O imenima i nazivlju iz orijentalno-islamske kulture u bosanskome pravopisu
DOI:
https://doi.org/10.51719/25663267.2020.27.41.49Ključne riječi:
bosanski jezik, norma, pravopis, arapski jezik, posuđenice, vlastita imena, nazivljeSažetak
U ovom prilogu raspravljam o pisanju imena i nazivlja iz područja orijentalno--islamske kulture u bosanskome jeziku. Članak, naravno, ne teži obuhvatnosti, niti mu je cilj razmatrati veći broj takvih imena i naziva; ovdje se radije fokusiram na slučajeve (i njihove tipove) u kojima, po mome sudu bar, u pisanom diskursu bosanskoga jezika, pogotovo religijskom, postoji najviše šarolikosti i nedoumica. Glavni mi je cilj analizirati pisanje ovakvih riječi u bosanskome, kritički se osvrnuti na postojeću praksu kao i parcijalna rješenja u različitim normativnim i drugim jezičkim priručnicima i – najvažnije – ponuditi i obrazložiti odgovarajuća rješenja koja bi po mome mišljenju trebalo ugraditi u buduće bosanske pravopisne priručnike i slijediti.