Sead Seljubac
ALLAMEK I NJEGOVO DJELO TAFSIR
AHAR LI SURAT AL-FATH 1
Istraživači koji se bave prikazima djela naših autora, koji su pisali na orijentalnim jezicima, nezaobilazno spominju ime Muhameda, sina Muse - Allameka (1595.-1636.) govoreći o njemu kao jednom od najznačajnijih autora koji su se bavili egzegezom Kur’ana. Njegov uspjeh u toj oblasti sasvim opravdano vežu za njegovo izvrsno poznavanje filologije.
Opširniji podaci o Allameku mogu se naći kod onih koji su o njemu pisali kod nas i u svijetu. Evo nekih: J. Ramić,2 O. Nakičević,3 E. Karić,4
Šabanović,5 S. Bašagić,6 M. Handžić,7 K. Dobrača,8 S. Balić,9 F. Nametak,10
Allamek, Tafsír å∂ar li-súra al-Fatõ - Drugi komentar sure el-Feth
a) (Autor),Tefsir - historija i metodologija , Sarajevo, 2001., str. 168.
b) (Autor), Racionalna tumačenja Kur’ana, Takvim, Sarajevo, 1992. str. 9.-17.
a) (Autor),Rukopisna djela bosansko-hercegovačkih pisaca i mislilaca na orijentalnim jezicima koja se čuvaju u biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga VII- VIII, Sarajevo, 1982., str. 223.-239.
b) (Autor), Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka, (doktorska disertacija odbranjena na Filološkom fakultetu u Beogradu 1981. god.), drugo izdanje, Starješinstvo Islamske zajednice, Sarajevo, 1999. str. 86.,157.,183.-184. ,201.-202.
(Autor), Interpretation of the Qur’an in Bosnia-Herzegovina, zbornik radova, Islamic Studies, br. 2-3, Islamabad, 1997., str. 281.-286.
(Autor), Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973. god., str. 131-
151.
(Autor) Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, (Izabrana djela, knjiga III, priredili
Džemal ĆehajićAmir Ljubović)Sarajevo 1986. str. 105-107.
(Autor) Al-Ûawhar al-aïnå, Bejrut, 1993. na str. 176-178 , (prijeved na bosanski jezik u njegovim Izabranim djelima, Sarajevo, 1999. u knjizi I, str. 33-304.)
Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963. str. 210. 9 a) (Autor), Kultura Bošnjaka (drugo izdanje, Zagreb, 1994.), str. 100.
b) (Autor) The Cultural Achievements of Bosnian Muslims zbornik radova Islamic Studies, br. 2,3, Islamabad, 1997, pp. 137.-175.
a) Autor), Znameniti Bošnjaci u vrijeme osmanske vlasti, Muallim br. 23., 1994., str. 16.,
b) (Autor), Sarajevo poslije Savojskog, Muallim, br. 54., 1997., str. 26.
A. Ljubović,11 M. Ždralović,12 Husejn Abdullatif es-Sayyid,13 Îayruddin az-Zirikli,14 Ismå‘íl-paša al-Bagdådi...15
Autori koji su pisali o Allameku,16 njegovoj biografiji su prilazili sa različitih aspekata, ovisno o tome koju su stranu njegove interesantne ličnosti željeli osvijetiti. U prikazu njegovog života i rada najviše razlika među autorima ima u dijelovima koji govore o njegovom talentu, otvorenosti, kritičnosti, velikoj obrazovanosti, hrabrosti…
Godina njegovog rođenja je nesporna. Svi izvori do kojih smo došli tvrde da je to bilo 1595. godine u bosanskoj prijestonici Sarajevu. Svoje prve obrazovne spoznaje on dobija u rodnom gradu. Sarajevo je u to vrijeme slovilo ne samo kao središte jednog dijela Osmanskog carstva nego i kao značajno kulturno središte u kojem su učili, podučavali i pisali svoja djela znameniti i poznati ljudi tog vremena, poznati ne samo na lokalnom području nego i u samom Istanbulu. Iako mnogo teže nego danas, i tada je razmjena informacija između Istanbula i Sarajeva tekla na razne načine, pa tako i glasovi o znamenitim ljudima i njihovim djelima.17
Handžić, u al-Ûawharu, spominje da je ‘Abdu l-Ûalíl Bošnjak, u to vrijeme (između 1611. i 1620/2. god.)18 bio profesor u Gazi Husrev- begovoj medresi, što spominje i Nametak,19 i da je pred njim učio
a) (Autor), Logička djela Bošnjaka na arapskom jeziku, Sarajevo, 1996. godine (str. 37-42).
Grupa autora, Prilozi historiji - Sarajevo, Sarajevo, 1997. str. 119-127.
(Autor), “Znameniti Bošnjaci - pisci na arapskom jeziku”, Muallim br. 42., 1996., str. 21., i br. 43. str. 19.
