28-23:81'22

Mustafa Jahić

EKSKLAMATIVNE REČENICE

ČUĐENJA U KUR’ANU

Sažetak

Predmet ovoga rada jeste razmatranje i analiziranje eksklamativnih ili uskličnih rečenica čuđenja (ğumla taʻağğubiyya) u arapskom jeziku na primjeru kur’anskoga teksta. U radu se tretiraju dvije osnovne vrste jezičkih formi prema kojima se formi- raju eksklamativne rečenice čuđenja: analoške ili pravilne (taʻağğub qiyāsī) i druge u jezičkoj praksi zabilježene forme čuđenja (taʻağğub samāʻī) koje se ostvaruju kroz morfo-sintaksičke forme obavijesnih, vokativnih, upitnih i zapovijednih rečenica. Oba načina izražavanja čuđenja prisutna su i u Kurʼanu i o njima se govori u grama- tici arapskoga jezika kao posebnoj vrsti rečenica a u stilistici, uključujući i stilistiku kurʼanskoga teksta, kao vrsti gramatičkih stilova (asālīb naḥwiyya) kojima se ostva- ruju određeni pragmatički ciljevi. Zbog svojih intonaciono-ekspresivnih osobenosti eksklamativne rečenice čuđenja se u ovome radu tretiraju, osim sa sintaksičkog, također i sa semantičko-pragmatičkog aspekta radi otkrivanja njihovih semantičkih vrijednosti i pragmatičkoga djelovanja na recipijenta kur’anske poruke.

Ključne riječi: eksklamativne rečenice, glagoli čuđenja, gramatički stilo- vi, arapska stilistika i sintaksa arapskog jezika.

Eksklamativne rečenice čuđenja (ğumla taʻağğubiyya) predstavljaju posebnu vrstu rečenica u arapskom jeziku. Izražavanje čuđenja u ovakvim rečenicama manifestira se isticanjem pozitivnih osobina u vidu divljenja ili negativnih osobina u vidu zgražavanja prema predmetu čuđenja.¹Dijele se na dvije osnovne vrste: analoške ili pravilne (taʻağğub qiyāsī) i u jezičkoj praksi zabilježene forme čuđenja (taʻağğub samāʻī) koje se ostvaruju kroz morfo- sintaksičke forme obavijesenih, vokativnih, upitnih i zapovijednih rečenica. Obje vrste sreću se i u Kur’anu. Ove se rečenice u gramatici arapskoga jezika tretiraju kao posebna vrsta rečenica a u stilistici kao vrsta gramatičkih stilova (asālīb naḥwiyya). S obzirom na to da sadržaj ovih rečenica nije podložan utvrđivanju istinitosti (taṣdīq) ili neistinitosti (takḏīb) njihovoga sadržaja, ove

1 U eksklamativne rečenice spadaju i rečenice kojima se izražava hvaljenje i kuđenje te rečenice zaklinjanja, koje nisu predmet ovoga rada.

se rečenice, prema većini gramatičara i stilističara, tretiraju kao nezahtjevne performativne rečenice (ğumal inšāʼiyya ġayr ṭalabiyya), u kojima se radnja realizira samim izricanjem rečenice, bez vremenskoga ograničenja i bez zna- čenja zahtjeva ili molbe. Neki gramatičari i stilističari eksklamativne rečenice čuđenja razumijevaju i kao obavijesne rečenice (ğumal ẖabariyya).

Eksklamativne rečenice čuđenja kao vrsta govornoga čina izražavaju unutarnja osjećanja naspram prizora nepoznatih uzroka koji se rijetko javljaju i zbog toga u čovjeku izazivaju visok stepen čuđenja, oduševljenja, emocija, iznenađenosti, zbunjenosti ili zgražavanja. Osim isticanja vlastitih osjećanja i emocionalnog odnosa prema predmetu čuđenja, izražavanje čuđenja može imati i pragmatičke ciljeve u smislu nastojanja da se utječe na osjećanja i izazivanje određene reakcije recipijenta poruke.²Zbog toga će se eksklama- tivne rečenice čuđenja u ovome radu tretirati, osim sa sintaksičkog također i sa semantičko-pragmatičkog aspekta radi otkrivanja njihovih semantičkih vrijednosti i pragmatičkoga djelovanja na recipijenta kur’anske poruke.

Eksklamativne rečenice svojom ekspresivno-emocionalnom posebnošću izdvajaju se od obavijesnih, zapovijednih, vokativnih i upitnih rečenica u semantičko-komunikativnom pogledu tako što izriču iznenadna i snažna osje- ćanja iskazana posebnim uzvičnim riječima ili jačim naglaskom i izraženijim

emocionalnim odnosom govornika prema sadržaju rečeničnog iskaza. Tako se

^{eksklamativna}^r^e^č^enica^u^arapskom^jeziku^ءﺎ^ﻤَ ^ﺴﻟﺍ^ﻞ^َ^ﻤَ ^ﺟ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

"Kako je lijepo nebo!"

^razlikuje^od^obavijesne^r^e^č^enice^ﺔ^ٌ^َ^ﻠﻴ^ﻤِ ^ﺟ^َ

^ءﺎ^ﻤَ ^ﺴ^ﻟ^َ^ﺍ^"Nebo^je^lijepo",^zbog^toga^što^u

sebi implicira ljepotu koja seže do krajnjih granica. Navedena eksklamativ-

^na^r^e^č^enica^semantⁱ^č^ki^bi^bila^blizu^zn^a^č^enja^obavijesne^r^e^č^enice^ﺔ^ٌ^َ^ﻠﻴ^ﻤِ ^ﺟ^َ

^ءﺎ^ﻤَ ^ﺴ^ﻟ^َ^ﺍ

ﺍﺪ^ًّﺟ_ِ

"Nebo je veoma lijepo", s tim što se obavijesnom rečenicom sa ﺍﺪ^ًّﺟ_ِ

više

potvrđuje nego što se pretpostavlja da je "nebo lijepo". Zbog toga bi nave-

dena obavijesna rečenica prije mogla poslužiti kao odgovor na pitanje ﻲ_َﻫ_ِ

^ﺎ^ﻣَ

^؟ءﺎ^ﻤَ ^ﺴﻟﺍ^"Kakvo^je^nebo?"^dok^bi^odgovor^na^navedeno^pitanje^{eksklamativnom}

^re^č^enicom^ءﺎ^ﻤَ ^ﺴﻟﺍ^ﻞ^َ^ﻤَ ^ﺟ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

bio neobičan, čak i čudan, s obzirom na to da situacija

pretpostavlja odgovor na postavljeno pitanje.

Međutim svaka od prije navedenih vrsta rečenica, isticanjem emotivnih osjećanja u odgovarajućem kontekstu, može se upotrijebiti i kao eksklamativ- na rečenica. U tom slučaju ove rečenice gube svoju primarnu komunikativnu funkciju, bilo obavijesnu, zapovijednu, vokativnu ili upitnu. Zbog toga se i eksklamativna rečenica, osim kao posebna vrsta, može tretirati i kao podvrsta svake od tri navedene vrste rečenica: obavijesno-eksklamativna, upitno- eksklamativna, vokativno-eksklamativna i zapovijedno-eksklamativna.

2 Muḥsin ʻAlī ʻAṭiyya, al-Asālīb al-naḥwiyya: ʻarḍ wa taṭbīq, al-Ṭabʻa al-ūlā, Dār al-Manāhiğ li al-našr wa al-tawzīʻ, ʻAmmān, 1428/2007, 87.

Analoške forme

Eksklamativne rečenice s analoškom formom (taʻağğub qiyāsī) izražava- nja čuđenja imaju specifičnu strukturu koja se formira na dva načina, prema

^{konvencionalnim}^{paradigmatskim}^{konstrukcijama:}^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ ^,^np^r^.:^ﻪ^ُ^ﻨ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako

^je^lijep!ⁱ^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^np^r^.:^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻦ^ْ^ﺴِ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^Kako^je^lijep!^Navedeni^glagolski^oblici^u^gra-

matici arapskoga jezika označavaju se kao glagoli čuđenja (fiʻlā at-ta‘ağğub).

Izražavanje čuđenja na navedeni način predstavlja rezultat ekstremnog raspoloženja govornika prema predmetu čuđenja, koje se manifestira izraža- vanjem njegovih pozitivnih osobina u vidu divljenja ili negativnih osobina u vidu zgražavanja. Eksklamativnost ovakvoga izražavanja čuđenja postiže se ^{upitno-odnosnom}^zamjenicom^ﺎ^ﻣَ ^,^u^prvome^sl^u^č^aju,ⁱ^upotrebom^imperativ-

^nog^glagolskogⁿ^a^č^ina^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^u^drugome^sl^u^č^aju.

