HASO POPARA
Gazi Husrev-begova biblioteka
UDK: 929 Logavija, A.M.
Izvorni naučni rad
U ovome radu se, na osnovu neobjavljenih sudskih dokumenata s početka 18. stoljeća, rasvjetljava životni put Ahmed-efendije, sina Mustafa-efendije Logavije, poznatog pod nadimkom Uššaki-zade Damadi, od rođenja i početnog obrazovanja u Sarajevu, odlaska i nastavka školovanja u Istanbulu, do dobijanja mulazemeta i pola- ganja pripravničkog ispita, hronološki prati njegovo kretanje u službi od 1099/1688. do 1128/1716. godine, od muderrisa Čauš-baša medrese 1099/1688., Galata Saraj medrese 1108/1697., Kenʻan-pašine medrese 1114/1702., Mahmud-pašine medrese 1115/1703. i Atik Nišandži-pašine medrese 1118/1706. godine u Istanbulu, zatim muderrisa Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu 1119/1707.-1123/1711., sara- jevskog munle 1119/1707., sarajevskog muftije 1119/1707.-1123/1711., vaiza u Ferhad-begovoj (Ferhadiji) džamiji u Sarajevu 1119/1707., osnivača jednog novča- nog vakufa za Hadži Hasanovu džamiju u Kreševu 1119/1707., kadije u Tripolisu u Šamu 1124/1712., do ostanka bez posla, povratka u Sarajevo i podnošenja arzuhala šejhu-l-islamu 27. muharrema 1128. (23. januara 1716.) godine, s molbom da mu se dodijeli položaj munle u Medini ili kakva druga služba od koje bi mogao živjeti, vraćati dugove i izdržavati porodicu. U radu se argumentirano dokazuje da njegov savremenik hadži Husejn-efendija Muzaferija nije bio muderris Gazi Husrev-begove medrese, kao što se do sada tvrdilo i pisalo, nego neke niže medrese zvane Buqʻa Ṣāliḥiyya, koja je stradala u velikom požaru prilikom provale Eugena Savojskog u Sarajevo 1697. godine, a za koju se danas ne zna ni gdje se nalazila, te ukazuje na niz pogrešnih podataka u dosadašnjim radovima o Ahmed-efendijinom vakufu u Kreše- vu. Na kraju rada, uz kraće komentare, donosi se integralni tekst Ahmed-efendijine vakufname u originalu na osmanskom turskom jeziku i u prijevodu na bosanski jezik.
Ključne riječi: Ahmed-efendija, Logavija, muderris, muftija, munla, kadi- ja, vaiz, vakif, Sarajevo, Kreševo, Istanbul, Tripolis u Šamu.
Ponekad historija zna biti nepravedna prema pojedinim ličnostima, zabo- raviti njihova djela i zasluge i pripisati ih sasvim drugim osobama. Jedna
od takvih ličnosti kojima je učinjena višestruka nepravda jeste Ahmed ibn Mustafa Logavija, poznat pod nadimkom Uššāqī-zāde Damādī1 (Uššaki- zadeov zet), muderris Gazi Husrev-begove medrese, sarajevski muftija i munla, vaiz Ferhadije džamije u Sarajevu i utemeljitelj jednog novčanog vakufa za Hadži Hasanovu džamiju u Kreševu. U ovome radu pokušat ćemo rasvijetliti biografiju ove svestrane ličnosti, ispraviti nepravdu koja joj je uči- njena i ukazati na pogrešne podatke koji se preko stotinu godina prenose kroz radove pojedinih istraživača naše kulturne historije.
Ahmed-efendija Logavija (Luġawī-zāde)2, sin je Mustafa-efendije3 Loga- vije. Rođen je u Sarajevu oko 1650. godine. Početno obrazovanje stekao je, najvjerovatnije, pred svojim ocem i u Gazi Husrev-begovoj medresi, nakon čega je nastavio dalje školovanje u Istanbulu. Ostale biografske podatke o sebi Ahmed-efendija je naveo u svome arzuhalu od 27. muharrema 1128. (23. januara 1716.) godine, koji je preko sarajevskog munle Ahmed-efendije Lagiri-zadea podnio šejhu-l-islamu u Istanbulu.4 Na osnovu ovog Ahmed-
Ovaj nadimak dobio je po tome što je bio oženjen kćerkom nekog ʻUššāqī-zādea, najvje- rovatnije znamenitog učenjaka ʻAbdulbāqī-efendije ʻUššāqī-zādea, muderrisa u Misiru i munle u Mekki koji je umro u Konji 1090/1679-80. godine (v. Mehmed Sureyya, S. O., III, str. 296). Ovdje treba napomenuti da je, u ono vrijeme, porodica Uššakija slovila kao jedna od najuglednijih porodica u cijelom Osmanskom carstvu. Abdulbakijev otac Abdurrahim Uššaki-zade bio je na položaju kadije (u rangu mule) u Jerusalimu (v. Siğill Maḥkama al-Quds aš-šarʻiyya raqam 150..., https://www.google.ba/search?q=ﻚﺤﻣ+ﻞﺠﺳ 150)ﺔﻴﻋﺮﺸﻟﺍ+ﺱﺪﻘﻟﺍ+ﺔﻣ), dostupno 25. 11. 2017.), a njegov otac šejh Hasan Husamuddin Uššaki (um. 1593.) pir (osnivač) uššakijskog ogranka halvetijskog tarikata i učitelj sulta- na Murata III, na čiji je poziv iz Uššaka i došao u Istanbul.
Prezime Logavija nastalo je od arapskog oblika Luġawī - jezičar, lingvist, filolog. U kombinaciji s perzijskom riječi zāde (sin, potomak) Luġawī-zāde znači Logavijin sin ili Lugavić. Iz ovoga se vidi da je rodočelnik sarajevske porodice Logavija bio neko ko je bio poznat kao jezičar, lingvist i filolog. Nije se moglo pouzdano utvrditi da li današnje porodice Logavija i Lugavić imaju zajedničkog pretka.
Ime Ahmed-efendijina oca Mustafa-efendije navedeno je u njegovoj vakufnami iz treće dekade mjeseca džumade-l-ahira 1119. (18.-27. septembra 1707.) godine. Mustafa- efendija Logavija umro je u Sarajevu u mjesecu džumade-l-ahiru 1102. (1.-30. marta 1691.) godine (v. Tārīḫ-i Enverī, IV, str. 70). Bejtić navodi da se porodica Logavija prvi put spominje u Sarajevu u 16. stoljeću i da je dugo vremena davala kadije, muderrise i šejhove. Po njoj se i danas zove jedna ulica u Sarajevu (v. Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, Sarajevo, 1973, str. 78).
Arzuhal je u svome Zborniku bosanskih memorijala na str. 142 prepisao Ahmed-efendijin savremenik i poznanik Abdullah-efendija Drnišlija. Kopija Drnišlijina zbornika nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a prijevod na bosanskom jeziku u rukopisu Abdulaha Polimca u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke (v. Turski dokumenti, 2, str. 302). Integralni tekst arzuhala na osmanskom turskom jeziku glasi:
ﻥﻮﺼﻣ ﻥﺪﻧﺮﻟﺮﻄﺧﻭ ﺎﻄﺧ ﻲﻨﻳﺮﻠﺗﺮﻀﺣ ﻩﺎﻘﺑ ﻝﺎﻁ ﻢﻧﺎﻄﻠﺳ ﻢﻌّﻨﻟﺍ ﻰﻟﻭ ﻮﻠﺗﺩﻮﻣ ﻮﻠﺘﻘﻔﺷ ﻮﻠﺘﻣﺮﻜﻣ ﻮﻠﺘﻳﺎﻨﻋ ﻰﻟﺎﻌﺗﻭ ﻪﻧﺎﺤﺒﺳ ﻖﺣ
efendijinog arzuhala, koji po prvi put predstavljamo našoj javnosti, pouzdano se može pratiti njegovo kretanje u službi tokom 28 godina rada, tj. od 1688. godine, kada je u Istanbulu dobio prvo postavljenje, pa sve do 1716. godine, kada se, ostavši bez posla, obratio šejhu-l-islamu s molbom da mu dodijeli neku službu.
Poslije završenog školovanja i pripravničke službe (mulazemeta), Ahmed- efendija je u mjesecu džumade-l-ulau 1099. (3. mart - 1. april 1688.) godine dobio prvo postavljenje za muderrisa na haridž5 Čauš-baša medresi u Istanbu- lu. Na ovome položaju ostao je oko godinu dana, nakon čega je na njegovo mjesto postavljen drugi muderris. Poslije toga, punih osam godina čekao je na novo postavljenje, sve dok 1108/1697. nije dobio službu muderrisa na haridž Galata Saraj medresi. U mjesecu džumade-l-evvelu 1114. (22. septembra -
21. oktobra 1702.) godine počeo je predavati na Kenʻan-pašinoj medresi, a u mjesecu džumade-l-ahiru 1115. (11. oktobra - 9. novembra 1703.) godine na haridž Mahmud-pašinoj medresi. U mjesecu zu-l-kadeu 1118. (3. februar
- 5. mart 1707.) godine počeo je predavati na haridž Atik Nišandži-pašinoj medresi. Na ovoj medresi predavao je svega nekoliko mjeseci, jer je u mje- secu rebiu-l-ahiru 1119. (1. - 30. juli 1707.) godine bio postavljen na položaj bosanskog (sarajevskog) munle.
