ANALI
GHB
2015;
44
(36)
Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu
MORFONOLOŠKE I MORFOLOŠKE JEZIČKE OSOBITOSTI TURSKIH POSLOVICA U LATINIČNIM ZAPISIMA MEHMED-BEGA KAPETANOVIĆA LJUBUŠAKA
U prošlom radu obrađene su fonološke odrednice turskog teksta poslovica i mudrih rečenica koje je paralelno u izvornom arapskom pismu i latiničnom prijepisu donio Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak u Istočnom blagu objavljenom 1896. godine u Sarajevu. U ovome, drugom radu, bit će riječi o morfonološkim i mor- fološkim osobitostima tog turskog jezika. Pokazat će se oblici gramatičkih i nekih tvorbenih morfema i istaknuti da neke njihove karakteristike reflektiraju onaj turski jezik koji se u prošlim stoljećima koristio u Bosni.
Ključne riječi: Istočno blago, Ljubušak, turske poslovice, jezik, morfonologija, morfologija.
Godine 1896. u Sarajevu je objavljena knjiga Istočno blago. Ispod tog naslova štampanog krupnim latiničnim slovima stajala je naznaka da je to svezak I, koji sadrži turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice, te da ih je sabrao i preveo Mehmed-beg KapetanovićLjubušak. Bila je to još jedna Ljubušakova knjiga štampana latinicom nakon Narodnog blaga, zbirke poslovica, pričica, pjesama i predaja „našeg slavnog naroda“1 koja je objav- ljena 1887. kao prva knjiga jednog bošnjačkog intelektualca štampana tim novim pismom.
Ranije korišteno arapsko pismo prisutno je u Istočnom blagu u onim reče- nicama i poslovicama koje su u knjizi navedene (i) u originalu, na arapskom, turskom ili perzijskom jeziku. Na turskom jeziku donesen je i naslov knjige. On glasi Cevâhir-i ùarkiyye (Ϫϴϗήη ήϫϮΟ) i štampan je na naslovnici stilizira- nim arapskim pismom. Na središtu naslovnog lista stoji rečenica „Iz svake
1 Munib Maglajlić, „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak – Djelo i vrijeme“, Narodno blago, (ur.) Munib Maglajlić, Sarajevo: Bošnjačka zajednica kulture Preporod, 2003, str. 30.
bašče po jedan cvijet.“ i to najprije na turskom jeziku u arapskom pismu (Ϛ̪ϴ̩έήΑ ϥΪϬ̪ϘΑ ήϫ), potom na turskom jeziku u latiničnom pismu (Her bak- čeden birer čiček.) i konačno na bosanskom jeziku u latiničnom pismu. Ta je rečenica Mehmed-begu Kapetanoviću Ljubušaku bila motiv za rad na Istoč- nom blagu, što je u predgovoru knjige kazao riječima: „Uzevši iz svake bašče po jedan cvijet, nije loše što sam u našu domaću bašču ovo razno cvijeće prenio i posadio, neka se i naš mili narod i sa ovim cvijećem kiti i resi. Šta ko begeniše neka to prigrli i ljubi“2. Konačno, pri dnu naslovnog lista stajala je stilizirano izvedena rečenica „Poslovice su pravo ogledalo jednog naroda.“ donesena u tri oblika kao i gore navedena. Tom je rečenicom Ljubušak dalje u predgovoru obrazložio u čemu je našao poticaj za rad na ovoj knjizi: „da se jugoslavenski svijet bar unekoliko upozna sa istočnom književnosti, pa da se lijepo osvjedoči kako Arapi, Persijanci i Osmanlije sa svojim mnogobroj- nim rečenicama i sa jezgrovitim pričama sude i kazuju“. „Zaista, na ovome ogledalu,“ zaključuje Ljubušak svoju namjeru, „lijepo se može vidjeti slika i prilika istočnih naroda.“
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak prezentirao je u Istočnom blagu 4492 poslovice i mudre rečenice. To blago prenio je iz „raznovrsnih knjiga arapskih, osmanlijskih i persijskih“ koje je u predgovoru nabrojao navodeći i imena „muslimanskih filozofa koji su ove i ovakve knjige napisali“3.
Turske, arapske i perzijske poslovice i mudre rečenice Ljubušak je u Istočnom blagu donio u prijevodu na bosanski jezik. U svome je predgovoru rekao da su neke poslovice „prevedene po smislu sadržaja i prema duhu našeg jezika“. „Eto tako sam sve preveo, u koliko sam mogao shvatiti da je shodnije i pravije“, govori Ljubušak o svome prevodilačkom poslu i zaključuje „a ko zna bolje, široko mu polje“4. U literaturi posvećenoj Ljubušakovu djelovanju ističe se da on „nije imao prethodnika u poslu prevođenja s orijentalnih jezi- ka“, te da je u Istočnom blagu „obavio jedan zamašan pionirski posao na pro- storu širem od bosanskohercegovačkog“5. Tako je Ljubušak prvi obrazovani Bošnjak koji je s arapskog, turskog i perzijskog jezika prevodio na naš jezik. U tom su njegovom pregalaštvu zastupljena sva tri jezika islamske kulture i islamskog obrazovanja u kojima se on intelektualno razvijao.
Ljubušakov prevodilački postupak pokazuje ga kao intelektualca – prem- da začetnik tog posla on ga je obavio tako da vrlo dobro odgovara namjeni Istočnog blaga. Ljubušak je dobro ocijenio da će istočno blago doprijeti do
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Istočno blago, (ur.) Fehim Nametak, Sarajevo: Svjetlost, 1987, str. 9.
Isto, str. 7-8.
Isto, str. 8.
M. Maglajlić, „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak – Djelo i vrijeme“, str. 53.
„jugoslavenskog svijeta“ onda kada se njegova poruka razumije. Tako izreka na turskom nisjani hukuk mahzi ukuktur (έΪϗϮϘϋ ξΤϣ ϕϮϘΣ ϥΎϴδϧ) u njegovom prijevodu glasi „ko prijatelje zaboravi nek s ljudima ne boravi“.
Poslovice i mudre rečenice koje je u Istočnom blagu donio na izvornom jeziku, a tih je otprilike jedna četvrtina od njihovoga ukupnog broja, Ljubu- šak je prezentirao u tri oblika, kako smo pokazali prethodnim primjerom: na izvornom (arapskom, turskom ili perzijskom jeziku) u arapskom pismu, potom na tom jeziku u latiničnom pismu, te u prijevodu na bosanski jezik. Ljubušak je u predgovoru i sam na to ukazao riječima: „Neke sam rečenice napisao turskim slovima6 baš onako kao što sam ih našao, te sam ih ujedno napisao i latinicom i protumačio. Sve sam prenio onako kao što glase“7.
I ovim je postupkom Ljubušak postao začetnik jednoga posla – kao prvi bošnjački uglednik koji je svoja djela objavio u latinici i ćirilici Ljubušak nije imao prethodnika u transkribiranju arapskog pisma u našu latinicu već je radio prema vlastitom razumijevanju tog intelektualnog napora8. Ilustrirat ćemo to Ljubušakovo pregnuće primjerima turskih, arapskih i perzijskih poslovica.
ήϟΰϣ ϪϠϴΗέϮϗ ϥΪΘΎϧΩ ̨ϴϫ ϩΪΘϗϭ ήΑ ήϠϧΎϴϤΗίϮϛ ϲϨΘϴϠϣ αϮϣΎϧ
Namusi milijetuni džozetmejanlar bir vakat denaetden kurtulamazlar. (660)9
Ko ne čuva, ko ne brani, ko ne štiti čast i pravo svoje domovine, to je pravi izrod i sinja kukavica.
Esseidu men vuzie bi gajrihi. (1365)
Sretni od drugog savjet prima.
ϩήϴϐΑ φϋϭ Ϧϣ Ϊϴόδϟ
ΩέΩ ϥΎϤϴϠγ ϢϜΣ ΩϮΧ ϪϧΎΧέΩέϮϣ
Mur der hanei hod hukmi Sulejman dared. (180)
I mrav je u svojoj kući gospodar, baš kao i najveći vladar.
