D r Fehim Nam etak

V A ŽN IJI LEGATI U RUKOPISNOM FONDU GAZI HUSREV-BEGOVE B IB LIO T E K E U SARAJEVU

Osnovana kao popratna institucija uz medresu, Gazi Husrev- begova biblioteka postoji i služi svrsi predviđenoj vakufnamom os­ nivača već 450 godina. Ispočetka je to bila m anja priručna biblioteka uz medresu iz čijeg nam najranijeg fonda n ije sačuvano mnogo ru­ kopisa. Dragocjenost tih rukopisa je u tom e što je to bio početni fond kom e će se u slijedećim decenijama i stoljećim a priključiti mno­ ge vrijedn e i bogate zbirke drugih legatora, k o ji najčešće ostaju ano­ nimni, a čije su zasluge u skupljanju, korištenju i širenju knjige ne­ sumnjive. Stoga smatramo da je uz spomenutu obljetnicu ove naše n ajstarije očuvane kulturne ustanove te vrste potrebno ukazati i na one lju de k o ji su svojim poklonima om ogućili da ona preraste u jednu od najbogatijih evropskih pa i svjetskih biblioteka orijen til nih rukopisa. Legati koje ćemo ovdje pobroja ti sačinjavaju više od pola ukupnog broja rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke. Govori- ćemo samo o najvećim legatima, mada treba istaći da su biblioteku obogatili i oni sitniji legati i otkupi iz privatnih biblioteka sa manjim brojem , često vrlo vrijednih rukopisa.

Gazi Husrev-begova biblioteka im a 7000 rukopisnih kodeksa zavedenih u inventarske knjige i preko 2500 rukopisa zavedenih sa nepotpunim podacima o rukopisu u privrem eni inventar. Od 7000 inventarisanih kodeksa, 1957 ih je obrađeno u d vije sveske Kataloga k o ji je uradio Kasim Dobrača1.

O vaj broj rukopisa je dostupan za korištenje ne samo našim na­ učnicima, nego i orijentalistim a iz' čitava svijeta ko ji putem naučne obrade rukopisa u katalozima upoznaju sadržaj fondova Biblioteke. Stoga je rad na katalogiziranju rukopisa, kao najvažniji zadatak u B iblioteci, nastavljen tako da su isada u prip rem i sveske kataloga koje obuhvataju rukopise iz m orala (ahlak), p rop ovijed i (va'z), književnos­ ti (edeb, edebiyat), jezika, m istike i dr. N eki od ovih kataloga bi uskoro m ogli biti publikovani.

1 Prva sveska koja sadrži oblasti: Enciklopedija, Kur’an i hadis objav­ ljena je 1963. godine, a druga, čiji je sadržaj opis rukopisa iz islamskog pra­

va, objavljena je 1979. 'godine.

Među bibliotekam a form iranim u X V I i X V I I stoljeću, čiji su fon dovi dospjeli u Gazi Husrev-begovu biblioteku, spadaju dvije mos­ tarske zadužbine. Jedna je biblioteka Dervišpaše Bajezidagića, osno­ vana 1593. godine, što se vidi iz vakufname o v o g d o b ro tvo ra ,2 a druga biblioteka velikog mostarskog i hercegovačkog legatora Mehmed- bega, poznatog kao Karađozbeg, osnovana u februaru 1570. godine,

