M r Zalkida Hadžibegović

A N A LIZA RUKOPISNOG TE K S TA IZ ASTRONOMIJE KOJI SE N ALA ZI U GAZI HUSREV-BEGOVOJ B IB LIO TE C I

Razvoj prirodno-m atem atič kih nauka u Bosni i H ercegovini n ije sistematski obrađivan, je r nema ni tradicije ni in stitucije koja bi se bavila istorijom ovih nauka. O b ilje je m aterijala za istraživanje. Značajan fond je u rukopisnim tekstovim a k o ji se nalaze u raznim institucijam a i bibliotekam a. U O rijentalnom institutu u Sarajevu samo iz astronom ije im a preko 100 rukopisa, a u Gazi H u srevb ego vo j biblioteci zavedenih u inventarske knjige ima preko 80 rukopisa na orijen talnim jezicim a iz prirodno matematičkih nauka. Sličnih ruko­ pisa ima u Arhivu H ercegovine u Mostaru, franjevačkim samostans­ kim b ibliotekam a u K ra lje v o j S u tjesci, Fojnici, Kreševu i Mostaru, a im a ih i u privatnim bibliotekam a što se m ože argumentovati novo- pristiglim ostavštinama lju di k o ji su im ali bogate biblioteke, a ba­ v ili su se ne samo praktičnom astronom ijom nego matematikom, geografijom i slično.

U fondovim a orijentalnih rukopisa mogu se naći prijepisi, saže­ ci, kom entari ili odlom ci značajnih djela orijentalne kulture i nauke. Rukopisi su na razne načine pristizali u naše krajeve. N eke od n jih su don ijeli i turski osvajači, ali su i naši ljudi putovali u svjetske cent­ re kao što su Carigrad, Bagdad, Kairo, i donosili djela ko ja su bila značajna za izučavanje ili su im služila u neke praktične svrhe.

U Gazi H u srevb egovoj biblioteci se nalazi pod inventarslkim b ro jem 2881 rukopis iz astronom ije koji je tema ove analize. Ruko­ pis predstavlja p rijepis djela: Mulahhas ft alhay'a, što znači »Saže­ tak astronom ije«, tj. »Naučna rasprava o astronom iji«. Autor d jela je Mahmud ibn Muhammad ibn Umar al-Gagmini al-Hwarizmi, sred­ njovjekovn i učenjak srednjoazijskog područja u kojem je cvjetala astronom ija. U brojn oj literatu ri o astronomima srednjeg vijek a m alo je podataka o Gagminiju.1

1 Ovo je ime autora u transkripciji Brockelmann-a i Šutera. Sarton koristi drugu transkripciju i po njemu je autor: Mahmud ibn Muhammad

ibn 'Umar al-Jaghmini, a ruski autori Matvievskaja i Rozenferd kao i

Sidikov istog autora nazivaju Mahmtud ibn Muhammad ibn 'Umar al-

Čagmini. Kod njemačkih autora postoji i dodatak al-Hwarizmi, kod

Sartona Khwarizm, a kod ruskih al-Horezmi.

Carl Brockelmann,2, Heinrich Suter3 i G eorge Sarton4 navode 1344/45. godinu kao godinu sm rti G agm inija, što je opovrgnuto pro­ nalaskom »stam bolskog rukopisa«5 k o ji je prepisan već 1246. godine. K asn ije S u te r daje inform aciju o 1220. godini kao godini smrti Gag­ m inija , što se može i prihvatiti.

G agm ini se osim astronom ijom bavio i m atem atikom , m edici­ nom i astrologijom . N jegovo najznačajnije d jelo je upravo Mulahhas f i al-hay’a i dosta je rasprostranjeno. Nalazi se u 20 gradova širom svijeta, a veliki je broj i kom entara na o v o d jelo za ko je se može pretpostaviti da je služilo kao udžbenik ili dobar priručnik za sve one k o ji su se uvodili u ovu drevnu i lju dim a u vijek interesantnu nauku.

M anje rasprostranjeno djelo je iz astrologije: Qiva al-kavvakib wa da’afhn (Jaki i slabi u tjecaji z v ije zda) i Qanunče (Mali kanon) k o ji predstavlja komentar koji je napisao G agm ini na djelo pozna­ tog autora Ib n Sinaa (Avicena).