Poticaj za ovaj rad našli smo u Ljubušakovoj izjavi u predgovoru Istoč- nog blaga da je sve poslovice i mudre rečenice napisao latinicom „onako kao što glase“. Već pri površnom pogledu u njegovu transkripciju kao najočitija značajka pokazuje se različito transkribiranje arapskog grafema /ϙ/ koje je
Pod turskim slovima ovdje se misli na arapsko pisamo.
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Istočno blago, str. 8.
Podsjetimo ovdje da je u Ljubušakovo vrijeme pismo turskog jezika bilo arapsko. Od vremena kada je on objavio Istočno blago protekle su još 32 godine do 1. novembra 1928. kada je napuštena arebica i prihvaćena latinica kao zvanično pismo u Republici Turskoj.
Svaka poslovica u Istočnom blagu označena je rednim brojem. Ovdje se navodi broj prema izdanju koje koristimo za ovaj rad, a to je naprijed već navedena knjiga: Mehmed- beg Kapetanović Ljubušak, Istočno blago, (ur.) Fehim Nametak, Svjetlost, Sarajevo 1987.
izrazito više zastupljeno u turskim nego u arapskim i perzijskim poslovicama. U riječima u kojima označava palatalni glas g, /ϙ/ je transkribiran s /gj/ ili / dž/ ili /đ/, te je naprimjer turska postpozicija gibi zabilježena u ovim oblicima: đibi (423), džibi (7, 1808, 2301), gjibi (809, 1955). U riječima u kojima kef označava palatalni glas k, transkribiran je grafemima /č/ ili /ć/ ili /kj/ ili /k/, što se vidi u različitim oblicima ove turske zamjenice: kendina (359), kenduna (629), kjendi (2372) te čendi (1763, 4368) i ćendi (4052). Tu neujednačenost treba promatrati s obzirom na već istaknutu činjenicu da je Ljubušak kreator transkripcije u jednom vremenu na razmeđu političkih, društvenih i kulturnh prilika u Bosni i Hercegovini. U vremenu u kojem se tek trebalo navikavati na latinicu ispisivati u tom pismu rečenice koje su na turskom (arapskom ili perzijskom) jeziku moralo je predstavljati ozbiljan intelektualni napor. Osim toga, potrebno je imati u vidu da je Ljubušakov posao na Istočnom blagu, kako on navodi u predgovoru, trajao od vremena kada je objavio Narodno blago. „Kroz to cijelo vrijeme,“ kaže Ljubušak „po svu dragu zimu bi se tijem zanimao i bavio, dok sam ovu zbirku jednom sakupio i priredio; s toga mi na um pada što su davno rekli: Ako želiš poso sigurati, treba dobro mjesto ugrijati“10. Bilo bi odveć teško u uvjetima u kojima je Ljubušak radio održati ujednačenost u poslu transkribiranja s jednoga pisma (arapskog) na drugo (latinično).
Značajka transkripcije na koju smo naprijed ukazali izrazito određuje Ljubušakov turski jezik, kojim je prezentirao poslovice „onako kao što glase“, kao onaj turski koji se koristio u Bosni. Da i druge fonološke odrednice, koje transkripcija odražava, jesu karakteristične za bosanski turski pokazali smo u radu „Mehmed Bey Kapetanoviç Lyubuşak>ın derlediği Tćrk atasĞzlerinin dili ćzerine bir inceleme“11. U središtu istraživačkog interesa u ovome radu bit će morfonološke i neke morfološke karakteristike turskog jezika koji nala- zimo u Ljubušakovoj latiničnoj transkripciji.
Na umu imamo da je Ljubušak u transkripciji koristio pet grafema za samoglasnike /a/, /e/, /i/, /o/, /u/. Odsustvo grafema /ı/, /Ğ/, /ć/ ne dopušta da se sa sigurnošću procijeni palatalna, odnosno velarna izgovorna vrijednost sufiksa u tom turskom idiomu. S više sigurnosti se može gledati tek na one sufikse koji imaju niske neutralne vokale. Uz taj podatak svakako treba imati u vidu da je Ljubušak poslovice transkribirao u latinicu čitajući ih iz podloš- ka u arapskom pismu, znači da je njegovo čitanje moglo biti pod utjecajem onoga što je napisano. Zbog svega toga nama će prevashodno zanimljivo biti Ljubušakovo čitanje turskih gramatičkih morfema u kojima se u arapskom
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Istočno blago, str. 7.
Referat podnesen na X. Uluslararası Bćyćk Tćrk Dili Kurultayı održanom u Sarajevu 28.
9 – 1. 10. 2015. Zbornik referata u pripremi.
pismu nije bilježio vokal, potom Ljubušakovo čitanje koje odstupa od grafij- ske slike poslovice u njenom izvornom obliku, kao i ona čitanja koja prenose alterniranje različitih oblika. Uočene primjere uporedit ćemo s onima koje nalazimo u literaturi o drugim izvorima za bosanski turski.
Pluralni sufiks
U Ljubušakovoj transkripciji dominantno je u obliku –ler bez obzira na palatalnovelarne karakteristike osnove riječi na koju dolazi: ademler (445), amaler (~a>mâ) (825), arkadašlerunden (2895), insanlerun (518, 4361),
insanlere (518), kadinler (~kadın) (4361), mudahinlerun (3776), ojunlerun-
dan (~oyun) (2523), suzlerde (~sĞz) (2175), šejler (1414).
Istodobno se nailazi i na nešto primjera pluralnog sufiksa s velarnim vokalom, i to kod glagolskih oblika. To je particip prezenta na –an u primjeri- ma brakanlardr (445), džozetmejanlar (~gĞzetmek) (660), olanlar (445, 808) i finitni glagolski oblik kurtulamazlar (660). U tim primjerima pluralni sufiks
–lar podliježe vokalnoj harmoniji12.
Posvojni sufiksi
Sufiks za 1. lice jednine stoji samo u primjeru padišahum (200), i tu je s labijalnim vokalom.
Sufiks za 2. lice jednine pojavljuje se u tri primjera s labijalnim vokalom:
dušmanun (2736), kesemedigun (2483), dostun (2736).
S obzirom na labijalni vokal, ovi sufiksi, kako ih je Ljubušak zabilježio latinicom, odgovaraju oblicima tih sufiksa u drugim govorima zapadnorume- lijskog turskog dijalekta13.
Stanju u tim dijelektima odgovara i oblik sufiksa za 3. lice jednine kako ga je Ljubušak transkribirao – uvijek je –i.
Na riječima koje završavaju konsonantom: ajagi (~ayak) (2032), ati
(2006), bahtijarlugi (4361), baši (366), čotusi (~kĞtćsć) (307), efali (~ef>âl)
(314), haki (~hakkı) (418), hasmi (1990), ilmi (4272), kanadi (1624), maksudi
(4324), mesleki (429), mikdari (4052), nami (662), nazari (2008), ruhi (278).
Uključujući i navedeni primjer džozetmejanlar s palatalnim vokalima u osnovi. O obliku sufiksa participa na –an bit će riječi niže.
O ovome vidi npr. Ekrem Čaušević, „Turska gramatika fra Andrije Glavadanovića (I)“, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 52-53/2004, str. 38. Također: J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, Budapest: Akademia Kiado, 1970, str. 103.
Na riječima koje završavaju vokalom: ajinesi (~aynası) (314), fenasi
(1874), hademesi (3229), mivesi (~meyve) (3700), noktasi (3718), riyasi
(2274), jardumdžisi (2626), zijasi (2274).
Premda na osnovu Ljubušakove transkripcije, kako smo naprijed već kazali, ne možemo precizno govoriti o palatalnoj i velarnoj vrijednosti vokala u sufiksima (izuzimajući one s niskim neutralnim vokalima a i e), prigodno je napomenuti da je jedno od najistaknutijih obilježja turskog dijalekta na zapadnom Balkanu, u koji spada i bosanski turski, palatalizacija neutralnog visokog vokala na kraju riječi14. Ta je karakteristika održavala posvojni sufiks
3. lica jednine jednovarijantnim (–i).