ﻦﻴﻣﺁ ﻪﻴﻤﻠﻳﺍ ﻲﻟﺎﺣ ﻥﺪﻘﻤﻟﻭﺍ ﺮﻴﮕﺘﺳﺩﻭ ﻦﻴﻌﻣ ﻪﻳﺎﺤﻠﺻﻭ ﺎﻤﻠﻋ ﺎﻤﻴﺳ ﺎﻔﻌﺿﻭ ﺍﺮﻘﻓﻭ ﺮﻴﮕﻳﺎﺟ ﻩﺪﺗﺩﺎﻌﺳ ﺮﻳﺮﺳ ﺎﻤﺋﺍﺩ ...ݒﻭﺪﻳﺇ ﺖﻘﺸﻣ ﺭﺍﺰﻫ ﺭﺍﺰﻫ ﻩﺪﻤﻠﻋ ﻖﻳﺮﻁﻭ ﺖﻣﺯﻼﻣ ﺯﺍﺭﺩﻭ ﻝﻮﻁ ﻱﺮﻠﻤﻳﺪﻗ ﻲﻋﺍﺩ ﻮﺑ ﻢﻧﺎﻄﻠﺳ ﻡﺪﻨﻓﺃ ﻮﻠﺘﻣﺍﺮﻛ ﻦﻴﻣﻷﺍ ﻲﺒّﻨﻟﺍ ﺔﻣﺮﺤﺑ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟﺍ ءﺎﻀﻘﺑ پﻮﻟﻭﺍ ﻲﺳﺭﺪﻣ ﻲﺷﺎﺑ ﺵﺅﺎﭼ ﻩﺪﻟﻮﺒﻧﺎﺘﺳﺇ ﻪﻠﻳﺍ ﺥﺭﺎﺧ ﺍﺪﺘﺑﺍ ﻩﺪﻨﺳ ﻩﺮﺧﻵﺍ ﻯﺩﺎﻤﺟ ﺯﻮﻘﻁ ﻥﺎﺴﻘﻁ ﯔﻴﺑ ﻪﻠﻳﺇ ﻪﻠﻳﺇ ﻪﻗﺎﻓﻭ ﺮﻘﻓﻭ ﺪﻳﺍﺪﺷﻭ ﻡﻻﺁ ﺭﺍﺰﻫ ﺪﺻ پﻮﻟﺎﻗ ﺪﻴﻟﺍ ﺮﻔﺻ ﻲﻟﺍﻮّﺘﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﻪﻨﺳ ﺰﻜﺳ ﻪﻠﻴﻐﻤﻨﻟﻭﺍ ﻪﻴﺟﻮﺗ ﻩﺮﺧﺁ ﻪﺟﻭ ﻲﺑ ﻡ ﻪﺳﺭﺪﻣ ﻯﺩﺎﻤﺟ ﺕﺭﺩ ﻥﻭﺍ ﺯﻮﻳ ﻩﺪﻌﺑ پﻮﻟﻭﺍ ﻲﺳﺭﺪﻣ ﻪﻄﻠﻏ ﻯﺍﺮﺳ ءﻪﻨﻣﺎﺛ ﻪﻠﻳﺇ ﻲﺘﻛﺮﺣ ﺝﺭﺎﺧ ﻩﺪﻨﺳ ﻪﻨﺳ ﺰﻜﺳ ﺯﻮﻳ ﻩﺮﯖﺼﻧﺩﺭﺎﻈﺘﻧﺇ ﺹﺍﻮﺧ ﻪﻠﻳﺇ ﻞﺧﺍﺩ ﻩﺪﻨﺳ ﻩﺮﺧﻵﺍ ﻯﺩﺎﻤﺟ ﺶﺑ ﻥﻭﺍ ﺯﻮﻳ ﻩﺪﻌﺑ ﻪﻨﺳ ﻪﺳﺭﺪﻣ ﺎﺷﺎﭘ ﻥﺎﻌﻨﻛ ﻪﻠﻳﺇ ﻪّﻴﻠﺜﻣ ﺔﻛﺮﺣ ﻪﻨﻳ ﻩﺪﻨﺳ ﻻﻭﻷﺍ ﻪﻠﻳﺇ ﻲﺘﻛﺮﺣ ﻞﺧﺍﺩ ﻩﺪﻌﺑ پﻮﻨﻟﻭﺍ ﺭﺎﺒﺘﻋﺇ ﻩﺪﻧﺮﻳ ﻪﻠﻳﺇ ﻪﻴﻠﺜﻣ ﺔﻛﺮﺣ ﻩﺪﻨﻧﺎﻀﻣﺭ ﻱﺪﻳ ﻥﻭﺍ ﺯﻮﻳ ﻩﺪﻌﺑ ﻪﻨﺳ ﻪﺳﺭﺪﻣ ﺎﺷﺎﭘ ﺩﻮﻤﺤﻣ ﻪﻠﻟﺍ ﺮﻣﺄﺑ پﻮﻘﻴﭼ ﻪﻠﻳﺇ ﻲﺳﺎﻀﻗ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻩﺪﻧﺮﺧﻵﺍ ﻊﻴﺑﺭ ﺯﻮﻘﻁ ﻥﻭﺍ ﺯﻮﻳ ﻩﺪﻌﺑ ﻪﻨﺳ ﻪﺳﺭﺪﻣ ﻖﻴﺘﻋ ﻱﺎﺷﺎﭘ ﻲﺠﻧﺎﺸﻧ ﻩﺪﻟﻮﺒﻧﺎﺘﺳﺇ ﻩﺭﺪﻘﻟﺍ ﺐﺴﺣ ﻩﺩﺎﻀﻗ ﺮﻣﺃ پﻮﻟﻭﺍ ﻞﺋﺎﻧ ﻪﻨﺳﺎﻀﻗ ﻡﺎﺷ ﺲﻠﺑﺍﺮﻁ ﻩﺪﻨﻣﺮﺤﻣ ﺕﺭﺩ ﻲﻣﺮﮕﻳ ﺯﻮﻳﻭ ﻝﻭﺰﻌﻣ ﻩﺪﻠﻴﻠﻗ ﻥﺎﻣﺯ ﻰﻟﺎﻌﺗ پﻮﻴﻤﻟﻭﺍ ﻢﻟﺎﺣ ﺭﺪﻳﺇ ﺏﺎﺠﻳﺇ ﻝﺰﻋ ﻪﻠﻬﺟﻭﺮﺑ پﻭﺪﻳﺇ ﻡﺎﺗ ﻡﺍﺪﻗﺇ ﻪﻳ ﻪﻨﺴﺤﺘﺴﻣ ﺓﺮﻴﺳﻭ ﻪﻠﻣﺎﻌﻣ ﻦﺴﺣ ﻪﻠﻳﺇ ﺖﻳﻻﻭ ﺊﻟﺎﻫﺃﻭ ﻡﺎﻤﺘﻫﺇ ﻢﺒﺼﻨﻣ ﻩﺪﻳﺁ ﻥﻭﺍ ﻦﻴﻜﺸﻣﺮﻳﻭ ﺮﻀﺤﻣ ﻪﻌﻄﻗ ﻲﻜﻳﺇ ﺎﺟﺭ ﻻﻭ ﺐﻠﻁ ﻼﺑ ﻢﻟﺎﺣ ﻦﺴﺣ ﻩﺭﻮﺑﺰﻣ ءﻪﻨﻳﺪﻣ ﻑﺍﺮﺷﺃﻭ ﻥﺎﻴﻋﺃ ﻰّﺘﺣ ﻪﻠﻴﻐﻤﻟﺎﻗ ﻲﻗﺎﺑ ﻢﻧﻮﻳﺩ ﺎﺻﻮﺼﺣ ﻥﺎﺸﻳﺮﭘ ﻪﺒﺗﺮﻣ ﺮﺑ ﻢﻟﺎﺣ ﻻﺎﺣ پﻮﻠﻛ ﻥﺍﺰﻴﺧﻭ ﻪﻠﻳﺇ ﻥﻮﻳﺩ ﺓﺮﺜﻛ ﻥﺩ ﻩﺪﻴﻌﺑ ﺭﺎﻳﺩ پﻮﻠﻳﺮﻳﻭ ﻩﺮﺧﺁ ﺎﻣﺮﻛﻭ ﺎﻔﻄﻟ ﻞﻛﺩ ءﺎﻨﺑ ﻪﻗﺎﻘﺤﺘﺳﺍ ﺎﺷﺎﺣ ﺭﺪﺸﻤﺘﻳﺇ ﻥﻮﺑﺯﻭ ﺭﺍﺯ ﻥﻮﻳﺩ ﺏﺎﺤﺻﺃ ﻡﻮﺠﻫ ﻦﻜﻳﺇ ﺰﺟﺎﻋ ﻥﺪﻨﻛﺭﺍﺪﺗ ﻝﺎﻴﻋ ءﻪﻘﻔﻧ
ﺪﻨﻣ ﻩﺮﻬﺑ ﻪﻠﻳﺇ ﺖﺸﻴﻌﻣ ﺮﺑ ﻲﺳ ﻪﺒﺗﺮﻣ ﻖﻣَ ﺭَ
ﺪّ ﺳَ
ﻪﻠﻴﺳ ﻪﺒﺗﺭ ﻩﺭﻮﻨﻣ ءﻪﻨﻳﺪﻣ ﺎﻳﻭ ﺪﻨﻣَ
ﻪﺼّ ﺣِ
ﻪﻠﻳﺇ ﺐﺼﻨﻣ ﺮﺑ ﺐﺳﺎﻨﻣ ﻪﻤﻟﺎﺣ
ﻥﺪﻘﻤﻟﻭﺍ ﻡﺎﻧﺃ ءﺎﺠﻠﻣ ﻪﺸﻴﻤﻫ پﻮﻟﻭﺍ ﻱﺮﻟﺮﻴﮕﺘﺳﺩﻭ ﺮﻴﻬﻅ ﻩﺪﻟﺎﺣ ﺮﻫ ﻲﻟﺎﻌﺘﻣ ﻱﻻﻮﻣ ﺭﻮﻨﻟﻭﺍ ﻝﺎﺣ ﺽﺮﻋ ﻪﻨﺳﺎﺟﺭ ﻖﻤﻟﺭﻮﻴﺑ
.ﺪﻤﺣﺃ ﻢﻳﺪﻘﻟﺍ ﻲﻋﺍﺪﻟﺍ 1128 ﻪﻨﺳ ﻡﺮﺤﻣ 27 ﻲﻓ ﺪّﻴﻗ ﻦﻴﻠﺳﺮﻤﻟﺍ ﺪّﻴﺳ ﺔﻣﺮﺤﺑ ﻦﻴﻣﺁ ﻪﻴﻤﻠﻳﺍ ﻲﻟﺎﺣ
Haridž su nazivane tzv. spoljne medrese u kojima su držani pripremni tečajevi iz osnovnog znanja, tj. arapskog jezika i racionalnih znanosti sa nižim, srednjim i višim stupnjem, a dahil unutrašnje medrese u kojima se stjecalo više znanje, odnosno, teološke znanosti (v. Ismet Kasumović, „Mulazemet defteri kao izvor za proučavanje naše uleme“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke /u daljem tekstu Anali/, Knjiga XVII-XVIII, Sarajevo, 1996, str. 213, podnožna bilješka br. 15).
Od više službi koje je obavljao u Sarajevu, Ahmed-efendija u svome arzu- halu iz 1716. godine spominje jedino službu bosanskog (sarajevskog) munle i žali se da je nakon imenovanja na taj položaj, ubrzo bio smijenjen6. Pouz- dano se zna da je na ovom položaju bio 10. ševvala 1119. (4. januara 1708.) godine, jer je na taj dan s titulom bosanskog munle okupljenom džematu u Ferhad-begovoj (Ferhadiji) džamiji u Sarajevu držao predavanje (ﻩﺩﺍﺯ ﻲﻗﺎﺸﻋ
...ﺖّﻴﻌﻤﺟ ﻪﻨﻌﻣﺎﺟ ﻚﻴﺑ ﺩﺎﻫﺮﻓ ﻲﻘﻠﺧ ﺮﻬﺷ ﻦﻜﻳﺇ ﻲﺳﻼﻨﻣ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻱﺪﻨﻓﺃ ﺪﻤﺣﺃ ﻑﻭﺮﻌﻣ ﻪﻠﻜﻤﻳﺩ ﻱﺩﺎﻣﺍﺩ)7. U Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu čuva se jedna originalna murasela od 28. džumade-l-evvela 1119. (27. augusta 1707.) godine s njego- vim vlastoručnim potpisom i titulom sarajevskog kadije (ﻲﺿﺎﻘﻟﺍ ﺪﻤﺣﺃ ﺮﻴﻘﻔﻟﺍ ﻦﻣ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻯﺍﺮﺳ ﺔﻨﻳﺪﻤﺑ), kojom se stanovnici sela Hotigošte u nahiji Kreševo (danas selo Otigošće) obavještavaju da je iz Istanbula stigla visoka carska naredba (ferman) u vezi sa njihovim korištenjem pašnjaka i čaira na Zec planini8 zajedno sa stanovnicima sela Dusine. Na poleđini murasele nalazi se otisak njegovog ličnog pečata na kojem je čitljivo: Gospodaru, kao što su mi nadjeli ime Ahmed, neka i grijesi moji budu oprošteni! (ﺭﻮﻔﻐﻣ ﻢﻣﺮﺟ ﺏﺭ ﺎﻳ ﻡﺪﻤﺣﺃ ﻰﻤﺳ ﻥﻮﭼ ﻦﻛ)9. Ranije je rečeno da je s titulom bosanskog munle u trećoj dekadi mje- seca džumade-l-ahira 1119. (18.-27. septembra 1707.) godine osnovao jedan novčani vakuf za Hadži Hasanovu džamiju u Kreševu.10 Ahmed-efendiju, kao
Iako ne navodi zašto je bio smijenjen s položaja bosanskog munle, može se pretpostaviti da su za to postojala najmanje dva razloga: prvo, zato što po zakonu (Kanunu) nije mogao biti kadija u svome rodnom mjestu i drugo, zato što istovremeno nije mogao biti i kadija i muftija, a bio je. U vezi s prvim razlogom navest ćemo konkretan primjer iz okoline Sarajeva, svega nekoliko godina kasnije. Godine 1124/1712. ehalija nahije Trnovo u sarajevskom kadiluku žalila se Visokoj Porti u Istanbulu na naiba sarajevskog kadije Hasan-efendiju Bendevi-zadea (najvjerovatnije iz sela Pendičića?) i molila da se on smijeni, s obrazloženjem da on kao mještanin ne može biti naib u svome mjestu. Njihovoj molbi je udovoljeno i sarajevski munla je dobio carsku zapovijed da postupiti po zakonu, tj. smijeni spomenutog naiba Hasan-efendiju (v. Turski dokumenti /u daljem tekstu: TD u AGHB.../, 7, str. 152, u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke u prijevodu i rukopisu Abdulaha Polimca).
Bilješka Abdullaha Drnišlije u Zborniku bosanskih memorijala (v. TD u AGHB, 2, str. 3).
Topografsku kartu Zec planine sa pejzažima vidjeti na adresi http://www.dinarskogorje. com/zec-planina.html, dostupno 28. 11. 2017).
Murasela se u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke vodi pod br. T-70/TO.
Originalna vakufnama nalazi se u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke pod br. T-71/ TO i u Kadićevu prijepisu (v. Tārīḫ-ī Enverī, V, str. 163-165). Zanimljivo je da je Ahmed-efendija Logavija svoj vakuf osnovao u Kreševu, a ne u Sarajevu koje je, deset godina prije njegova dolaska iz Istanbula, bilo do temelja razrušeno i spaljeno u provali Eugena Savojskog 1697. godine, tim prije što se pouzdano zna da mnogi vjerski, kulturni, obrazovni, humanitarni i privredni objekti u Sarajevu: džamije, mektebi, medrese, tekije, hanovi, dućani itd., još uvijek nisu bili obnovljeni. Neki od njih, poput Hadži Sinanove
munlu na Bosni 1119/1707. godine, navodi i Safvet-beg Bašagić11.