(Autor), Bosansko-hercegovački prepisivači djela u arabičkim rukopisima, Sarajevo, 1988. god., tom I., str. 202., i tom II., str. 90.
(Autor), Muhamed Musa “Allamek” - Bosanac, arapski jezikoslovac iz prve polovine XVII stoljeća, 382 strane (doktorska disertacija odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1965.godine).
(Autor), Al-A‘låm (Qåmús at-taråûum...), Bejrut, 1995. tom VII., str. 119.
Hadiyya al-‘arifin (Asmå’ al-muallifin wa åïår al-mu¥annifin), t. II, 278; (Ovo je knjiga VI u sklopu kompleta od 7 knjiga koje nose jedan naslov Kašf aù-Ùunun ‘an asma’ al-kutub wa al-funun, autor - al-Çalabi (Mulla Katib/Hadži Kalifa).
Ime koje on koristi u svojim radovima na arapskom jeziku je Muhammad b. Musa - ‘Allamak al-Busnawi.
O ovome više vidi: E. Kujundžić, Sarajevsko-stanbolske naučne veze, Prilozi historiji…, str.209-216.
Vidi u: Mehmed Handžić, Izabrana djela, Sarajevo, 1999. str. 312; 322;391-392; 395; 435 i
464.
Fehim Nametak, “Znameniti Bošnjaci u vrijeme osmanske vlasti”, Muallim, br. 23, Sarajevo,
1994. str. 16
Allamek. To nas dovodi do zaključka da je svoje srednje obrazovanje u Sarajevu Allamek završio u navedenoj medresi, i to pred poznatim alimom ovog grada. To se moglo dogoditi u prelaznoj godini pred Allamekov odlazak u Istanbul, jer on u taj grad odlazi u svojoj 17. godini, kako sam kaže u uvodu u Drugi tefsir sure al-Fatõ.20
U Istanbul ga je doveo dobar glas o čuvenom Širvaniju,21 kod kojeg je želio produbiti svoje znanje. Međutim, nije našao ono što je očekivao od ovog glasovitog stanbolskog alima, te je bio u iskušenju da se vrati u Bosnu, ali to nije učinio.
Njegov ostanak u Istanbulu će ga sudbinski povezati sa drugim alimom, kojeg je veoma cijenio, zbog više kvaliteta koje je ovaj posjedovao. Među tim kvalitetima je presudan bio način na koji se odnosio prema svojim učenicima, pa i njemu samom. Zvao se Ganijju-zade. S njim je proveo četiri godine, sve dok ih nije rastavila učiteljeva smrt. Allamek o tome kaže:
ﲔﺿŃﻻÇ ﻰﻓ ﻞﻴﻤﳉÇ ĺﺮﻛĐ ﻰﻘﺑĂ ć Ęﺎﻣ ﻢﺛ ﲔﻨﺳ ﻊﺑŃÇ ŃÇﺪﻘﻣ ﻰﻟÇ ﺔﻗﻼﻌﻟÇ ĺﺬﻫ ĘﺪﺘﻣÇ
“Ova veza je trajala oko četiri godine. Potom je on umro, a lijepo sjećanje na njega ostalo je širom zemlje…”
Bilo je to vrijeme kada je završio studij na jednom od najviših prosvjetnih zavoda u Carstvu Sahn-i semanu.22
Od tada Allamek kreće na samostalni put istraživanja i pisanja vlastitih djela. Vrlo brzo će se izgraditi u čvrstog, stabilnog, postojanog znanstvenika svog vremena. Brzina njegova uspona ne podrazumijeva i lahkoću. Da bi bio profesorom na nekoj od tamošnjih medresa, morao je svoju spremnost dokazati pisanim radom, i to ne jednim. Izvori tvrde
U Rukopisu stoji da je on požurio u Istanbul da sluša Širvanija (aš-Širwani) a, veli,: “tada sam imao sedamnaest godina ﺎﻣﺎﻋ ﺮﺸﻋ ﺔﻌﺒﺳ ﺎﻐﻟﺎﺑ ﺬﺌﺘﻗæ íﺮﻤﻋ äﺎﻛæ”.
Muhammad Amin b. Sadruddin aš-Širwani (p.n.a. 1036/1626.) je bio mufessir koji je nadimak aš-Širwani dobio po mjestu svog rođenja Širwanu (u blizini Buhare). Boravio je jedno vrijeme u Turskoj, u ‘Amdu (Dijarbakir), a jedno vrijeme u Carigradu. Napisao je:
(Autor), Õåšiya ‘alå tafsír al-Baydawi (rukopis; nedovršeno); (Autor), Tafsír súra al-Fatõ (rukopis); i
(Autor), Al-Fawaid al-haqaniyya (rukopis).
