﻹا). Međutim nama dostupni izvori nigdje ne bilježe djelo sa ovakvim
naslovom. Djelo je podijeljeno na:
- uvod (ﺔﻣﺪﻘﳌا) i
dvanaest poglavlja (بﺎﺒﻟا).
U uvodu autor kaže da su mnogi ljudi, zbog svog neznanja, zalutali s Pravog puta, pa je u želji da im ukaže na pravi put, napisao ovo djelo, zasnovano na učenju ranijih sufijskih autoriteta, u prvom redu ‘Abdulwahhåba aš-Ša‘råníja i ‘Alíja al-Mi¥ríja.
U poglavljima autor raspravlja o sljedećim pitanjima:
Prvo poglavlje o razumu i znanju i njihovoj odabranosti (v. l. 19b)
(ﺎﻤﻬﻓﺮﺷو ﻢﻠﻌﻟا و ﻞﻘﻌﻟا ﺮﻛذ ﻲﻓ لوّووّ ﻷا بﺎﺒﻟا)
Drugo poglavlje o nespojivosti Božijeg bitka s bilo kojom vrstom nesavršenstva (v. l. 36b)
(ﻼﻋو ﻞﺟ ﻰﻟﻮﳌا تاذ ﻪﻳﺰﻨﺗ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﻲﻧﺎﺜّﺜﺜّ ﻟا بﺎﺒﻟا)
Treće poglavlje o lijepom odgoju duše i organa tijela (v. l. 47a)
(حراﻮﳉا و ﺲﻔﻨﻟا بادآ ﻲﻓ ﺚﻟﺎﺜّﺜﺜّ ﻟا بﺎﺒﻟا)
Četvrto poglavlje o tome čime se sve trebaju odlikovati murid i isposnik (v. l. 74b)
(ﻚﻟﺎﺴﻟاو ﺪﻳﺮﻤﻠﻟ ﻲﻐﺒﻨﻳ ﺎﻣ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﻊﺑاﺮّﺮﺮّ ﻟا بﺎﺒﻟا)
Peto poglavlje o tome na čemu se zasniva put sufije (v. l. 100a)
(ﻖﻳﺮﻄﻟا ﻪﻨﻣ ﻲﻨﺒﺗ ﺎﻣ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﺲﻣﺎﳋا بﺎﺒﻟا)
Šesto poglavlje o fazama kroz koje, na svome putu duhovnog napredovanja, mora proći svaki isposnik (v. l. 147a)
(كﻮﻠﳌا لزﺎﻨﻣ ﻰﻟإ كﻮﻠﺴﻟا ﺐﺗاﺮﻣ ﻲﻓ سدﺎﺴّﺴﺴّ
ﻟا بﺎﺒﻟا)
Sedmo poglavlje o izrekama sufijskih autoriteta o tesavvufu, sufijama i njihovom odgoju (v. l. 176b)
(ﻢﻬﺑادآو ﻪﻠﻫأو فﻮﺼّﺘﻟا ﻲﻓ ﻢﻬﻠﻳوﺎﻗأ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﻊﺑﺎﺴّﺴﺴّﺴﻟا بﺎﺒﻟا)
Osmo poglavlje o njihovim izrekama o sufijskoj ljubavi (v. l. 204a)
(ﺎﻬﺑ ﻖّﻠﻌﺘﻳ ﺎﻣو ﺔّﺒﶈا ﻲﻓ ﻢﻬﻠﻳوﺎﻗأ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﻦﻣﺎﺜّﺜﺜّﺜﻟا بﺎﺒﻟا)
Deveto poglavlje o mogućnosti viđenja Boga i Vjerovjesnika u snu i na javi (v. l. 211b)
(ًﺔﻈﻘﻳو ﺎﻣً ﻮﻧ ّﻲﺒﻨﻟا ﺔﻳؤرو ًﺔﻈﻘﻳو ﺎﻣً ﻮﻧ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟا ﺔﻳؤر زاﻮﺟ ﻲﻓ ﻊﺳﺎّّﺘﺘّﺘﻟا بﺎﺒﻟا)
Deseto poglavlje o pravilima lijepog ponašanja sufija vezanim za druženje, jelo, piće i spavanje v. l. 224a)