što se također zaključuje iz sačuvane vakufname K arađozbega.3

Karakteristika prve zbirke, koja se inače n a jp rije našla u sklopu rukopisa Karađozbegove biblioteke, kada je prestala sa radom Der viš pašina medresa, uz koju je bila i biblioteka (1890), a potom zar jedno sa fondom rukopisa te biblioteke dospjela u Gazi Husrev-be­ govu biblioteku je manja odabrana kolekcija uglavnom perzijskih klasika. Uz D erviš-pašinu vakuf namu su naime popisana 46 sveska mahom odabranih djela k la s ič n e perzijske kn jiževnosti te jedan broj šerijatsko-pravnih i dogmatičkih djela. Budući je i sam njen osnivač, Derviš-paša Bajezidagić (umro, 1603) bio vrlo darovit pjesnik na tur­ skom i perzijskom jeziku,, literatura koja se našla u n jego voj Zbir­ ci me iznenađuje je r je odraz afiniteta njegovog zavještača. Tu su: M esnevija Mevlana Dželaludina Rum ija (Galaluddin Rum i), Sururi je v Kom entar M esnevije u šest svezaka, H a fizo v Divan, Džam ijev (Gami) Baharistan, Sadijev (Sa'di) Gulistan i dr. On je sva ta djela čitao, proučavao, njim a se nadahnjivao, a postoje podaci da ih je i prevodio i komentirao. Znamo li da je Derviš-paša B ajezidagić đak poznatog Ahmeda Sudije Bošnjaka, čuvenog našeg kom entatora p erzij­ skih klasika, zaključićem o da je literatura koja se našla u njegovu vakufu u stvari njegova priručna literatura. Po sto je podaci da je Derviš-paša bio i kaligraf. M i nemamo sigurnih podataka da je neko od ovih djela koja su se našla u njegovoj zbirci sam prepisao, iako ni to n ije isključeno, ali možemo reći da su sva djela iz njegova vakufa kaligrafski prepisana, um jetnički ukrašena i ukoričena i pred­ stavljaju dragocjenost i sa aspekta likovnih um jetnosti. Fond ruko­ pisa Derviš-paše Bajezidagića ne predstavlja obim om veliku zbirku, ali je po (kvalitetu rukopis veoma vrijedan.

Druga mostarska zbirka, koja je 1950. godine dospjela u Gazi Husrev-begovu biblioteku, Karađozbegova, predstavlja v rlo bogatu i raznovrsnu kolekciju .4 Posebna jo j je vrijednost bogatstvo rukopisi­ ma nastalim u našim krajevima, posebno onim napisanim ili prepi­ sanim u Mostaru. Mnogi od ovih rukopisa su unikatni prim jerci djela

naših pisaca na orijentalnim jezicim a, a posebno se ističu autografi djela čuvenog mostarskog učenjaka i profesora M ustafe Ejubovića —

2 Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i X V I vijek). Izd. Orijentalni institut,, Sarajevo, 1985. str. 233—245. Ovu vakufnamu je preveo Muhamed A. Mujić. Međutim, spisak knjiga koje Derviš-paša vakufi, a koji se nalazi na kraju vakufname, u ovom prijevodu vakufname lnije unesen.

3 Isto, str. 163.

4 O vrijednosti rukopisa Karađozbegove biblioteke pisao je H. M. Han žić, Nekoliko dragocjenih rukopisa u Karađozbegovoj biblioteci, Glasnik IVZ, II, 12. Beograd, 1934. str. 633—639. Ova biblioteka je zatvorena 1934. godine i od tada pa do prenošenja njenih fondova u Gazi Husrev-begovu biblioteku iz nje su otuđena mnoga djela.

8.

Šejha Juje, njegova učenika Ibrahim a O pijača te Ali-Dede Bošnjaka M ostarca. Znatan broj mostarskih pjesnika na turskom jeziku bio bi potpuno nepoznat da je k o jim slučajem nestalo ove zbirke. N ekim slučajevim a ova kolekcija n ije ipak sačuvana u cijelosti je r su izvjes­ ni rukopisi sa oznakom Karađozbegova vakufa dospjeli putem privat­ nih otkupa i u druge rukopisne zbirke pa ih danas im a i u O rijen ­ talnom institutu u Sarajevu, Arhivu H ercegovin e u Mostaru pa i u privatnim kolekcijam a u zem lji i inostranstvu. I u ovom slučaju, kao i u m nogim drugim zanemarena je vakifova odredba »da muteve lija čuva sva (navedena djela) i da ih daje jed in o licim a koja su u stanju da se njim a služe, uz jak zalog i pouzdanog jamca, i da on ovlasti osobu koja će se brinuti u n jim a«.