Sufiksi padeža
Konstatacija iznesena za oblik posvojnog sufiksa 3. lica jednine u zapad- norumelijskom turskom dijalektu vrijedi i za sufiks padeža akuzativa koji je u Ljubušakovoj transkripciji, također, uvijek u varijanti –i: čemalii (~kemâl) (808), dišleri (1221), džefai (1642), efendiji (3229), eli (546), faidei (445),
fursati (~fırsat) (2142), hizmeti (248), iktidari (4324), kadini (~kadın) (4328),
kalbi (1221), kjimseji (3103), mahbubeji (3007), pejmaneji (1094), šei (1716),
šejleri (1414), šekvaji (1840), tauşani (~tavşan) (2139).
Na riječima koje na sebi imaju posvojni sufiks 3. lica jednine uočava se često, premda ne i dosljedno labijaliziranje vokala u slogu koji prethodi padežnom sufiksu: Allahuni (664), davasuni (4383), džozuni (~gĞz) (2010),
edebuni (1763), harabuni (843), imanuni (664), milijetuni (~milliyet) (662),
noksanuni (2301), vatanuni (664).
Ista je situacija zapažena i kod riječi s tim posvojnim i nekim drugim padežnim sufiksima, kako ćemo niže primjerima pokazati. Premda ta poja- va u Ljubušakovoj transkripciji nameće dojam da dolazi do labijaliziranja posvojnog sufiksa 3. lica jednine (u malobrojnim primjerima 3. lica množine), rekli bismo da je ovdje riječ o „pomjerenoj vrijednosti vokala“ u određenoj poziciji u riječi, a to je pretposljednji (zasigurno nenaglašeni) slog imenskih riječi proširenih sufiksima.
U najvećem broju primjera vokal u toj poziciji nije vidljiv u arapskom pismu, što je u skladu s tradicionalnim bilježenjem imenice s posvojnim sufi- skom 3. lica jednine i padežnim sufiksom. Na prisustvo posvojnog sufiksa 3. lica jednine ukazuje pronominalno n koje se pisalo s (ϥ).
Uočena su dva primjera u kojima je vokal u toj poziciji u arapskom pismu označen s /ϱ/15, dok je u transkripciju prenesen kao labijalni: bezuni (ϲϨϳΰΑ) (2185), turkjusuni (ϲϨδϴϛέϮΗ) (2484).
Mefkćre Mollova, “Balkanlardaki Tćrk AğızlarınınTasnifi”, Tćrk Dili Araştırmaları Yıllığı Belleten, 1999, str. 167.
Ovdje je riječ o oznaci posvojnog sufiksa za 3. lice jednine.
U dubletnom obliku pojavljuju se eluni (3197) / elini (2010) i bašuna (1094) / bašina (2483) premda su te riječi u arapskom pismu pisane jedna- ko, (ϲϨϟ) i (ϪϨηΎΑ). Imenica el je također transkribirana s neutralnim vokalom (elinde, 4361) i kada je napisana ovako (ϩΪϨϟ). Pored ovih registrovano je još nekoliko primjera u transkripciji s neutralnim vokalom u toj poziciji. U neki- ma je u arapskom pismu posvojni sufiks 3. lica označen i oni su, prema tome, u transkripciju preneseni onako kako su napisani: bilmedigini (ϲϨϜϳΪϤϠϴΑ) (366), ettigindan (629), imdadina (ϪϨϳΩΪϣ) (671), kadreni (~ kader) (ϲϨϳέΪϗ) (1642), kaninden (kan) (755), mezarini /ϲϨϳέΰϣ/ (4191) i tasvirina (ϪϨϳήϳϮμΗ) (3007).
U narednih pet primjera, koji su u Ljubušakovoj transkripciji s neutralnim vokalom u predzadnjem slogu, u arapskom pismu nema grafema koji ozna- čava posvojni sufiks: agadžindan (ϥΪϨΟΎϏ) (3940), ajaginun (ϚϨϏΎϳ) (366), harekjatinun (1088), kjendusindan ( ϥΪϨγϭΪϨϛ) (3103) i zevalina (ϪϨϟϭί) (1624).
Labijalni vokal u predzadnjem slogu kod riječi koje na sebi imaju posvojni sufiks 3. lica jednine i potom padežni sufiks zapaža se u rukopisu Illésházya u primjerima: birisćni, cezmesćne (~gezmek), cćmlesuni, cćmlesćne, cćmle- soni, gayrisćni, gitmesćne, içmesćne, kendisćne16.
Pregledali smo Korkutovu transkripciji pjesama iz Zbornika Miha Mar- telinija i zapazili primjere: aşigune (~aşık) (46), bahçesune (48), biri birune (58), eşuni (48), Leylasuna (Leylâ) (45), muraduna (51), teleruni (~teller) (50)17. U turskom Josipa Dragomanovića pojavljuju se pisanja bejnunde i bejanunda18.
Potrebno je istaknuti da je Mula Mustafa Bašeskija u svojoj Medžmui u primjerima agzuna, alayunı, başuƾa, panacuruƾa, sakaluna, seyrćƾe zabi- lježio labijalni vokal u istoj poziciji – u predzadnjem slogu imenice koja je primila posvojni sufiks 3. lica jednine i padežni sufiks19. U toj se poziciji vidi labijalni vokal kod primjera işćni, işćmćzi, şeyćni u bilježnici nepoznatog pisca (ili prepisivača) u kojoj nalazimo kratke rečenice paralelno zapisane na turskom i bosanskom jeziku20.
J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 85 i 103.
Broj u zagradi uz primjer pokazuje stranicu na kojoj dotični stih prolazi u radu: Derviš Korkut, „Turske ljubavne pjesme u Zborniku Miha Martelinija Dubrovčanina iz 1657. g.“, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 8-9/1958-9, str. 37-62.
Ekrem Čaušević, “Das Tćrkische des Josip Dragomanović”, Materialia Turcica, br.
17/1996, str. 133.
Kerima Filan, XVIII. Yćzyıl Gćnlćk Hayatına Dair Saraybosnalı Molla Mustafa’nın Mecmuası, Sarajevo: Connectum, 2011, str. 30.
Kerima Filan, “O jednom ‘sporadičnom’ rukopisu na turskom i bosanskom jeziku”, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, br. 21-22/2003, str. 14. U našoj transkripciji arebice u latinicu pridržavali smo se vokalne harmonije zbog čega smo labijalizirani vokal označavali kao u ili ć, no njegovu stvarnu izgovornu vrijednost, s obzirom na palatovelarni aspekt, nije moguće utvrditi u arapskom pismu.
Svi pokazani primjeri navode na zaključak da je ovdje riječ o odrazu govorne situacije u pismu. U primjerima koje je naveo Németh taj labijalni vokal pokazan je u vrijednosti vokala ć i pripada varijanti –sI posvojnog sufiksa 3. lica. Ljubušakova transkripcija pred nas stavlja labijalan vokal. Za artikulatornu vrijednost tog vokala u konačnom jezičkom izrazu može se pret- postaviti da je njegovo polje disperzije između neutralnog i labijalnog vokala (i/ı ~ u), na što upućuje supostojanje oblika s vokalom i u istoj poziciji21.
Za ovo je razmatranje zanimljiv i Ljubušakov primjer entatlusi (ϲδϴϠΗΎρ ϙ) (3426). Da ovo čitanje treba prihvatiti kao zaobljavanje vokala u nenagla- šenom slogu, to jest u predzadnjem slogu riječi proširene sufiksima pokazuje najprije to što u ovome primjeru u arapskom pismu sufiks –li ima označen neutralni vokal /ϲϟ/, potom što su svi (premda malobrojni) primjeri sufiksa
–li u Ljubušakovoj transkripciji s neutralnim vokalom, kao i to da se pridjev tatlı na drugim mjestima pojavljuje upravo u tom obliku, to jest s neutralnim vokalom u finalnoj poziciji (2334, 3700).
