Ismet Rizvić

Iluminirani rukopisi u Gazi Husrev-begovoj

biblioteci

Mnogobrojni kaligrafski ispisani i ukrašeni islamski rukopisi koji su nam ostali u nasljeđe govore o razvijenoj prepisivačkoj djelatnosti koja je doprla i do nas. Vještina lijepog pisanja dostizala je nivo umjetnosti, a prepisivači i iluminatori radili su svoj posao s velikom ljubavlju i strpljenjem i stvarali djela puna mašte u kojima pisana riječ i slikani ukras čine jedinstvenu cjelinu.

Tome je išla u prilog upotreba arapskog pisma, koje je pored svoje funkcionalnosti imalo i dekorativni karakter. S obzirom na zabranu prikazivanja ljudi i životinja ono se kod islamskih naroda ši­roko primjenjuje u dekorativne svrhe. Veoma adaptabilno, ono daje velike mogućnosti za stilizaciju, dozvoljava iznalaženje novih formi i raznovrsno komponiranje grafičkih elemenata na površinama. Veliki broj znakova ovog pisma ima svoje varijante koje se upotrebljavaju na početku, sredini ili na kraju riječi, a prema potrebi mogu se izduživati, pa je arapsko pismo pisano rukom vještog kaligrafa dobivalo jedan specifičan vizuelni ritam. Kod nekih njegovih vrsta, a posebno kod nesha i sulusa, naknadnim upisivanjem dijakritičkih znakova i vokala s delikatno odmjerenim nagibom, postizala se još veća zaokruženost kompozicije. Uzmemo li u obzir da je interpukcija koja je prilikom pisanja kur'anskog teksta odvajala pojedine ajete bila u obliku cvijeta, lista, grančice ili slobodno zamišljenog geometrijskog lika, izrađena bojom ili zlatom, a margina da je odvaja od teksta sa dvije ili više crnih, a često i kojom zlatnom linijom, može se reći da je i letimičan pogled na stranice rukopisa pružao poseban estetski doživljaj.

U islamskim rukopisima posebna pažnja se poklanjala unvanima, koji predstavljaju ornamentalne figure na početku knjige ili pojedinih njenih poglavlja. Nekad su unvani rađeni u vidu crteža murećefom, a u nekim svečanim rukopisima slikani su u bogatoj polihromnoj tehnici i oživljeni upotrebom zlata. Najčešće se na cen­tralnom mjestu jednog takvog zaglavlja nalazi polje na kome je posebnim dekorativnim pismom ispisan naslov poglavlja ili sure, uko­liko se radi o rukopisu Kur'ana.¹

Kod kur'anskih rukopisa prve dvije stranice gotovo uvijek su bogato iluminirane. Pisani tekst postavljen je na njima u vidu diptiha, a dijelovi teksta uokvireni su posebnim a zatim zajedničkim ornamentalnim okvirima s kojih često na margini izlaze nizovi sti­liziranih grančica s listovima i cvjetovima. Na marginama nekih stra­nica nalaze se lijepo izrađene rozete s izduženjima. Njihova je svrha da označe pojedine dijelove (džuzove) ili da upozore na mjesta za sedždu.²

Ukrasni motivi na koje nailazimo u islamskim rukopisima obič­no se ograničavaju na elemente geometrijske i vegetabilne stilizacije, a odlikuje se živošću mašte, bogatstvom oblika i inventivnošću u postav­ljanju pojedinih grafičkih detalja ili kolorističkih vrijednosti u nove odnose. Na većini ovih rukopisa osjeća se potpuno odsustvo životinj­ske i ljudske figure, što je posljedica vjerske zabrane njihova pri­kazivanja da bi se spriječila regeneracija idolatrije. Međutim, svi na­rodi koji su primili islam nisu se pridržavali ove zabrane, a naročito Perzijanci, kod kojih već u XIII stoljeću počinje da oživljava sli­karska aktivnost. U XV stoljeću u Perziji se javlja jaka minijaturistička škola i nastaju brojni rukopisi i albumi u kojima se slobodno prikazuje životinjska i ljudska figura.³ Figurativnim ilustracijama najčešće su ukrašavana pjesnička i historijska djela, a rjeđe djela re­ligioznog karaktera.