Vidi: Az-Ziriqli (Hajruddin), Al-A‘lam (qamus at-taradžim), VI, Bejrut, 1995. str.41.
Više o Sahn-i semanu vidi: Halil Inaldžik, Osmansko Carstvo, Beograd, 1974., str. 235-253.; i Omer Nakičević, “Gazi Husrev-begova medresa u vrijeme osmanske Turske”, 450 godina Gazi Husrev- begove medrese u Sarajevu, Sarajevo, 1988. str. 15-27.
da mu je glosa uz komentar (Bejdavijev)23 jednog poglavlja iz Kur’ana (sure al-Kahf)24 poslužila kao habilitacijska teza za profesuru na Hasanbeg- zadetovoj medresi.25 Svako dalje napredovanje zahtijevalo je nove napore u vremenu u kojem alimi nemaju znanstvenu samostalnost nego su, većina njih, kako on veli:
ﺪﻴﻠﻘﺘﻟÇ ﺪﻳ ﻰﻓ Éﺎﻨﻋ ﻢﻬﻓ ﺪﺣﺄﺑ ﺎﻬﺋﺎﻘﺣ ßÇŃĎÇ ﻦﻋ Éﺎﻤﻋ ﻢﻬﺘﻣﺎﻋ ć
“… slijepi na shvatanje suština, zarobljenici su, robovi u ruci taklida
nekritičkog slijeđenja i oponašanja.”
Kao profesor, on nastoji da bude što originalniji. Predavanja iz logike, na jednoj od škola, držao je prema vlastitom djelu.26 Bilo je perioda kada je predavao i na dvije medrese, a čak se tvrdi i da je (1632/33.) imenovan rektorom na Sahnu,27 što je bila visoka titula koju je on ipak dostigao. To govori o Allamekovom napornom radu i nastojanju da od sebe da maksimum na polju učenja i podučavanja. O ovome svjedoči činjenica da je u periodu svog profesorovanja (1626.-1633./34.) napisao najveći dio svojih kapitalnih djela.28
Između 1634. i 1636. neki njegovi životni ciljevi, kao što je dostizanje položaja kadije u Halepu, a potom u Carigradu, ostvarili su se. Oni su, istovremeno, značili i završetak ukupnog života i rada ovog značajnog Bošnjaka. Za vrhovnog kadiju u Halepu je imenovan 1635. godine, a za kadiju carigradskog 1636. godine. Bilo je prekasno da prihvati to imenovanje. Umro je iste godine u carigradskoj tvrđavi Rumeli Hisar. Tu ga je zadržao Silahdar-paša, bojeći se da Allamek ne izvijesti Portu o zlodjelima koja je vršio u Halepu i okolini.
Ni kao kadija, u periodu svog službovanja, Allamek nije prestao pisati, niti je prestao držati predavanja na koja je dolazio veliki broj ljudi.
Iza sebe je ostavio značajno znanstveno blago iz više područja. Koliko je do danas poznato, radi se o jedanaest (ili trinaest) djela na preko
Puno ime mu je Nasiruddin Abu al-Hayr ‘Abdullah b. ‘Umar b. Muhammad b. ‘Ali al- Baydawi aš-Šafi‘i, p.n.a. između 685. i 691. h.g., oko 150 godina iza az-Zamahšarija. Autor je tefsira Anwaru at-Tanzil wa asrar at-ta’wil. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, At-Tafsir wa al-mufassirun, 1976., str. 296.
Da se radi o ovoj suri obrazoloženje vidi u: Šabanović, Književnost muslimana...str. 143. 25 Vidi: Ljubović, Logička djela Bošnjaka…str. 38.
Vidi: Ljubović, Muhamed, sin Muse, Allamek Prilozi historiji… str. 120.
Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci...str. 106.
O njegovim djelima i vremenu njihovog nastanka će biti riječi kasnije.
2.500 rukopisnih stranica, na arapskom jeziku i jedan prijevod na turski jezik.29 Pisao je iz oblasti tefsira, sintakse i retorike, logike, šerijatskog prava i administracije. Sva su mu djela nastala u vremenskom rasponu od 20 godina, između 1616. i 1636. godine njegovog vrlo dinamičnog i teškog života i rada.
Izvori o Allameku tvrde da je uistinu bio mali sveznalica. Svoje stavove je otvoreno i slobodno izlagao. Nije se dao zavesti predrasudama vremena i ljudi u njemu. Nije se bojao kritike i osude. Oko sebe je sijao svjetlo istine ne mareći hoće li to izazvati otpor ili odobravanje okoline.30
Do rezultata u životu je dolazio upornošću i radom. Svoje uspjehe nije gradio dodvoravajući se lokalnim moćnicima ili podilazeći autoritetima, nego baš obratno. Osnovni moto njegovog rada je bila pravičnost zasnovana na važećim zakonskim propisima i humanosti. Na teorijskom planu za njega nije bilo autoriteta čija riječ, naravno, izuzev Allahove Riječi i riječi Njegova poslanika, nije podložna kritici i preispitivanju.31 Ovi principi su prisutni u svim njegovim radovima.