Opširnija istraživanja o Gagm iniju proveli su: Brockelmann, Suter, Pašaev, R u dloff i H ochheim 6 i Sidikov H alil S idiković .7

U svim poznatim i navedenim katalozim a naznačen je isti naziv za ovo G agm inijevo djelo kao i n ejgova kom pozicija. D jelo se sastoji iz dvije glave i uvoda. Prva glava ima pet, a druga tri poglavlja.

U uvodu nas autor upoznaje sa filo zo fsk o g aspekta sa osnova­ ma kozm ologije, iznosi sistem svijeta i strukturu m aterije. Osnovu

čini Aristotelova filo zo fija i Em pedoklovi elementi.

V ,

U prvoj glavi Gagmini raspravlja p rije svega o sistemu sfera

k o je pripadaju Suncu, Mjesecu i planetarna, posebno Merkuru. S vijet o kojem govori autor je zatvoren, ograničen, sam u sebi.

U prvom poglavlju prve glave Gagmini govo ri o raznim modelim a k o jim a tumači kretanje nebeskih tijela: m odel ekscentrič­ nih sfera, m odel epicikla i m odel ekvanta.

U drugom poglavlju govori o kretanju sfera, daje tumačenje ret­ rogradnog kretanja planeta, slaganju kretanja, kao i o odnosu među sferama.

U trećem poglavlju Gagmini uvodi razne vrste krugova, kao što

su: ekvator, horizont, m eridijan, ekliptika i dr. Raspravlja i o ori­ jen ta ciji na nebeskom svodu i razm atra sferni koordinatori sistem horizonta, ekvatora i ekliptike.

•---------- -------------

2 Geschichte der arabischen Litteratur 1—2, Leiden, 1898—1908. 3 Die Mathematiker und Astronomen der Araber und Ihre Warke,

Abhandkingen fiir Geschichte der mathematischen Wissnshaften, 10, 1900,

An Arbour, 1963.

4 Introduction to the history o f Science, Vol III, part I I (699—700),

Baltimore, 1947.

5 Stambuler Handshriften islamischer Mathematiker, Qellen und Stu dien zur Geschichte der Mathematik, Astronomie und Physiik, B, 3, 1936.,

437—532.

6 Zeitsohrift der Deutschen morgenlandischen Gesellschaft 47, 213—275,

1893., Leipzig.

7 Mahmuđ ibn Muhammad ibn Omar al-Čagmini al-Horezmi veliki

učeni srednjovekovlja. Uz. SSR. 1965.

U četvrtom poglavlju Gagmini govori o luku, jed in ici m jere, vrstatma lukova kao što su: azimut, luk d ek lin acije i dr.

U drugoj glavi su izn ijeti problem i vezani za orijen ta ciju na

Zem lji, osobenostima ekvatora, dužini, širini, zonama naseljenosti, horoskopu, prolazu zvijezd e i izlazu u odnosu na ekliptiku. Također raspravlja i o nekim praktičnim radnjama kao što je od ređivan je pravca K ib le pomoću indijskog kruga tj. gnomona ili o vrstam a m je­ seci i godina kao jedinicam a za vrijem e, kao i o jednakim i n ejed­ nakim satima.

O P IS R U K O P IS N O G T E K S T A

.Rukopis R-2881 sadrži 31 list, dužine 15,5 cm i širine 9,5 cm. Papir je tam nobijel, glat i srednje debljine. Povez je tvrd, kar­ tonski, s kožnim prijeklop om i hrbatom. Povez je djelim ičn o ošte­ ćen crvotoćinom , a o b lijep ljen je šarenim papirom , gd je su b o je iz­

gubile svježinu, ali se uočavaju crvena, zelena, žuta i smeđa na p ri jeklopu.

P rv o djelo »Mulahhas f i al hay’a « zauzima 21 list, a p o slije 2,5

prazna i požutjela lista nastavlja se djelo »A l Qism at-Tani at T a b iy y a t« (Drugi dio: o prirod nim naukama).

Veličina teksta je 13x6 om, a na jed n oj strani je 25 redova.

Pism o je ta'liq, a b r o je v i su pisani slovim a alfabeta. Tekst je pisan crnim mastilom, a naslovi, poglavlja i istaknute r ije č i i najve­ ćim dijelom crteži crvenim mastilom. Crteži su crtani nekim tehnič­ kim pomagalom, je r su kru govi i pravci pravilno i uredno nacrtani. Crtež b ro j 21 je oštećen i dohvaćen vlagom. Im a volantnih listova i laga. Drugi dio kn jige je dohvaćen gotovo u cijelosti vlagom i dosta je oštećen.