V jerovatn o je najveći b roj rukopisa o ve bib lioteke otuđen u vre­ menu od 1934. godine kada je ova biblioteka zatvorena, odnosno kad je um ro njen posljednji bibliotekar Muhamed Spahić,5 pa do preno­ šenja ostataka ove biblioteke u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sa­

rajevu.

Od biblioteka form iranih u X V I I I stoljeću, č iji je rukopisni fond sada u sastavu Gazi Husrev-begove knjižnice, n a jp rije treba istaći biblioteku Osmana Šehdije B jelopoljaka (um ro, 1769) iz Sarajeva. Pored toga što je Osman Šehdija prikupio veliki b ro j veoma drago­ cjenih rukopisa, sagradio zgradu biblioteke i angažirao bibliotekara (hafiz-i kutub), njegova biblioteka će biti upamćena kao prva javna b ib lioteka orijentalnog tipa u nas. Osman Šehdija B jelop oljak je bio plodan pjesnik na turskom jeziku i pisac Sefaretnam e — putopisa u Rusiju, a biblioteku je podigao u spomen na sina Ahmeda Hatema, još poznatijeg pisca i pjesnika, autora Divana, k o ji je m lad um ro u Larisi (Jenišehir) u Grčkoj obavljaju ći dužnost kadije. Ahmed Hatem je um ro 1754, a biblioteka u n jegovo im e je osnovana 1757. godine. Sve kn jige ove biblioteke im aju muhur k o ji je dao izraditi Osman Šehdija. Godine 1759. po povratku iz Rusije g d je je u svojstvu pos­ lanika bio u sastavu turske delegacije, nalazio se u Istanbulu, odakle

je za svoju biblioteku poslao 180 znalački odabranih rukopisa.6 Godine

1912. biblioteka je porušena, a knjige su prenesene u Gazi Husrev-be­ govu biblioteku.

Ploča sa tarihom podizanja biblioteke, koja se nekoć nalazila nad vratim a Osman šeh dijin e biblioteke, uzidana je sada u zid Gazi H usrev-begove biblioteke baš kao što su i rukopisi koje je ostavio ovaj vrijed n i zavještač ugrađeni u fondove Gazi Husrev begove bibli­ oteke.

Iz X V I I I stoljeća potječe i jedna druga sarajevska biblioteka, Abdulaha sina Ahmedova Kantam irije (umro, 1774). N jena je karakte­ ristika u tom e što je veliki dio knjiga prepisao sam zavještač, inače

;i sam pjesnik na turskom jeziku. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci

5 Hivzija Hasandedić, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Sa­ rajevo, 1980, str. 91.

6 Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezici­ ma, Sarajevo, 1973. str. 487— 488.

se nalaze rukopisi k oje je Kantam irija prepisao između 1720— 1768, što se vid i iz zabilješki koje je napisao sam prepisivač. N a rukopisi­ m a prepisivanim u poznijim godinama života žali se na samoću koju prekraćuje prepisivanjem knjiga čime se m ože objasn iti pozamašan b ro j djela prepisanih rukom ovog prepisivača. I na knjigam a koje n ije sam prepisao, a bile su u njegovu posjedu, K an tam irija je upisao b ro jn e zabilješke ljetopisnog karaktera. Sve k n jige su pored zabilješ ke o vlasništvu im ale ucrtanu petokraku zvijezdu kao znak njegove biblioteke. R u k opisi iz ove biblioteke su se n a jp rije našli u Osman Šehdijinoj biblioteci, a potom su prestankom rada te bib lioteke (1912), zajedno sa njenim fondovim a dospjeli u Gazi Husrev-begovu bib­ lioteku.