Za Ljubušakove primjere je vjerovatno da nije riječ o labijaliziranju voka- la sufiksa 3. lica jednine, kao što smo naprijed kazali, već o artikulatornoj vrijednosti vokala u nenaglašenom slogu, a na tu vrijednost, koja je unutar disperzionog polja vokala, svakako utječe i širi govorni kontekst. To je mogla biti i analogija s labijalnim vokalom u posvojnom sufiksu 1. i 2. lica jednine iza kojega slijedi padežni nastavak.
Sufiks padeža dativa u Ljubušakovoj transkripciji pojavljuje se u dublet- nom obliku, kao –a i kao –e. Malobrojni su primjeri u kojima odgovara vokal- noj harmoniji: čodžuga (2235), čuvala (1795), dimege (418), fenaluga karši (3426), išlere (423), kibleje (~kibleye) (3891), kišije (2581), olana (3197),
suja (438), šeje (1130).
Dativni sufiks u varijanti –a vidi se kod nekoliko riječi s palatalnim vokalom u zadnjem slogu: gjoka (~gĞk) (366), kendina (359, 629), nedameta (1091), jarena22 (~yarın) (2567).
Ahmet Caferoğlu u radu „Anadolu ve Rumeli Ağızları Ünlć Değişmeleri“ (Tćrk Dili Araştırmaları Yıllığı Belleten, 1964, str. 1-33) govori o preoblici vokala ı~u u crnomorskom turskom dijalektu (oblast Rize) u srednjem slogu riječi. Premda primjeri koje Caferoğlu navodi (atumi, kucaguma, aklumi, boazumi) svojim oblikom pokazuju sličnost s onima na koje mi ovdje ukazujemo, potrebno je primijetiti da među njima nema riječi s palatalnim vokalima (zbog čega tu pojavu autor i jeste označio kao promjenu ı~u), kao i to da u svim primjerima imenica ima posvojni sufiks 1. lica jednine, te ova karakteristika može biti u vezi s vrijednošću vokala tog sufiksa.
U Ljubušakovom izrazu yarın ovdje glasi jaren. U tom obliku vidimo palatalni vokal u posljednjem slogu. Ovaj primjer nema paralelu u arapskom pismu. Na drugom mjestu ista riječ je u obliku jarin (ϦϳέΎϳ) (˼̂́˼).
Brojniji su primjeri imenica s velarnim vokalom u zadnjem slogu i sufik- som za dativ u varijanti –e: akle (2166), akrebaje23 (4241), arkaje (2567), ate (2008), baše (2166), belaje karši (3187), džumhure (834), elvane (825), gura-
be (1840), haire (1190) i hajre (1624), hašre deč (~haşre dek) (671), insan-
lere (518), kenduje24 (3288), čotulugje25 (~kĞtćlćk) (2060), tabiate (~tabiat)
(1737), torbaye (3009)26.
Na imenicama koje imaju posvojni sufiks za 3. lice jednine sufiks za dativ je redovno –a. U ovim primjerima je, kao i u onima sa sufiksom padeža akuzativa, uočljiv je labijalni vokal u predzadnjem slogu: anasuna (2185), čemaluna (~kemâl) (115), džebuna (~ceb) (2010), edebuna (1763), mektubu-
na (2010)27.
S labijalnim vokalom u predzadnjem slogu pročitan je i primjer čenaruna
(ϪϨϳέΎϨϛ) (2185) premda je u arapskom pismu taj vokal28 označen kao neutralan.
Za razliku od tog, primjeri imdadina (ϪϨϳΩΪϣ) (671) i tasvirina (ϪϨϳήϳϮμΗ) (3007) transkribirani su onako kako su napisani u arebici, s neutralnim voka- lom u predzadnjem slogu. Ovima se pridružuju i primjeri bašina (ϪϨηΎΑ) (2483) i zevalina (ϪϨϟϭί) (1624), s tim što prvi od njih ima dubletni oblik bašuna (ϪϨηΎΑ) (1094).
Lične zamjenice u dativu glase bana (500, 2008, 3983) i sana (3983).
Sufiks padeža lokativa u transkripciji je uvijek, osim u jednom primjeru koji ćemo niže pokazati, s palatalnim vokalom:
Ali Osmande (2149), bunde (~bunda) (1840), dilde (3874), dunyade
(1808), erde (601), gihande (755) i džihande (1522), frengistande (2149),
hususunde (1407), jerde (601), tapande29 (3891), uzendžide (~ćzengide)
(2032), zevk itmede (3288).
U narednim primjerima sufiks padeža lokativa glasi –te. Kako su to imenice (uključujući i glagolsku imenicu na –dik) s bezvučnim suglasnikom u finalnoj poziciji, ovi primjeri odražavaju prisustvo u govoru asimilacije
Imenica akraba koristi se u bosanskom jeziku u obliku akreba (kao i akrebaluk). Vidi: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom – hrvatskosrpskom jeziku, Sarajevo: Svjetlost 1995, str. 79. Ljubušak ju je transkribirao u tom obliku.
U izvornom obliku poslovice stoji kenduye (ϪϳϭΪϨϛ). Zbog Ljubušakova čitanja ove zamjenice s velarnim vokalom u, primjer dajemo u ovoj skupini.
U izvornom obliku poslovice ϪϜϟϮΗϮϛ.
Primjeri imenica u dativu u Korkutovoj transkripciji su: başe (45), gavgaye, sevdaye, ferdaye (47). Usp. Korkut, „Turske ljubavne pjesme u Zborniku Miha Martelinija Dubrovčanina iz 1657. g.“.
Primjere imenica s posvojnim sufiksom za 3. lice jednine i sufiksom padeža dativa iz drugih tekstova pokazali smo naprijed razmatrajući primjere s akuzativnim sufiksom.
A on je, zapravo, kako smo i naprijed skrenuli pažnju, oznaka posvojnog sufiksa za 3. lice jednine koji je tradicionalno bilježen s (ϱ).
To jest, tapan kişide (İki kıbleye tapanda din olmaz).
suglasnika d u ovome sufiksu s obzirom na zvučnost: atešte (ϩΪθΗ) (4064),
avrette (4407), bešikte (3382), itte (4407), sarf olundukte (1874)30.
Nadim olmamakta (1091) jedini je primjer lokativnog sufiksa koji podli- ježe harmoniji velarnih vokala.
Promotrili smo primjere u kojima sufiksu padeža lokativa prethodi posvojni sufiks za 3. lice jednine. Takvi su malobrojni: hususunde (248), saje- sunde (ϩΪϨδϳΎγ) (427), on bešunde (601), tedbirunde (2372), ugurunde (662) imaju labijalni vokal u predzadnjem slogu, dok je elinde (ϩΪϨϟ) (4361)31 jedini izuzetak u tom pogledu.
Sufiks za ablativ ima dvije varijante, –den i –dan, no teško je reći da su one u vezi s vokalnom harmonijom.
Na palatalnim osnovama riječi vidi se varijanta –den: ademden (1130), elden (616), elden ele (3243), ćamilden (~kâmil) (2318), gjerčekden (~gerçek) (1248), kadinden (~kadın) (4328)32.
Ista varijanta sufiksa dolazi i na riječi s velarnim vokalima: ačlukten
(1677), aduvden (1808), anaden (825), arslanden (622), balden (2334),
dunjaden (2076), džozden (~gĞz) (2237)33, gururden (1985), imanden (664),
kararden (1097), kuveji hataden (834), zijaden (~ziyâ) (808).
Malobrojni su primjeri u kojima se na velarnoj osnovi riječi vidi varijanta
–dan: fenalukdan (4244).
Imenice s posvojnim sufiksom za 3. (ili 2.) lice jednine primjeri su alter- niranja različitih varijanti sufiksa ablativa:
arkadašlerunden (2895), bahtunden (3993), [senin] dostunden (2736),
nešesunden (1094), nevazişunden (2053), şamarunden (2053) 34,
češmesundan (713), dilundan (1014), džehlundan (4272), džemalundan
(115), jenjisundan (~yeni) (2794), ojunlerundan (2523).
