Politička uloga uleme Damaska u doba čerkeskih mameluka

Autor(i)

Sažetak

U članku naslovljenom “Politička uloga uleme Damaska u doba čerkeskih mameluka (784H/1382n.e-923/1517n.e.)” autora dr. Su’uda Muhammeda el-Usfura, sa Odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu Kuvajtskog univerziteta, razmatra se mjesto uleme u odnosima vladajućih mameluka i njihovih podanika u Damasku. Zaokupljeni održavanjem svoje vojne, političke i ekonomske prevlasti u Siriji, mameluci su se držali podalje od podanika od kojih su se razlikovali ne samo društvenim položajem već i jezikom i etničkim porijeklom. Pošto su pripadnici uleme bili uključeni u javnu upravu, prije svega kao sudije i inspektori javnih fondova, tržnica i vojske, zatim kao sekretari, pa čak i veziri, ulema postaje značajna spona između vladara i naroda. Dok je dio uleme vezao svoj interes za održavanje mamelučke vlasti  radi ostvarivanja ili zadržavanja vlastitog probitka, drugi njen dio nije ostajao ravnodušan na slučajeve tlačenja naroda iz kojeg je većina uleme i potjecala. Tako se kroz historiju mamelučke vlasti u Damasku i Siriji smjenjuju primjeri podaništva i otpora vladajućim mamelucima. Kada je ulema potakla mase na pobunu protiv sultana Zahira Berkuka, vladar ih je dao uhapsiti, mučiti a neke, poput kadije Sadruddina ibn Mufliha (umro 789/ 1387), i pogubiti. Ista sudbina zadesila je i Šihabuddina ibn el-Kurešija (umro u zatvoru 800/1397) i alima Šihabuddina el-Hasbanija (umro 815/ 1412). Zato ne čudi da je takva ulema, žrtvujući se za dobro naroda Damaska, postala utjecajan društveni faktor a njihova riječ uvažavana. Međutim bilo je i onih koji su pokazivali odsustvo svih obzira svojom spremnošću da izdaju fetve koje su odgovarale vlastima, uzurpiranjem vakufske imovine i aminovanjem velikih nameta na  narod. Tako je, naprimjer, Zejnuddin el-Kafri (umro 809/1406) dobio položaj hanefijskog sudije Damaska davanjem mita. Nasiruddin b. Hatib Nakrin (umro 818/ 1415) je stekao mjesto šafijskog kadije Damaska mitom, nije poznavao fikh, prodavao je funkcije drugima, a optužen je i da je otuđio vakuf. Odnos uleme prema vlasti posebno je došla na kušnju pojavom Timurlenka, koji je za kratko vrijeme pokorio više sirijskih gradova pod mamelučkom vlašću. Iako je ulema pozvala na opći otpor naroda kojem je podijeljeno i oružje, Damask je poslije samo dva dana opsade osvojen i opljačkan, mnogi stanovnici su pobijeni, a dio zanatlija i dio uleme odveden. Neki su i sarađivali, poput Muhjuddina el-Kiška (umro 808/ 1405), kojeg su Tatari bili postavili za kadiju. Drugi takav test došao je s težnjama Osmanskog carstva da se proširi na Siriju. Odnosi samih mameluka i Osmanlija prošli su kroz nekoliko faza. U vrijeme mamelučkog sultana Melika el-Ešrefa Kajtbeja (872-951/ 1467-1496) obilježeni su bliskošću saveznika ujedinjenih neprijateljstvom prema perzijskom šahu Ismailu el-Safaviju. Ali kada je osmanlijski sultan Selim I iskazao otvorene pretenzije prema mamelučkim posjedima u Siriji, dolazi do sukoba i bitke na Mardž Dabiku, koja završava potpunim mamelučkim porazom. Osmanlije osvajaju Alep, a ubrzo potom i Damask. Gradska ulema je dočekala osvajače kao oslobodioce od mamelučkog despotizma, izjavljujući svoje priznavanje i odanost novoj vlasti.

Politička uloga uleme Damaska u vrijeme mameluka je svakako bila važna, ali je ne bi trebalo preuveličavati. Budući da je dolazili iz različitih slojeva naroda, ulemu se ne može posmatrati kao izdvojenu društvenu skupinu koja je uvijek nastupala jedinstveno, a među njom zabilježeni su primjeri kako onih koji su se zauzimali za opće dobro tako i onih drugih koji su učestvovali u nepravednim i protuzakonitim rabotama.

##submission.downloads##

Objavljeno

2005-12-31

Broj časopisa

Rubrika

Članci