Iako već prilično naseljen grad i ekonom ski dosta bogat, Trav­ nik sve do X V I I I stoljeća nije imao ni jednu biblioteku pa čak ni medresu. D olaskom Elči Hadži Ibrahim-paše (um ro 1710) u Travnik za valiju Bosne 1704. godine, o vo m jesto je za kratko vrije m e doživ­ je lo pravi kulturni procvat. Iako u Travniku osta je svega godinu i po, za to v rije m e je uspio sagraditi medresu sa bibliotekom , tekiju i

mekteb, a za te ob jek te uvakufio je više objekata u Travniku .7 Elči

Ibrahim-paša je službovao u više pokrajina Osmanskog Carstva, a um ro je u Beogradu, u svojstvu muhafiza. Godine 1789. austrijski general Laudon je odnio nišane sa njegova groba u Beč gdje se i sada nalaze u vrtu dvorca koji je nekada pripadao ovom generalu.8

O bjekti k o je je sagradio b ili su žarište kulturnog života u Trav­ niku u vrije m e kada je ovaj grad bio sjedište bosanskih valija.

Rukopisna zbirka biblioteke uz Elči Ibrahim-pašinu medresu je vanredno bogata. Form irana duže vremena i utem eljena na sigurnim m aterijalnim pretpostavkama, biblioteka Elči Ibrahim-pašine medrese u Travniku je raznovrsna i svojim fondovim a. Teško je reći kakva djela ovdje prevladavaju kada tu im am o vanrednih rukopisa Kur'ana, tefsira, hadisa, pravnih, filoloških, filozofskih, kn jiževnih i drugih djela. Da k o jim slučajem fondovi biblioteke Elči Ibrahim-pašine med­ rese nisu preneseni u Gazi Husrev-begovu biblioteku, m ože se konsta­ tirati da bi Gazi H u srevbegova biblioteka izgubila svoj n ajbogatiji i n ajvredniji legat i bila bi znatno siromašnija. Posebna vrijedn ost jed ­ nog b ro ja rukopisa iz ove zbirke je i u tom e što je na njim a sam va k if zabilježio:

»U vaku fio sam ovaj prim jerak radi Uzvišenog Boga, ja, ponizni Elči Ibrahim-paša, sadašnji zapovjedn ik Bosne«.

Sam Ibrahim-paša je uvakufio 103 rukopisne knjige, ali se ova biblioteka uvećavala bilo iz njegova vakufa b ilo poklonim a bogatijih Travničana tako da je 1941. godine, kada je prenesena u Gazi Husrev- begovu biblioteku, im ala preko 300 kodeksa. Ibrahim-paša je u svojoj biblioteci predvidio i bibliotekara i vakufnamom mu odredio plaču pa se može reći da je to jedna od prvih biblioteka u Bosni i Herce-

7 Alija Bejtić, Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf u Travniku. Poseban otisak iz El-Hidaje, V. br. 7— 12, Sarajevo, 1942, str. 9.

8 Isto, str. 10.

goviini utem eljenih na principu pozajm ice knjiga đacima i drugim zainteresiranim osobama.

Godine 1892., gradnjom pruge L a šva — B ugojno porušena je Elči Ibrahim-pašina medresa sa bibliotekom , a kn jige su prenesene u F ejziju medresu koja je podignuta na zem ljištu istog vakifa 1894/95.9

Da je Travnik 150 godina bio središte bosanskog ejaleta pokazu­ ju i bogati fondovi biblioteke Odbora Islam ske zajednice iz Travnika k o ji su posljednjih decenija također preneseni u Gazi Husrev-begovu biblioteku. I među tim rukopisima im a takvih kojim a biblioteka ra­ n ije n ije raspolagala.

Rukopisna zbirka form irana u Banjaluci, u porodici Džinića, dospjela je u Gazi Husrev-begovu biblioteku u svojstvu legata hafiza Muhameda Baki-efendije Džinića. Svi rukopisi ove zbirke im aju peč at n a kojim a je utisnuto ime ovog banjalučkog vakifa, o kome inače ne­ mamo pouzdanih podataka. N e znamo čak ni godinu kad je uvakufio svoje rukopise, no to je svakako bilo u drugoj polovici X V I I I sto­ ljeća. Ova zbirka spada u obim om vredn ije zbirke (nešto preko 100 rukopisnih kodeksa), ali je među njim a dosta starih i vrijednih djela. Posebno se ističu djela klasičnih arapskih, perzijskih i turskih kn ji­ ževnika.