Ukrasi i minijature u rukopisima rađeni su obično bojama koje se rastvaraju vodom. Često su oblici prvo nacrtani perom, a zatim su boje nanošene u jednom ili više slojeva. Pozlata je rađena pre­krivanjem površine zlatnim listićima ili upotrebom zlatne emisije. Ornamentalne figure nekada su izrađivane slobodno a nekada uz po­moć izreza ili krivuljara. Upotrebljavani su veoma tanki i precizni kistovi.

Boju papiru na kome su pisani rukopisi veoma je teško utvr­diti, jer se vremenom promijenila, ali obično varira između bijele i žućkasto-bijele boje.⁴

Kod nekih rukopisa povezi su jednostavni, a nekima je pokla­njana posebna pažnja. Na svečanim rukopisima povezi su izrađeni od kože i sastoje se od gornje i donje korice, hrpta i miklaha, kako je nazivan preklopni dio koji svojim najdaljim krajem pada pod gor­nju koricu, ukrašavani su ornamentima i pozlaćivani. Na unutraš­njim dijelovima nekih poveza nalazimo ornamentalne detalje izrađe­ne u tehnici kožnog filigrana. U takvim slučajevima koža je na odre­đenim mjestima izrezivana tako da se kroz sitne otvore koji čine posebnu ukrasnu figuru vide obojeni papiri ili druge vrste kože.⁵

*

Pojavu prvih islamskih rukopisa kod nas teško je precizno vre­menski odrediti, ali svakako ona je vezana uz dolazak Turaka u naše krajeve. Proces islamizacije domaćeg stanovništva, razvoj gradova, oživljavanje niza privrednih aktivnosti i trgovina s Istokom doprino­se da se islamska kultura i prosvijećenost rašire i u XVI stoljeću dožive svoj procvat. Knjiga postaje tražen predmet pa ih trgovci s Istoka donose i prodaju po našim gradovima.⁶

Među domaćim stanovništvom počinje se razvijati prepisivačka djelatnost kako u krugovima uleme tako i kod ljudi drugih profesija. Često su se prepisivanjem bavili knjigovesci (mudželliti).⁷

Na mnogim rukopisima zabilježeni su podaci iz kojih se može vidjeti da su ih pisali domaći kaligrafi. Neki od njih postali su na­daleko poznati. Jedno od najvrednijih djela iz zbirke rukopisa koja se nalazi u Topkapi-saraju u Istanbulu »Hunernama« prepisao je Bosnali Sinan bin Mehmed,⁸ što sasvim jasno govori o njegovu po­rijeklu. U istoj knjizi nalazi se 45 minijatura na punim stranama ko­je je sa svojim pomoćnicima naslikao poznati minijaturist našeg po­rijekla Nakaš Osman. On je ilustrirao mnoge rukopise među kojima su najpoznatiji »Šahinšahname-i Murad III« i »Surname-i humajun«. Karakteristike njegova stila su smisao za prikazivanje figura, reali­stička obrada odjeće i arhitektonskih detalja te zaokruženost kom­pozicije.⁹

Još jedan čovjek iz naših krajeva proslavio se kao slikar mini­jatura i historik. To je Matrakči Nesuh, rodom iz Visokog, koji je napisao i ilustrirao historiju sultana Bajezida i knjigu »Sulejman-namu«.¹⁰ Njegova djela također se čuvaju u Topkapi-saraju u Istan­bulu.

Prepisivača - kaligrafa našeg porijekla je bilo više. O tome svjedoče bilješke na brojnim rukopisima, a nije isključeno da je osim spomenute dvojice slikara - minijaturista bilo još ljudi iz naših kra­jeva koji su se bavili ovim umjetničkim radom.