Pored službe sarajevskog munle, Ahmed-efendija Logavija istovremeno je vršio još dvije službe: muderrisa Gazi Husrev-begove medrese i sarajev- skog muftije. Njegov učenik Salih12, sin Sejfi(je) Muhameda Pljevljaka13, prepisao je u Gazi Husrev-begovoj medresi kraće djelo iz sintakse arapskog jezika al-Unmūḏağ fī an-naḥw znamenitog lingviste i mufessira Ğārullāha az-Zamaḫšarīja (um. 538/1144). U nedatiranoj bilješci na kraju djela, prepi- sivač je, pored svoga imena i imena svoga oca, naveo i podatak da je ovaj primjerak čitao i prepisao iz bilježnice uvaženog učitelja Logavija-efendije u Mir Husrev-begovoj (tj. Gazi Husrev-begovoj) medresi u Sarajevu.14
Kako je u ono vrijeme muderris Gazi Husrev-begove medrese redovno bio i sarajevski muftija, tako je i Ahmed-efendija Logavija, pored službe
tekije i Duradžik Hadži Ahmedove (Bakijske) džamije obnovljeni su tek poslije dvadeset, trideset ili pedeset godina, a neki nisu nikada, poput Firuz-begove i Meddibesar medrese i Buke Salihijje, tako da se danas ne zna ni gdje su se tačno nalazile. I dok su drugi, poput Salih-age Ćurčića i hadži Husejn-efendije Muzaferije budzašto zakupljivali vakufska zgarišta i na njima podizali unosne hanove i dućane, Ahmed-efendija Logavija je svoj novac (23.000 akči) koji je zaradio i donio iz Istanbula, svega dva mjeseca po dolasku u Sarajevo, uvakufio za Hadži Hasanovu džamiju u Kreševu. Otuda se može postaviti pitanje da li je Hadži Hasan, osnivač prve poznate džamije u Kreševu, možda, bio Ahmed-efendijin daleki predak ili rođak. Ovo bi bilo veoma važno utvrditi, jer bi se time, možda, razriješilo i pitanje ko je rodočelnik sarajevskih Logavija, te odakle je i kada doselio u Sarajevo.
Dr. Safvet beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini /u daljem tekstu, S. Bašagić, ZHBIH.../, Zagreb MCMXXXI, Izvanredno izdanje Matice hrvatske za godinu 1931, str. 4.
Po završetku Gazi Husrev-begove medrese, spomenuti učenik Salih (sada još sa mahlasom Sidki) otišao je na dalje školovanje u Istanbul, gdje je 1145/1732. godine kao asistent (mu‘īd) radio kod čuvenog Sadruddin-zadea Mehmed-efendije, od kojega je dobio mulazemet (v. Ismet Kasumović, „Mulazemet defteri kao izvor za proučavanje naše uleme“, Anali, XVII-XVIII, Sarajevo, 1996, str. 217).
Očito je riječ o Muhamed-efendiji Taslidževiji (Pljevljaku) koji je u to doba živio i radio u Sarajevu. On je prije prve dekade mjeseca rebiu-l-evvela 1109. (septembra 1697.) godine, dakle pred samu provalu Eugena Savojskog u Sarajevo, napustio službu imama u Buzadži hadži Hasanovoj džamiji u Sarajevu (v. Tārīḫ-i Enverī, IV, str. 229), da bi 1700. godine bio predložen za službu muderrisa koji će držati javna predavanja u Gazi Husrev- begovom hanikahu uz dnevnu platu od 15 akči (v. Tārīḫ-i Enverī, V, str. 87).
Integralni tekst bilješke, dijelom na arapskom, a dijelom na osmanskom turskom jeziku glasi:
ﻲﻔﻴﺳ ﻦﺑﺍ ﺢﻟﺎﺻ ﺮﻳﺪﻘﻟﺍ ﻪﻠﻟﺍ ﺔﻤﺣﺭ ﻰﻟﺇ ﺮﻴﺼﻘّﺘﻟﺍﻭ ﺰﺠﻌﻟﺎﺑ (ﻑﺮﺘﻌﻤﻟﺍ) ﺮﻴﻘﻔﻟﺍ ﺪﻴﺑ ﺔﻔﻳﺮﺸﻟﺍ ﺔﺨﺴّﻨﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﻦﻣ ﻍﺍﺮﻔﻟﺍ ﻊﻗﻭ ﺪﻗ
ﻱﺪﻨﻓﺃ ﻩﺩﺍﺯ ﻱﻮﻐﻟ ﻥﻻﻭﺍ ﻥﺪﻣﺍﺮﻛ ﺦﻳﺎﺸﻣ ﺲﻟﺎﺠﻣﺰﻤﻐﻳﺪﻟﻭﺍ ﻦﻴﺸﻧ ﻩﺩﻭﺮﺴﺧ ﺮﻴﻣ ءﻪﺳﺭﺪﻣ ءﻪﺨﺴﻧ ﻮﺑ .ﻱﻭ ﻪﺠﻠﺷﺎﻄﻟﺍ ﺪﻤﺤﻣ
.ﻱﺪﻨﻟﻭﺍ ﺮﻳﺮﺤﺗ...ﻭ ﺕءﺍﺮﻗ ﻥﺪﻧﺮﻟﺮﺘﻓﺩ Vidi: Mustafa Jahić, Katalog arapskih, turskih perzijskih i bosanskih rukopisa, Svezak VI, London-Sarajevo, 1420/1999., kat. br. 3721, str. 49; Mehmed Mujezinović,
„Nekoliko rukopisa prepisanih u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu“, Anali, IV, Sarajevo, 1976, str. 30-31.
muderrisa, obavljao i službu muftije. Njega u popisu sarajevskih muftija pod imenom Ahmed-efendija Bosnali navodi i šejh Sejfuddin Kemura.15
Na položaju muderrisa Gazi Husrev-begove medrese i sarajevskog mufti- je Ahmed-efendija Logavija ostao je najkasnije do kraja 1123. (januar 1712.) godine, jer je već u muharremu 1124. (februar 1712.) godine bio postavljen na položaj kadije u Tripolisu u Šamu16. Po isteku službe u Tripolisu ostao je bez posla i zapao u dugove. Zabilježio je da je početkom 1128/1716. godine bio u Sarajevu, odakle je preko sarajevskog munle Ahmed-efendije Lagiri-zadea
27. muharrema 1128. (23. januara 1716.) godine podnio šejhu-l-islamu arzu- hal, u kojem moli da mu se dodijeli položaj munle u Medini ili kakva druga služba od koje bi mogao živjeti, vraćati dugove i izdržavati porodicu. Nije poznato da li mu je šejhu-l-islam dodijelio neku službu. Umro je 1129/1717. godine, prema Bašagiću kao kadija u Konji, s naslovom munle od Medine, a prema Kemuri kao munla u Erzurumu. U navedenom arzuhalu ove službe se ne spominju.
Iz ovih podataka se vidi da su neosnovani dosadašnji navodi naših autora, koji su pisali o muderrisima Gazi Husrev-begove medrese, da je Husejn- efendija Muzaferija (1646.-1721.) preko četrdeset godina predavao u ovoj medresi (1681.-1721.)17. Naprotiv, nema nijednog dokumenta koji bi potvrdio da je on ikada predavao u Gazi Husrev-begovoj medresi. Istina, on jeste bio muderris, ali na nekoj nižoj medresi zvanoj Buqʻa Ṣāliḥiyya koja je do temelja izgorjela prilikom provale Eugena Savojskog u Sarajevo u jesen 1697. godine i za koju se danas ne zna ni gdje se tačno nalazila.18 Također su neosnovani i
Kemura šejh Sejfuddin Fehmi ibn Ali, Sarajevske muftije od 926. (1519.) do 1334. (1916.) god., Islamska dionička štamparija, Sarajevo, 1916, str. 13.
Tripolis u Šamu, u osmanskom periodu je, zbog blizine svetim mjestima: Jerusalimu, Mekki i Medini bio omiljena destinacija bosanskih kadija. Prije Ahmed-efendije Logavije u Tripolisu su, kao kadije, službovali Abdullah-efendija Drnišli (prije 1105/1693) i Sulejman-efendija Bosnevi (1642-1646) godine (v. S. Bašagić, ZHBIH, str. 71).
Vidi: Dr. Ćiro Truhelka, „Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba“, preštampano iz Glasnika Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XXIV, 1912, Sarajevo. Zemaljska štamparija 1912, str. 84-85; Hamdija Kreševljaković, „Muderisi Husrevbegove medrese“ u: Spomenica Gazi Husrevbegove četiri-stogodišnjice, Sarajevo, 1932, str. 149; Dr Hazim Šabanović, „Hadži Husejn Muzaferi“ u: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, „Svjetlost“ Izdavačko preduzeće, Sarajevo 1973, str. 431-434; Mehmed Handžić, Izabrana djela, Knjiga I, Teme iz književne historije, Sarajevo, 1999, str. 506; Ismet Bušatlić, „Od osnivanja 1537. godine do Drugog svjetskog rata“ u: Gazi Husrev- begova medresa – 480 godina, Sarajevo, 2017, str. 22-23.
Deset godina kasnije, bosanski vezir Elči Ibrahim-paša Visokoj Porti u Carigradu podnio je izvještaj (arz) u kome se kaže: Dosada je uvaženi alim mevlana Husejn održavao javna predavanja za đake iz opšteobrazovnih i prirodnih nauka u velikoj zgradi zvanoj Buk‘a Salihija... Međutim, prilikom neprijateljske okupacije ta njegova zgrada je izgorjela i njegova služba je prestala, pa je tako ostao praznih šaka, a jadni učenici
navodi da se njegovo ime sa zvanjem muderrisa Gazi Husrev-begove medrese nalazi među svjedocima jedne vakufname iz 1681. godine. Naime, riječ je o vakufnami od 1. safera 1092. (19. februara 1681.) godine, kojom je Ali-čele- bija po oporuci svoga umrlog oca hadži Ahmed-efendije, sina Husam-efendi- je iz Kalin hadži Alijine mahale u Sarajevu, kao evladijet vakuf, ostavio jednu bašču pored Koševskog potoka, s tim da se od prihoda s bašče imamu i muje- zinu Ferhadije džamije plaća za svakodnevno učenje džuza pred dušu njegova oca. Među osmericom svjedoka vakufname nalazi se i ime „uzora muderrisa hadži Husejn-efendije“ (Zubda al-mudarrisīn al-ḥāğğ Ḥusayn-efendī)19, ali
lišeni mogućnosti da stiču nauku. On je već ostario. U nastavku izvještaja Ibrahim-paša je predložio da se Husejn-efendiji odredi dnevna plata od 15 akči iz prihoda ciganske džizje Bosanskog ejaleta, s tim da održava javna predavanja u Carevoj džamiji u Sarajevu. Ujedno je predložio da mu se plata isplati retroaktivno od dana kada je ostao bez službe muderrisa (tj. 15 akči x 30 dana x 120 mjeseci, što je ukupno iznosilo 54.000 akči). Na osnovu prijedloga spomenutog vezira i odobrenja carskog divana od 9. ševvala 1119. (2. januara 1708.) godine izdan je carski berat kojim se Husejn-efendija postavlja da drži javna predavanja u Carevoj džamiji, s tim da se s ostalima moli za zdravlje i dugotrajnu vladavinu sultana... Berat je izdan 24. ševvala 1119. (17. januara 1708.) godine (v. TD 2, str. 261-262). Nedugo potom, hadži Husejn-efendija Muzaferija (sada kao muderris Careve džamije), žalio se preko vezira Visokoj Porti da mu džizjedari isplaćuju platu u nezdravim (čuruk) akčama i da mu se na taj način pričinjava šteta. Uz njegovu molbu vezir je poslao i svoj prijedlog da mu se ubuduće na ime plate isplaćuje po stotinu i dvadeset groša, računajući po tri pare, te zamolio da mu se u tom smislu izda ferman (v. TD 2, str. 266-267).