Onda, kada je trebalo javno izreći osudu stanja u oblasti znanosti i položaja znanstvenika u ondašnjem Carstvu, nije se ustručavao da je hrabro iznese, na za to pogodan način. Evo jednog primjera iz njegovog života. Dobivši od tadašnjeg sultana32 zadatak da, sve dok je on na vojnom pohodu, svaki dan i noć uči suru al-Fath, Allamek je poželio da napiše njen komentar. Za osnovu je uzeo već napisani komentar alima Širvanija, visokoobrazovanog u krugovima tadašnjih intelektualaca. Za njega je čuo još u Bosni i zbog njega, došao u Istanbul. U njegovo se znanje toliko razočarao da je poželio vratiti se odmah, u Bosnu. Ostao je, učio, i, evo, sada ima pred sobom njegov komentar jedne kur’anske sure. Tim komentarom nije zadovoljan i želi na njega napisati glosu. Za tu situaciju on kaže:
“Dobio sam djelo koje je o toj suri napisao Mula Širvani, poznat kao Sadrudin-zade, Allah mu dao sve što poželio. Vidio sam da ono sadrži različite greške i proizvoljnosti (besmislice), lupetanja i zablude. Pošto
Vidi: Ljubović, Muhamed, sin Muse…, str. 121. 30 Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci... str. 105.
Ljubović, Znameniti Bošnjaci... str. 21.
Šabanović tvrdi da se radi o Muratu IV i pohodu protiv Revana, 1635. god., te da je Tafsir sura al-Fath, nastao nakon toga, iako na kraju rukopisa koji koristimo stoji da je napisan 1044. h.g. što bi odgovaralo 1634. god. Vidi: Šabanović, Književnost muslimana…, str. 145.
sam vidio da ljudi ovog vremena tom djelu daju važno mjesto, i vjeruju da je ono visoko, poželio sam da analiziram dio onoga što je on tamo kazao, kako bi se razjasnila istina i otkrile zablude.
On je, rahmetullahi alejhi, jedan od onih koji su potrošili glavninu svog života u sticanju znanja i usavršavanju. Savladao je stotine disciplina, svoje savremenike pretekao u mnogome i dostigao stepen slobodnog mislioca, ali nije bio pronicljivog uma, niti je bio imun na udar kritike, a u tom dvome je osnova uspona do stepena titule lica duhovnosti, vrline i učenosti…Zato se kaže: razumjeti samo dva harfa bolje je nego naučiti napamet dva tovara. Pojam tovar ovdje ima značenje količine običnih i svetih knjiga koje može ponijeti deva.”
U vremenu taklida, slijepog oponašanja autoriteta i nekritičkog mišljenja, Allamek se bori za originalnu misao koja osigurana perspektivnost svim granama znanosti. Odatle njegova spremnost da ukaže na propuste gdje god ih primijeti i ma kod koga oni bili. On će priznati autoritativnost Zamahšerijeva33 Keššafa, ali se neće ustručavati da iskaže svoje vlastito neslaganje sa nekim njegovim stavovima.34
Drugi primjer njegove otvorenosti u kritici postojećeg stanja znanosti i odnosa među ulemom, nalazimo u citatu kojeg navode naši izvori o Allameku, i u kojem se žali na okolnosti u kojima je rad iskrenih istraživača uveliko otežan ili sasvim onemogućen, što je za njega neshvatljivo kada se radi o ilmu i alimima. Citat je prenesen iz uvoda u njegovu Glosu na komentar sure al-Kahf. Allamek tu kaže:
“Nakon što sam otišao iz najudaljenije islamske zemlje i došao u Istanbul, grad u kome se dodjeljuje opskrba svim ljudima, našao sam da se u njemu proširilo neznanje i da je nauka toliko zanemarena kao da je nikada niko nije ni spomenuo. U njemu je naučnik uvrijeđen, ponižen i bačen na ulicu; nauku i naučnike preziru, lahke stvari smatraju teškim, a ako od njihovih dostojanstvenika zatražiš koru kruha, oni se ogluše...”35
Puno ime mu je Abu al-Qasim Muhammad b. ‘Umar al-Kawarizmi al-Hanafi al-Mu‘tazili az- Zamakšari, p.n.a. 538.h.g. Autor je tefsira Al-Kaššaf ‘an haqaiq at-Tanzil wa ‘uyun al-aqawil fi wuûuh at-ta’wil. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, At-Tafsir wa al-mufassirun, 1976. I, str. 429.
Neke primjere ovog Allamekovog neslaganja iznešeni su u dijelu o sematničkoj obradi odabaranih pojmova.