*

Jedan od najranijih podataka o islamskim bibliotekama kod nas zabilježen je 1445. godine, a odnosi se na biblioteku u sklopu Ishak-begove medrese.¹¹ Godine 1537. Gazi Husrev-beg je u svojoj vakufnami jasno odredio namjenu i ciljeve buduće biblioteke, koja danas predstavlja najznačajniju zbirku islamskih rukopisa u našoj zemlji.¹²

Mnogi od ranijih rukopisa upropašteni su prilikom požara, ali na nekoliko rukopisa koji i danas u njoj postoje mogu se pročitati bilješke iz kojih se vidi da potječu iz prvog fonda knjiga koje je na­bavio i poklonio sam osnivač.¹³ Tokom vremena biblioteka je obo­gaćena drugim knjigama koje su nabavljene ili su joj ih ljudi opo­ručno poklanjali.

Danas se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze mnogi drago­cjeni stari orijentalni rukopisi, među kojima ima takvih koji po svo­joj izradi spadaju među najvrednija ostvarenja islamske kaligrafije.¹⁴

Neki od ovih rukopisa raskošno su ukrašeni ornamentima i minija­turama. Među njima naročitu pažnju privlače i ističu se umjetničkom opremom »Džuzovi« (dijelovi Kur'ana, XVI stoljeće), Kur'an (vakuf Muhamed Fadil-paše, XIX stoljeće) i »Divan« (stihovi perzijskog pje­snika Hafiza, XVI stoljeće), a kako nam je ovdje svrha da ukažemo na umjetničku vrijednost rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, to ćemo spomenute rukopise posebno obraditi.

DŽUZOVI (DIJELOVI KUR'ANA, XVI STOLJEĆE)

Ove džuzove poklonio je džamiji u svom rodnom mjestu Soko­lovićima veliki vezir Mehmed-paša Sokolović, (1505.-1579.), odakle su preneseni u ovu biblioteku. Od ukupno trideset svezaka sačuvana su dvadeset i tri, dok ih je sedam nestalo, a među njima posljednji, na kome je vjerovatno bilo ime prepisivača, vrijeme i mjesto gdje su prepisani. Zbog nedostatka detaljnijih podataka a s obzirom na druge historijske indikacije, pretpostavlja se da potječu iz sredine XVI sto­ljeća.¹⁵

Svojom ljepotom ovi džuzovi izdvajaju se između svih drugih rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Svi su bogato opremljeni jednakim povezima (dim. 24,5 x 17,5 cm), na kojima je ukrašena i vanjska i unutrašnja strana.

Vanjska strana poveza je u kožnom reljefu koji je postignut uti­skivanjem metalnog ili drvenog kalupa na površinu raskvašene kože, a zatim je cijela strana pozlaćena, izuzev uske trake koja odvaja cen­tralni od perifernog dijela. Ornamenti predstavljaju klasičnu biljnu stilizaciju, a motivi su komponirani od lozice, lista, pupoljaka i cvi­jeta. Centralni motiv predstavlja izduženu ornamentalnu figuru s le­pezastim završecima na izduženim dijelovima. Četvrtine figure raspo­ređene su u četiri ugla i predstavljaju odgovarajuće ugaone detalje. Cijeli prostor ispunjen je biljnim elementima, a periferni okvir sas­toji se od stiliziranog biljnog prepleta (Sl. 1).