Po marginama im a dopuna pisanih istom rukom kao i kratkih

tumačenja.

Oba d jela u ovom rukopisu je prepisao Derviš M ustafa b. Ib ra him al-Mostari. U drugom dijelu p ostoji zabilješlka da je djelo pre­ pisano u Edreni (Turska). Početak prepisivanja je naznačen sa prvim danom ramazana 1068/1658. godine, a sve je završeno 26. ramazana iste godine. N a naslovnoj strani zapisan je naziv djela: Ism kitab al-Mulahhas f i al-hay’a bi listini al-arabiji« (lime kn jige je Rasprava o astronom iji pisana na arapskom jeziku).

Ispred naziva djela nalaze se zapisana imena ran ijih vlasnika. Prvo je zapisan Derviš Ibrah im ibn Abdulah M uzaferija. Isp od imena je ovalni pečat sa tekstom na arapskom jeziku i m ože se pročitati im e Ibrahim . Druga vlasnik je b io Mehmed A k if ibn Salih S idki el-Bosnevi, m uvekit G azi Husrev-begova vakufa u Sarajevu, godine 1340/1921.8

8 Ibrahim Muzaferija je bio imam i hatib Gazi Husrev-begove dža­ mije, ali i vrstan astronom koji je svoje manje -rado prenosio. Njegov učenik je M. Velihodžić koji je u Gazi Husrev-begovom mektebu držao poznata predavanja iz astronomije. Ibrahim Muzaferija je umro 1791. godine.

Salih Siđki, rođen 1825, muvekit i bibliotekar, bavio se i napisao

djelo iz astronomije.

‘N a listu la nalazi se im e autora djela Gagm ini, a na listu 4a polovina teksta je prekrižena vodoravnom lin ijom . N a kraju kn jige su dva neispisana, zaštitna lista.

U Gazi Husrev-begovoj bib lioteci se nalazi i nekoliko rukopisa k o ji predstavljaju komentare na o v o d jelo , a pisali su ih: Musa ibn Muhammad ibn Mahmud Qadizade ar-Rumi , Faydulah 'Ubeydi i Ab dullah A li ibn Muhammad ibn Husayn al-B argan di Nizamuddin.

U ovim rukopisima izneseno je osnovno d jelo u cijelo sti ili u odlom cim a crvenim mastilom, a potom slijedi kom entar uz veom a m nogo dopuna na marginama i interlineam o.

Po sljed n ji komentar na o v o djelo pristigao je kao poklon od Abdulaha efen d ije H odžića iz Gradačca. Uz podatak da se o vo djelo nalazi kao prijepis na arapskom jeziku u Arhivu H ercegovin e u Mos­ taru9 slijedi zaključak ,da je djelo b ilo rasprostranjeno po Bosni i H ercegovin i i da su ga posjedovali lju di k o ji su se na određeni način bavili astronom ijom .

D jelo » Mulahhas ft al-hay’a« po sadržaju i koncepciji odgovara P tolom ejevom »Alm agestu«, iako se o v d je ne nalaze proračuni, tabli­ ce ni katalog zvijezda. Z načajnijih originalnih pojedin osti u ovom djelu nema, a da ih je pisao sam Gagmini. Iz djela se m ože pretpos­ taviti da se autor bavio i prom atranjem i bilježen jem pojava, a ima dosta netačnih podataka kakvih nema kod Ptolom eja ili nekog dru­ gog n jegovog savremeni ka.

V

Treba napomenuti da u v rije m e djelo va n ja G agm inija Evropa

n ije ni poznavala Ptolom ejevu teoriju . Tek u to v rije m e su u pozna­ toj prevodilačkoj školi iz Toleda nastajali p rije vo d i tih djela sa arapskog jezika. Znači, islamski su astronom i ne samo dobro pozna­ vali Ptolom ejevo djelo nego su vršili i k o rekcije i tu teoriju dovodili u sklad sa opažanjem je r su raspolagali m nogo savrem enijim instru­ m entarijem u tada nadaleko poznatim observatorijam a.

K R A T K I IZ V A D A K IZ A N A L IZ E O G A G M IN IJ E V O M D JELU10

U vrlo kratkom Uvodu autor raspravlja o strukturi m aterije, sa čisto filo zofsk og aspekta. T o je inače i bio m anir ne samo islam ­ skih mislilaca, nego datira jo š o d helenističkih mislilaca, a sreće se kasnije i kod Evropljana. Naim e, Ptolom ejev geocentrični sistem su kom binovali sa filozofsk im sistem om Aristotela.

