@article{Jahić_2010, title={Partikule kao vrsta riječi u arapskom jeziku}, volume={17}, url={http://anali-ghb.com/index.php/aghb/article/view/217}, abstractNote={<p>Zbog učestale upotrebe u jeziku i značajne uloge u formiranju rečenice, partikule su često predstavljale predmet lingvističkih analiziranja, interpretiranja i definiranja. Partikule se dovode u središte savremenih lingvističkih istraživanja posebno nakon osporavanja tradicionalne tripartitne klasifikacije  riječi i svrstavanja  u partikule nekih riječi koje u tripartitnoj klasifikaciji pripadaju imenicama i glagolima. Prema preovlađujućem mišljenju klasičnih gramatičara, partikule su riječi koje izriču značenja u drugim riječima, tako da se njihovo potpuno značenje razumijeva isključivo kada se koriste u konstrukcijama s punoznačnim riječima. Prema manjem broju gramatičara, partikule izriču i potpuna značenja.</p> <p>Kad se govori o formalnim karakteristikama partikula, uglavnom se ističu njihova potpuna nepromjenljivost i nederivativnost, što podrazumijeva odsustvo svih vrsta afiksa koje primaju promjenljive vrste riječi. U značenjskom pogledu partikule se tretiraju kao nepunoznačne riječi koje zbog svojega nejasnog značenja zahtijevaju punoznačne riječi s kojima zajedno izražavaju potpuno značenje. Partikule se u savremenim lingvističkim analizama definiraju i kao funkcionalne riječi zato što služe uglavnom za uspostavljanje konekcijskog odnosa s drugim riječima u smislu povezivanja različitih dijelova rečenice, pri čemu izražavaju i različite odnose koji vladaju među njima. Uspostavljanjem različitih odnosa zavisnosti s punoznačnim riječima partikule izriču i specifična funkcionalna značenja, kao što su negacija (<em>nafy</em>), koroboracija (<em>ta’kīd</em>), pitanje (<em>istifhām</em>) i sl. Veza koja se tom prilikom uspostavlja među dijelovima rečenice označava se kao poseban stil izražavanja. Sa sintaksičkog aspekta, najznačajnija osobina partikula je što ne mogu biti konstitutivni dio rečenice.</p> <p>Prema nekim savremenim arapskim lingvistima koje predvode Ibrahīm Anīs i Tammām Ḥassān, tradicionalna tripartitna klasifikacija riječi je preuska, jer ne obuhvata sve vrste riječi u arapskom jeziku. U svojim klasifikacijama oni partikule označavju kao <em>adawāt </em>i, pored partikula (<em>ḥurūf</em>) u tradicionalnoj klasifikaciji, u ovu vrstu riječi ubrajaju i druge vrste koje, prema tradicionalnoj klasifikaciji, spadaju u imenice i glagole. Međutim, pristalice tripartitne podjele riječi izrazom <em>adawāt </em>označavaju „gramatička sredstva“ (<em>adawāt naḥwiyya</em>) koja mogu biti sve tri vrste riječi, kojima se uspostavljaju sintaksički odnosi s drugim riječima, čime se ostvaruju različita značenja, mnogobrojne funkcije i raznovrsne konstrukcije unutar rečenice.</p>}, number={31}, journal={Anali Gazi Husrev-Begove biblioteke}, author={Jahić, Mustafa}, year={2010}, month={Dec.}, pages={139–160} }