Slično se može reći i za zbirku Hasan-efendije B ojića iz D iviča kod Zvornika, koja odaje ukus i smisao za o db ir vrijednih rukopis­ nih kn jiga koje je posjedovao njen zavještač. Sve rukopisne kn jige i z ove zbirke posjeduju žig njihova bivšeg vlasnika, a ponegdje i kratku bilješku o uvakufljenju, pa ih n ije teško evidentirati i izd vo jiti u poseban fond.

Među najbogatije, najraznovrsnije rukopisne zbirke spada i Dže­ netića zbirka. To je vakuf Mustafa bega Dženetića, sina Ismail-bego vog iz Sarajeva koji je kompletnu svoju rukopisnu zbirku ostavio za svoje muško potomstvo, o čemu svjedoči tekst ispisan na prvom listu svakog uvakufljenog rukopisa i odgovarajući pečat. K asn ije su potom ci Mustafa-bega Dženetića poklonili ovu zbirku Gazi Husrev-be govoj biblioteci. Međutim prvi spomen ove biblioteke imamo u sara­ jevskom sidžilu iz 1776/7. godine gdje je u popisu ostavštine iza um rlog Ismail-bega Dženetića sina Ahmed-begova na prvom m jestu

popisano 97 knjiga u vrijednosti od 41.156 akči.10

V elik i broj rukopisnih knjiga iz klasične osmanske i perzijske književnosti našao se u ov o j zbirci, ali zavještač n ije zanem ario ni sakupljanje djela domaćih pisaca pa su se u n jego voj zbirci našla djela K aim ije, M e jlije i drugih naših pisaca. Luksuzni povezi govore o tom e da su mnogi od rukopisa vakufa Dženetića rađeni po narudžbi za ovu bogatu porodicu.

Blizu pet stotina rukopisa iz porodične zbirke Hrom ića iz Stoca prispjelo je putem legata Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

9 Hamdija Kreševljaković — Derviš M. Korkut, Travnik (1964— 1878), Travnik, 1961. str. 88.

10 Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevski sidžil, br. 18 iz 1190/91—

1776/77. godine.

Zavještač Salih Izeti-ef. H rom ić (H rom o-zade) skupio je pozamašnu zbirku djela pretežno prepisanih u X V I I I i X I X stoljeću u H ercego­ vini, a li i šire, a u njegovu fondu su se našli i neki stariji rukopisi nabavljeni i izvan naših krajeva. Poznato je da je preko 20 porodica u Stocu posjedovalo vrlo vrijedne zbirke rukopisa i knjiga, među kojim a su Rizvanbegovići, Mahmutćehajići, Mehm edbašići i drugi ali n ije poznato da li je i jedna javna ili privatna k olekcija raspolagala tako bogatim fondom rukopisa kao što je bio slučaj u porodici H ro mića. Posebno treba istaći vrijednost ove zbirke zbog provenijencije njenih rukopisnih knjiga iz čega se stječe kom pletn ija slika kulturnog života Stoca i okoline za vrijem e osmanske vlasti u Bosni i Herce­ govini. U k o lekciji rukopisa ove biblioteke ističu se prim jerci Isken- dername i(Aleksandride), Divam Kasim al-anwar, Divami Im ad i druga klisačna djela iz književnosti.