Malobrojni su primjeri u kojima vokal predzadnjega sloga nije labijalni: agadžindan (~ağaç) (3940), dušman kaninden (755), ejuluk ettigindan (629), kjendusindan ( ϥΪϨγϭΪϨϛ) (3103).
Navedimo ovdje primjere iuksekte (~yćksek), oldukte i dost[t]a na koje je ukazao Németh u rukopisu grofa Illésházya. Usp. J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 100.
U Korkutovoj transkripciji nalazimo ove primjere imenica u lokativu s labijalnim vokalom u predzadnjem slogu: yalisunda (~yalı) (47), zemanunde (48), dizunde (59), yanunda (56, 58), tahtunda (53). Usp. D. Korkut, „Turske ljubavne pjesme u Zborniku Miha Martelinija Dubrovčanina iz 1657. g.“.
U Ljubušakovoj transkripciji pokazan palatalni vokal u finalnom slogu riječi premda je ustvari velarni.
U Ljubušakovoj transkripciji pokazan velarni vokal premda je ustvari palatalni.
U Korkutovoj transkripciji zapazili smo primjer sahmanunden (84). Usp. D. Korkut,
„Turske ljubavne pjesme u Zborniku Miha Martelinija Dubrovčanina iz 1657. g.“.
Zamjenice u ablativu glase: andan (1874), benden (500), senden (200, 4244), hepisinden (3382). Zamjenica 2. lica jednine jednom je transkribirana u obliku sendan (1091) pored dva navedena primjera u kojima glasi senden.
Za razliku od sufiksa za lokativ, kod sufiksa za ablativ nisu uočeni primje- ri koji bi odražavali asimilacioni proces obezvučavanja suglasnika d. Ipak, zadržat ćemo se na jednom primjeru koji je transkribiran u obliku Bagdaten (2312), a riječ je o imenici Bağdat u ablativu. Ovaj oblik zasigurno je rezultat procesa jednačenja po zvučnosti d~t i reduciranja geminata na morfemskom šavu. Ista je situacija u primjeru mihnete (4064) koje je u Ljubušakovoj tran- skripciji došlo umjesto mihnette (altum35 atešte, insan mihnete belli olur).
Sufiks padeža genitiva u Ljubušakovoj transkripciji posvuda je s labi- jalnim vokalom: akrebanun36 (4241), dostun (2053), dušmanun (2053),
džumlenun (4324), efendinćn37 (2008), insanlerun (518), intikamun (3426),
jalanginun (~yalancı) (1014), kabilijetun (3297), kadinlerun (4361), kazana-
nun (522), magrurun (1990), mudahinlerun (3776), padišahun (2006), šahsun
(595), šejun (4272), tanjrinun (~tanrı) (65).
Na riječima s posvojnim sufiksom: ajaginun (366), džins-nun (~cinsi) (671), harekjatinun (1088).
U ovim primjerima nema pojave labijaliziranja vokala u predzadnjem slogu, što može biti u vezi s labijalnim vokalom genitivnog sufiksa.
Zamjenice u genitivu glase anun (2484), kimun (2484).
Uz ove daleko brojnije primjere u kojima je vokal genitivnog sufiksa labijalan, uočena su tri primjera s neutralnim vokalom: dogrilerin (~doğru) (2626), dušunmejanin (~dćşćnmeyen) (418), terbijenin (248)38, dok se u dubletnom obliku pojavljuje imenica insan: insanun (307, 429) i insanin (314).
Uočena su dva primjera u kojima je sufiks genitiva –um: ćišinum ćendi mikdari (~kişi) (4052) i dilsuzum dili (1014). Taj oblik genitivnog sufiksa pojavljuje se u rukopisu grofa Illésházya39, dok u Glavadanovićevoj gramatici mjestimično genitiv zamjenica ima genitivni sufiks –um40.
Primjeri instrumentala su: akče ile ( ϪϠϳ Ϫ̪ϗ) (3646), araba ile (ϪϠϳ ϪΑήϋ) (2139), dišile ( ϪϠϴθϳΩ) (4191), ehlile (ϪϠϴϠϫ) (4368), filile (~fi>l) (587), hajati ebedi-ile (~hayat-ı ebedî) (586), hatti ta-alik-ile (593), kavlile (587), kemal ile (ϪϠϳ ϝΎϤϛ) (2249), malile (ϪϠϳ ϝΎϣ) (2249), salile (~sâl) (2249), sučut ile (ϪϠϴΗϮϜγ)
To jest altun > altın.
Vidjeti napomenu 12.
Ovo je jedini primjer u Istočnom blagu u kojem je upotrijebljen grafem /ć/.
Primjer terbijenin (248) u istoj je poslovici u kojoj imenica ummet ima labijalni vokal u genitivnom sufiksu: ummetun.
J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 99.
E. Čaušević, „Turska gramatika fra Andrije Glavadanovića (I)“, str. 37.
(4383), tarikile (ϪϠϴϘϳήρ) (1190).
Pored navedenih registrirani su i ovi: dušmanunle (2736), terbijetle
(ϪϠΘϴΑήΗ) (277).
Kada se njegova transkripcija uporedi s izvornim oblikom, primjer umid- le (ϪϠϳ Ϊϴϣ) (1677) odražava promjenu ile u –le.
Prezent pomoćnog glagola imek
Prvo lice jednine je samo u primjeru ben eyiyim (Ϣϳ ϲϳ) sen fena (2688).
U arapskom pismu vokal sufiksa za 3. lice nije označen, u transkripciji ima različite oblike, kako slijedi:
–dur: bujledur (~bĞyle) (2088), degjildur (825), ejdur (626, 1014), hade-
mesidur (3229), haram zadedur (3417), husni edadur (593), istihčamdur
(~istihkâm) (3187), itmededur (3288), itmekjdur (619), mušćildur (~mćşkćl)
(2318), pehasidur (262), timardur (2008);
–dir: Allah dir (1990), balik kildžigidir (710), bešaretdir (1624), bundedir
(1840), destimaldir (3243), eserleridir (586), eşekdir (1889), išaretdir (1624),
itibardir (2581), itmekdir (2060), olandir (4368), tahkirdir (2495), tatlidir
(2334, 3700), varmidir (418);
–dr: bakmalidr (115), brakanlardr (~bırakanlardır) (444), elindedr
(4361), gjibidr (1955), šahsdr (278), šejdr (2688), jekdr (4272);
–tir/-tur: Tri su primjera u transkripciji u kojima se inicijalni suglasnik sufiksa d izjednačuje po zvučnosti sa suglasnikom koji mu prethodi, s tim što primjer joktur prolazi na više mjesta (755, 1874, 3297, 4383). Preostala dva primjera su dadihaktir~dâd-i Hakk (277) i itmektir (3426).
Neujednačen oblik sufiksa –dIr pojavljuje se nakon sufiksa participa perfekta. Jednom je s labijalnim vokalom (olunmišdur 1763), jednom je bez označenog vokala (olmišdr 843) i jednom s labijalnim vokalom i obezvuče- nim inicijalnim suglasnikom (olmištur 518).
Prezent neodređeni
U Ljubušakovu izrazu, pokazanom u transkripciji, rijetko ima odstupanja od slike u arapskom pismu. Oblici participa prezenta su:
–r: avlar (2139), jašar (339), patlar (1985);
–ar: čikar (2237), dogar (1097, 3985), gezer (3243), gider (3288), ider
(359), kazar (4191), sarar (3396), sever (3686), solar (4014);
–ur: bulunur (έϮϨϟϮΑ) (2175), čurur (3776), džerinur (~gerinmek) (έϮϨϳήϛ) (1404), gelur (έϮϠϛ) (2166), olunur (2098), sanur (1624), tutilur (έϮϠϴΗϮρ)
(2461), verur (έήϳϭ) (3651), virur (1889).