^Glagolski^oblici^ﻞ^َ^ﻌ^َ^ﻓ^ْ^َ^ﺃⁱ^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^u^navedenim^iskazima^su^{nepromjenljivi,}^prvi

na oblik perfekta a drugi imperativa. Formiraju se isključivo od potpunih,

afirmativnih, promjenljivih i aktivnih trokonsonantnih glagola, čije se zna-

^č^enje^može^kompariratiⁱ^kod^kojih^se^pridjev^ne^formira^na^oblik^ﻞ^ُ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^.^U

arapskoj gramatici ovi se glagolski oblici tretiraju kao posebna vrsta glagola

a u stilistici kao osobit stil književnog izražavanja.³

^Izražavanje^č^u^đ^enja^{paradigmatskim}^oblikom^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^{Paradigmatska}^konstrukcija^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

predstavlja jednu od dvije vrste kon-

^vencijom^utv^r^đ^enih^oblika^za^izražavanje^č^u^đ^enja,^kao^u^primjeru:^ءﺎ^ﻤَ ^ﻟﺍ^ﺏ^َ

Kako je ukusna voda! ili u kurʼanskom ajetu:

^ﺬ^َ^ﻋ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^ﺭ^ﺎ^ﱠ^ﻨﻟﺍ^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

^ﻢْ ^ﻫ^ُ^ﺮَ ^ﺒَ ^ﺻ^ْ

^َ^ﺃ^ﺂ^ﻤَ ^ﻓ^َ

ﺓ_ِﺮَ ﻔ_ِﻐ^ْﻤَ ﻟﺎﺑ_ِ

^ﺏﺍ^ﺬ^َ^ﻌَ ^ﻟﺍ^ﻭَ

ﻯﺪ^َﻬُ ﻟﺎﺑ_ِ

ﺔ^َ^َﻟﻼ^َ

^ﻀﻟﺍ^ﺍ^ﻭ^ُ^ﺮ^َ^ﺘ^َ^ﺷﺍ^ﻦﻳ^ﺬِ ^ﱠ^ﻟﺍ^ﻚ^َ^ﺌ^ـ^َ^ﻟ^ﻭ^ُ^ﺃ

Oni su umjesto Pravoga puta izabrali zabludu, a umjesto oprosta zaslužili patnju. I koliko su oni samo neosjetljivi na vatru (al-Baqara, 175)!, ili u ajetu:

^ﻩ^ُ^ﺮَ ^ﻔ^َ^ﻛ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^ﻥﺎﺴ^ﻧ^ﻹ^ْ^ﺍ^ﻞ^َ^ﺘِ ^ﻗ^ُ

Proklet neka je čovjek! Koliko je on samo nezahvalan (ʻAbas, 17)!

U pogledu sintaksičke analize navedenog paradigmatskog iskaza gramati- ^č^arⁱ^imaj^u^razli^č^it^a^mišljenja^,^naro^č^it^o^u^vezⁱ^s^tretiranje^m^zamjenic^e^ﺎ^ﻣَ ^.^Premaanalizama klasičnih arapskih gramatičara, navedeni iskaz predstavlja izjavnu

^rečenic^u⁽^ğuml^a^ẖabariyya⁾^u^kojo^j^zamjenic^a^ﺎ^ﻣَ

predstavlja subjekt imenske

^re^č^enic^e⁽^mubtadaʼ⁾^a^glagolsk^a^re^č^enic^a^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^njeⁿ^predika^t⁽^ẖabar⁾^.^Izražava-

^nj^e^č^u^đ^enj^a^u^ovakvom^e^iskaz^u^postiž^e^s^e^zamjenico^m^ﺎ^ﻣَ ^,^do^k^glago^lⁿ^a^oblik

3 Abū al-Qāsim Maḥmūd b. ‘Umar al-Zamaẖšarī, al-Mufaṣṣal fī ṣan‘a al-i‘rāb, Dār wa Maktaba al-Hilāl, Bayrūt, 1993, 367; Abū al-Baqāʼ Yaʻīš Muwaffaquddīn b. ʻAlī ibn Yaʻīš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, I-X + Fahāris, Maṭbūʻāt: Mağmaʻ al-luġa al-ʻarabiyya, Dimašq, Tawzīʻ: Maktaba al-Mutanabbī, al-Qāhira, 1411/1990, VI, 93; Fāḍil Ṣāliḥ al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, I-IV, Ğāmiʻa Baġdād, Baġdād, 1990, IV, 653.

^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^isti^č^e^svojstv^o^č^u^đ^enja^,^koj^e^s^e^odnosⁱⁿ^a^imenic^u^koj^a^ozna^č^av^a^predmet

čuđenja a dolazi poslije glagola kao njegov direktni objekt u akuzativu.

^Zamjenica^ﺎ^ﻣَ

kao subjekt imenske rečenice (mubtadaʼ) prema položaju

je u nominativu i, kako ističe Sībawayh, potpuno je neodređena (nakira

tāmma) u značenju imenice ءٌ ﻲ_ْﺷ^َ

"nešto" zato što iza nje ne slijedi odnosna

rečenica niti atribut koji bi je na neki način determinirali. Paradigmatski oblik ^glagola^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^prema^v^e^ćⁱⁿⁱ^gramatⁱ^č^ara,^uklj^u^č^uju^ćⁱⁱ^S^ī^bawayha,^predstavlja

nepromjenljivi glagolski oblik perfekta koji izražava prijelaznost i značenje

činjenja, tako da primjer: ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je Zejd lijep (dobar)!, prema ova-

kvome tumačenju, implicitno glasi: ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

ﻦ^َﺴ_َﺣْ ^َﺃ ءٌ ﻲ_ْﺷ^َ

"Nešto što je Zejda uljepša-

^lo",^odnosno^ﺎ^ﻨ^ً^ﺴَ ^ﺣَ

ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﺟَ

ءٌ ﻲ_ْﺷ^َ

"Nešto što je Zejda učinilo lijepim". Navedeni

iskaz se potom transformira u značenje čuđenja čime se eliminira značenje

^č^injenja.⁴^Zbog^takve^neodr^e^đ^enosti^zamjenicu^ﺎ^ﻣَ ^,^prema^istome^tum^a^č^enju,ne može nadomjestiti ni jedna druga imenska riječ. Osim toga, ovakvim nači- nom neodređenosti navedene zamjenice izražava se najviši stepen čudesnosti, jer što je nešto neodređenije, to je čudesnije i svojom pojavom proizvodi jači utisak kod primaoca poruke. Ovakva analiza konstrukcije čuđenja predstavlja stav većine basranskih gramatičara.⁵

Međutim navedeni stav ne prihvataju svi klasični arapski gramatičari.

^Prema^al-^A^ẖ^fašu,^zamjenica^ﺎ^ﻣَ

predstavlja odnosnu zamjenicu, koja zajedno s

^odnosnom^re^č^enicom^ﻪ^ُُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^predstavlja^subjekt^imenske^r^e^č^enice^{izostavljenog}

^predikata^koji^implicitno^glasi:^ﻞ^ٌ^ﺻﺎ^ﺣَ

^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌ^َ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﻱ^ﺬِ ^ﱠ^ﻟﺍ^"Ono^što^ga^je^u^č^inilo^takvim",

odnosno: ءٌ ﻲ_ْﺷ^َ

ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^ﻱ^ﺬِ ^ﱠ^ﻟ^َ^ﺍ^"Stvar^koja^je^Zejda^u^č^inila^lijepim"^.⁶^Prema

al-Anbārīji, Sībawayhovo mišljenje, koje podržava većina gramatičara, pri-

hvatljivije je zato što ne pretpostavlja nikakvo impliciranje.⁷

^Al-Farr^ā^ʼ^,^kaoⁱ^v^e^ć^ina^kufanskih^gramatⁱ^č^ara,^smatra^da^zamjenica^ﺎ^ﻣَ ^u

ovakvim konstrukcijama predstavlja upitnu zamjenicu koja istovremeno ima

i značenje čuđenja i nalazi se u poziciji subjekta (mubtadaʼ) čiji je predikat (ẖabar) rečenica koja slijedi poslije nje.

Abū Bišr ‘Amr b. ‘Uṯmān b. Qanbar Sībawayh, Kitāb Sībawayh (al-Kitāb), I-V, Taḥqīq wa šarḥ: ʻAbdussalām Muḥammad Hārūn, Maktaba al-H̱ ānğī, al-Qāhira, 1408/1988, I, 37; Al-Zamaẖšarī, al-Mufaṣṣal..., 367-368; Ibn Yaʻīš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VII, 146- 148; Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 651-52; Ibrāhīm al-Sāmarrā’ī, Min asālīb al-Qur’ān, Dār al-Furqān - Mu’assasa al-Risāla, al-Ṭabʻa al-ṯāniya, ʻAmmān - Bayrūt, 1407/1987, str. 67-68.
Abū al-Barakāt ‘Abdurraḥmān b. Muḥammad b. Abū Saʻīd al-Anbārī, Kitāb Asrār al-ʻarabiyya, Taḥqīq: Muḥammad Bahğat al-Bayṭār, Mağmaʻ al-ʻilmī al-ʻarabī, Dimašq, (s.a.), str. 112; Ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VII, 142-43.
Ibn Yaʻīš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VII, 149; Raḍiyyuddīn Muḥammad b. al-Ḥasan al-Astarābādī, Šarḥ al-Raḍī li Kāfiya Ibn al-Ḥāğib, I-II, Dirāsa wa taḥqīq: Ḥasan b. Muḥammad b. Ibrāhīm al-Ḥifẓī, Ğāmiʻa al-Imām, al-Riyāḍ, 1414/1993, II, 1095.
Al-Anbārī, Kitāb Asrār al-ʻarabiyya, 112.