Postoji još dosta neobjavljenih sudskih dokumenata u kojima se spominje hadži Husejn- efendija Muzaferija. Kada bi se sakupili i objavili hronološkim redom, o njemu bi se dobila sasvim drugačija slika od one kako je u gore navedenim radovima predstavljen. Iako to ni u jednom do sada objavljenom radu o njemu nije spomenuto, pouzdano se zna da nije bio u dobrim odnosima s mutevellijom i nazirom Gazi Husrev-begova vakufa. On je, poslije katastrofalnog požara iz 1697. godine, pod dvostruki zakup (10 esedi groša idžrae muʻadždžele i 540 akči idžare mu᾿edždžele) uzeo više vakufskih zgarišta preko puta Gazi Husrev-begova hanikaha (ukupno 1.250 kvadratnih aršina) i na njima podigao han, zbog čega su se mutevellija Gazi Husrev-begova vakufa Osman-aga i nazir šejh Husejn 1123/1711-12. godine sa njim sporili na sarajevskom sudu. Međutim, oni su ovaj spor izgubili jer je hadži Husejn-efendija Muzaferija na sudu predočio tezkeru, hudždžet i ferman i dokazao da na to ima pravo. Budući da se o ovome hanu do sada znalo samo da je postojao, ali ne i ko ga je, gdje i kada podigao (v. Hamdija Kreševljaković, Izabrana djela III, Sarajevo, 1991, str. 326), donosimo integralni tekst ovoga dokumenta u originalu na osmanskom turskom jeziku:
ﻰﻔﻄﺼﻣ ﻦﺑﺍ ﺎﻏﺍ ﻥﺎﻤﺜﻋ ﻲﺴﻴﻟﻮﺘﻣ ﻲﻔﻗﻭ ﻚﻴﺑﻭﺮﺴﺧ ﻱﺯﺎﻏ ﻪﻟ ﺭﻮﻔﻐﻣﻭ ﻡﻮﺣﺮﻣ ﻊﻗﺍﻭ ﻲﺗﺍﺮﻴﺧ ﻩﺩ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﻯﺍﺮﺳ ءﻪﻨﻳﺪﻣ ءﻪﻨﻳﺪﻣ ﻩﺩﺮﻴﻗﻮﺘﻟﺍ ﻡﺯﻻ ﺮﻴﻄﺧ ﻉﺮﺷ ﺲﻠﺠﻣ ﺮﻟ ﻪﻨﺴﻤﻛ ﻡﺎﻧ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻦﻴﺴﺣ ﺦﻴﺸﻟﺍ ﻦﻴﻜﻟﺎﺴﻟﺍ ﺪﺠﻣ ﻱﺮﻅﺎﻧ ﻞﻌﻔﻟﺎﺑﻭ ﻲﺒﻠﭼ ﻪّﻴﻟﻮﺘﻟﺎﺑ ﻱﺮﺑ ﺮﻫ ﻩﺪﻧﺮﻀﺤﻣ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻦﻴﺴﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻱﺮﻔﻈﻣ ﻡﺍﺮﻜﻟﺍ ﻦﻴﺳﺭﺪﻤﻟﺍ ﺮﺨﻓ ﺏﺎﺘﻜﻟﺍ ﻊﻓﺍﺭ ﻮﺒﺷﺍ ﻥﺪﻧﺮﻠﻨﻛﺎﺳ ﻩﺭﻮﺑﺰﻣ ﻪﻓﻮﻗﻮﻣ ءﻪﺻﺮﻋ ﻚﻬﻴﻟﺍ ﺭﺎﺸﻣ ﻒﻗﺍﻭ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻦﻴﺴﺣ ﻪﻴﻟﺍ ﻰﻣﻮﻣ ﻡﺪﻗﺍ ﻥﺪﻧﻮﺑ ﺏﻭﺪﻳﺍ ﻡﻼﻛ ﺮﻳﺮﻘﺗ ﻯﻮﻋﺩ ﻪﻨﻳﺭﺯﻭﺍ ﻩﺭﺎﻈّﻨﻟﺎﺑﻭ ﻥﻭﺭﻮﺑﺰﻣ ﻕﺎﻗﺯﻭ ﻉﺍﺭﺫ ﺰﻜﺳ ﺎﺿﺮﻋ ﻪﻠﻴﻋﺍﺭﺫ ﺎﻨﺑ ﻲﺳ ﻪﺻﺮﻋ ﯔﻧﺎﻛﺩﺮﺑﺮﻫ ﻊﻗﺍﻭ ﻩﺪﻨﻗﺎﻗﺯ ﻪﻤﻜﺤﻣ ﻲﻜﺳﺍ ﺏﻮﻟﻭﺍ ﻥﺪﻨﺳ ﻲﻨﻳﺮﻟ ﻪﺻﺮﻋ ﯔﻧﺎﻛﺩ ﺏﺎﺑ ﺶﺑ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﻖﻤﻟﻭﺍ ﻉﺍﺭﺫ ﺶﺑ ﻲﻣﺮﻜﻳ ﻻﻮﻁ ﻪﻠﻴﻋﺍﺭﺫ ﺎﻨﺑ ﻚﻟﺬﻛ ﻪﺠﻧﺭﺍﻭ ﻪﻧﺭﺍﻮﻳﺩ ﻲﻤﻳﺮﺣ ﻩﺎﻘﻧﺎﺧ ﺪﻛﺪﻠﻳﺍ ﺽﻮﻔﺗﻭ ﻉﺎﻴﺘﺑﺍ ﻪﻠﻳﺍ ﺰﻤﻧﺫﺍﻭ ﻪّﻴﻋﺮﺷ ﺖﺠﺣ ﻩﺪﻨﺳ ﻪﻠﺑﺎﻘﻣ ﻍﺍﺮﻓ ﻝﺪﺑﻭ ﻦﻤﺛ ﺭﺍﺪﻘﻤﻟﺍ ﻡﻮﻠﻌﻣ ﻥﺪﻨﻳﺮﻠﺑﺎﺤﺻﺍ ﻲﻨﻳﺮﻠﻀﻘﻧﻭ
ne i odrednica da je on muderris u Gazi Husrev-begovoj medresi20.
Koliko je nama poznato, šture podatke o Ahmed-efendijinom vakufu u Kreševu21, prvi je donio Mehmed Mujezinović, ali ih je pogrešno pripisao nekom Hadži Hasanu. U tekstu o Hadži Hasanovoj džamiji u Kreševu Muje- zinović navodi slijedeće: „Nije poznato kada je na ovom mjestu prvobitno podignuta džamija, a u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se vakufnama, datirana sa 1121 (1709) godinom, kojom neki Hadži Hasan zavje- štava izvjesne objekte za ovu džamiju (Zbornik M. Kadića, V, str. 163-165)“.22
ﯔﻬﻴﻟﺍ ﺭﺎﺸﻣ ﻒﻗﺍﻭ ﻥﻻﻭﺍ ﻪﻌﻁﺎﻘﻣ ﻼﺑ ﻪﻴﻟﺎﺤﻟﺍ ﺔﻴﻟﺎﺣ ﻭﺮﺑ ﻥﺩ ﻪﻨﺳ ﻲّﻠﻟﺍ ﻕﺮﻗ ﻊﻗﺍﻭ ﻩﺪﻨﻟﺎﺼّﺗﺍ ﻩﺭﻮﻛﺬﻣ ءﻪﺻﺮﻋ ﻩﺮﯖﺼﻧ ﻞﺼّﺘﻣ ﻪﻨﻳﺮﻟ ﻪﺻﺮﻋ ﻥﺎﻛﺩ ﻥﺎﻨﻟﻭﺍ ﻉﺎﻴﺘﺑﺍﻭ ﻉﺍﺭﺫ ﻥﻭﺍ ﺎﺿﺮﻋ ﻪﻠﻴﻋﺍﺭﺫ ﺎﻨﺑ ﻚﻟﺬﻛ ﻲﺧﺩ ﻥﺪﻨﺳ ﻪﻴﻟﺎﺧ ﻪﻓﻮﻗﻮﻣ ءﻪﺻﺮﻋ ﺭﺎﻣ ﻱ ﻪﻓﺮﺻ ءﻪﺻﺮﻋ ﻉﺍﺭﺫ ﺶﺑ ﻲﻣﺮﻜﻳ ﻻﻮﻁ ﻪﻨﻳﺮﺑﺍﺮﺑ ﻱﺭﺍﻮﻳﺩ ﻲﻤﻳﺮﺣ ﺭﻮﻛﺬﻣ ﻩﺎﻘﻧﺎﺧ ﻥﻭﺭﻮﺑﺰﻣ ﻕﺎﻗﺯ ﻱﺯﺍﻮﻣﻭ
ﻞﻫﺍ ﻥﺪﻨﻴﻤﻠﺴﻣ ﺽﺮﻐﻴﺑ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﻖﻤﻨﻟﻭﺍ ﺮﻛﺫ ﻩﺩ ﻩﺮﻛﺬﺗ ﺮﺑ ﻱﺮﻟ ﻪﻌﻁﺎﻘﻣ ﻥﺪﻔﻗﻭ ﻑﺮﻁ ﻪﻠﻴﺑ ﻪﻠﻳﺮﻟ ﻪﺻﺮﻋ ﻥﺎﻛﺩ ﺶﺑ ﺮﻛﺬﻟﺍ ﻉﺮﺷ ﻞﺒﻗ ﻪﻠﻳﺍ ﻱﺮﻟﺮﻳﺪﻘﺗﻭ ﻩﺪﻳﺯﺭ ﻱﺃﺭ ﻱﺮﻟ ﻪﻗﺰﺗﺮﻣ ﻩﺪﻳﺰﻛ ڭﺭﻮﻛﺬﻣ ﻒﻗﻭ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﻖﻤﻟﻭﺍ ﻊﻔﻧﺍ ﻪﻔﻗﻭﻭ ﻱﺮﻟﺭﺎﺒﺧﺍ ﯔﻧ ﻩﺮﺒﺧ ﻦﻴﺴﺣ ﻱﺮﻔﻈﻣ ﻪﻴﻟﺍ ﻰﻣﻮﻣ ﺵﻭﺮﻏ ﻱﺪﺳﺍ ﻪﻌﻄﻗ ﻥﻭﺍ ﻥﻮﭽﻳﺍ ﻱﺭﻮﺑﺰﻣ ﻒﻗﻭ ﻪﺠﻨﺒﺟﻮﻣ ﻪّﻴﻋﺮﺷ ءﻪﻠﺳﺍﺮﻣ ﻥﻼﻳﺮﻳﻭ ﻥﺩﺭﻮﻧﺍ ﻦﻴﺴﺣ ﻱﺮﻔﻈﻣ ﻪﻴﻟﺍ ﻰﻣﻮﻣ ﻪﭽﻗﺍ ﻕﺮﻗ ﺯﻮﻴﺸﺑ ﻪﻨﻳﺮﻟﺭﺯﻭﺍ ﺮﻟ ﻪﺻﺮﻋ ﻪﻠﻤﺟ ﻱﻮﻨﺳﻭ ﺏﻮﻨﻴﻟﺁ ﻪﻠﺠﻌﻣ ﻩﺭﺎﺟﺍ ﻥﺪﻧﺪﻳ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻰﻣﻮﻣ ﻪﻨﺳﺎﻨﺑ ﺕﺎﻔﻘﺴﻣ ﺍﺩً ﺪﺠﻣ ﻥﻮﭽﻳﺍ ﻭﺪﻨﻛ ﻪﻠﻳﺍ ﻲﻟﺎﻣ ﻭﺪﻨﻛ ﻩﺪﻨﻳﺮﻟﺭﺯﻭﺍﻭ ﺾﻳﻮﻔﺗ ﻩﺭﺎﻈّﻨﻟﺎﺑﻭ ﻪﻴﻟﻮّﺘﻟﺎﺑ ﺰﻤﻳﺮﺑ ﺮﻫ ﻪﻳ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻥﺪﻔﻗﻭ ﺐﻧﺎﺟﻭ ﻥﺪﻋﺍﺭﺫ ﺰﻜﺳ ﺎﺿﺮﻋ ﻪﻠﻴﻋﺍﺭﺫ ﺎﻨﺑ ﻪﻛ ﻱﺮﻟ ﻪﺻﺮﻋ ﻥﺎﻛﺩ ﺶﺑ ﻥﺎﻴﺒﻟﺍ ﻒﻟﺎﺳ پﻭﺮﻳﻭ ﻥﺫﺍ ﻥﺪﻔﻗﻭ ﻑﺮﻁ ﻪﻴﻟﺍ ﻲﻌﻴﺑﺮﺗ ﺏﺎﺴﺤﺑ ﻉﺍﺭﺫ ﺶﺑ ﻲﻣﺮﻜﻳ ﻪﻠﻴﻋﺍﺭﺫ ﺎﻨﺑ ﻚﻟﺬﻛ ﻻﻮﺻ ﻪﻠﻤﺟﻭ ﻥﺪﻋﺍﺭﺫ ﻥﻭﺍ ﺎﺿﺮﻋ ﯔﻧ ﻪﻴﻟﺎﺧ ءﻪﺻﺮﻋ ﻥﻼﻳﺮﻳﻭ
ﻩﺮﻛﺬﺗ ﻪﻣﻮﺘﺨﻣﻭ ﻩﺎﻀﻤﻣ ﻪﻨﻳﺪﻳ ﻥﻮﭽﻳﺍ ﻲﻓﺮﺼﺗﻭ ﻂﺒﺿﻭ ﺭﺎﺘﺨﻳﻭ ءﺎﺸﻳ ﺎﻣ ﻒﻴﻛ ﺭﻮﻟﻭﺍ ﻉﺍﺭﺫ ﻲّﻠﻟﺍ ﺯﻮﻴﻜﻳﺍ ﯔﻴﺑ ﻲﺠﻧﺮﻄﺷﻭ