Mnogo jednostavniji motiv upotrebljen je na unutrašnjoj strani poveza. I ovdje odmah uočavamo srednji dio s lepezastim završecima i ugaone detalje, s jednim izuzetkom što u ovom slučaju lepezasti završeci nisu ukomponovani u uglovima. Unutrašnja strana izrađena je u tehnici kožnog filigrana. Koža je crvenkasto-smeđe boje i na njoj su izrezani neki dijelovi u vidu ornamentalnih figura. Na preostalu kožu između izrezanih prostora navučena je pozlata, a ispod ornamen­talnih figura nalijepljen je papir podijeljen na polja koja su obojena svijetlim cinoberom, svijetlom zelenom tamnoplavom bojom. Stranica je uokvirena dvjema tankim i jednom debljom zlatnom linijom.

Visokim stepenom umjetničke obrade i rijetkim smislom za sti­lizaciju ovi povezi ostavljaju izvanredan utisak na gledaoca. Prema nekim autorima, ovakav tip poveza vodi porijeklo iz Tebrisa u Per­ziji. Upoređivanjem ukrasnih elemenata na njima i načinom njihova komponiranja u cjelinu osjeća se interesantna podudarnost s karak­terističnim ornamentalnim motivima na nekim perzijskim povezima (Sl. 2 i 3).¹⁶ U prilog tome ide podatak da se u Orijentalnoj

Sl. 1 - Vanjski povez na džuzovima Mehmed-paše Sokolovića

zbirci Jugoslavenske akademije u Zagrebu nalazi rukopis na čijem je povezu potpuno identičan motiv (osim perifernog okvira) kao na vanjskom povezu ovih džuzova. U spomenutom rukopisu ispisan je kur'anski tekst s interlinearnim prijevodom na perzijski,¹⁷ što donekle upućuje na njegovo porijeklo.

Tekst u ovim svescima pisan je veoma razgovijetno pismom zvanim sulus na papiru žućkaste boje.

Po bogatstvu ukrasnih elemenata i umjetničkoj opremljenosti pisanog teksta u Džuzovima bez sumnje je najinteresantniji prvi sve­zak, jer su u njemu početne dvije stranice (Surei-Fatiha) bogato ilu­minirane. Tekst ove kratke sure raspoređen je u šest redaka na rastvorenim stranicama u vidu diptiha. Veće praznine u tekstu i prostori između redaka ispunjeni su zlatom po kome su tankim cr­nim linijima iscrtani detalji biljnog porijekla. Ivice zlatnih prostora

opisuju ovalne oblike tako da se uz ovlaš bačeni pogled dobija uti­sak da je tekst ispisan na vanredno lijepo stiliziranim oblacima. S gornje i donje strane teksta nalaze se četiri jednaka unvana. Sre­dinu svakog od njih predstavljaju pozlaćena polja na kojima su bi­jelom bojom ispisane rečenice iz Kur'ana, naslov sure i broj ajeta. S desna i s lijeva na plavu podlogu unvana izlaze trokutaste zlatne površine, a s gornje i donje strane manje crvene površine sličnog oblika. Na njima su izrađeni svojevrsni ornamentalni motivi, a plava podloga ispunjena je sitnom floralnom ornamentikom. Ovi unvani pojedinačno su okruženi raznovrsnim okvirima u kojima se u vidu neprekidnih nizova pojavljuju različiti grafički elementi, a zajedno s ispisanom surom povezani su jedinstvenim okvirima. Na sve ovo nadovezuje se široki ornamentalni okvir u kome su na plavoj pod­lozi poredani zlatni medaljoni i trokutasta crvena i zelena polja sa sitnim detaljima floralne ornamentike. S desne i s lijeve strane iz­laze na marginu dva jednaka ispupčenja izrađena zlatom te crvenom i plavom bojom sa mnoštvom ukrasnih pojedinosti. Obje stranice uokvirene su zlatnom trakom i tankom plavom linijom iz, koje na sve strane izlaze okomito postavljene plave grančice na kojima ras­poznajemo listiće i cvjetove u vidu kružno raspoređenih tačaka (Sl. 4).