Ovo je mišljenje, prema al-Farrāʼu, i sa semantičkog aspekta "jače" zato što se u ovakvome pitanju pretpostavlja nepoznavanje uzroka svojstva koji se nalaze u predmetu čuđenja pa se govornik izražavajući čuđenje pita koji bi to uzroci mogli biti, kakav je slučaj u kur’anskom ajetu:

A znaš li ti šta je to Sudnji dan (al-Infiṭār, 17)?!⁸

^ﻦ_ِ^ﻳ_ِ^ﺪﻟﺍ^ﻡُ ^ﻮْ ^ﻳَ

^ﺎ^ﻣَ

^ﻙﺍ^ﺭ^َ^ﺩ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ ^ﻭَ

^I^ve^ć^ina^drugih^kufanskih^gramatⁱ^č^ara^zamjenicu^ﺎ^ﻣَ

tretira kao upitnu,

zbog čega se i eksklamativna rečenica čuđenja tretira kao nezahtjevna perfor-

mativna rečenica (ğumla inšā’iyya ġayr ṭalabiyya), što je, prema savremenim tumačenjema ovih glagola i jedino ispravno.⁹

Ovakvo tumačenje prihvata i savremeni arapski lingvist ʻAbdussalām Hārūn ističući da za ovakvo mišljenje postoje dva razloga. Prvi je semantič- ke prirode zato što se najjasnije i najintenzivnije značenje čuđenja prenosi

^upitnom^r^e^č^enicom.^T^ako^u^primjeru:^ﻝﺎ^ﻤَ ^ﺠَ ^ﻟﺍ^ﺍ^ﺬ^َ^ﻫ^َ

^ﺎ^ﻣَ

Kakva je ovo ljepota?! onaj

koji izražava divljenje prema ljepoti na ovakav način istovremeno pita i za

uzroke takve ljepote. Drugi razlog je sintaksičke prirode zato što se posma-

^tranje^zamjenice^ﺎ^ﻣَ

kao upitne zamjenice ne treba implicirati nikakva druga

riječ, dok se njenim posmatranjem kao odnosne ili neodređene zamjenice

mora implicirati predikat, odnosno nešto što izaziva čuđenje, što takav iskaz čini izvještačenim i usiljenim. Ovakvo mišljenje, prema Hārūnu, dodatno potvrđuje i neophodnost očuvanja usklađenosti navedene paradigmatske

^forme^sa^drugom^formom^izražavanja^č^u^đ^enja^َ^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^s^obzirom^na^to^da^obje

predstavljaju performativne iskaze, i prema obliku i prema značenju ili samo

prema obliku.¹⁰

Razlike između basranskih i kufanskih gramatičara postoje i u pogledu ^{razumijevanja}^{paradigmatskog}^oblika^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^koji,^prema^Kufancima,^predstavlja

imensku a, prema Basrancima, glagolsku formu. Za svoju tvrdnju kufanski gramatičari navode više razloga. Prvi je nepromjenljivost navedenog oblika riječi, koja predstavlja jednu od osobenosti imenica. Drugi je što spomenuti oblik riječi, prema njihovom tumačenju, može imati i deminutiv, što također predstavlja svojstvo imenica. Za ovakvu tvrdnju ovi se gramatičari pozivaju na jezičku praksu u kojoj je registrirano više deminutivnih primjera navedene

^{paradigmatske}^forme^č^u^đ^enja,^nar^o^č^ito^u^poeziji,^kao^što^je^primjer:^ﻪ^ُ^ﺤ^َِ^ﻠ^ﻴ^ْ^ﻣَ ^ُ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je ljubak!, u kome je deminutivna forma za izražavanje čuđenja izvede- ^na^iz^oblika^ﻪ^ُ^ﺤَ ^َ^ﻠ^ﻣ^ْ^َ^ﺃ^.^Kao^tre^ćⁱ^dokaz^svoje^tvrdnje^Kufanci^navodeⁱ^to^što^kod

upotrebe riječi ovoga oblika s drugim slabim radikalima w (wāw) ili y (yā)

Al-Raḍī, Šarḥ al-Kāfiya..., II, 1096.
Ibrāhīm al-Sāmarrā’ī, Min asālīb al-Qur’ān, 69.
ʻAbdussalām Muḥammad Hārūn, al-Asālīb al-inšā’iyya fī al-naḥw al-ʻarabī, al-Ṭabʻa al-ẖāmisa, Maktaba al-H̱ ānğī, al-Qāhira, 1421/2001, 96-97.

ne dolazi do promjena koje se javljuju kod glagola istoga korijena. Tako se u

^primjeru^ﻪ^ُ^ﻣَ ^ﻮَ ^ﻗ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^Kako^je^on^ispravan!ⁱ^ﻪ^ُ^ﻌَ ^ﻴ^َ^ﺑ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kakav je on prodavač!, prema

njihovom tumačenju, konsonant w (wāw), odnosno y (yā), ne pretvaraju u alif,

što se inače događa kod glagola. Kao dodatni argument tvrdnji da navedena ^osobina^oblika^za^izražavanje^č^u^đ^enja^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^predstavlja^{karakteristiku}^imenica,

Kufanci navode primjer elativa kao imenske vrste riječi, kod koga također u sličnim primjerima ne dolazi do promjene konsonanata w (wāw) i y (yā) u alif.¹¹

^Kao^poseban^{dokaz tvrdnji}^da^{paradigmatska
forma}^č^u^đ^enja^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^nije^gla-

gol, kufanski gramatičari navode primjere: ﻪﻠﻟﺍ ﻢ_َﻈ^َﻋْ ^َﺃ ﺎﻣَ

^Kako^je^{Allah
velik!}ⁱ^ﺎ^ﻣَ

ﻪﻠﻟﺍ ﺭَ ﺪ^َﻗ^ْ^َﺃ Kako je Allah moćan!, u kojima se ne može implicirati značenje: ءٌ ﻲ_ْﺷ^َ

ﻪﻠﻟﺍ ﻢ_َﻈ^َﻋْ ^َﺃ Nešto je Allaha učinilo velikim, zato što je Allah sam po sebi velik,

odnosno moćan, a ne zato što ga je nešto ili neko učinio velikim i moćnim.

Ovakvim tumačenjem navedenih primjera dovodi se u pitanje stav al-H̱ alīla

ⁱ^S^ī^bawayhaⁱ^drugih^gramatⁱ^č^ara^koji^tvrde^da^zamjenica^ﺎ^ﻣَ

u ovome slučaju

predstavlja potpuno neodređenu imenicu (nakira tāmma) u značenju imenice

ءٌ ﻲ_ْﺷ^َ

"nešto".¹²

Međutim kritizirajući ovakav stav kufanskih gramatičara, basranski gra-

^mati^č^ari^insistiraju^na^tome^da^rij^e^č^na^oblik^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^u^iskazu^č^u^đ^enja^predstavlja

glagol u prošlome vremenu. Kao dokaze svoje tvrdnje ovi gramatičari navode

nekoliko argumenata. Prvi je što u slučaju kada navedena riječ dolazi s pro- nominalnim sufiksom prvog lica jednine, prije nje dolazi zaštitni konsonant

ⁿ⁽^nūn^),^np^r^.:^ﻚ^َ^ﻨِ ^ﻴ^ْ^ﻋ^َ

^ﻲ^ﻓِ

^ﻲ^ﻨِ ^ﻓ^َ^ﺮ^َ^ﻅ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Što (kako) sam ja otmjen u tvojim očima! isto

^kaoⁱ^kod^glagola,^np^r^.:^ﻲ^ﻧِ ^ﺪ^َ^ﺷ^َ^ﺭ^ْ^َ^ﺃ^On^me^je^pou^č^io^,^ili^ﻲ^ﻧِ ^ﺪ^َ^ﻌ^َ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ^On^me^je^us^r^e^ć^io^,

^koji^poslije^imenica^ne^dolazi,^tako^da^se^ne^može^r^e^ć^i:^ﻲ^ﻧِ ^ﺪ^ُ^ﺷِ ^ﺮ^ْ^ﻣ^ُ

u značenju moj

^u^č^itelj^,^ili^ﻲ^ﻧِ ^ﺪ^ُ^ﻌِ ^ﺴ^ْ^ﻣ^ُ

u značenju moj sretnik. Drugi je što imenica poslije riječi

^(glagola)^na^oblik^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^isto^kaoⁱ^kod^drugih^glagola,^dolazi^u^akuzativu,^bilo^da^je^{determinirana}^ili^{nedeterminirana,}^za^razliku^od^elativa^ﻞ^ُ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^kao^imen-

ske vrste riječi, poslije koga samo kada je nedeterminirana imenica akuzativ

^{specifikacije}⁽^tamy^ī^z⁾^dolazi^u^akuzativu,^np^r^.:^ﺎ^ّ^ﻨ^ً^ﺳِ

^ﻚ^َ^ﻨ^ْ^ﻣِ

^ﺮ^ُ^ﺒَ ^ﻛ^ْ^َ^ﺃ^ﺪ^ٌ^ﻳ^ْ^ﺯ^َ

Zejd je stariji od

tebe. Treći je što se završava vokalom a (fatḥa). Da je imenica, prema tuma-

čenju basranskih gramatičara, završavala bi se vokalom u (ḍamma), budući ^da
je^{predikat
zamjenice}^ﺎ^ﻣَ ^.¹³

Al-Zamaẖšarī, al-Mufaṣṣal..., 256; Kamāluddīn Abū al-Barakāt ‘Abdurraḥmān b.