Struktura m aterije o k o joj govori Gagmini je Em pedokle-Aristo telova, bazirana na elementima: voda, zem lja, zrak, vatra i kao peti elem ent eter. Ova prva četiri elem enta su strukturni elementi prostih tijela, od kojih su izgrađena složena tijela. Sfere, počev od zem ljine

9 Hasandedić H., Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Arhiv Hercegovine, Mostar 1977.

10 Hadžibegović Z., Analiza rukopisnog teksta »Mulahhas fi al-huy'a«

autora Gagmini al-Hwarizmija, koji se nalazi u Gazi Husrev-begovoj bib­

lioteci u Sarajevu, magistarski rad, 1986.

koja je u centru, su izgrađene od etera, pa ih G agm ini naziva eter skim tijelim a, što znači da one ni su nacrtane, tj. apstraktne.

S vijet čin i sistem koncentričnih sfera, sa Z em ljom u centru. H ijera rh ija je kao u Aristotela: slijedi sfera vode, zraka, vatre, sfera M jeseca, Merkura, Venere, Sunca, Marsa, Jupitera, Saturna, zatim sfera zvijezda stajač ica i Sfera koja ih sve okru žuje i zove se i N a j­ veća sfera, a iza nje nema ničega.

Ova posljednja sfera je uzrok svih kretanja unutar tog sistema sfera, a za razliku od A ristotelove posljednje sfere k o ja nema prostor­ ni karakter, ova N ajveća sfera to ima i tek izvan n je nema ništa, n jom e je prostor ograničen.

v f

U p rvo j glavi Gagmini razmatra taj geocentrični sistem svijeta

sa p ozicija ekscentričnog, epicikličnog m odela i m odela ekvanta.

Za kretanje Sunca Gagm ini uzima tri sfere. Jedna sfera je kon­ centrična sa Zem ljom , druga je ekscentrična sfera u k o jo j se nalazi treća sfera u k o joj je i samo Sunce, č iji je prečnik jednak prečniku te sfere.

Za M jesec uzima Gagmini četiri sfere. D vije sfere im aju centar u centru svijeta. Jedna od n jih je sfera nosačica, a druga je sfera koja naginje Zemljanoj sferi. Sam M jesec se nalazi u sferi koja se zajedno s n jim kreće po ekscentričnoj sferi.

V

K retan je planeta Gagm ini tumači na prim jeru Merkura, a uzima

za njega četiri sfere. N ajveća M erkurova sfera im a centar u centru svijeta i obuhvata sfere č iji centri leže na apsidnoj lin iji. Po ekscent­ ričnoj sferi se kreće centar epicikla p o ko jem se kreće Merkur. U vodeći sfere M erkura na ovaj način Gagm ini tumači i retrogradno kretanje planeta kao što je to činio i Ptolom ej.

Sfera zvijezda stajaćica obuhvata sve prethodne sfere, a do­ diruje se sa Saturnovom sferom i N ajvećom sferom . Gagmini dakle predstavlja uzajam ni odnos sfera.

Starim astronom im a k o ji nisu poznavali univerzalni zakon gra­ vita cije i k o ji nisu im ali takve instrumente kao m i danas jedin o je bilo moguće vršiti dugotrajna prom atranja, bilježen ja i tumačenja uz neku filo zo fiju koja se uklapa sa važećim sistem om svijeta, kao što je bio slučaj Ptolom ejeve teorije i Aristotelove filo zo fije .

Gagmini ističe da su kretanja sfera dvostruka. T o su kretanja od istoka ka zapadu i o d zapada ka istoku.

Od istoka ka zapadu kreće se sfera ok o centra svijeta. O vo je kretanje najbrže, a pun obrtaj od vija se za dan i noć. U ovom kre­ tanju učestvuju sve ostale sfere. K retanje o d istoka na zapad pokla­ pa se sa dnevnim kretanjem Sunca, dakle onim što se vid i sa nepok­ retne Zem lje. Od zapada ka istoku se kreče sfera zvijezda stajaćica, to je kretanje sporo te se pri slaganju brzina ne ističe.

Ekscentrična sfera Sunca ima isti sm jer kretanja kao i sfera zvijezda stajaćica, čim e je usklađen m odel i opažanje.