V elik o bogatstvo unutar Gazi Husrev-begove biblioteke predstav­ lja ju kn jige k o je je Muhamed Enverija K adić zavještao ovoj bib liote­ ci. U n jego voj kolekciji našao se veliki broj štampanih knjiga, poseb­ no periodike, koje je ovaj vrijedn i bibliotekar skupio i sačuvao, kao i znatan b ro j dokumenata i druge građe nezaobilazne u proučavanju po vijesti Bosne i Hercegovine. K adić je skupio i ogrom an broj orijen ­ talnih rukopisa koje je poklonio Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a znatan b ro j rukopisa koje n ije mogao pribaviti u vlasništvo i pokloni­ ti ih sam je prepisao, tako da su n jego vi p rijep isi nekih poznatih djela danas jed in i poznati prim jerci tih djela u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Pored toga što je prepisao djela b rojn ih naših pisaca i pjesnika (N erkesije, Kaim ije, M ejlije, Šerifovića, M uvekita i drugih), najveće blago koje je Kadić ostavio Gazi Husrev-begovoj biblioteci je n jegovo djelo Tarih-i Enveri (En verijin a H isto rija ), zbornik građe o Bosni i H ercegovini u 28 velikih svezaka, nezaobilazan izvor za pro­ učavanje političke, društvene, ekonomske i kulturne h istorije Bosne i H ercegovin e pod osmanskom vlašću. Naši osmanisti, među kojim a Kreševljaković, Šabanović, Bejtić, F. Nametak, B. Zlatar i drugi koris­ tili su ovu građu za svoje studije iz kulturne i političke povijesti Bosne i H ercegovine, ali se m ože reći da je znatan dio te građe do danas gotovo netaknut pa bi ga bilo korisno prezentirati makar u regestama ako već nije moguće objaviti n jegov integralan prijevod.

Rukopisna zbirka sarajevske porodice Svrzo u Gazi Husrev-be govu biblioteku je došla u dva dijela. Jedan, bogatiji, je vakuf Muha med-efendije, sina Muhamed-agina, a drugi Ismet-ef. Svrze. Pored ono­ ga što karakterizira legate svih bogatijih porodica, a to je veliki broj klasičnih djela, kaligrafski prijepisi, lijep i i kvalitetni kožni povezi, je i nekoliko rukopisa nastalih ili prepisanih u Sarajevu. K olekcija porodice Svrzo u okviru Gazi Husrev-begove biblioteke sadrži 200 rukopisnih kodeksa.

Jedna od najbogatijih zbirki form iranih u Sarajevu u posljednjih sto godina je kolekcija Osmana Asafa Sokolovića, poznatog javnog i kulturnog sarajevskog radnika, bibliografa i historiografa. B rojem ona nadmašuje gotovo sve pojedinačne zbirke je r sadrži oko 500 kodeksa.

Međutim , iako sadrži i neke veom a rijetke i vrijedn e rukopise, ova kolekcija je kvalitetom nešto ispod onih nastalih u starijim p erio d i­ ma stoga što n ije nastala selekcijom ili narudžbom rukopisa kao što s u to neke starije zbirke, nego uglavnom mehaničkim zbirom svega do čega se m oglo doći i spasiti od propadanja. N a taj način se u o v o j zbirci našlo na p rim jer na desetine prim jeraka rukopisa Mevluda Sulejmana Čelebija ili B u sirijeve Kaside al-burde i drugih poznatih i ne rijetkih djela čime je ukupan b roj rukopisa ove kolekcije naras­ tao na impozantnu cifru od 500 jedinica.

Pored kolekcije B o jić a iz sjeveroistočne Bosne, Gazi Husrev-be govu biblioteku je obgatila još jedna bogata kolekcija. T o je b ib liote­ ka H alil-efendije iz Gračanice. N a mnogim rukopisim a Gazi Husrev-

-begove biblioteke u očljiv je zapis crvenom tintom na vrhu lista ili

na m argini č iji tekst nas obavještava da je taj rukopis vaku f Halil- efen d ije iz Gračanice. H alil, sin Ahm edov unuk Sulejmanov, rođen u Gračanici, potkraj života je u svom rodnom m jestu osnovao biblioteku. U m ro je u posljednjoj deceniji X V I I I stoljeća, vejrovatn o p r ije 1800. godine. Bio je poznat kao muderis Careve džam ije i pisar suda u Beo­ gradu. N a m nogim n jegovim knjigam a stoji potpis: H adži H alil b.

Ahm ed b. Sulejman el-Bosnevi al-Gradčaničevi.11

Biblioteka koja je ostala iza Muhameda Šakir-efendije M uidovića (um. 1858), sarajevskog m u ftije i pjesnika na turskom i perzijskom jeziku, brojala je 320 rukopisnih kodeksa. Sve su to mahom bila kla­ sična arapska, perzijska i turska djela, najviše iz književnosti i te savufa. V eći dio tih rukopisa je poklonjen od M uidovićevih nasljed­ nika Gazi Husrev begovoj biblioteci, od kojih je znatan dio poklonio dr Munib M uidović u p osljed n jih dvadesetak godina.