Muḥammad b. Abū Saʻīd al-Anbārī, al-Inṣāf fī masā’il al-ḫilāf bayna al-naḥwiyyīn al-Baṣriyyīn wa al-Kūfiyyīn, I-II, Maʻahu kitāb: al-Intiṣāf min al-inṣāf, Ta’līf: Muḥammad Muḥyiddīn ʻAbdulḥamīd, Dār al-Ṭalā’iʻ, al-Qāhira, 2005, I, 120-21.

Al-Anbārī, al-Inṣāf fī masā’il al-ẖilāf..., I, 121.
Al-Anbārī, al-Inṣāf fī masā’il al-ẖilāf..., I, 122-28.

Međutim rani arapski gramatičari su, prema savremenom arapskom lin- gvisti Ibrāhīmu al-Sāmarrā’īji, potpuno pogrešno definirali ovaj oblik izra-

žavanja čuđenja. U iskazu čuđenja ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je Zejd lijep! partikula

^ﺎ^ﻣَ ^,^prema^njegovom^tum^a^č^enju,^jednostavno^predstavlja^partikulu^kojom^se

^izražava^č^u^đ^enje,^rij^e^č^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^glagol
za^izražavanje^č^u^đ^enja^a^ﺪ^ٌ^ﻳ^ْ^ﺯ^َ

imenicu zbog

^č^ije^se^"ljepote"^izražava^č^u^đ^enje.^Glagol^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^,^prema^njegovom^tum^a^č^enju,

ne može nikako biti glagol u perfektu zato što se time vremenski ograničava

njegovo značenje, budući da u ovome slučaju ni vrijeme ni mjesto nisu cilj izricanja ovakvoga iskaza.¹⁴

***

Formiranje rečenice za izražavanje čuđenja s glagolima koji ne ispunja- vaju navedene uvjete ostvaruje se pomoću elativa ﺪ^ﱡﺷ^َ^َﺃ jači, ﻎ^ُ^َﻠﺑْ ^َﺃ intenzivniji

ili neke druge, njima slične riječi poslije koje dolazi infinitiv glagola čiji

^se^sadržaj^izražava^u^zn^a^č^enju^č^u^đ^enja,^np^r^.:^ﻪ^ُ^ﺘ^َ^ﺟَ ^ﺮَ ^ﺣ^ْ^ﺩ^َ

^ﺪ^ﱠ^ﺷ^َ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je uvaljan!

^ili^ﻩ^ُ^ﺩﺍ^ﻮَ ^ﺳَ

^ﻎ^َ^َ^ﻠ^ﺑ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^Kako^je^crn!^ili^ﻩ^ُ^ﺭ^َ^ﻮَ ^ﻋ^َ

^ﺢَ ^ﺒ^َ^ﻗ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je ćorav (ružan)! Međutim u

jezičkoj praksi Arapa zabilježeni su primjeri rečenica za izražavanje čuđenja

ⁱ^s^glagolima^od^kojih^se^ne^može^formirati^elati^v^,^kao^što^su:^ﻩﺎ^ﻄ^َ^ﻋ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako

^je^da^r^ežljiv!^ili^ﻑ^ﻭ^ﺮ^ُ^ﻌ^ْ^ﻤَ ^ﻠ^ِْ^ﻟ^ﻩ^ُ^ﻻ^َ

^ﻭ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je dobrostiv!, koji su izvedeni iz četvrte

^glagolske^vrste:^ﻰ^ﻄ^َ^ﻋ^ْ^َ^ﺃ^dati,^darivatiⁱ^ﻰ^َ^ﻟ^ﻭْ ^َ^ﺃ^uč^initi^dob^r^o^.¹⁵

S obzirom na to da se upotrebom navedenih eksklamativnih sredstava intenzivira značenje cijelog iskaza, koje se kreće od pozitivnog nivoa u oba- vijesnoj rečenici do maksimalno intenzivnog, odnosno superlativnog nivoa,

osobine koje izražavaju ovi glagoli mogu se i komaparirati tako da se od njih

^može^izvoditiⁱ^elati^v^,^np^r^.:^ﺎ^ﻬ^َ^ﺘِ ^ﺧ^ْ^ُ^ﺃ^ﻦ^ْ^ﻣِ

Ljepša je od svoje sestre.¹⁶

^ﻞ^ُ^ﻤَ ^ﺟ^ْ^َ^ﺃ^ﻲ_َ^ﻫِ

،ﺪ^َﻨ^ْﻫ_ِ

^ﻞ^َ^ﻤَ ^ﺟ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je lijepa Hinda!

Budući da se glagoli čuđenja, kao što je naprijed objašnjeno, formiraju isključivo od trokonsonantnih glagola čije se značenje može komparirati, povezanost značenjâ elativa, čuđenja i interogativnosti, prema tumačenju arapskog lingviste i stilističara al-Azhara al-Zannāda, ogleda se na više načina. Prvi je jedinstven izraz ﻞﻌﻓﺃ za elativ i glagol čuđenja te zamjenica ﺎﻣ za izražavanje čuđenja i inetrogativnosti. Drugi je postepenost razvijanja njihovoga značenja, od nulte ili pozitivne forme preko elativa i upitne forme

Ibrāhīm al-Sāmarrā’ī, Min asālīb al-Qur’ān, 70.
Al-Zamaẖšarī, al-Mufaṣṣal..., 367; Ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VII, 144-145; Muṣṭafā al-Ġalāyīnī, Ğāmi‘ al-durūs al-ʻarabiyya, Rāğaʻa hāḏihi al-ṭabʻa wa naqqaḥahā: Sālim Šamsuddīn, al-Maktaba al-ʻaṣriyya, Ṣaydā - Bayrūt, 1423/2003, 51.
Al-Azhar al-Zannād, Durūs al-balāġa al-ʻarabiyya naḥw ru’ya ğadīda, al-Ṭabʻa al-ūlā, al-Markaz al-ṯaqāfī al-ʻarabī li al-našr wa al-tawzīʻ, al-Dār al-Bayḍā’ - Bayrūt, 1992, str. 139.

do konstrukcije za izražavanje čuđenja. Tako, npr.: od pozitivne forme ﺪﻨﻫ

^ﺔﻨﺴﺣ^Hinda^je^lijepa^komparativna^konstrukcija^glasi:^ﺎﻬﺘ^ﺧ^ُ^ﺃ^ﻦ^ﻣِ

ﻦﺴﺣ^َﺃ ﺪﻨﻫ Hinda

je ljepša od svoje sestre, a superlativ ءﺎﺴﻨﻟﺍ ﻦﺴﺣ^َﺃ ﺪﻨﻫ Hinda je najljepša žena.

Na istoj ravni, upitni oblik se realizira pomoću upitne čestice ﺎﻣ i pozitivne forme ﺔﻨﺴﺣ ﺪﻨﻫ Hinda je lijepa, tako da može glasiti: ؟ﺔﻨﺴﺣ ﺍﺪﻨﻫ ﻞﻌﺟ ﺎﻣ Šta je

učinilo Hindu lijepom? ili ؟ﺍﺪﻨﻫ ﻦﺴﺣ^َﺃ ﺎﻣ Šta je uljepšalo Hindu? da bi, na kraju,

kombinacijom interogativa (istifhām) i elativa (tafḍīl) formirana konstrukcija za izražavanje čuđenja: ﺍﺪﻨﻫ ﻦﺴﺣ^َﺃ ﺎﻣ Kako je Hinda lijepa!, koja u sebi sadrži

interogativno i elativno značenje.¹⁷

Međutim interogativno značenje u konstrukciji čuđenja prevazilazi zna- čenje običnog deklarativnog iskaza a značenje elativa diferencirano kompara- tivno stepenovanje, izražavajući apsolutno interogativno i superlativno znače- nje. Zbog toga se u konstrukciji čuđenja nalazi više inkorporiranih značenja: leksičko, odnosno osnovno glagolsko značenje, zatim značenje konkretnog glagolskog oblika, odnosno značenje činjenja i, na kraju, značenje apsolut- nosti, odnosno suprelativa. Međutim budući da je značenje glagola čuđenja povezano s njegovim leksičkim značenjem, ukoliko takvo značenje izražava pozitivna svojstva, glagol čuđenja izražava i značenje "hvaljenja" (madḥ), isto kao što u slučaju kada izražava negativna svojstva izražava i značenje "kuđenja" (ḏamm).¹⁸