U većini ovih primjera (izuzimajući (έήϳϭ)) u arapskom pismu je vokal označen s /ϭ/, te je Ljubušak čitao onako kako je napisano. Međutim, u pri- mjeru isirur (~ısırmak) (2895) sufiks, kao što se vidi, glasi –ur premda je njegov vokal u arapskom pismu označen s /ϱ/: (ήϳήϴμϳ).
Na isti je način označen vokal u primjerima kazanilir (ήϴϠϴϧΰϗ) (3646) i uzatir (ήϴΗίϭ)41 (3197). Ovdje ga je Ljubušak pročitao kao što je napisan. Ovima se pridružuje i primjer irir (~erir) (έήϳ) (366). O kolebanju u pogledu labijalne/neutralne vrijednosti vokala ovoga sufiksa svjedoči glagol kalmak koji se pojavljuje u dva oblika: kalir (ήϴϟΎϗ) (662) i kalur (έϮϟΎϗ) (1522). Ljubu- šak je naime oba primjera pročitao onako kako su napisana, a nedoslijednost u arapskom pismu odraz je miješanja tradicionalnog načina bilježenja koje odražava stariji oblik tog sufiksa i novoga koje u pismu donosi njegovu stvar- nu izgovornu vrijednost.
Prvo lice je u jednom primjeru, korkarum (ϡέΎϗέϮϗ) (3152). Lični nastavak je u transkripciju prenesen s labijalnim vokalom42.
Drugo lice, također, samo u jednom primjeru, olursun (3152). Pažnje je vrijedno da je sufiks –sIn u transkripciju prenesen s labijalnim vokalom, pilagođen vokalnoj harmoniji, dok je u arapskom pismu označen neutralni vokal (ϦϴγέϮϟϭ).
Negativni oblik participa prezenta je: anlamaz (ΰϣϼϛ) (809), fehm ejle- mez (1624), girilmez (ΰϤϟήϴϛ) (65), idemez (248), itmez (1411, 4241), jašamaz
(339), olunmaz (ίΎϤϨϟϭ) (522), sigmaz (1795), virmezler (2235).
U nekoliko primjera zabilježeno je obezvučavanje finalnog z u s, kako slijedi: češmes (~kesmek) (ΰϤδϛ) (546), ar olmas (1762), irfan olmas (2301), varlmas (~varılmak) (1190). Ovi Ljubušakovi oblici pokazuju paralelu s onima na koje je ukazao u radu o Illésházyevu rukopisu: bilmes, gyelmes, gyaramas43.
Na jednom mjestu je negativni oblik participa prezenta neodređenoga u 1. licu jednine istemem (4317).
U transkripciji stoji uzanir, no riječ je o glagolu uzatmak čiji smo oblik mi prihvatili po analogiji prema uzanir.
Također kod Illésházya korkarum. Vidi: J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 82.
Vidi: J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 105. O primjerima u tom tekstu koji ukazuju na promjenu finalnog z u s vidi u istom radu na str. 93-94. Također vidi: Ekrem Čaušević, “Bosanski turski i njegova autentična obilježja”, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 41/1991, str. 389. U pjesmama koje je D. Korkut prenio iz Zbornika Miha Martelinije u radu „Turske ljubavne pjesme u Zborniku Miha Martelinija Dubrovčanina iz 1657. g.“ brojni su primjeri negativnog oblika participa prezenta s glasom s u finalnoj poziciji.
Perfekt određeni
Primjeri su malobrojni. U transkripciji je uvijek s neutralnim vokalom:
aradi (4056), bakdi (2006), buldi (4056), oldi (809).
Perfekt neodređeni
Primjeri su brojni. U arapskom pismu je, prema običaju, uvijek bez ozna- čenoga vokala, a u transkripciji posvuda s vokalom i. Dovoljno je navesti jedan primjer. Ovdje je particip perfekta u funkciji atributa: dunjaden bikmiş adem (2076).
Imperativ
Brojniji su oblici negativnoga imperativa. Sufiks za negaciju –ma uvijek je s velarnim vokalom: beklema (2076), čališma (1763), dajanma (438), gelma (3874), inanma (438), ejlema (2372), ićma (713), itma (616, 4317),
kilma (~kılmak) (2424), korkma (2053), olma (200), sokma (2010).
Velariziranje vokala u ovoj poziciji vidi se u Illésházyevu rukopisu u pri- mjerima: etma, gitmamişlar, suylema, zahmete ćirma (~girmek). Uz ove treba spomenuti i primjer eyerlema u kojem je velariziran vokal sufiksa –ma kojim se iz glagolske osnove izvodi imenica44.
Afirmativni oblici imperativa zastupljeni su u ovim primjerima: čagir (~çağırmak) (2484), ček (4244), đor (~gĞr) (3965), ejle (3874), hazirla (2444), iltidža it (1091), koj (~koymak), kork (2053), medhit (~meth et) (4328), oku (3965), sujlein (~sĞylemek) (1094), up (~Ğp) (2484) te čeksun
(4244), čalsun (1094), jansun (2454).
Optativ
Jedini primjeri za željni način su: ben jejejim (~yemek) (Ϣϳ Ϫϴϳ) (2688) i
ola (307).
Kondicional
U svim primjerima je s palatalnim vokalom: alse (366), bitse (1624),
binersen (2484), iderse (359), istersen (4328), nerde olurse (2098), herne
olurse (500), dakse (~takmak) (1511).
Primjere navodimo prema: Mefkćre Mollova, “Syntaxe de l’ ancient Turc en Bosnie”, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. 37/1988, str. 9-72, a nalaze se redom na stranicama 29, 68, 19, 29, 33. U savremenim dijalektološkim istraživanjima zabilježena je ista karakteristika u prizrenskom govoru i predstavljena je primjerima dema i ćtma (~Ğtme). Vidi: Tunceri Gćlensoy, “Rumeli Ağızlarının Ses Bilgisi Üzerine Bir Deneme”, Tćrk Dili Araştırmaları Yıllığı Belleten, str. 109.
Necesitativ
Primjeri su malobrojni: bakmalidr (115), itmelidir (587), itme-melidir
(1361).
Pasiv
U primjerima anlašilir (ήϴϠϴηϼϛ) (2523), girilmez (ΰϤϟήϴϛ) (65), kazanilir (ήϴϠϴϧΰϗ) (3646), pasivni sufiks –Il u transkripciju je prenesen s neutralnim vokalom, kao što je u dva od ovdje navedena tri primjera označen u arapskom pismu.
Na isti je način označen i pročitan u primjeru tutilur (~tutulmak) (έϮϠϴΗϮρ) (2461), dok je u primjeru kurtulamazlar (660) pasivni sufiks pročitan s labi- jalnim vokalom premda je u arapskom pismu obilježen kao neutralan (ϪϠϴΗέϮϗ ήϟΰϣ). Ovim je čitanjem zadovoljena labijalna vokalna harmonija, kao i u primjerima bulunur (έϮϨϟϮΑ) 2175, jutulmaz (ίΎϤϠΗϮϳ) (710) i olunmaz (ίΎϤϨϟϭ)
(522) u kojima vokal pasivnog sufiksa nije naznačen.
U primjerima čiklmaz (ίΎϤϠϘϴ̩) (2909) i varlmas (~varılmak) (1190) vokal nije prenesen u transkripciju.
Particip prezenta na –an
U arapskom pismu je sufiks ovoga participa u većini primjera označen, i to elifom i nunom (ϥ). U transkripciju je prenesen na slijedeći način:
–an na glagolskoj osnovi s velarnim vokalima: aglajan (2237)45, ačilan
(4014), brakanlar (444), inanan (1130), kačiran (3993), kalan (2567), kaza-
nan (522), âkil olan (2142), okumajan (1130), olan (593), olanlar (808),
saklajan (3417), jašajan (1677), jatan (626);
–en na glagolskoj osnovi s palatalnim vokalima: ejilik iden (ϥΪϳ) (518), gjelen (ϥϼϛ) (616) i kjelen (ϥϼϛ) (851), gjorušen (ϥΎηϭέϮϛ) (2736), jejen (ϥΎϴϳ) (4191);
–an na glagolskoj osnovi s palatalnim vokalima: đirišan (~girişmek) (423), istejan (ϥΎϴΘδϳ) (1522), šišan (ϥΎθϴη) (1985);
–an posvuda na negativnoj glagolskoj osnovi: aglamajan (2235), čekme- jan (ϥΎϴϤϜ̩) (1642), dušunmejan (ϥΎϴϤϧϮηϭΩ) (418, 3103), dželmejan (~gelmek)
(ϥΎϴϤϠϛ) (2166), džozetmejanlar (~gĞzetmek) (660), itmejan (1361, 2327),
sevmejan (664).