Ovaj citat nalazimo kod:
Nakičević, Arapsko-islamske znanosti…str. 201.
Šabanović, Književnost…, str. 137-138.
Ljubović, Znameniti Bošnjaci…, str. 21.
Uprkos teškim uslovima rada i života i nezavidnom okolnostima u kojima se našao u Istanbulu, Allamek je bio spreman na odricanja svake vrste da bi uspio u svojim znanstvenim istraživanjima i odbrani principa znanstvene etike. Iako kritičar, ostao je omiljen među onima kojima je njegova objektivnost predstavljala rijetku vrijednost tog doba. Jedan od takvih alima je, kada mu je neko rekao da je Allamek bolji od njega, priznao: “Tačno, on je obuhvatniji od mene! Nema sumnje u to što je rečeno. On je moj profesor, a profesoru, u svakom slučaju, pripada pravo prvenstva.”36
Mnoge kvalitete ovog alima “sveznalice” ćemo moći upoznati u prikazu njegovih djela, od kojih su neka već spomenuta. Za njih saznajemo iz radova spomenutih autora koji su pisali o Allameku. Tvrdi se da ih ima 14. Evo njihovih naslova:
Područje tefsira:
Al-Hådí je njegovo djelo u kojem započinje vlastiti komentar
Časnog Kur’ana. Izvori koji o tome pišu jasno ukazuju da se ne radi o glosama na Bejdavijev Tafsír, iako je i njih pisao. Prema podacima koje nalazimo u njemu i gdje se poziva na svoju glosu na Džurdžanijev37 Miftåõ, a njega je pisao 1631. god. može se zaključiti da je al-Hådi započeo pisati poslije te godine. Djelo je nedovršeno. Filološkog je karaktera i svjedoči o Allamekovoj gorljivoj želji da ispravi pogrešno, jer se u njemu ne ustručava da kritizira stavove čuvenih autoriteta tefsira, kakvi su Zamahšeri, Bejdavi, Ebu Su‘ud38 i drugi.39
Õåšiya ‘alå Anwår at-Tanzíl wa asrår at-ta’wíl su Allamekove glose na komentar Kur’ana mufessira Bejdavija. Ne radi se o glosi na cijeli Bejdavijev Tefsir, nego na samo neke sure iz njega. Izvori o tome ne govore isto. Podaci su na razini pretpostavki što traži studiozniju analizu
O ovome više vidi: Handžić, Izabrana djela, I , str. 258.
Puno ime mu je ‘Ali b. Muhammad b. ‘Ali Abu al-Hasan, aš-Šarif al-Ûurûani. Među poznatijim djelima mu je i njegov At-Ta‘rifat.
Puno ime mu je Abu as-Su‘ud Muhammad ibn Muhammad ibn Mustafa al-‘Imadi al-Hanafi,
p.n.a. 982. h.g., oko 300 godina nakon al-Baydawi-ja. Autor je tefsira Iršad al-‘aql as-salim ila mezaya al-Kitab al-Kerim. Vidi: Muhammad Husayn ar-Rahabi, isto, str. 345.
Nakičević, Anali GHB, VII-VIII, str. 236-237., navodi da se rukopis Allamekovog djela Al- Hadi može naći u Istanbulu, Biblioteka Sulejmanija, bibl. Bagdatli Ibrahim-ef. br. 2096/1. Šabanović i Ljubović, navode da se rukopis nalazi u Los Angelesu, University of California, (U.C.L.A) Special Collection (Sp.Col.) 898-36-40, item 2, fol. 57-112; 56 lista. Handžić ga u navedenom djelu ne spominje.
i dobivanje tačnih podataka, ukoliko je to moguće. Neki autori tvrde da se radi o glosi na dio tefsira od njegovog početka do sure el-An‘åm,40 dok su drugi stava da se glose odnose samo na sure al-Baqara i Ålu ‘Imrån. Postoji i mišljenje da se glose odnose na dio od početka Tefsira do sure al-Må’ida. Tvrdi se da je Allamek ove glose pisao dok je držao predavanja iz Bejdavijevog Tefsira, pa je odlučio da ih uobliči u samostalan rad. Da bi se čitalo ovo djelo, nužno je dobro poznavati Bejdavijev Tefsir, jer je Allamek pisao koncizno i izravno, uz podrazumijevanje čitaočevog predznanja o tome. Rad je nedovršen.41 Smatra se da je pisan u periodu 1633.-34/35.god.