Na širokoj margini gotovo svake stranice ovih svezaka nalazi se po jedna rozeta kružnog oblika na kojoj raspoznajemo centralno polje s lepezastom figurom, lozicom i cvjetovima, a uokvirena je ni­zom kružnica. S perifernog kruga izlaze na gornju i donju stranu dva izduženja u vidu stabljika veoma sličnih onim koje smo opisali u ranijem tekstu. Osnovna grafička koncepcija rozete ista je na svim stranicama ili se neznatno razlikuje, ali su dijelovi različito obojeni plavom, crvenom, svijetlo-zelenom i narandžastom bojom ili su poz­laćeni. Raspored ovih boja na rozeti mijenja se iz stranice u stranicu i ponavlja u određenom ritmu, što ovom rukopisu daje posebnu draž i kolorističku raznovrsnost (Sl. 5).

Posebnu pažnju zaslužuju unvani. Među njima razlikujemo one na početku džuzova i one na početku pojedinih sura. Ako ih paž­ljivije posmatramo doći ćemo do zaključka da se u njima nalaze varijante samo nekoliko osnovnih oblika upotrijebljenih na ukrasi­ma prvih dviju stranica. Raspored ovih elemenata drukčiji je na sva­kom unvanu, što je obično uvjetovano veličinom naslova (ukoliko je polje s naslovom veće, prateći elementi zauzimaju manji prostor.)

Ajeti su odvojeni zlatnim kružnicama koje su podijeljene na šest jednakih dijelova. Linije se sijeku u centru s crvenom tačkom, a završavaju sa plavim tačkama. Stranice su uokvirene nizom para­lelnih linija s različito obojenim međuprostorima.¹⁸

Kada se analiziraju ukrasi na ovom rukopisu uočava se da su upotrijebljene slijedeće boje: ultramarin plava, cinober crvena, svijetlozelena i narandžasta. Smanjivanje intenziteta postignuto je mije­šanjem bijele boje. Pozlaćene površine dobijene su vještim lijeplje­njem zlatnih listića.

Upoređivanjem pojedinih detalja zaključujemo da se iluminator služio izrezima ili nekim posebnim krivuljama. Za kaligrafiju je upotrebljen kalem, a njime su rađeni i neki sitniji detalji na ukrasima.

KURAN (VAKUF MUHAMED FADIL-PAŠE)

Ovaj rukopis prepisao je 1849. godine neki Dagistani, što uka­zuje na njegovo porijeklo iz Dagistana na Kavkazu, a poklonio ga je Muhamed Fadil-paša 1872. godine Gazi Husrev-begovoj džamiji gdje je trebalo da služi kao uzor za upoređivanje i ispravljanje ostalih primjeraka Kur'ana, odakle je prenesen u Gazi Husrev-begovu bib­lioteku.¹⁹

To je imponzantna knjiga veličine 32 x 20,5 u tamnozelenom kož­nom povezu, s utisnutim i pozlaćenim ukrasima. Sredinom korica sijeku se nizovi pravih grančica, a u kvadratnim poljima utisnuti su cvijetići. Okvire predstavljaju dvije jednake ornamentalne trake u vidu pletenica, a u prostoru između njih ukomponirane su rozete od kružno postavljenih cvjetića.

Tekst je ispisan lijepim sulus-neshom, rukom savršenog kaligrafa (Sl. 6). Na marginama su ispisane bilješke različitim bojama i vrstama pisma. Reci (sature) su odvojeni dvjema tankim linijama, a prostor između njih ispunjen je zlatom. Ajeti su odvojeni lijepim pozlaćenim ili obojenim rozetama u obliku cvijeta sa zaobljenim ili uglastim laticama, a neke su u vidu zvijezde ili kružnice (Sl. 7). Upute za učenje ispisane su crvenom bojom.

)

Stranice su uokvirene nizom tankih crnih linija sa zlatno obo­jenim međuprostorima.