Premda se čini da participski sufiks –An u Ljubušakovom izrazu u dobroj mjeri podliježe vokalnoj harmoniji, njegov oblik na negativnoj glagolskoj osnovi s palatalnim vokalima pokazuje izrazito odstupanje od harmonije.
U transkripciji stoji aglojan.
Glagolska imenica na –dik
U arapskom pismu ovaj je sufiks, s posvojnim sufiksom na sebi, označen konsonantima /d/, /j/, /g/ (ώϳΩ). U transkripciji ima različite oblike, kako sli- jedi:
–digi: anlamadigi (1716), bilmedigini (366);
–tigi: ejuluk ettigindan (629), terbijenin ittigi hizmet (247), tefejuz ittigi yerde (3776). Ovdje prezentirani primjeri pokazuju asimilacioni proces d~t. U svim se ovim primjerima pojavljuje isti glagol – etmek.
–dugi: bosdugi46 (ϲϐϳΩίϮΑ) (1221), dogdugi (ϲϐϳΪϏϮρ) (339), dojdugi
(ϲϐϳΪϳϮρ) (339), okudugi (ϲϐϳΩϮϗϭ) (1130).
Premda je u arapskom pismu vokal ovoga sufiksa označen s /ϱ/, u tran- skripciji je na osnovi s labijalnim vokalom pokazan kao labijalni. Evidentno je da je transkripcija prilagođena stvarnom izgovoru u kojem je taj sufiks pod- lijegao vokalnoj harmoniji. U Medžmui Mula Mustafe Bašeskije naišli smo na nekoliko primjera u kojima je sufiks –dIk zabilježen s labijalnim vokalom podliježući vokalnoj harmoniji. Primjeri su gĞrdćgi (ϲϛϭΩέϮϛ), gĞtćrdćgi (ϲϛϭΩέϮΘϛ), oldugı (ϲϏϭΪϟϭ) (na više mjesta), oturdugum (ϢϏϭΩέϮΗϭ), dogurdugı (ϲϏϭΩέϮϏϮρ) ali dogurmadığı (ϲϐϳΩΎϣέϮϏϮρ)47.
Ljubušakovi primjeri pokazuju nam ovaj sufiks podložan vokalnoj har- moniji. U dva primjera u kojima nakon njega ne dolazi posvojni sufiks, nastavak –dIk je u arapskom pismu označen grafemima /d/ i /k/ /ϕΩ/, a u tran- skripciju je prenesen s labijalnim vokalom48: sarf olundukte /ϩΪϗΪϨϟϭ/ (1874), olundukče /Ϫ̪ϗΪϨϟϭ/ (2874).
Gerundi i kvazigerundi
Primjeri su: dogmadan (3985), ujumazden (~uyumak) (2444), iken
(4191), djormedikče (~gĞrmek) (1088), olundukče (2874)49, idince (1091),
kalkendže (~kalkmak) (3718), olundže (1505) i olungje (4403), tašengje
(~taşmak) (3997).
Ovdje se primjećuje promjena z~s u finalnoj poziciji osnove glagola bozmak.
K. Filan, XVIII. Yćzyıl Gćnlćk Hayatına Dair Saraybosnalı Molla Mustafa’nın Mecmuası, str. 60.
Također kod Bašeskije. Vidi: Isto, str. 60.
Također oblik –dukçe kod A. Glavadanovića. Vidi: E. Čaušević, „Turska gramatika fra Andrije Glavadanovića (I)“, str. 47.
Sufiks –lIk
U arapskom pismu vokal ovoga sufiksa nije označen, što je u skladu s njegovim tradicionalnim načinom pisanja. U Ljubušakovoj transkripciji vokal je labijalni, kao u primjerima: ačlukten (1677), bahtijarlugi (4361), begluk (713), bećarluk (7), fenaluga karši (3426), fenalukdan (4244), ćemluk~kemlik [kem Far. kĞtć, fena] (2253), čotulugje (~kĞtćlćğe) (2060), sultanluk (7). Kako se vidi, primjeri u promatranim poslovicama nisu brojni.
U Illésházyevu rukopisu sufiks –lIk pojavljuje se s labijalnim vokalom, a primjeri su ziadelugile, kuvetlugile, gyegyeluk, iakluk, tozluk, esifluk, tuzluk, csakmakluk, muftiluk, badişahluk i dr.50. U Medžmui Mula Mustafe Bašeskije taj je sufiks u zatvorenom slogu bilježen češće u obliku (ϖϟ) i rjeđe u obliku (Ϛϟ). Tek u dva-tri primjera označen je njegov vokal, i to s (ϭ) ili dammom. U otvorenom slogu vokal je nešto češće označen s (ϭ)51.
U Ljubušakovoj transkripciji ovaj se sufik s neutralnim vokalom pojav- ljuje u primjerima ejilik (518), ejlik (2060, 3426) kao dubletni oblik uz ejiluk (619) i ejuluk (629)52.
Spomenimo i to da prilog šimdilik (3874) ima neutralni vokal u finalnom morfemu.
Sufiks –lI
Mali je broj primjera sa sufiksom –li i svi imaju neutralan vokal: bahtli (3382), evli (465), hajirli (3279), namusli (3776), saburli (3686), tatli (3700). To čitanje odgovara načinu bilježenja tog sufiksa kao (ϲϟ) u arapskom pismu u promatranim poslovicama.
No na isti je način napisan i u primjeru entatlusi~en tatlısı (ϲδϴϠΗΎρ ϙ) (3426) koji smo naprijed spominjali obrazlažući zašto smatramo da ovdje nije riječ o labijalnom vokalu sufiksa –lI već o labijaliziranju vokala srednjega sloga.
J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 82. U Korkutovoj transkripciji naišli smo na dva primjera, oba s labijalnim vokalom: asretluk (~hasret) (52), ortaluga (60). Vidi: D. Korkut, „Turske ljubavne pjesme u Zborniku Miha Martelinija Dubrovčanina iz 1657. g.“.
K. Filan, XVIII. Yćzyıl Gćnlćk Hayatına Dair Saraybosnalı Molla Mustafa’nın Mecmuası, str. 54.
Kod A. Glavadanovića ejlık i ejlik. Vidi: E. Čaušević, „Turska gramatika fra Andrije Glavadanovića (I)“, str. 48. Kod Illésházya eiluk. Vidi: J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 82.
Sufiks –sIz
U arapskom pismu vokal ovoga sufiksa nije označen, u transkripciji je s labijalnim vokalom. Primjeri su: ajbisuz (~ayıp) (1522), aziksuz (2909), bičaksuz (3496), bulbulsuz (4359), čičeksuz (4358), dilsuz (1014), gailesuz
(465) [gâ>ile Ar. sıkıntı, bela, sorun], hajasuz (1955) [hayâ Ar. namus, ar, utanma], kadinsuz (~kadınsız) [>kadın olmadan] (4358), mehalsuz (~mahal) (1874), nursuz (1955), teemelsuz (1097), jarisuz (~yârsız) (1522). U Illésházyevu rukopisu sufiks –sIz je s labijalnim vokalom, a primjeri su kulaksuz, tassaksuszusz, auretszusz53.
U jednoj su poslovici dva primjera ovoga sufiksa s neutralnim vokalom, a to su davetsiz (851) i ruhsatsiz (851). Još jedan takav primjer je vakitsiz (4014)54.