Zbog toga su obavijesne rečenice s elativom najbliže eksklamativnim rečenicama čuđenja, jer i jedne i druge izražavaju maksimalan stupanj svoj- stva imenice na koju se elativ, odnosno glagol čuđenja odnosi. Međutim, razliku među njima stvara ekspresivno-emotivno značenje, koje je u ekskla- mativnim rečenicama, uključujući i one s glagolom čuđenja, izuzetno inten- zivno. Zbog toga Brockelmann, kako navodi Muftić, smatra da paradigmatski

^oblik^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^kojim^se^izražava^č^u^đ^enjeⁱ^nije^glagol^č^etvrte^vrste,^nego^prvobitni

elativ u akuzativu za uzvik i da se imenica u nominativu iza njega pretvorila

u akuzativni objekt.¹⁹

^Izražavanje^č^u^đ^enja^{paradigmatskim}^oblikom^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ

Druga konvencionalna paradigmatska forma za izražavanje čuđenja for-

^mira^se^prema^paradigmi^ﻪِ ^ﺑ_ِkur’anskom ajetu:

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^kao^u^primjeru:^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻦ^ْ^ﺴِ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^Kako^je^lijep!^ili^u

^ﻦﻴ^ﺒ_ِ^ﻣُ

ﻝ_ٍﻼ^َﺿ^َ

^ﻲ^ﻓِ

ﻡ_َﻮْ ﻴَ ﻟﺍ ﻥﻮﻤُ _ِﻟﺎﻈﻟﺍ ﻦ_ِﻜ_ِ^َﻟ ﺎﻨ^َﻧﻮ^ُﺗﺄ^ْﻳَ

ﻡ_َﻮْ ﻳَ

^ﺮ^ْ^ﺼِ

^ﺑ^ْ^َ^ﺃ^ﻭَ

^ﻢْ ^ﻬ_ِ^ﺑ_ِ

^ﻊ^ْ^ﻤِ ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ

Al-Zannād, Durūs fī al-balāġa al-ʻarabiyya..., 139.
Al-Zannād, Durūs fī al-balāġa al-ʻarabiyya..., 140-41.
Teufik Muftić, Gramatika arapskog jezika, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH i Izdavačka kuća "Ljiljan", Sarajevo, 1998, 596.

Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas stanu! A nevjernici su sada u očitoj zabludi! (Maryam, 38), ili u ajetu:

ﻲ_ﱟ_ِﻟﻭ_َ

^ﻦ^ْ^ﻣِ

^ﻪِ ^ﻧﻭ^ﺩ^ُ

^ﻦ^ْ^ﻣِ

^ﻢْ ^ﻬ^ُ^َ^ﻟ^ﺎ^ﻣَ

^ﻊ^ْ^ﻤِ ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ^ﻭَ

^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﺮ^ْ^ﺼِ

ﺑْ ^َﺃ

Kako On sve vidi, kako On sve čuje! Oni nemaju drugog zaštitnika osim

Njega (al-Kahf, 26).

^Glagolska^forma^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^isto^kaoⁱ^oblik^ﻞ^َ^ﻌ^َ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^formira^se^od^iste^vrste^glagola.

Navedena paradigmatska forma, prema basranskim gramatičarima, u osnovi ^predstavlja^glagol^u^perfektu^na^oblik^ﻞ^َ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^koji^se^transformira^u^oblik^impera-

tiva radi postizanja značenja čuđenja, odnosno oblik imperativa koji izražava značenje perfekta. Zbog toga ovaj glagol ne može direktno ući u predikatski odnos s eksplicitnom imenicom kao agensom (fāʻil), nego pomoću redundan- ^tnog⁽^maz^ī^d^{)
prijedloga}ِ^ـﺑ^,
sli^č^no^ku^r^{’anskome
primjeru:}

^ﺎﺒﻴ^ﺴِ ^ﺣ^َ

^ﻚ^َ^ﻴ^ْ^َ^ﻠ^ﻋَ

ﻡ_َﻮْ ﻴَ ﻟﺍ ﻚ^َﺴ_ِﻔ^ْﻨ^َﺑ_ِ

ﻰﻔ^َﻛ^َ

Dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati (al-Isrāʼ, 14)! ili u ajetu:

ﺍﺪﻴﻬ_ِﺷ^َ

ﻪﻠﻟﺎﺑ_ِ

ﻰﻔ^َﻛ^َ

Dovoljan je Allah svjedok (al-Nisā’, 79)! ili slično objektu također s

^redundantnim^prijedlogomِ^ـﺑ^,^kao^u^ajetu:

^ﺔِ ^ﻜ^َ^ُ^ﻠ^ﻬ^ْ^ﱠ^ﺘﻟﺍ^ﻰ^َ^ﻟ_ِ^ﺇ^ﻢ^ْ^ﻜﻳ^ﺪِ ^ﻳ^ْ^َ^ﺄ^ﺑ_ِ

I rukama svojim u propast sebe ne bacajte (al-Baqara, 195)!

^ﺍﻮ^ﻘ^ُ^ﻠ^ْ^ُ^ﺗ^ﻻ^َ^ﻭَ

Zbog toga se imenica poslije ovakvoga prijedloga, nalazeći se u poziciji agensa (fāʻil), tretira kao imenica u nominativu prema položaju u rečenici.

^T^ako^primjer:^ﻝ_ٍ^ﺩﺎ^ﻌَ ^ﺑ_ِ

^ﻦ^ْ^ﺴِ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^Kako^je^lijep^Adil!^u^osnovi^zna^čⁱ^kao^da^glasi:^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ

^ﻝ^ٌ^ﺩﺎ^ﻋَ

Adil je lijep, što se objašnjava kao činjenica zbog koje se traži od svakoga

da Adila smatra lijepim. Redundantni prijedlog ـﺑ_ِ

u ovom slučaju služi isklju-

čivo za izražavanje čuđenja. Ispuštanjem prijedloga u ovakvim slučajevima

izgubilo bi se značenje čuđenja.

Prijedlog ـﺑ_ِ

ima istu funkciju i u drugim načinima izražavanja čuđenja,

koji se nalaze i u Kur’anu, kao u ajetu:

^ﻼ^ﻴ^ﻛِ ^ﻭَ

ﻪﻠﻟﺎﺑ_ِ

ﻰﻔ^َﻛ^َ

Allah je dovoljan kao zaštitnik (al-Aḥzāb, 48)! ili u ajetu:

^ﺎﺒﻴ^ﺴِ ^ﺣ^َ

^ﻚ^َ^ﻴ^ْ^َ^ﻠ^ﻋَ

ﻡ_َﻮْ ﻴَ ﻟﺍ ﻚ^َﺴ_ِﻔ^ْﻨ^َﺑ_ِ

ﻰﻔ^َﻛ^َ

Dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati (al-Isrā’, 14)!

^Prijedlogِ^ـﺑⁱ^u^slⁱ^č^nim^primjerima^iz^jezⁱ^č^ke^prakse^tak^o^đ^er^izražava^zna-

^č^enje^č^u^đ^enja,^kao^u^primjeru:^ﻢ_ٍ^ﻫ^َ^ﺭ^ْ^ﺪِ ^ﺑ_ِ

^ﻚ^َ^ُﺒ^ﺴ^ْ^ﺣَ

Dosta ti je dirhem! Zato bi se ispu-

^štanjem^prijedlogaِ^ـﺑⁱ^u^navedenim^primjerima^izgubilo^zn^a^č^enje^č^u^đ^enja.²⁰

Al-Anbārī, Kitāb Asrār al-ʻarabiyya, 113-15; Al-Ġalāyīnī, Ğāmi‘ al-durūs al-ʻarabiyya, 53; Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 656 i 661; Hārūn, al-Asālīb al-inšā’iyya..., 99; Muḥammad As‘ad al-Nādirī, Naḥw al-luġa al-‘arabiyya, Kitāb fī qawā‘id al-naḥw wa al-ṣarf, al-Maktaba al-‘aṣriyya, Ṣaydā-Bayrūt, 2002, 655-56.

Međutim al-Zamaẖšarī, al-Farrā’ i Ibn H̱ arūf smatraju da navedeni oblik izražavanja čuđenja predstavlja stvarni imperativ kojim se zahtijeva opisiva- nje svojstvom koje se nalaze u glagolu čuđenja onoga na koga/što se odnosi

^glagol^č^u^đ^enja,^tako^da^primjer:^ﺪٍ ^ﻤ^ﱠ^ﺤَ ^ﻤ^ُ^ﺑ_ِ

^ﻡْ ^ﺮ_ِ^ﻛ^ْ^َ^ﺃ^zna^čⁱ^naredbu^da^se^Muhamed^opi-

suje svojstvom plemenitosti, odnosno tretira kao plemenit čovjek. Prijedlog

ِ^ـﺑⁱ^u^ovome^sl^u^č^aju,^isto^kaoⁱ^prema^prethodnome^tum^a^č^enju,^jeste^redun-dantan, samo što se, prema tumačenju ovih gramatičara, njime istovremeno postiže koroboracija i specifikacija značenja ili posjedovanje svojstva koje se izriče navedenim glagolskim oblikom i prijelaznost glagolske radnje. Ovakvo izvorno značenje, prema navedenom tumačenju, kasnije je prešlo u jedinstve- nu formu performativnog iskaza (kalām inšā’ī) za izražavanje čuđenja.²¹

Kao posebna razlika u značenju između dvije navedene paradigmatske

^forme^č^u^đ^enja^navodi^se^to^što^se^obrascem^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

izražava pojedinačan stav

^govornog^lica^prema^prizoruⁱ^predmetu^č^u^đ^enja,^dok^se^obrascem^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ

upućuje poruka i drugim licima da učestvuju u iskazivanju čuđenja, čime se ^oblik^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^tretira^kao^{transformirani}^imperativ^ili^kao^stvarni^imperati^v^,^kao^što

tvrde neki gramatičari.²²

Navedeni oblik čuđenja, prema Ibrāhīmu al-Sāmarrā’īji, ne može nikako izražavati značenje prošlog vremena, kao što tvrde basranski gramatičari, jer se u njemu, prema al-Sāmarrā’ījevom tumačenju, ne nalazi ništa od ovoga glagolskog oblika. Rani arapski gramatičari su, prema al-Sāmarrā’īji, došli do ovakvoga zaključka kako bi navedenu glagolsku formu učinili sličnom

^obrascu^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

kojim se, prema njihovom tumačenju, izražava prošlo vrijeme.