'Sfera ko ja nosi centar epic ikla kreće se u istom sm jeru kao i sfera zvijezda stajaćica, ali kretanja po epiciklu su u odnosu na tu sferu u oba smjera. (Na ovaj način je dato tumačenje retrograd­ nog kretanja planeta i p ra vljen je petlje. O vo je izvrsna geom etrijska konstrukcija koja za gruba prom atranja, kao u vrijem e nastanka ovo g djela, m ože da objasni kretanje planeta kakvo se opaža. K reta ­ nje planeta '»čas ovam o čas onam o« Gagmini tumači različitim b rzi­ nama centra planete i centra epic ikla. Kad se planeta kreće u direkt­ nom sm jeru (na istok), njena brzina se sm anjuje u odnosu na brzinu epicikla, a kad se brzine izjednače, planeta se zaustavi, zatim se b r­ zina povećava (veća je od brzine epicikla) i nastupa retrogradno kretanje.

Problem zašto M jesec i Sunce ne prave petlju tj. nemaju direkt­ no i retrogradno kretanje, Gagm ini rješava različitim brzinama kreta­ nja M jeseca p o epiciklu. Pošto mu se u donjem dijelu brzina smanju­ je, a ne povećava, ne nastupa retrogradno kretanje Mjeseca. M i zna­ m o, danas, da Sunce u zrokuje da M jesec ubrzava svoje kretanje na nekim dijelovim a, a na nekim usporava.

Gagmini govori i o četiri karakteristične M jesečeve faze: m ladi m jesec, prva četvrt, uštap ali puni m jesec i druga četvrt. M lad m je­ sec se ne vid i kad je u konjunkcijii sa Suncem. To tra je veom a kratko i čim se M jesec udaljava od Sunca na istok, vidi se sve veća njegova osvijetljen a površina, a kad stigne na suprotnu stranu, vidim o ga kao sjajnu okruglu ploču.

Po slije opisa m jesečevih faza slijedi i tumačenje. M ijen e M jese­ ca nastaju iz jednostavnog razloga što je M jesec tamno tijelo i ne svijetli sopstvenom svjetlošću nego svjetlošću dobivenom od Sunca. U vrijem e m ladine nama je okrenuta neosvijetljena strana M jeseca i

m i ga ne vidim o.

v

U trećem i četvrtom poglavlju Gagmini definira vrste krugova, lukova i koordinatnih sistema, sve u cilju određivanja položaja tijela na nebeskom svodu.

Gagmini nabraja velike i m ale krugove nebeske sfere kao što su: nebeski ekvator, eklipti ka, horizont, m eridijan, krugovi visine, ši­ rine kao i vrste lukova: azimut, deklinacioni luk, rektascenziju i dr.

Posebno treba naglasiti da u ovom djelu Gagmini razmatra sfer ni koordinatni sistem horizonta, a postoji podatak kod Sutera da ga je koristio jed ino Ibn Yunuz.

Za osnovnu ravan ovog sistema autor uzima horizont, a za dru­ gu ravan nebeski m eridijan. Sferne koordinate su azimut i visina ne­ beskog tijela.

Osnovu ekvatorijalnog sistema koji razmatra Gagm ini čini ekva­ tor i deklinacioni krugovi. Istina, autor govori samo o svjetskom ekvatorijalnom sistemu i ne bavi se lokalnim. Sferne koordinate su deklinacija i rektascenzija.

Osnovu ekliptičkog sistema čini ekliptika i na nju okom ita lati tuda ravnodnevničkih tačaka, a koordinate su latituda ii longituda.

N a ovom mjestu Gagmini naglašava 'da sistem horizonta n ije podesan je r nema fiksiranih tačaka i određuju se samo trenutne koordinate.

S tari narodi su vrlo rano naučili kako da se ori j entišu na ho­ rizontu. P r ije svega, trebalo je odrediti neke stalne tačke, a problem je olakšan prom atranjem kretanja nebeskih tijela, Sunca, M jeseca i zvijezda.

Sva nebeska tijela izlaze na istoj strani horizonta, a isto tako da zalaze. Otuda i izvor pojm ova istok i zapad. O rijen tacija prem a Sun­ cu je prirodna te je osim istoka i zapada uveden pojam juga (strana na k o jo j je Sunce u podne u najvišoj tački nad horizontom ), a na­ suprot je sjever (na toj strani se nalazi Sunce u ponoć, ispod ho­ rizonta).