ﻥﻮﭽﻳﺍ ﻞﻴﺒﺳ ءﺎﻨﺑﺍ ﻪﻠﻳﺍ ﻲﻟﺎﻣ ﻭﺪﻨﻛ ﻩﺪﻨﻀﻌﺑ ﯔﻧ ﻩﺭﻮﺑﺰﻣ ءﻪﺻﺮﻋ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻦﻴﺴﺣ ﻱﺮﻔﻈﻣ ﻪﻴﻟﺍ ﻰﻣﻮﻣ ﻩﺬﻫ ﺔﻟﺎﺤﻟﺍ ﻦﻴﻜﺸﻤﻟﺮﻳﻭ ﺎﻋﺮﺷ ﻲﻌﻴﻓﺮﺗ ﯔﻧ ﻪﻌﻁﺎﻘﻣﺭﺪﻠﻤﺤﺘﻣ ﻪﻳ ﻩﺩﺎﻳﺯ ﺭﺩ ﻪﻠﻴﻠﻗ ﻪﻣﻮﻗﺮﻣ ءﻪﻌﻁﺎﻘﻣ ﻮﻳﺩ ﺭﻮﻟﻭﺍ ﺭﺎﻘﻋ ﻲﻠﻴﺧ ﻦﻴﻜﻤﺘﻳﺍ ﺎﻨﺑ ﻥﺎﺧﺮﺑ ﺍﺩً ﺪﺠﻣ ﻪﻌﻗﺍﻭ ﻱﺮﻟ ﻪﺣﻭﺮﺸﻣ ﺕﺍﺮﻳﺮﻘﺗ ﯔﻧﺍﺭﻮﺑﺰﻣ ﻥﺎﻴﻋﺪﻣ ﻩﺪﻨﺑﺍﻮﺟ ﻱﺪﻨﻓﺍ ﻦﻴﺴﺣ ﻪﻴﻟﺍ ﻰﻣﻮﻣ ﻝﺍﺆﺴﻟﺍ ﺐﻏ ﻩﺪﻧﺮﻠﻛﺪﻳﺩ ﺭﺩﺰﻤﺑﻮﻠﻄﻣ
ﻲّﻟﻮﺘﻣﻭ ﻪﻠﻋﺮﺷ ﺖﻓﺮﻌﻣ ﻩﺮﯖﺻ ﻥﺪﻛﺪﻟﺮﻳﻭ ﻲﺳ ﻩﺮﻛﺬﺗ ﻥﺫﺍ ﺭﺮﺤﻣ ﻪﺟﻭ ﺮﺑ ﻦﻜﻟ پﻮﻟﻭﺍ ﻑﺮﺘﻌﻣﻭ ﺮﻘﻣ ﻲﻨﻐﻳﺪﻟﻭﺍ ﻪﻘﺑﺎﻄﻣ
ﻲﺧﺍﺪﻨﺑ ﺾﻳﻮﻔﺗﻭ ﺭﺎﺠﻳﺍ ﺎﯖﺑ ﻥﺪﻔﻗﻭ ﻑﺮﻁ ﻪﻠﻳﺍ ﻪﻠﺠﻌﻣ ءﻩﺭﺎﺟﺍ ﻩﺭﻮﺑﺰﻣ ءﻪﻓﻮﻗﻮﻣ ءﻪﺻﺮﻋ ﻪﻠﻳﺮﻠﻳﺃﺭﻭ ﻕﺎﻔّﺗﺍ ﻪﻗﺰﺗﺮﻣ ﺮﺋﺎﺳﻭ ﻩﺪﻨﺑﺎﺑ ﻖﻣﺎﻤﻨﻟﻭﺍ ﻪﺒﻟﺎﻄﻣ ﻪﺟﻮﻴﺑﻭ ﺕﺎﻌﻁﺎﻘﻣ ﻊﻴﻓﺮﻧ ﻻﺎﺣ ﻪﻠﻐﻤﻨﻟﻭﺍ ﻊﺿﻭ ﺎﻨﺑ ﻪﻨﻳﺭﺯﻭﺍﻭ ﺾﻳﻮﻔﺗﻭ ﺭﺎﺠﻴﺘﺳﺍ ﺭﺮﺤﻣ ﻪﺟﻭ ﺮﺑ ﻝﻮﻘﻌﻣ ﻩﺮﺒﺧ ﻞﻫﺍ ﻩﺪﻨﻔﻴﻨﻣ ﻲﻧﻮﻤﻀﻣ ﻩﺪﻗﺪﻨﻟﻭﺍ ﺕﺃﺮﻗﻭ ﺢﺘﻓ ﻪﻬﺟﺍﻮﻤﻟﺎﺑﻭ ﺯﺍﺮﺑﺍ ﻮﻳﺩ ﺭﺩﺭﺍﻭ ﻲﺧﺩ ﻉﺎﻄﻤﻧﺎﻬﺟ ﻥﺎﻣﺮﻓ ﻩﺪﻣﺪﻳ
ﻩﺮﯖﺻ ﻥﺪﻗﺪﻟﻭﺍ ﻲﺳ ﻩﺮﻛﺬﺗ ﻥﺫﺍ ﻥﺪﻔﻗﻭ ﻑﺮﻁ ﺏﻭﺮﻳﻭ ﻥﺫﺍ ﻲّﻟﻮﺘﻣﻭ ﺏﻮﻨﻟﻭﺍ ﻊﺿﻭ ﻪﻌﻁﺎﻘﻣﻭ ﻪﻠﺠﻌﻣ ءﻩﺭﺎﺟﺍ ﻱﺮﻠﻛﺩﺭﻮﻛ
ﺐﻠﺟ ﺩﺮﺠﻣ ﻱﺮﻟﺍﻮﻋﺩ ﻊﻗﺍﻮﻟﺍ ﻲﻓ ﻪﻠﻐﻤﻟﻭﺍ ﺡﺮﺼﺗ ﻮﻳﺩ ﻪﻨﻟﻭﺍ ﻊﻨﻣ ﻪﻠﻐﻤﻨﻟﻭﺍ ﻊﺿﻭ ءﺎﻨﺑ ﻪﻨﻳﺭﺯﻭﺍ ﻪﻓﻮﻗﻮﻣ ءﻪﻴﻟﺎﺧ ءﻪﺻﺮﻋ ﻪﻌﻁﺎﻘﻣ ﻪﺠﻨﻳﺮﻠﺒﺟﻮﻣ ﻲﻟﺎﻋ ﻥﺎﻣﺮﻓﻭ ﻪّﻴﻋﺮﺷ ﺖﺠﺣﻭ ﻲﺳ ﻩﺮﻛﺬﺗ ﻒﻗﻭ ﻥﻻﻭﺍ ﻩﺪﻧﺪﻳ ﺪﻌﺑ ﻦﻣ ءﺎﻨﺑ ﻪﻨﻏﻭﺪﻟﻭﺍ ﺽﺮﻏﻭ ﻝﺎﻣ ﻩﺩﺎﻳﺯ ﻒﻴﻨﻣ ﻥﺎﻣﺮﻓ ﺮﻳﺎﻐﻣﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﻉﺮﺷ ﻑﻼﺧ ﻩﺩﺎﻳﺯ ﻥﺪﻨﻠﻤﺤﺗ ﻢﻜﺣ ﻪﻨﻓﺮﺼﺗﻭ ﻂﺒﺿ ﻚﻨﻳﺪﻨﻓﺍ ﻦﻴﺴﺣ ﻰﻣﻮﻣ ﻪﻠﻳﺍ ﻩﺭﻮﺑﺰﻣ 1123 (ﻪﻨﺳ) ﻱﺪﻨﻟﻭﺍ ﺐﺘﻛ ﺐﻠﻄﻟﺎﺑ ﻊﻗﻭ ﺎﻣ ﻪﻟﺮﺑ ﻊﻨﻣ ﻥﺍﺭﻮﺑﺰﻣ ﻥﺎﻴﻋﺪﻣ ﻥﺪﻨﺳ ﻪﺒﻟﺎﻄﻣ ﻪﻌﻁﺎﻘﻣ
Vidi:, Tārīḫ-ī Enverī IV, str. 235-236.
U doba osmanske uprave u Bosni i Hercegovini stanovnici kasabe Kreševa bili su pretežno rudari, talioničari, majdandžije, kovači, ugljenari, kiridžije i sitni trgovci, a stanovnici okolnih sela bavili su se stočarstvom i poljoprivredom. Pored proizvodnje i obrade željeza, Kreševo sa okolnim selima bilo je poznato i po proizvodnji srebra, zlata, tuči i bakra. Iz jednog sudskog dokumenta od 23. zu-l-hidždžeta 973. (20. juli 1566.) godine vidi se da su upravitelji rudnika u Kreševu Ahmed i Bali-havadže, sinovi Nesuhovi i Draf (?) Lika u Sarajevo iz Kreševa donijeli 93 komada srebra, izmjerili ga pred kadijom na sudu i utvrdili da teži 8.520 dirhema (27 kg i 323 gr), te ga, kao porez od kreševskih rudnika i kao državno dobro, predali na čuvanje Ejnehan-agi, dizdaru tvrđave Hodidjed (v. Sidžil, II, u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke, str. 102).
Vidi: Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga II – Istočna i Centralna Bosna, „Sarajevo – Publishing“, Sarajevo, 1998, str. 474.
Uvidom u vakufnamu pouzdano se može utvrditi da nijedan od Mujezi- novićevih navoda nije tačan, jer: vakif nije neki Hadži Hasan, nego Ahmed- efendija, sin Mustafa-efendije, on za Hadži Hasanovu džamiju nije uvaku- vio neke objekte, nego 23.000 akči u gotovini, a vakufnama nije datirana 1121/1709, nego u trećoj dekadi mjeseca džumade-l-ahira 1119. (18.-27. septembra 1707.) godine. Da Mujezinović nije naveo izvor kojim se služio, moglo bi se pomisliti da je riječ o nekoj drugoj vakufnami i da je džamija dobila ime po vakifu Hadži Hasanu iz 1709. godine. Nije nam poznato kako su se Mujezinoviću mogle potkrasti ovako krupne greške. Ne radi se ni o greš- kama u prijepisu vakufname kojim se Mujezinović služio, jer je sravnavanjem prijepisa s originalom utvrđeno da je Muhamed Enveri Kadić vakufnamu sasvim korektno prepisao. Ovako pogrešni podaci o Hadži Hasanovoj džamiji u Kreševu nalaze se u svim radovima koji se pozivaju na Mujezinovićeve navode, uključujući i službenu web stranicu Medžlisa islamske zajednice Kiseljak23, kao i Odluku Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine od 1. jula 2003. godine, kojom je Historijsko gradsko područje Kreševo proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.24 Prema podacima iz Opširnog popisa Bosanskog sandžaka iz 1604. godine u Kreševu je tada već postojala Hadži Hasanova džamija25, oko koje se formirala mahala sa 38 muslimanskih kuća (domaćinstava), među kojima i kuće imama, hatiba i mujezina. Osim ovih 38 kuća, u samom Kreševu je tada bilo još 15 musli- manskih kuća sa baštinama, tj. ukupno 53 muslimanske kuće.26
Vidi: http://www.medzliskiseljak.ba/index.php (dostupno 1. 12. 2017)
Vidi: http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1831
(dostupno 1.12. 2017.).
Prema popisu iz 1575. godine, u samom pazaru Kreševo (ﻩﻮﺷﺮﻛ ﺭﺍﺯﺎﭘ ﺲﻔﻧ) bilo 117 kuća kršćana, 34 kuće muslimana i 8 kuća novih muslimana. Hadži Hasan je svoju džamiju podigao 1585. godine (v. Refik Hadžuglija, Kreševo - Hadži Hasanova džamija 1585/2004, Džematski odbor Kreševo, Kreševo, 2017, str. 9).