^Me^đ^utim^glagolska^forma^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^nije^slⁱ^č^na^navedenom^obliku^u^izražavanju

čuđenja i između njih, prema al-Sāmarrā’īji, nema nikakve sličnosti, niti

semantičke bliskosti. Rani gramatičari su do navedenog stava i paradigmat-

^skog^oblika^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^došli^zahvaljuj^u^ćⁱ^spomenutim^ku^r^’anskim^ajetima,^koji

opet, prema Ibrāhīmu al-Sāmarrā’īji, ne izražavaju uopće značenje čuđenja

nego više značenje hvaljenja i veličanja. Korištenje ove paradigmatske forme u značenju hvaljenja i veličanja evidentno je, kako ističe Ibrāhīm al-Sāmarrā’ī,

ⁱ^u^savremenom^arapskom^jeziku,^np^r^.:^ﻢ^ْ^ﻌِ ^ﻧ^ْ^َ^ﺃ^ﻭَ

^ﻡْ ^ﺮ_ِ^ﻛ^ْ^َ^ﺃ^Plemenit
i^dob^r^oć^udan
bio^.²³

Sintaksička obilježja analoških paradigmatskih formi za izražavanje čuđenja

Imenica na koju se odnosi značenje čuđenja mora biti determinirana s tim što može biti i nedeterminirana, ali nečim bliže određena. Tako se ne može

Al-Zamaẖšarī, al-Mufaṣṣal..., str. 367-368; Ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VII, 146-148; Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 656-67; Hārūn, al-Asālīb al-inšā’iyya..., 98.
Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 658.
Ibrāhīm al-Sāmarrā’ī, Min asālīb al-Qur’ān, 71-74.

reći: ﻼ^ً

^ﺟ^ُ^ﺭَ

^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

ni ﻢ_ٍﺋﺎﻘﺑ_ِ

^ﻦ^ْ^ﺴِ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^zato^što^ovakve^r^e^č^enice^nemaju^smisla,^ali^se

^može^r^e^ć^i:^ﺮَ ^ﻴ^ْ^ﺨ^َ^ﻟﺍ^ﻞ^ُ^ﻌَ ^ﻔ^ْ^ﻳ^َ^ﻼ^ً

^ﺟ^ُ^ﺭَ

^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je dobar čovjek koji čini dobro!, odno-

sno: ﺐ_ِ

^ﺟ^ﺍ^ﻮَ ^ﻟﺎ^ﺑ_ِ

ﻢ_ٍﺋﺎﻘﺑ_ِ

^ﻦ^ْ^ﺴِ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^Kako^je^dobar^onaj^koji^izvršava^obavezu!

Imenica kao agens (fāʻil), na koju se odnosi značenje čuđenja može se

i izostaviti ako je rečenica i bez nje potpuno jasna, kao u kur’anskom ajetu:

^ﺎ^ﻨ^َ^ﻧ^ﻮ^ُ^ﺗ^ﺄ^ْ^ﻳَ

ﻡ_َﻮْ ﻳَ

^ﺮ^ْ^ﺼِ

^ﺑ^ْ^َ^ﺃ^ﻭَ

^ﻢْ ^ﻬ_ِ^ﺑ_ِ

^ﻊ^ْ^ﻤِ ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ

Kako će dobro čuti i kako će dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas

^stanu^(Maryam,^38)!,^tj.:^ﻢْ ^ﻬ_ِ^ﺑ_ِ

^ﺮ^ْ^ﺼِ

ﺑْ ^َﺃ.²⁴

Imenica na koju se odnosi značenje čuđenja ima nepromjenljivu poziciju

u eksklamativnoj rečenici čuđenja tako da ne može doći prije glagola čuđenja,

^niti^izm^e^đ^u^zamjenice^ﺎ^ﻣَ

ⁱ^glagola^č^u^đ^enja,^zbog^č^ega^se^ne^može^r^e^ć^i:^ﺎ^ﻣَ

ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

ﻡ_َﺮَ ﻛ^ْ^َﺃ ni ﻡ_َﺮَ ﻛ^ْ^َﺃ ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

^ﺎ^ﻣَ

^niti^ﻡْ ^ﺮ_ِ^ﻛ^ْ^َ^ﺃ^ﺪٍ ^ﻳ^ْ^ﺰ^َ^ﺑ_ِ^.²⁵

***

^Me^đ^utim^pošto^{eksklamativne}^r^e^č^enice^s^{paradigmatskim}^oblicima^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

ⁱ^ﻪِ ^ﺑ_ِ^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^{upotrijebljene}^izvan^konteksta^nisu^potpuno^jasne,^njihovo^se^zn^a^č^enje

na nedvosmislen način može razumjeti jedino iz konteksta u kome se saopća- ^va^takav^iskaz.^T^ako^prvi^{paradigmatski}^oblik^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ ^,^kao^u^primjeru:^ﻊَ ^ﻤَ ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ, ostavlja mogućnost izricanja značenja čuđenja, ali i upitne i negacijske

^re^č^enice.^Drugi^{paradigmatski}^oblik^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^kao^u^primjeru:^ﺪ^ٍ^ﻳ^ْ^ﺰ^َ^ﺑ_ِ

^ﻊ^ْ^ﻤِ ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ^ostav-

lja mogućnost izricanja značenja čuđenja, ali i imperativa. Da li, u prvom

slučaju, primjer ﺍﺪ^ًﻳْ ﺯ^َ

^ﻊَ ^ﻤَ ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

izražava značenje čuđenja ili predstavlja upitnu,

^odnosno^negacijsku^r^e^č^enicu,^a^u^drugome^sl^u^č^aju^primjer^ﺪٍ ^ﻳ^ْ^ﺰ^َ^ﺑ_ِ

^ﻊ^ْ^ﻤِ ^ﺳ^ْ^َ^ﺃ^izražava

čuđenje ili imperativno značenje može se razumjeti isključivo iz konteksta u

kome se navedeni i slični primjeri saopćavaju. Vjerovatno je ovo, kako ističe Tammām Ḥassān, bio razlog izbjegavanja šire upotrebe navedenih paradi- gmatskih formi i pribjegavanja upotrebi većeg broja drugih jezičkih sredstava za izricanje čuđenja.²⁶

Na ovakav stav u vezi sa semantičkim nejasnoćama navedenih formi za

izražavanje čuđenja utjecalo je, kako ističe Tammām Ḥassān, razumijeva-

^nje^ku^r^’anskoga^ajeta^ﻙﺍ^ﺭ^َ^ﺩ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ ^ﻭَ

A znaš li ti (al-Infiṭār, 17)!? i drugih sličnih

ajeta u upitnom značenju, bez obzira na to što kontekst, nekada situacioni a

Ğalāluddīn ‘Abdurraḥmān b. Abū Bakr al-Suyūṭī, Ham‘ al-hawāmi‘ fī šarḥ Ğam‘ al-ğawāmi‘, I-III, Taḥqīq: Aḥmad Šamsuddīn, Dār al-Kutub al-‘ilmiyya, al-Ṭaba‘a al-ūlā, Bayrūt, 1418/1998, III, 39; Al-Ġalāyīnī, Ğāmi‘ al-durūs al-ʻarabiyya, 54; Al-Nādirī, Naḥw al-luġa al-‘arabiyya, 658.
Al-Zamaẖšarī, al-Mufaṣṣal..., 368; Hārūn, al-Asālīb al-inšā’iyya..., 95.
Tammām Ḥassān, al-Bayān fī rawā’i‘ al-Qur’ān, I-II, ‘Ālam al-kutub, al-Qāhira, 1420/2000, I, 358.

nekada kontekst iskaza, u konkretnom kur’anskom iskazu upućuju na znače- nje čuđenja. Budući da je i Vjerovjesnik svjestan da samo Allah zna šta su

^to^ﺔ^ُ^ﻗﺎ^ﺤَ ^ﻟ^ْ^َ^ﺍ^"^Č^as^neizbježni"ⁱ^ﺔ^ُ^ﻋ^َ^ﺭﺎ^ﻘ^َ^ﻟ^ْ^َ^ﺍ^"Smak^svijeta",^a^daⁱ^on^zna^šta^je^ﺔ^ُ^ﻤَ ^ﻄ^َ^ﺤ^ُ^ﻟ^ْ^َ^ﺍ

"Džehennem", jer ga je vidio dok je bio na Miradžu i opisao ga, za Tammāma

Ḥassāna ne postoji dilema da li se kur’anskim iskazima u kojima se navode spomenute riječi izražava čuđenje ili pitanje.