Gornjim glosama pripadaju još dvije. Prva je:
Õåšiya ‘alå tafsír súra an-Naba’, Glosa na Bejdavijev komentar sure
en-Nebe’. Pisana je 1622. g.42 Druga je:
Õåšiya ‘alå tafsír súra al-Kahf, glosa na Bejdavijev komentar sure el-Kehf. Pisana je 1627. g. Prema godinama pisanja vidi se da su nastale prije druge glose na Bejdavijev Tefsir. U ove dvije glose se, kako neki tvrde,43 “vidi njegova prava vrednost kao naučnika, njegova sposobnost da obuhvati sve do tada postojeće komentare i superkomentare i da ih međusobno upoređuje, uspešno i naučno.” Iako pod dojmom da, možda, ima pretjerivanja u ovakvoj kvalifikaciji, zasnovanoj samo na dvije glose,
Prema Šabanoviću prvi stav zastupa Mulla Katib al-Çalabi (Hadž Halifa), drugi Šajki-zade i ‘Uššaqi, a treći Handžić. Šabanović ne smatra da je Handžić u pravu, a sam Handžić tvrdi da “nema sumnje da je tačno ovo što mi navodimo”.
Nakičević bilježi da je rukopis Allamekovog djela Hašija ‘ala Anvar at-tanzil wa asrar at- ta’wil u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Šehid Ali-paša, br. 236/1, i br. 235; bibl. Damat Ibrahim-paša, br. 217 (iste podatke kod njega nalazimo za djelo Al-Hašiya ‘ala Šarh aš-Šarif al-Ûurûani ‘ala Miftah al-‘ulum ); te bibl. Hafiz-paša, br. 150/1. Šabanović, Ljubović i Handžić navode podatak da se rukopis nalazi u Kairu, Dar al-kutub al-misriyya (ranija Maktaba al- kidiwiyya) Tafsir, br. 341 (vid. Kataloge), fol. 1-221. (Brok. G. 414: Kairo II, 164, 201; S: 740: br. 28: Kilič ‘Ali 150, Selim III, Kairo 21, 45. ; Mada Šabanović dodaje da se radi o prijepisu rukopisa sačinjenom 1636. godine, vjerovatno još za Allamekovog života.
Nakičević Glosu komentara poglavlja al-Kahf nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Aya Sofiya, br. 559. Za rukopisna djela Hašija ‘ala tafsir surat an-Naba’, i Hašija ‘ala tafsir surat al-Kahf,
Šabanović navodi podatak da se nalaze u Beogradu, Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković”,
sign. SO 176, inventar br. 43.626, list 114-142. Datum prepisa i ime prepisivača nisu spomenuti; XVII-XVIII stoljeće; i u Kairu, Dar al-kutub al-misriyya, Tafsir , br. 341, fol. 222-321.
Riječi su Kamila al-Buhija, navedene u njegovoj neobjavljenoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Arapski radovi jugoslovenskih pisaca, odbranjenoj na Filološkom fakultetu u Beogradu 1963. godine. Citat je na strani 157. Podatak je naveo Ljubović u spomenutom članku na strani 124-125.
iz navedenog citata saznajemo da je o Allameku nezaobilazno svoju riječ morao kazati i autor citata Kamel al-Buhi, čije ime nismo spominjali u odlomku o autorima koji su pisali o Allameku. Kao završnicu na ove njegove glose, smatramo korisnim navesti objašnjenje razloga zbog kojeg se nekim čitaocima Allamekovih glosa čini da su nerazumljive, teške, nedorečene, suviše koncizne. Ovo pojašnjenje će nam biti potrebno da bismo razumjeli Allameka i u slučaju njegove glose na Širvanijev komentar sure al-Fatõ. Navodi ga Šabanović:
“Ustvari, Allamek nije namjeravao da svoj tekst učini zagonetnim, već je pisao polazeći od pretpostavke da je čitalac njegovih glosa već savladao Bejdavijev Tefsir ili da ga, čitajući njegove glose, ima pred sobom. Zato ništa ne ponavlja nego piše samo ono što sam ima da kaže. Prema tome, vrijednost njegovih glosa nije u objašnjavanju Bejdavijevog komentara nego u iznošenju shvatanja glosatora.”44
Tafsír súra al-Fatõ komentar sure el-Feth (Osvojenje). Pisana 1635. god., još je jedna od Allamekovih glosa, sada na kometar iste sure od, za to vrijeme, čuvenog Širvanija. O ovome ćemo iznijeti više podataka poslije.45
Svim ovim djelima iz oblasti tefsira treba dodati još samo Zaseban komentar šestog ajeta sure at-Tawvba. To je mali rad u kome se filološki
objašnjava upotreba riječi hatta - ﻰﺘﺣ u tom ajetu.46 Radi se o još jednom
Allamekovom radu u kojem dolazi do izražaja njegova orijentacija da u svojim djelima, uopće, pa i u onima koja su iz područja tefsira, posveti posebnu pažnju arapskom jeziku i njegovom značaju u razumijevanju islamske tradicije i njenih osnovnih izvora.
Uvažavajući potrebu da Allamekova djela u cijelosti treba analizirati, izvršiti komparacije i prikaze, a to nije cilj ovog rada, ovom prilikom
Šabanović, Književnost muslimana…str. 143.