(مﻮﻨﻟاو بﺮﺸﻟاو ﻞﻛﻷاو ﺔﺒﺤﺼﻟا ﻲﻓ ...مﻮﻘﻟا بادآ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﺮﺷﺎﻌﻟا بﺎﺒﻟا)
Jedanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponašanja sufija prilikom slušanja, pitanja i ženidbe (v. l. 232b)
(لاﺆّﺴﻟاو جاوﺰﻟاو عﺎﻤّﺴﻟا ﻲﻓ ﻢﻬﺑادآ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﺮﺸﻋ ىدﺎﳊا بﺎﺒﻟا)
Dvanaesto poglavlje o pravilima lijepog ponašanja sufija u slučaju bolesti, teških iskušenja, smrti i prilikom obilaska mezara umrlih (v. l. 246a)
(رﻮﺒﻘﻟا ةرﺎﻳزو تﻮﳌاو ءﻼﺘﺑﻹاو ضﺮﳌا ﻲﻓ ﻢﻬﺑادآ ﺮﻛذ ﻲﻓ ﺮﺸﻋ ﻲﻧﺎّّﺜﺜّﺜﻟا بﺎﺒﻟا)
O AUTORU
Prema bilješci na listu 1a, autor djela je aš-Šay∂... Muõammad b. Maš‘al
b. Siråû b. Muõammad ad-Damírí aš-Šåfi‘í (ِﻢـِﻟﺎـَﻌﻟا مﺎـَﻤُﻬـْﻟا ﺮـﺒْ ﺤـْﻟاوَ
مﺎَﻣِﻹا ِﺦـْﻴـﺸﻟا ﻒـﻴﻟِ ﺄـَﺗ
ﻲِﻌِﻓﺎﺸﻟا يﺮﻴﻣﺪﻟا ﺪﻤّ َﺤُﻣ ﻦﺑْ جاﺮﺳ ﻦْﺑ ﻞﻌَ ﺸْ ﻣَ
ِﻦْﺑ ﺪﱠﻤَﺤُﻣ ِﺔﻣﺎﱠﻬَﻔﻟا ةِ َﺪْﻤُﻌْﻟاوَ
ِﺔﻣَ ﻼﱠ
ﻌَْﻟا).2 Njegovo puno ime
navodi se još na dva mjesta; u uvodu (v. l. 1b) i na kraju djela (v. l. 261a).
Međutim nama dostupni izvori, nigdje ne spominju autora sa ovakvim imenom. Iz titula nabrojanih uz njegovo ime u bilješci na listu 1a (šejh, učitelj, vođa, odvažni znalac, veliki učenjak, i pronicljivi uzor), då se zaključiti da je ona dopisana naknadno, najvjerovatnije, rukom nekog od njegovih učenika ili kasnijih vlasnika. Malo je vjerovatno da bi sam autor uz svoje ime nabrojao sve navedene titule, tim prije što u prvoj rečenici na početku djela za sebe kaže da je ponizni rob koji se nada u
oprost svoga Uzvišenog Gospodara (ﻞﻴﻠﳉا ﻪﺑّ ر ﻮﻔﻋ ﻲﺟاﺮﻟا ﻞﻴﻟﺬﻟا ﺪﺒﻌﻟا) što je - skoro
bez izuzetka - uobičajeni izraz skromnosti i pobožnosti kod svih ranijih
islamskih autora. Na preostala dva mjesta (v. l. 1b i 261a), autor je sam napisao svoje ime.
Iz nadimka ad-Damírí (يﺮﻴﻣﺪﻟا) može se zaključiti da je autor porijeklom iz Demíre (هﺮﻴﻣِ دَ ), sela u delti Nila u blizini Dimyåãa (طﺎﻴﻣد), rodnog mjesta
više islamskih učenjaka šafijskog mezheba,3 među kojima je najpoznatiji
Vidi list 1a s naslovom djela i imenom autora
Šemsudin Sami, Kamusi-i türkí III, str. 2163., Istanbul, 1317/1899.