V eć i sam pogled na crteže u ovom djelu daje in form aciju ka­ ko Gagmini rješava problem orijentacije. Isto k — zapad .se lahko m ogao u tvrditi, je r je to orijen tacija po Suncu, a pravac sjever — jug je m eridijanska linija. Gagmini uzima P tolom ejevu orijen taciju po pravcu sjever — jug, ali je, za razliku od P otolom eja, kod Gagmi nija jug gore, a istok lijevo.

Autor razmatra i problem početnog tj. nultog m eridijana. U tom smislu on navodi dvije mogućnosti: da se fik sira na položaju Gibral­ tarskih vrata ili, kao Ptolom ej, na mjestu n aju daljen ijeg otoka na Kanarima.

Gagmini dalje raspravlja o naseljenoj zoni, u to vrijem e pozna­ toj kao »ostrvo svijeta«, koje je b ilo veće po dužini (duž Sredozem nog m ora), nego po širini, pa otuda i nazivi za dužinu i širinu.11

U drugoj glavi Gagmini dalje ističe P to lo m ejev podatak da na­ seljena zona obuhvata raspon od 102°25' po širini i 180° po dužini.

Zona naseljenosti je sedam, a međusobno se razlikuju po duži­ ni najdužeg dana u iznosu od po 30 minuta. U ovom poglavlju se is­ tiče i da dužina dana i noći zavisi od geografske širine mjesta. Inače, dan i noć su u trajanju od po 12 sati samo na ekvatoru, a u dru­ gim m jestim a kad se Sunce nađe u tačkama ekvinocija.

Samo na dva m jesta govori Gagmini o upotrebi instrumenata. Astrolab samo spom inje, a više govori o in dijskom krugu12 i načinu određivanja pravca Kible.

Pojavu zore (ju tarnjeg rumenila) autor tumači kretanjem Sunca oko Z em lje i prom jene jačine svjetlosti k o ja o d Sunca pada na Zemlju.

11 U kartama Ptolomeja postoji mreža vertikalnih i horizontalnih krugova kao pomoćnih linija. Njegov nulti meridijan je na Kanarskim otocima, koji su predstavljali zapadnu granicu tada poznatog svijeta. Zbog autoriteta Ptolomeja taj je meridijan uziman vrlo dugo. Kako je najza­ padniji otok Ferro pust, francuski ga geografi 1720. godine pomiču na

istok za 20° (kroz observatofiju Pariza). Kasnije, zbog važnosti Engleske, pomiču ga do Greenw ich observatorije.

u Indijski krug je preuzeo Al-Biruni od Indijaca, a to je vrsta

gnomona.

Nadalje, slijedi rasprava o danu i noći čije je trajan je različito za razne položaje Sunca, kao i o jednakim i nejednakim satima. Jednaki sati odgovaraju dužini dana i noći zajedno, p odijeljen im na 24, a nejednaki sati odgovaraju dužini dana ili noći p o dijeljen im na 12 dijelova.

Godinu Gagmini definira kao »vrijem e za ko je Sunce krećući se sa zapada na istok d osp ije u svoju izlazeću tačku na Zodijaku. M ože se početak godine fiksirati u glavi Ovna«. O vd je se očito m isli ina tropsku godinu,13 i vrijednost koju navodi, a potiče još od Ptolo m eja (365 dana i 1/4 dana), gotovo da je tačna u odnosu na savre meni podatak.

Osim sunčeve godine autor pom inje i m jesečevu godinu, protek­ lo vrijem e između dvije konjunkcije. O vd je se m isli na solarnu ili sinodički m jesec,14 kojih im a dvanaest u godini. Gagm ini navodi i podatak da je m jesečeva godina kraća od sunčeve za 10 dana i 20,5 sati, podatak k o ji je gotovo blizak savremenom rezultatu m jere­ nja ( 10 dana 16,2 sata i 47 min.).

Gagmini završava svoje d jelo riječim a:

»O vo je sve što me je priroda poučila p o slije ozb iljn o g razm išlja­ nja i zaključivanja o bogatom b roju pitanja. Potrudio sam se da ot­ krijem značenje toga i njihovo sažeto objelodanjivan je. Pokušao sam sažeto da otkrijem značenje i izvršavajući svoju dužnost čuvao sam se o d fantazija i štitio sebe od zlih razgovora«.