H. Mehmed Handžić j e za svoga kratkog života (1906— 1944) na­ pisao veliki b ro j knjiga, radova, osvrta, a poznat je i kao vrstan pre­ vodilac sa arapskog i turskog jezika. Pored toga stizao je čak i prepi­ sati rukom neka vrijedna djela. K ako je i sam još od vremena studija u K airu počeo form ira ti vlastitu biblioteku, č iji je znatan dio bio i rukopisna kolekcija, to je H andžić pored skupljenih rukopisa za Gazi Husrev-begovu biblioteku ustupio i one rukopise koje je sam prepisao. Mada je Handžićeva biblioteka otkupljena za jednu simboličnu sumu, svakako neadekvatnu vrijednost knjiga, prema tome form alno n ije legat nego je otkup. Smatramo, međutim da je tim »otku pom « b ib li­ oteka uistinu darivana jednom izuzetno vrijedn om kolekcijom rukopisa i knjiga. Posebno treba istaći da je prepisivao djela Hasana K a fije Pruščaka, č iji je opus dobro poznavao i prevodio neka njegova djela. Također je na arapskom jeziku počeo pisati dopunu Hadži H alifin og enciklopedijskog djela K a šf az-zunun. Handžić je skrenuo pažnju i na neke naše pisce o kojim a se do tada n ije mnogo znalo, na osnovu ru­ kopisa kojim a je sam raspolagao, a danas se nalaze u Gazi Husrev- begovoj biblioteci. T o su p r ije svih pjesnici N ihadija Karamusić, Vah-

11 H. Mehmed Handžić, Biblioteka H. Halil-efendije u Gračanici, Ka­ lendar Gajret, 1941; Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, Sarajevo, 1979. str. 576.

d etija iz Dobrima, a vrijedne studije, opet na osnovu rukopisne građe napisao je i o Ibrahimu A lajbegović u P ečeviji, Huseinu Lamekaniji, te o Sarajevu u pjesm i na turskom jeziku.

S U M M A R Y

IM PORTANT LEGACIES IN TH E GAZI HUSREVBEG L IB R A R Y

Th e article »Im portan t Legacies in the Gazi Husrevbeg Library« presents the private collections o f the Oriental manuscripts donated to the Gazi Husrevbeg Library.

The Gazi Husrevbeg Library possesses around 7000 codices o f manuscripts containing over 20.000 works, m ore than half o f which came to the Library through legacies-donations. The rest are manus­ cripts fr o m the original f ound o f the L ibra ry w hich was form ed fo r the needs o f the Library by the legator Gazi Husrevbeg, along with purchased manuscripts and smaller, often, anonymous gifts. In addi tion, there are m ore than 2000 codices o f manuscripts registered in the tem porary inventory. The m ajor part o f these manuscripts was collected in recent times through the Council o f the Islam ic Commu

nity in Bosnia and Herzegovina, as w ell as by individual gifts. In that way, b y means o f all these legacies, great and small, the Gazi Husrev­ beg L ib ra ry became one o f the richest collections o f Oriental manus­ cripts in the w orld. The richest collections transferred to the Gazi H usrevbeg Library are those o f: Karađozbeg and D erviš paša Bajezida g ić o f M ostar fX V I t h c.), Osman Šehdi-effendi o f S arajevo (Foun ded in 1757), E lči Ibrahim-paša o f Travnik (the beginning o f the X V IIt h centu ry), D ženetić o f Sarajevo (the end o f the X V I I I t h c.), Salih Izeti ef. H ro m ić o f S tolac (X IX th c.) and others. A li o f these collections are also evidence o f the cultural and scientific prosperity o f the environment in w hich they w ere form ed, as w ell as o f the affin ity o f their form er owners.