Muõammad b. Múså b. ‘Íså b. ‘Alí ad-Damírí aš-Šåfi‘í (um. 808/1405.), autor brojnih djela iz oblasti tefsira, hadisa, akaida, fikha, jezika i književnosti.4 Iz njegovog drugog nadimka aš-Šåfi‘í vidi se da je bio sljedbenik šafijske pravne škole.
Iz uvoda u djelo (v. l. 2b i 3a), također se može zaključiti da je autor sljedbenik čuvenog šejha šazilijskog reda ‘Abdulwahhåba aš-Ša‘råníja (umro 973/1565)5 i učenik velikog sufijskog autoriteta ‘Alí al-Mi¥ríja (um. 1040/1630)6
Na kraju djela (v. l. 261a) autor ponovo navodi svoje puno ime i datum kada je djelo završio, riječima:
ﻦﺑ جاﺮﺳ ﻦﺑ ﻞﻌﺸﻣ ﻦﺑ ﺪﻤﺤﻣ دﺎﻨﺘﻟا مﻮﻳ ﻪﻴﻟإ ﻢﻬﺟﻮﺣأو دﺎﺒﻌﻟا ﺮﻘﻓأ ﺔﻴﻧﺎﻔﻟا هﺪﻴﺑ ﻪﺒﺘﻛو ﻪﻴﻔﺑ ﻚﻟذ لﺎﻗ كرﺎﺒﳌا ﺲﻴﻤﳋا مﻮﻳ ﺦﻳرﺎﺘﺑ ﻚﻟذو ،ﻪﺑﻮﻴﻋ ﻦﻳراّﺪﻟا ﻲﻓ ﺮﺘﺳو ﻪﺑﻮﻧذ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪّﻠﻟا ﺮﻔﻏ ،ﻲﻌﻓﺎّﺸﻟا يﺮﻴﻣّﺪﻟا ﺪّﻤﺤﻣ
.هﺪﺣو ﻪﻠﻟ ﺪﻤﳊاو ،ﻒﻟأو ﲔﺘﺳو ﺔﻌﺒﺳ ﺔﻨﺳ رﻮﻬﺷ ﻦﻣ نﺎﺒﻌﺷ ﺮﻬﺷ ﺮﺷﺎﻋ
Ovo je svojim ustima izrekao i svojom rukom napisao najsiromašniji sluga Božiji, Muõammad b. Maš‘al b. Siråû b. Muõammad ad-Damírí aš-Šåfi‘í - neka mu Uzvišeni Allah oprosti grijehe i na oba svijeta pokrije mahane - u blagoslovljeni četvrtak, 10. šabana 1067/1657. godine.
Iz navedene bilješke mogu se izvući dva zaključka: da je naš rukopis napisan rukom autora i da je on te godine bio živ.
Na listovima 9b, 19b, 29b, 39b, 49b, 59b, 69b, 79b, 89b, 99b, 109b, 119b, 129b, 139b, 149b, 159b, 169b, 179b, 189b, 199b, 209b, 219b,
229b, 237b, 247b, 257b i 261a, bilješka da je rukopis - u granicama
svoje mogućnosti - pregledao i sravnio sam autor.
.ﻪﻨﻋ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟا ﻰﻔﻋ ﻪﻔﻟّ ﺆﻣ ﻪﺒﺘﻛ ،ﻢﻠﻋأ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟاو ،ﺔﻗﺎﻄﻟا ﺐﺴﺤﺑ ﻪﺘﻠﺑﺎﻘﻣ ﻎﻠﺑ
Na osnovu gore navedenog, sa sigurnošću se može tvrditi da je naš rukopis autograf, a s obzirom na to da se u literaturi i izvorima nigdje ne spominju ni djelo sa ovakvim naslovom, ni ime autora, sasvim je moguće da je ovo unikat i jedinstven primjerak u svijetu.
Kaõõåla XII, str. 65-66, Bayrút- Lubnån, bez godine izdanja.