Vidi: Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, Sv. I/1, Obradio Adem Handžić, Bošnjački institut Zürich – Odjel Sarajevo (i) Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 462-464). U isto vrijeme u Kreševu je bilo ukupno 69 nemuslimanskih (katoličkih) kuća. Pod pretpostavkom da su i muslimanske i katoličke kuće imale isti broj članova, može se zaključiti da su 1604. godine muslimani u Kreševu činili 43,4%, a katolici 56.6% stanovništva. Otuda se s rezervom moraju uzeti navodi dr. fra Ignacija Gavrana da je 1737. godine u Kreševu bilo 1560 katolika i oko 240 muslimana (30) kuća, te da su muslimani živjeli samo u „mahali“, na desnoj strani Kreševčice, pri dnu Kreševa (v. Uvod u Ljetopis kreševskog samostana, str. 7). Njegove navode demantirao je i sam fra Marijan Bogdanović, autor Ljetopisa (rođen u Kreševu 8. prosinca 1720. godine u četvrti Tomići) koji je u mjesecu studenom 1769. godine zapisao: „Sadašnji kreševski emin Kara-Ibrahim iz Sarajeva umro je, jer je bio star; kad je, naim, meni bilo šest godina (tj. 1726) gradio je onu džamiju usred Kreševa uz veliki spor. Htio je, naime, najprije da sebi napravi kuću, pa kad su to kršćani osujetili, odredio je paša da može namjesto kuće sagraditi džamiju, pa je stvarno i napravio. Teško je ocijeniti šta je od toga
U nastavku ovoga rada donosi se integralni tekst vakufname Ahmed-efen- dije, sina Mustafa-efendije (Logavije) u originalu na osmanskom turskom jeziku i u prijevodu na bosanski jezik. Tekst vakufname u originalu glasi:
ﻁﻭﺮﺸﻟﺍﻭ ﻒﻗﻮﻟﺍ ﻦﻣ ﺔّﻴﺿﺮﻤﻟﺍ ﻪّﻴﻋﺮﻤﻟﺍ ﺔﻘﻴﺛﻮﻟﺍﻭ ﺔّﻴﻋﺮﺸﻟﺍ ﺔﻔﻴﺤﺼﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﻲﻓ ﺮﺑﺯ ﺎﻣ ﻯﺪﻳ ﻦﻴﺑ ﻪﻌﻴﻤﺟ ﻯﺮﺟﻭ ﻯﺪﻟ ﻪّﻠﻛ ﻊﻗﻭ ﻁﻭﺮﺸﻤﻟﺍ ﺹﻮﺼﺨﻟﺍﻭ ﻡﻮﻤﻌﻟﺍ ﻲﻓ
ﻪﻟﺩﺎﺒﺗﺭﺎﺟ ﺎﻤﻜﺣ ﻪﻣﻮﻤﻋﻭ ﻪﺻﻮﺼﺧ ﻲﻓ ﻪﻣﻭﺰﻟﻭ ﻪﺘﺤﺼﺑ ﺖﻤﻜﺣﻭ ﻑﻼﺳﻷﺍ ﺔﻤﺋﻷﺍ ﻦﻴﺑ ﻱﺭﺎﺠﻟﺍ ﻑﻼﺨﻟﺍ ﻒﻗﺍﻮﻣ ﻰﻠﻋ
ﺪﻤﺣﺃ ﻦﺑﺇ ﻦﺴﺣ ﻪﻧﺄﺷ ﺰﻋ ﻪﻴﻟﺇ ﺮﻴﻘﻔﻟﺍ ﻩﺭﺮﺣ ﻩﻮﺷﺮﻛ ﻪﻴﺣﺎﻨﺑ ﺔﻓﻼﺧ ﻰّﻟﻮﻤﻟﺍ
ﻱﺮﻜﺴﻌﻟﺍ ﻡﺎﺴﻘﻟﺍﻭ ﻩﺭﻮﺑﺰﻣ ﻪﻴﺣﺎﻨﺑ ﺎﻤﻬﻨﻋ ﻰﻔﻋ (ﻩﺪﻧﺮﻬﻣ)
ﻦﺴﺣ ﺍﺪﺧ ءﻩﺪﻨﺑ
ﻪﻧﺩﺎﺒﻋ ﻪﻛ ﻪﻨﺗﺮﻀﺣ ﺕﻭﺮﺒﺠﻟﺍﻭ ﺓﺰﻌﻟﺍ ﺏﺭﻭ ﺕﻮﻜﻠﻤﻟﺍﻭ ﻚﻠﻤﻟﺍ ﻚﻟﺎﻣ ﻝﻭﺍ ﺪﻌﻳ ﻻ ءﺎﻨﺛﻭ ﺪﺣ ﻲﺑ ﺪﻤﺣ ﻑﻮﻟﺃﻭ ﻱﺪﻠﻗ ﻕﺪﺻ ﺎﻣ ﺮﻬﻈﻣ ﻪﻨﺳﺍﺪﻧ ﻡﻼﺴﻟﺍ ﺭﺍﺩ ﻰﻟﺇ ﻮﻋﺪﻳ ﻪﻠﻟﺍﻭ ،ﺏﻭﺪﻳﺇ ﺮﺴﻴﻣ ﺪﻴﺷﺭ ﻱﺃﺭﻭ ﺪﻳﺪﺳ ﺮﻜﻓ ﻲﻨﻋﺃ ،ﺮﺸﺤﻣﺯﻭﺭ ﻊﻴﻔﺷ ﺮﺸﺑ ﺩﺍﺮﻓﺃ ﻞﻀﻓﺃ ﻝﻭﺍ ﻩﺩﻭﺪﻌﻣ ﺮﻴﻏ ﺕﺎﻤﻴﻠﺴﺗ ﻑﻮﻨﺻﻭ ﻩﺩﻭﺪﺤﻣ ﺎﻧ ﺓﺍﻮﻠﺻ
/dvoga/ bilo štetnije /po kršćane/, jer je on ostavio džamiji trajnu godišnju potporu“ (v. Marijan Bogdanović, Ljetopis kreševskog samostana, Sarajevo-Zagreb, 2003, str. 113- 114). Džamija je izgrađena u centru čaršije (otuda je i naziv Čaršijska džamija), tj. na čaršijskom trgu, između Srednjeg i Gornjeg čela, na lokaciji današnjeg igrališta osnovne škole, zvanoj Bostan, kupljenom zemljištu od katolika Tomića i vodi se u katastarskom planu pod br. k. č. 136. Prekoputa Čaršijske džamije, na čaršijskom trgu, stajao je Veliki han čiji su zadnji vlasnici bili Ejub Merdan i Almasa Čizmić, rođ. Merdan. Han je zbog dotrajalosti srušen 1972. godine. (v. R. Hadžuglija, Kreševo - Hadži Hasanova džamija, str. 20). Kako je, onda, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH u svome obrazloženju spomenute Odluke o ovoj džamiji mogla napisati: „O njenom izgledu i vremenu nastanka ne zna se ništa.“ Može se pretpostaviti da je fra Ignacije Gavran do broja 1.560 katolika u Kreševu 1737. godine došao na osnovu krštenih knjiga, a do broja muslimana na osnovu popisa (30) muslimanskih kuća samo u mahali Hadži Hasanove džamije Muslimin. Po svoj prilici broj 240 muslimana dobio je tako što je broj kuća (30) pomnožio sa prosječno 8 članova domaćinstva. Zato je i napisao oko 240 muslimana. S obzirom na to da se krštenje, kao vjerski obred, obavljao isključivo u crkvi i da su se krštene knjige vodile u crkvi u Kreševu, nema sumnje da su u ovome broju od 1.560 katolika uračunati i katolici iz okolnih sela.
U Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu čuvaju se još dvije originalne vakufname iz Kreševa i to: vakufnama Ali-baše, sina Mustafe Dželila od 27. ramazana 1175. (21. aprila 1762.) godine (v. br. T-509/TO) i vakufnama Paše mula Ibrahima, sina Ibrahima Karapašića od 11. džumade-l-evvela 1245. (8. decembra 1829.) godine (v. br. T-107(393)/TO). Budući da, koliko je nama poznato, ni jedna od njih nije prevedena i da se u njima navode imena više od šezdeset najuglednijih ličnosti iz Kreševa s konkretnim podacima o njihovim zanimanjima, njihovo objavljivanje bio bi veliki doprinos u rasvjetljavanju historije Kreševa od početka 18. do početka 19. stoljeća.