Kada bismo se, kako ističe Tammām Ḥassān, pred svakom ovakvom konstrukcijom dvoumili između značenja čuđenja i upitnog značenja, mogli bismo i ajet:

^ﻰﺳ^ﻮ^ﻣُ

^ﺎ^ﻳَ

^ﻚ^َ^ﻣِ ^ﻮ^ْ^ﻗ^َ

^ﻦ^ْ^ﻋَ

^ﻚ^َ^َ^ﻠ^ﺠ^َ^ﻋ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ ^ﻭَ

A zašto si prije naroda svoga požurio, o Musa (Ṭā Hā, 83)? kako ističe Tammām Ḥassān, razumjeti u značenju čuđenja, tvrdeći da odnosno-upitna

^zamjenica^ﺎ^ﻣَ

^izražava^č^u^đ^enje,^dok^glagol^ﻞ^َ^ﺠَ ^ﻋ^ْ^َ^ﺃ^predstavlja^glagol^č^u^đ^enja.

Međutim kontekst koji slijedi kada Mūsā odgovara na ovo pitanje, upućuje

na značenje pitanja:

ﻰﺿ^َ

^ﺮ^ْ^ﺘ^َِ^ﻟ^ﺏ^ﱢ^ﺭ^َ

ﻚ^َﻴْ ^َﻟ_ِﺇ ﺖ^ُ

^ﻠ^ْ^ﺠ_ِ^ﻋ^َ^ﻭَ

^ﻱ^ﺮ_ِ^ﺛ^َ^َ^ﺃ^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

^ء_ِ^ﻻ^ﻭ^ُ^ﺃ^ﻢْ ^ﻫ^ُ

ﻝﺎﻗ^َ

Evo ih idu za mnom - odgovori on - a požurio sam k Tebi, Gospodaru moj,

da budeš zadovoljan (Ṭā Hā, 84). Prema tome, za razumijevanje značenja žurbe (ﻝﺎﺠﻌﺘﺳﺍ) u ovome ajetu nužno je, kako na kraju ističe Tammām Ḥassān, osloniti se na kontekst u kome se saopćava ajet, koji određuje pravo značenje rečenice.²⁷

Forme eksklamativnih rečenica čuđenja zabilježene u jezičkoj praksi

U jezičkoj praksi zabilježene su također eksklamativne rečenice čuđenja koje se ostvaruju kroz morfo-sintaksičke forme obavijesenih, vokativnih, upitnih i zapovijednih rečenica (taʻağğub samāʻī), među kojima se posebno ističu razni oblici ekspresivnih konstrukcija, koji kao frazeologizmi, zahva- ljujući kontekstu u kome se realiziraju te intonaciji i intezitetu govora, izra-

^žavaju^razlⁱ^č^ita^zn^a^č^enja^č^u^đ^enja,^kao,^np^r^.:^ﺎ^ﺳً ^ﺭﺎ^ﻓ^َ

ﻩُ ﺭﱡ ﺩ^َ

^ﻪ^ﻠِ^ﻟ^Kakav^je^on^konjanik!

ﺱ_ٍﺭﺎﻓ^َ

^ﻦ^ْ^ﻣِ

^ﻚ^َ^َ^ﻟﺎ^ﻣَ

Kakav si ti konjanik! ili ﺮ_ٍﻋﺎﺷ^َ

^ﻦ^ْ^ﻣِ

ﻪﻠﻟﺍ ﻪ^ُ^َﻠﺗﺎﻗ^َ

Bog ga ubio, kakav je

on pjesnik! Zbog toga eksklamativne rečenice čuđenja ove vrste imaju slična

morfološka i sintaksička obilježja navedenih rečenica.

Zahvaljujući odgovarajućem kontekstu u kome se koriste razna eksla- mativna jezička sredstva, kao što su konvencionalne forme za izražavanje čuđenja, zatim obavijesne, vokativne, upitne i zapovijedne rečenice u kojima se korištenjem raznih vrsta partikula, prije svega vokativne i upitne, zatim upitno-odnosne zamjenice ﺎﻣ te upotrebom frazeologizama ili posebne vrste

Ḥassān, al-Bayān fī rawā’i‘ al-Qur’ān, I, 360-61.

glagola, zatim intonacijom i naglašavanjem onog dijela sadržaja koji se želi istaći, obavijesna, vokativna, upitna i zapovijedna funkcija ovih rečenica pre- lazi u eksklamativnu koja izražava posebna ekspresivno-emocionalna osjeća- nja. Upotrebom eksklamativnih jezičkih sredstava i posebnom intonacijom imenice koja označava predmet čuđenja intenzivira se značenje cijele rečeni- ce usmjerene na primaoca poruke kako bi se utjecalo na njegova osjećanja i izazvale određene reakcije. Ekspresivna i emotivna funkcija eksklamativnih formi može odražavati i stav govornika izražavajući isključivo njegova lična osjećanja i emocionalni odnos prema predmetu čuđenja.

Izražavanje eksklamativnih značenja čuđenja na navedeni način nalazimo i u Kur’anu:

^ﻢْ ^ﻛﺎ^ﻴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺄ^ﻓ^َ

^ً^ﺎﺗﺍ^ﻮَ ^ﻣ^ْ^َ^ﺃ^ﻢ^ْ^ُ^ﺘﻨ^ﻛ^ُ^ﻭَ

ﻪﻠﻟﺎﺑ_ِ

ﻥﻭﺮُ ﻔ^ُﻜ^ْﺗ^َ

ﻒ^َﻴْ ﻛ^َ

Kako možete da ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili ništa, pa vam je On život dao (al-Baqara, 28)!? ili ajetu:

^ﻥﻮ^ﻔ^ُ^ﺼِ

^ﻳَ ^ﺎ^ﻤﱠ ^ﻋَ

^ﻪﻠﻟﺍ^ﻥﺎ^ﺤَ ^ﺒ^ْ^ﺳ^ُ

Neka je slavljen Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju

(al-Ṣāffāt, 159)!²⁸

Najčešće forme rečenica čuđenja zabilježene u jezičkoj praksi, koje se nalaze u Kur’anu, jesu obavijesne rečenice s glagolom paradigmatskog oblika

ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ, vokativne rečenice, upitne rečenice s česticama ^َﺃ i ﻞ^ْﻫ^َ, upitnim zamjeni-

^cama^ﻱ^ﱞ^َ^ﺍⁱ^ﺎ^ﻣَ ^,^upitnim^prilozima^zaⁿ^a^čⁱⁿ^ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ

i ﻰ^ﱠﻧ^َﺃ, glagolski oblik imperativa,

^vakativna^partikula^ﺎ^ﻳَ

i druge jezičke forme sačuvane u jezičkoj praksi.

S obzirom na to da se izražavanje čuđenja na ovakav način ne realizira posebnim jezičkim oblicima i formama za izražavanje čuđenja, značenje čuđenja i u ovakvim slučajevima razumijeva se uglavnom iz konteksta u kome se ovakve konstrukcije realiziraju i na temelju drugih pratećih intona- ciono-ekspresivnih osobenosti iskaza.²⁹

Izražavanje čuđenja glagolskom paradigmom ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ

Eksklamativno značenje čuđenja može se izraziti i u rečenicama s gla-

golima paradigmatskog oblika ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ

transformiranim iz paradigmatskih formi

^glagola^č^u^đ^enja^ﻞ^َ^ﻌ^َ^ﻓ^ْ^َ^ﺃⁱ^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^,^svejedno^da^li^se^u^njihovoj^osnovnoj^formi^nala-

zi srednji konsonant sa vokalom u (ḍamma), kao što su glagoli ﻑ^َ

ﺮُ ﻅ^َ

"biti

otmjen" i ﻡ_َﺆ^ُ^َﻟ "biti nevaljao" ili su transformirani iz trokonsonantnih glagola

Izražavanje čuđenja na ovakav način nalazi se i u hadisu Allahovog poslnika, koji prenosi ^Abū^Hurayra:^ﺳ^ُ^ﺒ^ْ^ﺤ^َ^ﺎ^ﻥ^َ^ﺍﻟﻠ^ﻪِ ^!^َ^ﺍ^ﻟ^ْ^ﻤ^ُ^ﺆ^ْ^ﻣِ ^ﻦ^ُ^ﻻ^َ^ﻳ^َ^ﻨ^ْ^ﺠ^َ^ﺲ^ُ^ﺣ^َ^ّ^ﻴ^ً^ﺎ^ﻭَ ^ﻻ^َ^ﻣَ ^ﻴ^ْ^ﺘ^ً^ﺎ^Neka^je^slavljen^Allah,^vjernik^nikada^nijenečist, bio živ ili mrtav!
Al-Ġalāyīnī, Ğāmi‘ al-durūs al-ʻarabiyya, 50; Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 651.

sa vokalom a (fatḥa) ili vokalom i (kasra) na srednjem konsonantu, kao što

^su^glagoli^ﺐَ

ﻄ^َﺧ^َ

^"održati^govor"ⁱ^ﻪ^َ^ﻘِ ^ﻓ^َ

"razumjeti".