‘Abdulwahhåb aš-Ša‘råní b. Aõmad b. ‘Alí b. Aõmad b. Muõammad b. Múså aš-Ša‘råní al-An¥årí aš-Šåfi‘í aš-Šaèalí, Abú al-Mawåhib, rođen u Kalqašandu u Egiptu, 898/1493., umro u Kairu 973/1565. godine.
Ahlwardat V, 5418 i 5582; Brockelmann S II, str. 471.
O RANIJIM VLASNICIMA
Na naslovnom listu (v. l. 1a) otisnuta su dva pečata, najvjerovatnije, ranijih vlasnika. Na prvom se može pročitati Darwíš Yaõyå (ﻰﺤﻳ ﺶﻳورد), a
ispod imena godina (1)188/1774-75. Na drugom pečatu nije čitljivo ime, ali je čitljiva bilješka iznad pečata ﻢﺘﻛ ﺮﺳ ءﻪﻔﻴﻠﺧ ﺪﻤﺤﻣ (Mehmed ili Muõammad,
nasljednik ili zamjenik čuvara tajne). Ispod pečata tragovi još jedne bilješke koja nije čitljiva.
Ovdje treba ukazati na još jednu činjenicu; da rukopis, sve do 1990. godine, kada ga je iz svoje privatne kolekcije Gazi Husrev-begovoj biblioteci poklonio Danilo Bukinac iz Bečeja,7 nije bio dostupan javnosti.
S tim u vezi, nameće se nekoliko pitanja:
kako se autograf jednog obimnog djela (261 list), čiji je autor porijeklom iz Demire u Egiptu, našao u Bečeju (na obali Tise u Vojvodini), a da o njemu nema ni riječi, kako u evropskim tako ni u istočnim izvorima;
može li se pretpostaviti da je autor živio, a možda i napisao djelo na ovim prostorima, s obzirom na to da su sve zemlje, od današnje Mađarske na sjeveru do Sudana na jugu i Perzije na istoku do Magreba na zapadu, u to doba bile u sastavu jednog te istog (Osmanskog) carstva;
ili da je, možda, autograf rukopisa na ove prostore donio neki od autorovih potomaka ili učenika, koji je, recimo, mogao biti murabit u nekoj tvrđavi ili putujući derviš, a potom, u periodu sužavanja granica Osmanskog carstva, došao u ruke nemuslimana, ili ostao u posjedu nasljednika koji su još duži ili kraći period živjeli kao kriptomuslimani?
Ovo je primjer kako naša baština i kulturno naslijeđe iz osmanskog perioda još uvijek nisu dovoljno istraženi ni rasvijetljeni. To i dalje ostaje trajni prioritet u radu naših mladih istraživača, u prvom redu historičara i orijentalista.
Nedugo poslije nastanka ovog djela (1071/1661) Bečej je posjetio i slavni putopisac Evlija Čelebija o kome je on zabilježio: “Opis lijepog grada Bečeja... To je malo, ali lijepo utvrđenje, sagrađeno od cigle. U obimu obuhvata ukupno pet stotina koraka. Kroz gradski opkop protiče rijeka Tisa. Ima jednu kapiju koja vodi na pristanište i drugu koja vodi na drum. Na pristaništu postoji jedan han, pedeset magacina, dobra džamija koja je prepravljena od neke crkve, jedna medresa, tri osnovne škole i oko stotinu potleušica, pokrivenih ćeremitom i trskom...” (v. Evlija Čelebija; Putopis, Sarajevo, 1979., str. 359-340).
About an autograph kept in the Gazi Husrev-bey Library
In the collection of the manuscripts in the Gazi Husrev-bey Library in Sarajevo, exist many rare, even unique works. One of these is an auto- graph, most probably a unique, work under the title “The boat of salva- tion on the way to the cognition of God”.
This work with Sufi emphasizes of intonation, was written in the year 1067/1657 by shaykh Muhammad b. Mash’al b. Sirau b. Muoammad ad-Damiri as-Shafi’i, whose biography is unknown to us. Sources known to us does have neither record of this work nor its author.
The manuscript is kept in the Gazi Husrev-begovoj Library - inven- tory number R-7029 and was catalogued in the thirteen volume of Cata- logue of Arabic, Turkish, Persian and Bosnian manuscripts, under the number 7645.