Prve dvije stranice raspoređene su u vidu diptiha i uokvirene su svijetloružičastom ornamentiranom trakom sa širokim zlatnim tačkama po sebi, s obje strane obrubljene zlatnim linijama. Slijedeći okvir je plavoljubičaste boje, ukrašen zlatnim grančicama i cvjetići­ma svijetlocrvene i narandžaste boje. Na ovaj okvir nadovezuju se s gornje i s donje strane po dva unvana obrubljena zelenom plete­nicom sa zlatnim tačkama. Njihova srednja polja pozlaćena su i s dvije strane obrubljena narandžastom bojom. Natpisi su bijeli i ispi­sani pismom sulus bez vokala. Tekst i unvane sada uokviruje svijetlocrvena traka s ukrasima od polukružnica i linija. Podloga perifer­nog okvira je modroljubičaste boje sa zlatnim poljima naizmjenič­no postavljenim u suprotne pozicije. Na zlatnim poljima iscrtane su ornamentalne figure sa cvjetovima u narandžastoj i crvenoj boji, a plava podloga opet je raskošno ukrašena cvjetovima crvene i naran­džaste boje te zlatnom lozicom. Na margini su ispisane bilješke cr­nom i crvenom bojom (Sl. 8).

Među ukrasima na koje nailazimo u ovoj knjizi naročito se is­tiču unvani i ukrasne figure.

Unvani se nalaze na početku svake sure. Oni su tanki i zauzi­maju nešto veći prostor od jednog pisanog retka. Međusobno se raz­likuju po načinu obrade i bojama, ali najčešće imaju jedan vanjski ornamentalni okvir, dva polja sa cvjetovima i pozlaćeno polje na kome je ispisan naslov sure. Nekad je okvir izostavljen, a nekada čitavu sredinu unvana zauzima zlatno polje s naslovom. Ove razlike su uvjetovane veličinom pisanog naslova. Okviri unvana razlikuju se međusobno. Po njima su izrađeni ornamneti u vidu pletenica, izlom­ljene i valovite linije, nizovi grafičkih elemenata itd. Oblici srednjih polja također variraju na svojim desnim i lijevim završecima i obič­no su sa strana obrubljeni linijom u boji (Sl. 9).

Svrha ukrasnih figura koje su postavljene na margine nije sa­mo dekorativna. One označavaju početke džuzova ili mjesta za sedždu. Veoma su različite i rijetko se ponavljaju u potpuno istom obliku. Na njima raspoznajemo srednji dio, koji je obično u obliku neke slobodno shvaćene geometrijske slike (kružnice kvadrata i sl.), okvir sa raznim ukrasnim detaljima i izduženja s gornje i donje strane.

Na srednjem dijelu obično je ispisana oznaka ili broj. Negdje je nat­pis ukomponiran u izdužene dijelove (Sl. 10 i 11).

Na završetku rukopisa s obje strane završne dove nalazi se po jedna ukrašena traka plavoljubičaste podloge s nizom isprepletenih grančica i cvjetova ružičaste i narandžaste boje (Sl. 12), a na samom završetku čistim zlatom izrađeni su floralni ornamenti.

Za razliku od mnogih drugih islamskih rukopisa u kojima je broj boja ograničen, ovdje je umjetnik upotrijebio čitav niz boja u njihovu punom intenzitetu ili osvijetljenih miješanjem bijele boje. U svome radu služio se ultramarin-plavom, kobalt-plavom, cinober-crvenom, karmin-crvenom, kadmijum-žutom, raznim nijansama zelene, narandžaste i ljubičaste boje, te bijelom i crnom. Upotrebljavao je zlato u listićima, zlato u prahu, murećef i crveni tuš. Tekst je ispi­san kalemom, a linije su izvučene veoma preciznim metalnim instru­mentom. Ukrasi su crtani slobodno i ne može se utvrditi da su osim linijara i šestara upotrebljavana druga pomagala u vidu izrezanih oblika ili krivuljara.

Rukopis djeluje veoma bogato i njegova realizacija je zahtije­vala mnogo smisla, strpljivosti i truda.