Na osnovu Šabanovićeve bilješke (a i Ljubović je prenosi) rukopis je u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka br. 1318, (ranije 1429) list 1-2; samo prva dva uvodna lista. (vid. Dobrača I, 355 str. 210) iz bibl. Sim zade, (medrese) (možda prepis Šejh Juje). U istom kodeksu nalazi se i komentar iste sure od Širvanija, koga Allamek kritikuje, i komentar džuza ‘Amme od ‘Isama, nepotpun (vid. Dobrača). (Ovdje Šabanović ne navodi ovaj rukopis u Biblioteci Sulejmanija, Istan- bul, bibl. Šehid Ali Paša, pod brojem 2741/6, fol. 69-124, kao ni isti rukopis, pisan drukčijim pismom, smješten u biblioteci Esad-efendi, isto u Sulejmaniji, pod brojem 108/2. Nakičević ih u svom članku navodi.)
Šabanović i Ljubović navode podatak da se ovaj rukopis nalazi u Beogradu, Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković”, nav. kodeks, fol. 143-144a.
ćemo ostala njegova djela iz drugih oblasti samo nabrojati, s napomenom o mjestu na kojem se rukopisi tih djela mogu naći:
Oblast sintakse i retorike:
Õåšiya ‘alå Šarõ aš-Šaríf al-Ûurûåni ‘alå Miftåõ al-‘ulúm, Glosa na Sejjid Šerifov komentar es-Sekakijeva djela Miftah el-‘ulum, napisana 1631. g.47
Õåšiya ‘alå Šarõ Mulla Ûåmi ‘alå al-Kåfiya, glosa na Mulla Džamijev komentar Ibni Hadžibove sintakse el-Kafija, napisana 1626. g.48
Ta‘líqåt ‘alå al-Õåšiya li-‘I¥åmuddín, Superglosa na glosu Isamuddina, nedovršeno.49
Oblast logike:
Šarõ aš-Šamsiyya, komentar na djelo (Risala) eš-Šemsijja o logici koje je napisao Nedžmuddin Omer b. Ali el-Kazvini el-Katibi...50
Õåšiya ‘alå šarõ al-Mawåqif, glosa na Džurdžanijev komentar djela
Kitåb el-Mewåkif fí ‘ilm al-kelam, koje je napisao el-Ídží.51
Osim ovih jedanaest djela na arapskom jeziku treba spomenuti još jedno koje je iz oblasti administracije, a to je:
Nakičević, Anali GHB, VII-VIII, str. 236-237., navodi da se prepisi ove glose mogu naći u Istanbulu, Biblioteka Sulejmanija, bibl. Damad Ibrahim-paša, br. 993; bibl. Fatih, br. 4587, bibl. Laleli, br. 2841, bibl. CRH, br. 1789, bibl. Kilic Ali-paša, br. 856 i br. 149, bibl. Šehid Ali-paša, br. 236/1 i br. 235, bibl. Damad Ali-paša, br. 217. O djelu Al-Hašiya ‘ala Šarh aš-Šarif al-Ûurûani ‘ala Miftah al-‘ulum, prema preporuci Šabanovića, treba vidjeti i Brockelmann. GAL I, 294, SI 516., a spominju ga Handžić, Bašagić, Katib Čelebi. Rukopis djela se ranije nalazio u Sarajevu, Orijentalni institut, br. 184/51.
Ljubović navodi podatak da se rukopis djela Hašiya ‘ala Šarh Mulla Ûami ‘ala al-Kafiya nalazi u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka, br. 1698., a na marginama djela Hašiya Muharram ‘ala al-Ûami, Istanbul, s.a. (1308/1890), 523 str.
Šabanović napominje da se djelo Ta‘liqat ‘ala al-Hašiya li-‘Isamuddin (a po Bašagiću i Handžiću mjesto Ta‘liqat u naslovu stoji I‘tiradat) nalazi u Bratislavi br. TE 31, kat. br. 328. Isto navodi i Ljubović.
Nakičević nabraja biblioteke u Sulejmaniji, Istanbul, u kojima se nalaze prijepisi ovog rukopisa: bibl. Laleli, br. 2661 i br. 2658, bibl. Hamidiyye, br. 819, i bibl. Fatih, br. 3355. Kod Ljubovića stoji da se rukopisi djela Šarh aš-Šamsiyya nalaze: Orijentalni isntitut u Sarajevu, R 698; Orijentalna zbirka JAZU, N° 1521; Bibliotheque Musče, Alger, N° 1397 (fotokopije u Orijentalnom institutu); Istanbul, Kat. Karatay, TSMK AY, C III, N° 6845.
