Muslimanske biblioteke u Mostaru

Sažetak

Za vrijeme 400-godišnje turske vladavine u Bosni i Hercegovini, Mostar je dao cijelu plejadu ljudi koji u svom rodnom mjestu podigoše spomenike trajne vrijendosti ili se istakoše kao vrsni državnici i znanstveni radnici visokog kvaliteta. Uzrečica: »Ne kaži se u Mostaru učen«, jasno govori da je Mostar prednjačio u nauci ispred svih mjesta Bosne i Hercegovine. To potvrđuje i jedna narodna pjesma koja Mostarce naziva efendijama (titula koja se davala učenim ljudima), a Visočane i Zeničane opančarima i rešetarima.

Šta su i koliko mostarski Muslimani uradili na znanstvenom polju do austro-ugarske okupacije 1878. godine, tj. koliko su djela napisali na arapskom, turksom i perzijskom jeziku, ne može se tačno i potpuno utvrditi. U Arhivu Hercegovine, Zavičajnom muzeju Hercegovine, Provincijalatu hercegovačkih franjevaca, kao i kod nekih privatnih osoba u Mostaru, nalazi se preko 1400 rukopisa, kompletnih i nekompletnih, od kojih su dobar dio napisali Mostarci. Godine 1950. iz Karađoz-begove biblioteke u Mostaru preneseno je u Gazi Husrev-begovu u Sarajevu više stotina rukopisa. Nekoliko rukopisa posjeduje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a neki, najvredniji mostarski rukopisi, nalaze se van granica naše države.

Ovdje također treba istaknuti da su mnogi, zbog nerazumijevanja, zakopavali cijele biblioteke u zemlju, vjerujući da je grijeh da se spale. Na taj način uništeni su brojni i važni rukopisi koji su, svi odreda, bili unikati.

Za turske vladavine u Mostaru je osnovano više biblioteka koje su u svoje vrijeme imale značajnu ulogu u širenju znanosti. Do knjige se u to doba teško dolazilo, jer sve do 1866. u Bosni i Hercegovini nije radila nijedna štamparija u kojoj bi se štampale knjige na orijentalnim jezicima. Zbog toga su knjige nabavljane sa strane, zatim prepisivane i tako umnožavane. Knjige su prepisivali i obrazovani i poluobrazovani ljudi. Sva ta manuscripta predstavljaju danas veliku vrijednost, jer pored raznovrsnosti materijala i bibliografskih podataka, mnoga od njih sadrže i razne veoma važne zapise i kronograme, a neki i originalne radove naših ljudi koji su pisali i pjevali na orijentalnim jezicima. Među ovim rukopisima nalaze se i autografi domaćih pisaca.