HAFIZOV »DIVAN« (XVI STOLJEĆE)

Ovo je jedan od veoma vrijednih rukopisa, a predstavlja knji­gu poezije velikog perzijskog mističnog pjesnika Šemsuddina Muhammeda, poznatog pod imenom Hafiz-Širazi ili samo Hafiz, koji je umro 1389. godine. Njegova je poezija tokom kasnijih vijekova mnogo prepisivana, tako da u svijetu postoji više primjeraka »Divana«.

Ne postoje tačni podaci o starosti ovog rukopisa, ali se pret­postavlja da potječe najkasnije iz XVI stoljeća. U prilog ovome ide činjenica da su na minijaturama ovog rukopisa naslikani ljudi u turbanima s palicom koji su se nosili za vlade šaha Ismaila, os­nivača dinastije Savafida, oca šaha Tahmaspa.²⁰

»Divan« je knjiga manjeg formata (20,5 x 11) u povezu od tamnosmeđe kože, koja je ukrašena plastičnom floralnom ornamen­tikom s centralnim motivom i dvjema trakama u obliku stiliziranog biljnog prepleta sa gornje i donje strane. Preko reljefnih dijelova na­vučena je pozlata, od koje je do danas ostalo vrlo malo. Unutrašnja strana korica je u vrlo lošem stanju, a rađena je u tehnici kožnog fi­ligrana na koži tamnosmeđe boje. Na sredini unutrašnje strane nalazi se ornamentalna figura s izduženjima na gornjoj i donoj strani. Unu­trašnji dio figure obojen je crnom bojom, a uokviruje ga uska pozla­ćena traka. Na četiri ugla raspoređena su četiri dijela figure. Ispod izrezanih dijelova stavljena je podloga od bijelog papira.

Tekst je pisan talikom (jednom vrstom arapskog kurziva) u dvije kolone koje su odvojene tankim zlatnim trakama. Stranice su oivičene nizom crnih linija i jednom zlatnom trakom.

Prve dvije stranice ukrašene su biljnim ornamentima, a pros­tori između redova ispunjeni su zlatom. Na samom početku nalazi se jedan veoma pažljivo izrađen unvan na tamnoplavoj i zlatnoj pod­lozi. Cvjetići i lozica izrađeni su crvenom i žutom bojom.

Sl. 13 - Ukrasna traka

Najveću pažnju u ovom rukopisu privlače pet slikanih minija­tura. Jednakih su dimenzija i postavljene su uvijek na lijevu stranu rastvorene knjige. One ilustriraju pojedine prizore iz ovog djela, a odlikuju se živom maštom i slobodom izraza.

Prikazani motivi nisu nepoznati i na slične možemo naići u nekim muzejima u svijetu. Pošto su u rukopisima ilustrirana obično ona mjesta koja su podesna za likovno oblikovanje, minijaturisti raz­nih perioda često su slikali iste događaje iz djela nekada potpuno oponašajući svoje prethodnike, a nekad su figure raspoređivali u dru­ge odnose i stvarali nove kompozicije. Vrlo često su ljudske figure »odijevali« u nošnju svoga vremena, pa je danas i to jedan od načina za određivanje starosti minijatura.

Kao primjer obrade istog motiva na različite načine može nam poslužiti jedna minijatura iz Hafizova »Divana« Gazi Husrev-begove biblioteke, upoređena s perzijskom minijaturom koja se nalazi u British Museum-u u Londonu. (Sl. 13 i 14). Sličan je slučaj s minijatu­rom ovog »Divana« koja prikazuje igru džilitom (Sl. 15), koja se mo­že uporediti s minijaturom iz Nationalbibliothek u Beču (Sl. 16).

Navešćemo opise minijatura iz Hafizova »Divana« Gazi Husrev-begove biblioteke.