V

Ove posljednje riječi govore da Gagmini, iako se bavio astrolo­

gijom , stvarajući ovo djelo n ije zastranio i svaku astrološku uobra­ zilju je elim inisao u ovoj naučnoj raspravi. Ova trezvenost pada u oči je r su u to doba bila izrazita astrološka strem ljenja. Uz riječ i da se čuvao fan tazija i da je štitio sebe od nenaučnog astrološkog aspek­ ta zrači objektivnost u tretiranju prirodnih fenomena.

K O M PA R A C IJA P R IJ E P IS A ISTO G DJELA

Ru dolf G. i Hochheim Ad. su 1893. godine p reveli rukopisni tekst sa arapskog jezika na njem ački koji predstavlja prijep is Gag miniijevog d je la » Muluhhas ft al-hay'a, a nalazi se u Kn eževskoj got­ skoj biblioteci u Lajpcigu.

Ako se napravi kom paracija prijepisa istog djela k o ji se nalazi u La jp cigu, Mostaru i ovog u Sarajevu, odmah padaju u oči izvjesne razlike. U globalu, radi se o istom tekstu. Sva tr i rukopisa im aju

13 Tropska godina je vrijem e između dva uzastopna prolaza Sunca kroz proljetnu tačku. Traje 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 6 sekundi =

31 556 926 sekundi. U doba Ptolomeja je proljetna tačka bila u sazvijež đu Ovna, a danas se ona nalazi u zapadnom dijelu sazviježđa Ribe. Ekvino- cijalna tačka se kreće unazad i za jednu godinu iznosi 50' 27'. Proljetna tačka obiđe ekliptiku za 25 800 godina.

14 Sinodički mjesec je vrijeme za koje Mjesec dođe u isti položaj

sa Suncem. Traje 29 d. 12 h 44 min. 2,9 s. Za to vrijeme faze Mjeseca se

ponove.

u vod i dvije glave k oje im aju po pet tj. tri poglavlja. K o m p ozicija djela je ista u tim rukopisim a k o ji su p repisivali različiti lju di iz v je ro ja tn o različitih izvora. U očljiva razlika između sarajevskog i lajpciškog rukopisa je u I V poglavlju kad u vod i p odjelu epicikla i ekscentrika na tzv. nitake. T o g dijela teksta u sarajevskom rukopisu nema u cijelosti.

U sarajevskom rukopisu je 29 crteža k o ji prate tekst, a u la jp ciškom 17. Identičnih crteža je samo 5. U m ostarskom rukopisu je također m anje crteža, a autori njem ačkog p rije vo d a iznose podatak da su se i ostali rukopisi k o ji su im b ili na raspolaganju razlikovali po b ro ju i vrsti crteža k o ji prate tekst. M ože se pretpostaviti da su na b ro ju crteža kao i n jih ov kvalitet i usklađenost sa tekstom uticali prepisivači ili naručioci prijepisa.

N a kraju lajpciškog rukopisa stoji i rečenica: »Allah zna naj­ b o lje, njemu vodi naš put, da on zna c ilj«. Takve rečenice nema u sarajevskom rukopisu.

S U M M A R Y

TH E AN ALYSIS OF A M ANUSCRIPT ON ASTRONOMY IN TH E GAZI HUSREVBEG L IB R A R Y

A great amount o f docum entary m aterials useful fo r research in the developm ent o f the natural-mathematical Sciences is preserved in Bosnia and H erzegovina in institutions such as Th e Oriental In sti­ tute, Th e A rchives o f H erzegovina in M ostar and in some institutions o f the religious communities, such the Gazi H u srevbeg Library, the Franciscan monasteries at K ra ljeva Sutjeska, F o jo ic a and K reševo as w ell as in private collections.

The Gazi Husrevbeg L ibrary (MS no. 2881) contains the only copy o f the w o rk »M u la h a s fi al-hay'a« (a scientific treatise on astronom y) as w ell as some commentaries b y various authors in this w ork.

Th e w o rk was w ritten by Mahmud b. Muhammad b. Om ar al-Gagmini al-H w arizm i, w ho lived in Persia and died in 1220.

The transcript o f this w ork was made in T u rkey in the 17th century.

I t can be assumed that this work, as w ell as oth er sim ilar ones, was brought by people traveling to and fro m Istanbul.

The w o rk consists o f an introduction and tw o chapters. The first chapter has five parts and the second three parts.