Knjiga Istočno blago Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, objavljena 1896. godine, mnogim svojim karakteristikama dobro odražava vrijeme u kojem je nastala. U njoj su prisutne tradicionalne vrijednosti, u njoj su nove vrijednosti koje su nadolazile s velikim promjenama.
Istočno blago sadrži oko 4000 poslovica i mudrih izreka koje je Mehmed- beg Kapetanović Ljubušak nekoliko godina sakupljao iz knjiga na arapskom, turskom i perzijskom i prevodio na naš jezik. Prije Istočnog blaga takva knjiga nije postojala na našem jeziku. Postavljajući sebi za cilj da „jugosla- venskom svijetu bar unekoliko“ približi istočnu književnost, to jest mudre rečenice i poslovice koje imaju svevremenu vrijednost, Ljubušak je postao prvi prevodilac na naš jezik s arapskog, turskog i perzijskog jezika.
Tu knjigu koja je u bosanskohercegovačkoj kulturi u cjelini predstavljala jednu novinu, Ljubušak je povezao s tradicijom tako što je jedan broj pri- kupljenih izreka donio i u izvornom obliku – na jeziku na kojem su nastale (arapskom, turskom ili perzijskom) i u arapskom pismu. Taj oblik arapskih, turskih i perzijskih izreka za bošnjačku je kulturu bio tradicionalan, no bio je propraćen dvjema novinama. Jedna je već spomenuta – prijevod izreka na
J. Németh, Die tćrkische Sprache in Ungarn im siebzehnten Jahrhundert, str. 82. U Korkutovoj transkripciji naišli smo na jedan primjer, i taj je s labijalnim vokalom: vefasuz (53). Vidi: D. Korkut, „Turske ljubavne pjesme u Zborniku Miha Martelinija Dubrovčanina iz 1657. g.“.
Za posljednji od navedenih primjera zanimljivo je primijetiti da je imenica vakit transkribirana s visokim vokalom u drugom slogu, dok je na drugim mjestima u obliku vakat (660, 248) koji ima kao turcizam u bosanskom jeziku. Škaljić je zabilježio i oblik vakatsuz (nevrijeme, nezgodno doba) (str. 636), premda je više (bio) poznat hibridni oblik nevakat koji Škaljić, također, bilježi (str. 491). Vidi: A. Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom – hrvatskosrpskom jeziku, navedene stranice.
bosanski jezik, a druga se ogleda u transkripciji tih izreka iz arebice u latinicu. Sam je Ljubušak u predgovoru Istočnog blaga rekao da je poslovice transkri- birao „onako kao što glase“.
Doista, uvidom u transkripciju turskih poslovica uočavaju se neke karak- teristike onoga turskog jezika koji se koristio u Bosni. Jedan dio tih karak- teristika pripada istodobno nekim govorima u zapadnorumelijskom turskom dijalektu. Prilikom promatranja jezičkih značajki turskog u Istočnom blagu potrebno je imati na umu da je Ljubušak, turski tekst transkribirao čitajući ga iz turskih izvora. Zbog toga je težište istraživačkog zanimanja bilo na primjerima u kojima Ljubušakov izraz, pokazan u transkripciji, odstupa od izvornog teksta, kao i njegova čitanja onih oblika kod kojih se, u skladu s tradicionalnim načinom bilježenja, u arebici nisu bilježili vokali. Ograničenje u ovome radu predstavlja to što je Ljubušak za oznaku vokala koristio pet lati- ničnih grafema, i to /a/, /e/, /i/, /o/, /u/, te se o stvarnoj izgovornoj vrijednosti, posebno s obzirom na palatalnovelarni aspekt, s više sigurnosti može govoriti jedino o niskim neutralnim vokalima.
Među uočenim morfonološkim i morfološkim karakteristikama turskog jezika koji je Ljubušak donio u latiničnoj transkripciji poslovica ističe se labi- jalni vokal u pretposljednjem slogu onih imenskih riječi koje na sebi imaju posvojni sufiks 3. lica jednine i sufiks padeža akuzativa, dativa, lokativa ili ablativa (anasuna, arkadašlerunden, češmesundan, dilundan, davasuni, džebuna, edebuni, imanuni, mektubuna, noksanuni, sajesunde, tedbirunde). Primjer entatlusi u kojem se, također, vidi labijalni vokal u predzadnjem slogu, premda je riječ o nekim drugim sufiksima, upućuje na zaključak da ovu karakteristiku treba vidjeti kao promjenu vokala u imenskim riječima koje prime više od jednoga sufiksa, a ne kao labijaliziranje vokala sufiksa. Sufiks padeža dativa je u ovakvim primjerima uvijek –a, za padež akuzativ ne možemo reći drugo već da glasi –i, kako na palatalnoj tako i na velarnoj osnovi riječi, dok kod ablativa alterniraju –dan i –den. Ova neujednačenost u pogledu palatalnosti/velarnosti vokala u padežnim sufiksima, koji slijede nakon tog labijalnog vokala, ne dopušta da sigurnije govorimo o njegovoj stvarnoj palatalnovelarnoj vrijednosti. Ostaje nam zaključiti da je riječ o vokalu koji se artikulirao kao labijalan, a naš stav o toj njegovoj vrijednosti zasniva se kako na tekstovima u transkripciji (Ljubušak, Németh, Korkut), tako na tekstovima u arebici (Bašeskija, anonimni pisac/prepisivač).
Sufiks padeža lokativa je u Ljubušakovoj transkripciji, s jednim izuzet- kom, uvijek –de. Palatalni vokal ima i pluralni sufiks, s malobrojnim izuzeci- ma koji su na glagolskoj osnovi.
Jedna druga karakteristika Ljubušakova izraza je što se negativni sufiks
–mA u imperativu pojavljuje uvijek s velarnim vokalom bez obzira na palato- velarni aspekt glagolske osnove.
Pojava dosljedne velarizacije vokala u finalnom morfemu vidi se i kod sufiksa participa prezenta određenog (–An), no samo onda kada dolazi na negativnu glagolsku osnovu. Na afirmativnoj osnovi ovaj sufiks pojavljuje se u oba oblika, –en i –an, i to dosta često, premda ne i uvijek, u skladu s vokalnom harmonijom.
Tvorbeni sufiksi –lIk i –sIz u svim su primjerima koje Ljubušak bilježi s labijalnim vokalom. Tvorbeni sufiks –lI je pak posvuda s neutralnim voka- lom. Taj je njegov oblik podudaran s načinom na koji je označen u arapskom pismu. Očito se u Ljubušakovim izvorima taj sufiks više nije pisao u starijoj varijanti s labijalnim vokalom.
Neki drugi gramatički oblici su u arapskom pismu u Ljubušakovim pri- mjerima pojavljuju u dubletnoj formi, zbog čega i Ljubušakova transkripcija mjestimično odražava promjene koje su se odvijale u književnom turskom jeziku. Tako je sufiks participa prezenta neodređenog –Ir u njegovom čitanju
–ur i –ir, jer je u arapskom pismu bilježen dvojako.
Konačno, Ljubušakova transkripcija bilježi neke procese koji su se odvijali u govornom jeziku i dali oblik savremenom turskom jeziku premda u arapskom pismu nisu bilježeni. Među ovima treba spomenuti asimilaciju suglasnika po zvučnosti (atešte, avrette, itmektedir, olmištur) i labijalnu vokalnu harmoniju kod sufiksa –dIk (dogdugi, dojdugi, okudugi).
Summary
The previous work focused on phonological entries in the Turkish text of proverbs and wisdom sentences produced by Mehmed-bey Kapetanović- Ljubušak both in original Arabic lettering and in Latin script, published in Istočno blago (Eastern Treasure) magazine in 1896 in Sarajevo. This second paper discusses morphonologic and morphologic features of Turkish lan- guage. It presents the forms of grammatical and formative morphemes, and points out that some of their characteristics reflect the Turkish language used in Bosnia over past centuries.
Key words: Istočno blago, Ljubušak, Turkish proverbs, language, morp- honology, morphology
ANALI
GHB
2015;
44
(36)