ﺕﻮﻋﺩ ﻪﻣﻼﺴﻟﺍ ﺭﺍﺩ ﻲﻣﺎﻧﺍ ءﻪﻓﺎﻛ ﻪﻜﻧﻮﺴﻟﻭﺍ ﻪﻨﻳﺮﻠﺗﺮﻀﺣ ﻢّﻠﺳﻭ ﻪﻴﻠﻋ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟﺍ ﻰّﻠﺻ ﻰﻔﻄﺼﻣ ﺪﻤﺤﻣ ﻦﻳﺩ ﺝﺮﺑ ﻢﺠﻧ ﻱﺮﺑ ﺮﻫ ﻪﻛ ﻪﻨﻣﺍﺮﻛ ﺏﺎﺤﺻﺃﻭ ﻡﺎﻈﻋ ﻝﺁ ﻲﺧﺩﻭ ﻱﺪﻠﻗ ﺖﻳﺍﺪﻫﻭ ﺩﺎﺷﺭﺇ ﻪﻨّﻴﺒﻣ ﻖﺣ ﺝﺎﻬﻨﻣﻭ 27ءﻪﻌﻗﺭ ﻮﺑﻭ ﻲﺜﻋﺎﺑ ﯔﻧ ﻪﻘﻴﺛﻭ ﻮﺒﺷﺇ ،ﺪﻌﺑ ﺎﻣﺃ ،ﻦﻴﻌﻤﺟﺃ ﻢﻬﻴﻠﻋ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟﺍ ﻥﺍﻮﺿﺭ ﺭﺩ ﻦﻴﻘﻳ ﺝﻭﺃ ﺐﻛﻮﻛﻭ ﺖﻌﻳﺮﺷ ﻦﻴﺸﻧ ﻩﺩﺎﺠﺳ ﻩﺪﻨﻳﺍﺮﺳ ﻪﻨﺳﻮﺑ ءﻪﻨﻳﺪﻣ ﻻﺎﺣ ﺕﺎﻨﺴﺤﻟﺍ ﻊﻣﺎﺟ ﺕﺍﺮﻴﺨﻟﺍ ﺐﺣﺎﺻ ﻲﺒﻟﺎﻁ ﯔﻧ ﻪﺤﻴﺤﺻ ﻩﺪﻨﺳ ﻪﺒﺼﻗ ﻩﻮﺷﺮﻛ ﻱﺪﻨﻓﺃ ﻰﻔﻄﺼﻣ ﻦﺑﺇ ﻱﺪﻨﻓﺃ ﺪﻤﺣﺃ ﻲﻠﺘﻠﻴﻀﻓ ﻥﻻﻭﺍ ﺎﻀﻴﺑ ﺖّﻠﻣ ﻱﺎﻣﺮﻓ ﻥﺎﻣﺮﻓﻭ ﺍﺮﻏ ﻦﻳﺩ ﻞﻔﺤﻣﻭ ﺩﺎﻤﻌﻟﺍ 28ﺢﻣﺎﺷ ﻒﻳﺮﺷ ﻉﺮﺷ ﺲﻠﺠﻣ ﻥﺎﻨﻟﻭﺍ ﺪﻘﻋ ﻩﺪﻨﻔﻳﺮﺷ ﻊﻣﺎﺟ ﻦﺴﺣ ﺝﺎﺤﻟﺍ ﻡﻮﺣﺮﻣ ﻊﻗﺍﻭ ﻰﻔﻄﺼﻣ 29ﻦﺑﺇ ﻲﺒﻠﭼ ﻲﻠﺼﻣ ﻲﻜﻳﺪﻠﻳﺃ ﻦﻴﻴﻌﺗﻭ ﺐﺼﻧ ﻲّﻟﻮﺘﻣ ﻪﻧﺎﻴﺒﻟﺍ ﻲﺗﺁ ﺹﻮﺼﺧ ﻩﺩﺩﺎﺗﻭﻷﺍ ﺦﺳﺍﺭ ﻒﻴﻨﻣ ﺎﺒﻠﻁﻭ ﻢﻴﻈﻌﻟﺍ ﻪﻠﻟ ﺔﺒﺴﺣ ﺏﻭﺪﻳﺇ ﻲﻋﺮﻣ ﺢﻳﺮﺻ ﻑﺍﺮﺘﻋﺇﻭ ﻲﻋﺮﺷ ﺢﻴﺤﺻ ﺭﺍﺮﻗﺇ ﻩﺪﻧﺮﻀﺤﻣ ﻪﻨﺴﻤﻛ ﻡﺎﻧ ﻥﺪﻨﺼﻠﺧﺃ ﻝﺎﻣ ﻭﺪﻨﻛ ﻢﻴﻠﺳ ﺐﻠﻘﺑ ﻪﻠﻟﺍ ﻰﺗﺃ ﻦﻣ ﻻﺇ ﻥﻮﻨﺑ ﻻﻭ ﻝﺎﻣ ﻊﻔﻨﻳ ﻻ ﻡﻮﻳ ﻢﻳﺮﻜﻟﺍ ﻪّﺑﺭ 30ﺕﺎﺿﺮﻤﻟ ﺏﻭﺪﻳﺇ ﺪّﺑﺆﻣ ﺲﺒﺣﻭ ﺢﻴﺤﺻ ﻒﻗﻭﻭ ﺝﺍﺮﺧﺇ ﻪﭽﻗﺃ ﺖﻗﻮﻟﺍ ﻲﻓ ﺞﻳﺍﺭ ﺪﻘﻧ ﯔﻴﺑ چﻭﺍ ﻲﻣﺮﮕﻳ ﻥﺪﻨﺒﻴﻁﺃ ﻙﻼﻣﺃﻭ ﺩﻮﺧ ﺎﻳﻭ ﻲﻠﻣ ﻞﻴﻔﻛﻭ ﻱﻮﻗ ﻦﻫﺭ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﻲﺑﺎﺴﺣ ﻝﻮﭘ ﺮﺑﻭ ﺮﺑ ﻥﻭﺍ ﻲﻧﻭﺍ ﺭﻮﻛﺬﻣ ﻎﻠﺒﻣ ﻲﻜﻳﺪﻠﻳﺃ ﻁﺮﺷ ﻪﻠﻳﻮﺷ ﻲﻣﻮﻳ ﻲﺒﻠﭼ ﻲﻠﺼﻣ ﺭﻮﺑﺰﻣ ﺊّﻟﻮﺘﻣ ﻥﺪﻨﺤﺑﺭ ﻥﻻﻭﺍ ﻞﺻﺎﺣ ﺏﻮﻨﻟﻭﺍ ﻝﻼﻐﺘﺳﺇﻭ ﺡﺎﺑﺮﺘﺳﺇ ﻪﻠﻳﺮﺑ ﯔﻧﺎﻤﻫﺪﺣﺃ ﻥﺪﻟﺎﺣ ﻢﻠﻋ ﺔﻌﻤﺠﻟﺍ ﺓﻮﻠﺻ ﺪﻌﺑ ﻪﺳﺭﻮﻟﻭﺍ ﻡﺎﻣﺇ ﻢﻴﻛﺮﻫ ﻩﺩﺭﻮﻛﺬﻣ ﻊﻣﺎﺟﻭ ﻪﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻪﻳ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﭽﻗﺃ ﺮﺑ ﻩﺩﺭﻮﻛﺬﻣ ﻊﻣﺎﺟ ﻚﻟﺬﻛ ﻪﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻪﻳ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﭽﻗﺃ ﺕﺭﻭﺩ ﻲﻣﻮﻳ ﻩﺪﻨﺳ ﻪﻠﺑﺎﻘﻣ پﻭﺪﻳﺇ ﺖﺤﻴﺼﻧﻭ ﻆﻋﻭ ﺕﻭﻼﺗ ﻪﻔﻴﻨﻣ ﺕﺍﻮﻠﺻ ﺮﭼﻭﺃﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﺹﻼﺧﺇ ﺮﭼﻭﺃ ﻩﺩ ﻪﺴﻤﺧ ﺓﻮﻠﺻ ﻝﻭﺃ ﻲﺒﻠﭼ ﺪﻤﺤﻣ ﻥﻻﻭﺍ ﻝﻭﺃ ﻥﺫﺆﻣ ﺡﻭﺭ ﯔﻨﻳﺮﻠﺗﺮﻀﺣ ﻢّﻠﺳﻭ ﻪﻴﻠﻋ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟﺍ ﻰّﻠﺻ ﻡﺮﺘﺤﻣ ﺐﻴﺒﺣ ﻡﺮﻛﺃ ﻝﻮﺳﺭ ﺕﺮﻀﺣ ﻲﻨﺑﺍﻮﺛ پﻭﺪﻳﺇ ﻩﺩﺭﻮﻛﺬﻣ ﻊﻣﺎﺟ ﻚﻟﺬﻛﻭ ﻪﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻪﻳ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﭽﻗﺃ ﻲﻜﻳﺇ ﻲﻣﻮﻳ ﻩﺪﻨﺳ ﻪﻠﺑﺎﻘﻣ پﻭﺪﻳﺇ ﺍﺪﻫﺇ ﻪﻨﻳﺮﻠﺣﻮﺘﻓ ﺕﺍﻮﻠﺻ ﺮﭼﻭﺃﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﺹﻼﺧﺇ ﺮﭼﻭﺃ ﻩﺩ ﻪﺴﻤﺧ ﺓﻮﻠﺻ ﺐﻴﻘﻋ ﻲﺧﺩ ﻲﺒﻠﭼ ﻲﻠﻋ ﻥﻻﻭﺍ ﻲﻧﺎﺛ ﻥﺫﺆﻣ ﻪﻳ ﻪﻔﻴﻅﻭ ﻪﭽﻗﺃ ﺮﺑ ﻲﻣﻮﻳ ﻩﺪﻨﺳ ﻪﻠﺑﺎﻘﻣ پﻭﺪﻳﺇ ﻪﺒﻫ ﻪﻨﻳﺮﻠﺣﻭﺭ ﻢﻨﻳﺪﻟﺍﻭﻭ ﻪﻤﺣﻭﺭ ﻢﻨﺑ ﻲﻨﺑﺍﻮﺛﻭ ﺕﻭﻼﺗ ﻪﻔﻴﻨﻣ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﺡﻭﺮﺸﻣ ﻝﺍﻮﻨﻣ ﻪﺳﺭﻮﻟﻭﺍ ﻥﺫﺆﻣﻭ ﻡﺎﻣﺇ ﻩﺩﺭﻮﻛﺬﻣ ﻊﻣﺎﺟ ﺮﻠﻤﻴﻛﺮﻫ ﻪﻨﻳﺮﻟﺮﻳ ﺪﻌﺑﻭ ،ﻪﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﺮﻅﺎﻧ ﻲﺒﺴﺣ ﻪﻤﻔﻗﻭ ﻦﻴﻤﻠﺴﻣ ﺖﻋﺎﻤﺟ ﻊﻗﺍﻭ ﻩﺩ ﻩﺭﻮﻛﺬﻣ ءﻪﺒﺼﻗﻭ ،ﺮﻟ ﻪﻟﻭﺍ ﻑﺮﺼﺘﻣ ﻪﻳ ﻩﺭﻮﻛﺬﻣ ﻒﻳﺎﻅﻭ ﻲﺒﻠﭼ ﻰﻠﺼﻣ ﺭﻮﺑﺰﻣ ءﻲّﻟﻮﺘﻣ ﻲﻳ ﻪﭽﻗﺃ ﯔﻴﺑ چﻭﺍ ﻲﻣﺮﮕﻳ ﺭﻮﻛﺬﻣ ﻎﻠﺒﻣ ،پﻭﺪﻳﺇ ﻦﻴﻴﻌﺗﻭ ﻁﺮﺷ ﻮﻳﺩ ﺮﻟ ﻪﻟﻭﺍ ﺭﺮﻘﻣ ﻱﺮﻣﺃ ﻂﺒﺿﻭ ﺾﺒﻗﻭ ﺬﺧﺃﻭ ﻖﻳﺪﺼﺗ ﻲﻨﻟﺍﻮﻗﺃ ﻊﻴﻤﺟ ﯔﻬﻴﻟﺇ ﻰﻣﻮﻣ ﺮﻘﻣﻭ ﻢّﻠﺴﺗ ﻲﺧﺪﻟﻭﺍ ﻢﻴﻠﺴﺗﻭ ﻊﻓﺩ ﻪﻳ ﺖّﻠﻣ ﻢﻅﺎﻧ ﺖﻣﺃ ﺝﺍﺮﺳ ﻡﺪﻗﺃ ﻡﺎﻤﻫ ﻢﻈﻋﺃ ﻡﺎﻣﺇ پﻭﺪﻳﺇ ﻉﻭﺮﺷ ﻪﻋﻮﺟﺭ ﻪﻴﻟﺇ ﻰﻣﻮﻣ ﻒﻗﺍﻭ ﻩﺮﯖﺻ ﻥﺪﻗﺪﻟﻭﺍ ﻭﺮﻛﻭ ﻉﻮﺟﺭ ﻥﺪﻔﻗﻭ ﺪﻘﻋ ﻮﺑ ﻦﻴﻐﻣﺎﻤﻟﻭﺍ ﻲﻣﻭﺰﻟﻭ ﺖﺤﺻ ڭﺩﻮﻘﻧ ﻒﻗﻭ ﻩﺪﻨﺘﻗ ﻲﻓﻮﻛ ءﻪﻔﻴﻨﺣ ﻲﺑﺃ ﺕﺮﻀﺣ ﻲﻤﻜﺣ ﺫﺎﻔﻧﻭ ﻊﻗﺍﻭ ﻲﻌﻴﻗﻮﺗ ﻩﺪﺑﺎﺘﻛ ﺭﺪﺻ پﻭﺪﻳﺇ ﺐﻠﻁ ﻉﺎﺟﺮﺘﺳﺇ ﻥﺪﻨﻀﺒﻗ ﺭﻮﺑﺰﻣ ﺊّﻟﻮﺘﻣ ﻩﺪﻛﺪﻠﻳﺃ ﺩﺍﺮﻣ ﻚّﻠﻤﺗ ﻒﻗﻭ ﻲﺧﺩ ﺭﻮﺑﺰﻣ ﺊّﻟﻮﺘﻣ ﻩﺪﻛﺪﻠﻳﺃ ﺖﻣﻮﺼﺧ پﻮﻟﻭﺍ ﻪﻌﻓﺍﺮﻣ 31ﻪﺘﻗﻮﻟﺍ ﻢﻛﺎﺣ ﻥﻻﻭﺍ ﻊﻁﺎﺳ ﻉﺮﺸﻟﺍ ﺐﺴﺤﺑ ﻪﻠﻳﺇ ﻲﺘﻳﺍﻭﺭ ﻱﺭﺎﺼﻧﺃ ﻪﺠﻨﻟﻮﻗ ﺮﻓﺯ ﻡﺎﻣﺇ ﻦﻜﻟ ﺭﺪﺤﻴﺤﺻ ﺮﻴﻏ ﻲﻔﻗﻭ ﻪﺠﻨﻟﻮﻗ ﻢﻈﻋﺃ ﻡﺎﻣﺇ ﻪﺟﺮﻛﺃ ڭﺩﻮﻘﻧ ﺐﻠﻁ ﻢﻜﺣ ﻪﻨﻣﻭﺰﻟ ﻪﻠﻐﻣﺎﻤﻟﻭﺍ ﻕﺭﺎﻔﻣ ﻥﺪﻣﻭﺰﻟ ﺖﺤﺻ ﻪﺠﻨﻟﻮﻗ ﻦﻴﻣﺎﻤﻫ ﻦﻴﻣﺎﻣﺇﻭ ﺢﻴﺤﺻ ﻲﺘﻴﻔﻗﻭ ڭﺩﻮﻘﻧ ﺐﻫﺍﺫ ﻪﻨﺘّﻴﻔﻗﻭ ﺖﺤﺻﻭ ﻡﻭﺰﻟ ﻪﺠﻨﻟﻮﻗ ﻦﻴﻣﺎﻣﺇ ﻩﺪﻌﺑﻭ ﻪﻨﺘّﻴﻔﻗﻭ ﺖﺤﺻ ﻪﺠﻨﻟﻮﻗ ﺮﻓﺯ ﻡﺎﻣﺇ ﻻﻭﺃ ڭﺩﻮﻘﻧ ﻩﺪﻛﺪﺘﻳﺃ ﻰﻟﻭﺃ ﻒﻗﻭ ﺐﻧﺎﺟ ﻩﺭﺯﻭﺍ ﻱﺮﻠﻔﻳﺮﺷ ﻝﺍﻮﻗﺃ ﻦﻴﻌﻤﺟﺃ ﻢﻬﻴﻠﻋ ﻰﻟﺎﻌﺗ ﻪﻠﻟﺍ ﻥﺍﻮﺿﺭ ﻦﻳﺪﻬﺘﺠﻣ ءﻪﻤﺋﺃ ﻥﻻﻭﺍ ﺎﻣﺯﻻ ﺎﺤﻴﺤﺻ ﺎﻔﻗﻭ ﺭﻮﻛﺬﻤﻟﺍ ﻎﻠﺒﻤﻟﺍ ﺭﺎﺻ ﻂﻳﺍﺮﺸﻟﺍ ﻩﺬﻫ ﺔﻳﺎﻋﺭ ﺪﻌﺑ ،پﻭﺪﻳﺇ ﻢﻜﺣ ﻪﻔﻗﻭ ﺖﺤﺻ پﻮﻠﻳﺭﻮﻛ ﻪﻤﺛﺇ ﺎّﻧﺈﻓ ﻪﻌﻤﺳ ﺎﻣ ﺪﻌﺑ ﻪﻟﺪﺑ ﻦﻤﻓ ﺮّﻴﻐﻳ ﻻﻭ ﻝﺪﺒﻳ ﻻﻭ ﺙﺭﻮﻳ ﻻﻭ ﺐﻫﻮﻳ ﻻ ﺍﺪً ّﺑﺆﻣ ﺎ ﻴﻋﺮﺷ ﺎﺴﺒﺣﻭ ﻼً ﺠﺴﻣ ﺩﺎﻬﺷﻹﺍﻭ ﺮﻳﺮﺤّﺘﻟﺍ ﻊﻗﻭ ﺍﺬﻫ ﻰﻠﻋﻭ ﻢﻳﺮﻜﻟﺍ ﻲﺤﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﻒﻗﺍﻮﻟﺍ ﺮﺟﺃﻭ ﻢﻴﻠﻋ ﻊﻴﻤﺳ ﻪﻠﻟﺍﻭ ﻪﻧﻮﻟﺪﺒﻳ ﻦﻳﺬّﻟﺍ ﻰﻠﻋ
.ﻑﺮﺸﻟﺍﻭ ﺰﻌﻟﺍ ﻪﻟ ﻦﻣ ﺓﺮﺠﻫ ﻦﻣ ﻒﻟﺃﻭ ﻪﺋﺎﻣﻭ ﺓﺮﺸﻋ ﻊﺴﺗ ﻪﻨﺴﻟ ﻩﺮﺧﻵﺍ ﻯﺩﺎﻤﺟ ﺮﺧﺍﻭﺃ ﻲﻓ
U Kadićevu prijepisu ءﻪﻗﺭﻭ ﻮﺑﻭ.
U originalu ﺢﻣﺎﺷ bez tačke na slovu ḥā, a ispravno je s tačkom ﺦﻣﺎﺷ.
Riječ ibn ﻦﺑﺇ sin, u originalu je pisana neujednačeno, negdje s elifom ﻦﺑﺇ, a negdje bez elifa ﻦﺑ.
U originalu ﺕﺎﺿﺮﻤﻟ, a ispravno je ﺓﺎﺿﺮﻤﻟ.
I u originalu i u prijepisu ﻪﺘﻗﻮﻟﺍ ﻢﻛﺎﺣ, a ispravno je ﺖﻗﻮﻟﺍ ﻢﻛﺎﺣ.