Šabanović tvrdi da se jedini poznati rukopis djela Hašiya ‘ala Šarh al-Mawaqif nalazi u Beogradu, Univerzitetska biblioteka “Svetozar Marković”, br. 43.626 (kod Ljubovića je 43826 (?)), sign. RSO 176, fol. 144b-150b. (On napominje da se on tu nalazi pod naslovom Hašiya ‘Allamak ‘ala Šarh al-Mawaqif ).
Turski prijevod djela al-Ûawåhir al-muñí‘a fi al-aõkåm as-Sulãåniyya, Sjajni dragulji u carskim odlukama, koje je napisao Zainu-l-‘Åbidin ‘Abdu- r-Ra’úf al-Munåwi aš-Šåfi‘í.52
Ovdje je nužna jedna napomena. Omer Nakičević u Analima GHB, VII-VIII, str. 237. navodi još dva Allamekova djela koja ne nalazimo u domaćim izvorima ni kod jednog od spomenutih autora. To su djela:
Õåšiya ‘alå Fawåid añ-Ñiyå’iyya, Glosa na djelo Fevaid ez-Zijaijja,53 i
Aõådiï al-arba’ín, Četrdeset hadisa.54
* * *
Za ovaj prikaz od navedenih Allamekovih djela odabrano je ono koje u izvorima nosi naslov Tafsír å∂ar li-súra al-Fatõ - Drugi komentar sure el-Feth.
Pri navođenju Allamekovih radova razvrstanih po oblastima napomenuli smo da se od rukopisa ovog Allamekovog djela u Sarajevu, Gazi Husrev-begova biblioteka br. 1318, (ranije 1429), mogu naći samo prva dva uvodna lista.55 U istom kodeksu nalazi se i komentar iste sure od Širvanija, koga Allamek kritizira, i komentar džuza ‘Amme od ‘Isama, nepotpun. Spomenuta dva lista uvoda Allamekovog djela pisani su sitnim, složenim ta‘liq pismom.
U Biblioteci Sulejmanija, Istanbul, bibl. Šehid Ali-Paša, pod brojem 2741/6., fol. 69-124. nalazi se drugi rukopis istog djela. Taj rukopis pisan je lijepim i vrlo čitkim nashi pismom na 55 folija. Nepotpun je i nedostaje mu određeni broj stranica na kojima je obrađen komentar 5.-10. ajeta sure el-Feth. One nisu uračunate u navedeni broj folija.
Rukopis djela al-Ûawahir al-mudi’a fi al-ahkam as-sultaniyya se (po Šabanoviću) nalazi u Istanbulu, Köprülü kütüpkanesi (OM I, 361).
Nakičević bilježi da se djelo Hašiya ‘ala fawaid añ-Ñiyaiyya nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Kasideci-zade, br. 508, i bibl. Kilic Ali-paša, br. 909.
Po Nakičeviću Al-Ahadiï al-arba‘in se nalazi u Istanbulu, Sulejmanija, bibl. Hafiz-paša, br. 150/1; bibl. CRH, br. 1789; i bibl. Kilic Ali-paša, br. 856. (Pod istim brojevima kod Nakičevića je i Hašija ‘ala Anvar at-tanzil wa asrar at-ta’wil). Raspravu o stvarnom autoru ovog djela Nakičević navodi i u svom radu Arapsko-islamske znanosti i glavne škole od XV do XVII vijeka, str. 183-184.
Vidi: Dobrača, Katalog... I, 355 str. 210, iz bibl. Sim zade, (medrese) (možda prijepis Šejh
Juje).
U istoj biblioteci, Sulejmaniji, ali bibl. Esad-efendi, pod brojem 108/ 2., imamo treći rukopis ovog Allamekovog djela, pisan ponovo sitnim, složenim ta‘liq pismom. Potpun je i ima 36 folija.
Mada se Allamekova djela, kako nalazimo u literaturi mogu naći u šest različitih gradova širom svijeta (Sarajevo, Istanbul, Kairo, Los Ange- les, Bratislava, Beograd) nije nam dosada poznato da se rukopis ovog Allamekovog djela nalazi igdje drugo osim Istanbula i Sarajeva. Po rukopisu iz biblioteke Esad-ef. vidimo da se radi o klasičnom načinu pisanja tefsira. Nakon uvoda nastavlja se sa navođenjem kur’anskih ajeta. Ajeti su pisani crvenom tintom i uočljivi su u rukopisu. Nema odvajanja odlomaka niti obilježavanja citata. Samo ponegdje je prisutan zarez pisan crvenim mastilom koji razdvaja veće cjeline.
* * *
Evo nekoliko pojašnjenja vezanih za naslov i sadržaj ovog Allamekovog djela:
Naslov rukopisa je Tafsír å∂ar li-súra al-Fatõ (Drugi komentar sure el-Feth) i može navesti na zaključak da se radi o autorovom komentaru navedene sure.
Zbunjuje pojam “drug” u naslovu.
Dublji