Na prvoj minijaturi predstavljeni su mladić i djevojka kako sje­de u bašči, a oko njih su sluge i sluškinje koji ih dvore i zabavljaju svirkom i pjesmom. Boje: zlato, oker, plava, žuta, crvena, ljubičasta, crna i bijela.

Druga minijatura predstavlja prizor s bradatim goničem deva, koji na putu nailaze na čovjeka crne kože okruženog gazelama i zečevima. Ovu scenu posmatraju iza brda dva čovjeka. Figure ljudi i životinja stilizirane su i pojednostavljene u boji i crtežu.²¹ Boje: zlato, oker, plava, crvena, ljubičasta, crna i bijela.

Na trećoj minijaturi smjelo je predstavljen jedan erotično-poetski motiv. Djevojka gola do pojasa s raščešljanom kosom kupa se u potoku u sjenci rascvjetalog drveta i u neposrednoj blizini svoga vranca. Ovaj prizor posmatra iza brda mladić na konju, obučen u zlatom ukrašenu odjeću. Boje: zlato, crvena, plava, žuta, oker, zelena, crna, i bijela (Sl. 13).

Peta minijatura predstavlja Hafizovu omiljenu atmosferu. Ljudi piju vino, a sluge im donose vrčeve. Izrazi na licu su im suzdržani i na njima se ne vidi traga veselju. Izvanredno je obrađena cvjetna dekoracija iznad glave centralne figure. Boje: zlato, crvena, plava, žuta, narandžasta, oker, crna i bijela.

Sve minijature su veoma mnogo potamnjele, a neki dijelovi su im oštećeni vlagom, pa je veoma teško dati detaljniju analizu boja.

Opće osobine minijatura u ovom rukopisu Hafizova »Divana« su sljedeće: plošno koncipirana površina, odsustvo linearne i atmo­sferske perspektive (dubina se može samo naslutiti iniciranim pros­torom putem postavljanja daljih figura u gornje dijelove slike), sti­lizacija ljudskih i životinjskih figura, naglašen pokret, sklonost de­talju i primjena ukrasa kao sredstva likovne ekspresije.

Sl. 14 - Minijatura iz XVI stoljeća British Museum, London

Ovdje smo se ograničili na analizu nekih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke koji se ističu svojom umjetničkom obradom i po vrijednosti se mogu uporediti s pojedinim u svijetu poznatim prim­jercima o kojima govore historije umjetnosti. Svakako da mnogi ru­kopisi ove biblioteke o kojima nismo ovdje govorili, a posebno ra­dovi domaćih autora, po svojim umjetničkim kvalitetima zaslužuju posebnu pažnju i potrebno ih je detaljno obraditi. Organiziran rad orijentalista i historika umjetnosti u naučnoj obradi brojnih ruko­pisa i dokumenata ove vrijedne zbirke dao bi ogroman doprinos na­uci, a stručna restauratorska intervencija, koja je mnogim primjer­cima potrebna, doprinijela bi da se ovo kulturno i umjetničko blago sačuva za budućnost.

Sl. 15 - Minijatura iz Hafizovog »Divana«

Sl. 16 - Minijatura iz XVI vijeka, Nationalbibliotek, Wien

SUMMARY

Manuscripts of great value in Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo

In the introductory part of the paper the writer speaks in which way the Islamic manuscripts were illuminated in general, and then speaks about the illuminated manuscripts in Gazi Husrev-bey's Library in Sarajevo. Among the great number of manuscripts in this Library the author describes in detail several parts of Mushaf of Mehmed-paša Sokolović, Fadil-paša's Mushaf and Hafiz's Divan illuminated with miniatures representing some scenes about which Hafiz from Shiraz sings.

The author points out that Gazi Husrev-bey's Library possesses a great number of manuscripts which were transcribed and illumina­ted bu calligraphers, natives from our regions, which proved them­selves as artists of high quality. The very skilfulness of these caligraphers claims for more detailed description of this material.