ﻲﺒﻠﭼ ﻰﻔﻄﺼﻣ ،ﻪﺟﺍﻮﺧ ﺪﻤﺣﺃ ﻦﺑﺇ ﻲﺒﻠﭼ ﻪﻠﻟﺍ ﺪﻴﺒﻋ ،ﻪﺟﺍﻮﺧ ﺪﻤﺣﺃ ﻦﺑﺇ ﻲﺒﻠﭼ ﻦﻴﺴﺣ :ﻝﺎﺤﻟﺍ ﺩﻮﻬﺷ ﻦﻴﺴﺣ ﻲﻟﺩ ،ﻥﺎﻤﺜﻋ ﻦﺑﺇ ﻪﺸﺑ ﻢﻴﻠﺳ ،ﻦﺴﺣ ﻦﺑﺇ ﻲﺒﻠﭼ ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺇ ،ﺭﺎﻴﺘﺨﺑ ﻦﺑﺇ ﻲﺒﻠﭼ ﻥﺎﻤﺜﻋ ،ﻪﺟﺍﻮﺧ ﺪﻤﺣﺃ ﻦﺑﺇ ﻦﺴﺣ ،ﻲﻠﻋ ﻦﺑﺇ ﻥﺎﻤﺜﻋ ،ﻞﻴﻠﺠﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﻦﺑ ﻰﻔﻄﺼﻣ ،ﻦﺴﺣ ﻦﺑ ﻡﺮﺤﻣ ،ﻥﺍﻮﺿﺭ ﻦﺑ ﻰﻔﻄﺼﻣ ،ﻪﻠﻟﺍ ﺪﺒﻋ ﻦﺑﺇ ﻰﻔﻄﺼﻣ ،ﺪﻤﺣﺃ ﻦﺑ ﺪﻤﺤﻣ ،ﻪﺟﺍﻮﺧ ﺢﻟﺎﺻ ﻦﺑ ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺇ ،ﻒﺳﻮﻳ ﻦﺑ ﻦﻴﺴﺣ ،ﺪﻤﺤﻣ ﻦﺑ ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺇ ،ﻲﻤﻣ ﻦﺑ ﻞﻴﻠﺧ ﻦﺑﺇ ﻪﺸﺑ ﺮﻴﺸﺑﺇ ،ﺪﻤﺤﻣ ﻦﺑﺇ ﻪﺸﺑ ﺪﻤﺣﺃ ،ﻪﺸﺑ ﻦﻴﺴﺣ ﻦﺑ ﻪﻠﻟﺍ ﺮﻴﺧ ،ﻪﺸﺑ ﺪﻤﺤﻣ ﻦﺑ ﻢﻴﻫﺍﺮﺑﺇ ،ﺮﻔﺳ ﻦﺑ ﻲﻟﺩ ،ﻦﺴﺣ ﻦﺑﺇ ﻪﺟﺍﻮﺧ ﻦﻴﺴﺣ ،ﺩﺍﺮﻣ ﻦﺑﺇ ﻪﺟﺍﻮﺧ ﺪﻤﺤﻣ ،ﺪﻤﺣﺃ ﻦﺑﺇ ﻪﺸﺑ ﻲﻠﻋ ،ﺪﻤﺣﺃ ﻦﺑ ﻥﺎﺒﻌﺷ ،ﻪﺸﺑ
.ﻰﻔﻄﺼﻣ ﻦﺑ ﻦﻴﻫﺎﺷ
Opis vakufname:
Originalna vakufnama pisana je oštrim perom, vještom rukom, taʻlīq pismom, na jednom listu debljeg papira dimenzija 44 cm x 22 cm. Vakufna- ma je po rubovima djelimično dohvaćena vlagom, ali tekst nije oštećen. U gornjem lijevom uglu dio lista je otkinut i zagubljen. Na početku vakufname nalazi se tekst kadijske ovjere na arapskom jeziku, stilizovan u vidu kolofona, ispod kojega je otisnut ovalni pečat kadije.
Prijevod kadijske ovjere:
Ono što je napisano u ovoj šerijatskoj listini i uobičajeno prihvatljivoj ispravi u vezi s uvakufljenjem i (striktno određenim) uvjetima, kako u cije- losti, tako i u pojedinostima, sve je to provedeno preda mnom i u mojoj pri- sutnosti, te sam donio obavezujuću odluku o njegovoj valjanosti i izvršnosti u pojedinostima i u cjelini, znajući za različita mišljenja među prvim učenja- cima (osnivačima pravnih škola). Napisao Uzvišenom Bogu ponizni sluga Hasan, sin Ahmedov, kadija u zastupništvu za nahiju Kreševo i vojni kassam u spomenutoj nahiji (nadležan za podjelu ostavina iza umrlih vojnih lica), neka im je (od Boga) prosto!
(Pečat) Bogu ponizni sluga Hasan.32
Prijevod vakufname:
Neka je neizmjerna hvala i slava Njegovoj Uzvišenosti, Vladaru vidljivog i nevidljivog svijeta, Gospodaru beskrajne slave i moći, Koji je Svoje robove obdario zdravom pameti i trezvenošću, kako bi se odazvali Njegovu pozivu: Allah poziva u Kuću spasa!33 i spoznali da ono što se, kao milostinja udijeli, (trajno) ostaje. Neka je na hiljade neizmjernih blagoslova i bezbroj najrazli- čitijih pozdrava na najodabranijeg stvora među ljudima, Zagovarača na Sud- njem danu, Njegovu ekselenciju, Muhammeda Mustafu, s.a.v.s., koji je sve ljude pozvao u Kuću spasa, pokazao im put Istine i na njega uputio, potom,
Hasan-efendija, sin Ahmedov je bio naib u nahiji Kreševo i u prvoj dekadi mjeseca rebiu- l-evvela 1123. (18.-27. april 1711.) godine (v. Tārīḫ-ī Enverī V, str. 192).
Kur᾿an, X, 25.
na velikane njegove porodice i njegove časne drugove (ashabe), od kojih je svaki (po sebi) blistava zvijezda vjere i vodilja najsuptilnije spoznaje, neka je sa svima njima Uzvišeni Allah zadovoljan!
A potom, povod sačinjavanja ove isprave i vlasnik ove vjerodostojne listine, dobrotvor i dobročinitelj, sadašnji munla u gradu Sarajevu, njegova ekselencija Ahmed-efendija, sin Mustafa-efendije, na sjednici uzvišenog šerijatskog suda, uporištu šerijata i čiste vjere, održanoj u časnoj džamiji merhum Hadži Hasana u kasabi Kreševo, u vezi niže navedenog, odredio je i imenovao za mutevelliju osobu zvanu Musli-čelebija, sin Mustafin i u njego- vu prisustvu, po valjanim šerijatskim propisima, jasno i otvoreno izjavio da u ime Uzvišenog Allaha i tražeći zadovoljstvo svoga Milostivog Gospodara na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, jer će samo onaj koji Allahu čista srca dođe spasen biti34 od svoga najčistijeg mala i najboljeg imetka izdvojio, na ispravan način uvakufio i zauvijek iz prometa izuzeo u gotovini 23.000 akči koje su u opticaju, postavljajući slijedeće uvjete: da se spomenuti iznos uz čvrst zalog i materijalno sposobnog garanta, ili jedno od ovo dvoje, izdaje pod interes tako da se na deset dobije jedanaest i jedan pul, da od dobiti od interesa spomenut mutevellija Musli-čelebija za svoju službu uživa dnevnu platu od 1 akče, da onaj ko god bude imam u spome- nutoj džamiji petkom poslije džuma-namaza drži predavanje iz ilmihala i vaz-i nasihat i da za svoju službu uživa dnevnu platu od 4 akče, isto tako, da prvi mujezin u spomenutoj džamiji Muhamed-čelebije prije svakog od pet dnevnih namaza prouči po tri Ihlas-i šerifa i po tri uzvišena salavata, da sevape od njih pokloni pred presvijetlu dušu hazreti plemenitog Poslanika i poštovanog Miljenika, s.a.v.s., i da za svoju službu uživa dnevnu platu od 2 akče, isto tako, da drugi mujezin u spomenutoj džamiji Ali-čelebija poslije svakog od pet dnevnih namaza prouči po tri Ihlas-i šerifa i po tri uzvišena salavata, da sevape od njih pokloni pred moju dušu i duše mojih roditelja i da za svoju službu uživa dnevnu platu od 1 akče. Ko god poslije njih bude imam i mujezin u spomenutoj džamiji neka na isti način uživa (platu) za svoju službu i neka džematlije-muslimani u kasabi Kreševo zajednički vrše kontrolu (nadzor) nad poslovanjem moga vakufa. Nakon što je spomenutom mutevelliji Musli-čelebiji navedeni iznos od dvadeset i tri hiljade akči predao u ruke i nakon što ih je ovaj u potpunosti od njega preuzeo i primio, izjavivši da je sve što je spomenuti (vakif) rekao istinito i tačno, navedeni vakif se počeo predomišljati s namjerom da od uvakufljenja odustane i sve opovrgne, oslanjajući se na mišljenje najvišeg šerijatsko-pravnog autoriteta, uglednog velikana i najstarije svjetiljke čiste vjere, hazreti Imam-i A‘zama Ebu Hanife Kufija, po kojem uvakufljenje novca nije pravovaljano, zahtijevajući da mu
Kur᾿an, XXVI, 88-89.
spomenuti mutevellija, odmah, na licu mjesta i na istoj sjednici, bez ikakvog pogovora vrati novac, na što je kadija, koji je potpisan na početku ovog doku- menta i čije su presude izvršne, pokrenuo raspravu oko ovoga spora, tokom koje je spomenuti mutevellija izjavio: „Iako uvakufljenje novca po riječima Imam-i A‘zama nije valjano, ono je, kako se u Ensarijinoj predaji navodi, po mišljenju Imam-i Zufera i mišljenju druge dvojice uglednih imama - među kojima nema neslaganja - ispravno, tražim da kadija donese presudu o nje- govoj valjanosti i izvršnosti.“ Potom je kadija, na osnovu mišljenja Imam-i Zufera, mišljenja dvojice uglednih imama i mišljenja ostalih velikih učenjaka (imama) mudžtehida - neka je Allah sa svima njima zadovoljan - smatrajući prečim i korisnijim po vakuf, uz puno uvažavanje ovih odredbi, donio valjanu i neopozivu presudu kojom spomenuti iznos postaje valjanim, pravosnažnim i registriranim vakufom, trajno izuzetim iz prometa, koji se kao takav ne može poklanjati, nasljeđivati, niti mijenjati i preinačavati, a ako ga neko izmijeni, nakon što ovo čuje, grijeh će pasti na one koji ga izmijene. Allah sve čuje i sve zna.35 A nagradu vakifu dobročinitelju garantuje vječno Živi i Plemeniti.
Ovo se dogodilo i u prisustvu svjedoka zapisano u trećoj dekadi mjeseca džumade-l-ahira hiljadu stotinu i devetnaeste godine po Hidžri onoga koji je dostojan svake časti i poštovanja (18. - 27. septembra 1707.) godine.
Svjedoci čina: Husejn-čelebija, sin Ahmeda havadže; Abdullah-čelebija, sin Ahmeda havadže; Mustafa-čelebija, sin Ahmeda havadže; Osman-čele- bija, sin Bahtijarov; Ibrahim-čelebija, sin Hasanov; Selim-baša, sin Alijin; Deli Husejn, sin Abdullahov; Mustafa, sin Rizvanov; Muharem, sin Hasanov; Mustafa, sin Abduldželilov; Osman, sin Alijin; Hasan, sin Memijin; Ibrahim, sin Mehmedov; Husejn, sin Jusufov; Ibrahim, sin Saliha havadže; Mehmed, sin Ahmedov; Mustafa, sin Seferov; Ibrahim, sin Mehmed-baše; Hajrullah, sin Husejn-baše; Ahmed-baša, sin Mehmedov; Ibšir-baša, sin Halil-baše; Šaban, sin Ahmedov; Ali-baša, sin Ahmedov; Mehmed havadže, sin Muratov; Husejn havadže, sin Hasanov i Deli Šahin, sin Mustafin.
Kur’an, II, 181.
Vakufnama Ahmed-efendije, sina Mustafa-efendije iz 1707. godine
Popis 53 kuće muslimana u Kreševu (38 + 15) iz 1604. godine.
Arzuhal Ahmed-efendije Logavije šejhu-l-islamu od 27. muharrema 1128. (23. januara 1716.) godine
Based on unpublished court documents from the beginning of the 18th century, the author investigates the life path, from the birth and initial education in Sarajevo, to the departure and continuation of education in Istanbul, to obtaining the mulazamet and taking the apprenticeship examination, of Ahmed effendi, son of Mustafa effendi Logavija, known under the nickname of Uššaki-zade Damadi, and from 1099/1688 to 1128/1716. He chronologically follows his movement in service: from the muderris of Čauš basha Madrasa 1099/1688, Saray Galata madrasa 1108/1697, Kenan-pasha madrasa 1114/1702, Mahmud-pasha madrasa 1115/1703, and Atik Nishanji- pasha madrasa 1118/1707 in Istanbul, then the muderrsis of Gazi Husrev- bey's Madrasah in Sarajevo, 1119 / 1707-1123 / 1712, the Sarajevo munla 1119 / 1707-08, the Sarajevo Mufti 1119 / 1707-1123 / 1712, Vaiz in Ferhad- bey (Ferhadija) mosque in Sarajevo, 1119/1708, the founder of a monetary vakf for the Hajji Hasan mosque in Kreševo in 1119/1707, a khadi in Tripolis in Sham 1124/1712, to a period of joblessness, returning to Sarajevo, and submitting of arshuhal to Sheikh-l-Islam on 27 Muharram 1128 (January 23, 1716), asking him to assign him to the position of the munla in Medina or any other service he could live on, repay debts and support the family. The paper argues for the first time that the Ahmed-effendi's contemporary Hashini- effendi Muzaferi was not a muderris of the Gazi Husrev-bey madrasah, as he was believed to be, but of some lower madrasah called Buq'a Ṣāliḥiyya that was destroyed in a great fire during the invasion of Sarajevo by Eugene of Savoy in 1697, for which we do not even know where it was located. The paper also points to a series of mistakes in the previous works on Ahmed- effedni’s vakf in Kreševo. At the end of the paper, the author, with brief comments, brings the integral text of Ahmed-effendi's endowment chart in the original Ottoman Turkish, translated into the Bosnian language.