Glagoli paradigmatskog oblika ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ

izražavaju trajnija prirodna i fizička

svojstva koja se pripisuju osobi ili predmetu na koje se odnosi ovakav glagol.

^T^ako,^np^r^.,^kada^se^upotrijebi^glagol^ﻪ^َ^ﻘِ ^ﻓ^َ

^u^primjeru:^ﺔ^َ^َ^ﻟ^َ^ﺄ^ﺴ^ْ^ﻤَ ^ﻟﺍ^ﺪ^ٌ^ﻤ^ﱠ^ﺤَ ^ﻣ^ُ

^ﻪ^َ^ﻘِ ^ﻓ^َ

to znači:

^Muhamed^je^riješio^pravno^pitanj^e^,^dok^primjer:^ﺪ^ٌ^ﻤ^ﱠ^ﺤَ ^ﻣ^ُ

ﻪ^َﻘ^ُﻓ^َ

znači: Muhamed je

pravnik!, odnosno Muhamed je postao pravnik, što znači da je poznavanje

pravnih pitanja postala Muhamedova trajnija osobina. Isto se događa i u

^primjeru:^ﺪ^ٌِ^ﻟﺎ^ﺧ^َ

^ﺐ^َ^ﻄ^َ^ﺧ^َ^,^koji^zn^ač^i:^Halid^je^održao^govo^r^,^dok^primjer:^ﺪ^ٌِ^ﻟﺎ^ﺧ^َ

^ﺐَ ^ﻄ^ُ^ﺧ^َ

Halid je govornik!, odnosno Halid je postao govornik, znači da je držanje

govora postala Halidova trajnija osobina. Izražavanje trajnijih prirodnih i fizičkih osobina karakteristika je svih trokonsonantnih glagoli s paradigmom

ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ, koji se zbog toga mogu koristiti i radi izražavanja čuđenja. Tako primjer:

^ﺪﻴ^ﻌِ ^ﺳَ

ﻞ^ُﺟُ ﺮﻟﺍ ﻡ_َﺮُ ﻛ^َ

^zna^čⁱ^isto^kao^da^je^r^e^č^eno:^ﺍﺪﻴ^ﻌِ ^ﺳَ

ﻡ_َﺮَ ﻛ^ْ^َﺃ ﺎﻣَ

Kako je plemenit čovjek

Said! Na isti način značenje čuđenja izražava se i u kur’anskom ajetu:

^ﺎ^ﺑ^ً^ﺬِ ^ﻛ^َ

^ﻻ^ﱠ_ِ^ﺇ^ﻥ^ﻮ^ُ^ﻟﻮ^ﻘ^ُ^ﻳَ

^ﻥ^ْ_ِ^ﺇ^ﻢ^ْ^ﻬ_ِ^ﻫﺍ^ﻮَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﻦ^ْ^ﻣِ

ﺝُ ﺮُ ﺨ^ْﺗ^َ

^ﺔ^ً^ﻤَ ِ^ﻠ^ﻛ^َ

^ﺕ^ْ^ﺮَ ^ُﺒ^ﻛ^َ

Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih! Oni ne govore drugo do neistinu

(al-Kahf, 5)!

^Komentiraju^ćⁱ^navedeni^ajet^al-Zam^a^ẖ^šar^ī^isti^č^e^da^se^rij^e^č^ﺔ^ٌ^ﻤَ ِ^ﻠ^ﻛ^َ

u nave-

denom ajetu kada je u akuzativu tretira kao akuzativ specifikacije (tamyīz) a

kada je u nominativu kao agens (fāʻil) glagolske radnje, s tim što u akuzativu izražava intenzivnije i ekspresivnije značenje koje u sebi sadrži i značenje čuđenja. Tako navedeni ajet, prema njegovom tumačenju, znači isto kao da je

^re^č^eno:^ﺔ^ً^ﻤَ ِ^ﻠ^ﻛ^َ

^ﺎ^ﻫ^َ^ﺮَ ^ﺒ^َ^ﻛ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je krupna riječ!³⁰

Sa subjektom rečenice u kojoj se čuđenje izražava glagolom paradigmat-

skog oblika ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ

^može^d^o^ćⁱⁱ^redundantni^prijedlogِ^ـﺑ^,^np^r^.:^ﺪ^ٍِ^ﻟﺎ^ﺨ^َ^ﺑ_ِ

ﻡ_َﺮُ ﻛ^َ

Kako je

^Halid^plemenit!^Me^đ^utim^{izostavljanjem}^prijedlogaِ^ـﺑ^u^ovome^sl^u^č^aju^negubi se značenje čuđenja.³¹

Za razliku od značenja eksklamativnih rečenica iskazanih prema obrascu

^konstrukcija^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

ⁱ^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻞ^ْ^ﻌِ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^glagoli^{paradigmatskog}^oblika^ﻞ^َ^ﻌ^ُ^ﻓ^َ

izražavaju pro-

mjenu svojstva na takav način što se intenzitet značenja ovih glagola razvija

do stepena koji izaziva čuđenje. Prema tome, dok se iskazom paradigmatskog

^oblika^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

izražava čuđenje prema svojstvu koje izražava glagol navedenog

oblika u onome značenju kako se to svojstvo manifestira u trenutku izricanja

iskaza, bez obzira na njegovo stanje u prošlosti, glagolom paradigmatskog

oblika ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ

izražava se proces mijenjanja takvoga svojstva do stepena koji

izaziva čuđenje.

Al-Suyūṭī, Ham‘ al-hawāmi‘..., III, 29; Ibn Ya‘īš, Šarḥ al-Mufaṣṣal, VII, 129; Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 659.
Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 660.

^T^ako,^np^r^.,^iskaz:^ﺍ^ﺪ^ًِ^ﻟﺎ^ﺧ^َ

^ﻦ^َ^ﺴَ ^ﺣ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

Kako je Halid lijep! znači da se onaj koji

izriče ovakav primjer čudi Halidovoj ljepoti, koju on pokazuje u trenutku

^{izricanja navedene}^r^e^č^enice,^dok^primjer:^ﺪ^ًِ^ﻟﺎ^ﺧ^َ

^ﻦ^َ^ﺴ^ُ^ﺣَ

znači mijenjanje Halidove

ljepote do stepena koji izaziva čuđenje tako da se navedeni primjer može

prevesti: Kako se Halid proljepšao!

Imajući u vidu naprijed kazano, promjena intenziteta svojstva izraženog

glagolom paradigmatskog oblika ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ

prati promjenu ovoga svojstva od njego-

vog osnovnog značenja do stepena koji izražava čuđenje. Tako se primjerom:

ﺔ^َﻤَ _ِﻠﻜ^َﻟﺍ ﻩ_ِﺬ_ِﻫ^َ

^ﺮَ ^ﺒ^َ^ﻛ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

opisuje krupnoća riječi u trenutku izricanja ovoga iskaza, dok

^se^primjerom:^ﺔ^ً^ﻤَ ِ^ﻠ^ﻛ^َ

^ﺕ^ْ^ﺮَ ^ُﺒ^ﻛ^َ

ističe da je riječ prvo iskazana i da je potom njena

krupnoća dostigla stupanj koji izaziva začuđenost. Tako i kurʼanski ajeti:

^ﻢ^ْ^ﻬ_ِ^ﻫﺍ^ﻮَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﻦ^ْ^ﻣِ

ﺝُ ﺮُ ﺨ^ْﺗ^َ

^ﺔ^ً^ﻤَ ِ^ﻠ^ﻛ^َ

^ﺕ^ْ^ﺮَ ^ُﺒ^ﻛ^َ

^ﻢْ ^ﻬ_ِ^ﺋﺎ^ﺑَ ^ﻵ_ِ

^ﻻ^َ^ﻭَ

^ﻢ_ٍ^ﻠ^ْ^ﻋِ

^ﻦ^ْ^ﻣِ

^ﻪِ ^ﺑ_ِ

^ﻢْ ^ﻬ^ُ^َ^ﻟ^ﺎ^ﻣَ

^*^ﺍ^ﺪ^ً^َ^ﻟ^ﻭَ

ﻪﻠﻟﺍ ﺬ^َﺨ^َ^ﱠﺗﺍ ﺍﻮ^ُﻟﺎﻗ^َ

^ﻦ^ﻳ^ﺬِ ^ﱠ^ﻟﺍ^ﺭ^َ^ﺬﻨُﻳ^ﻭَ

I da opomene one koji govore: Allah je Sebi uzeo sina. O tome oni ništa

ne znaju, a ni preci njihovi. Kako krupna riječ izlazi iz usta njihovih (al-Kahf, 4-5)! znači da riječi izišle iz njihovih usta predstavljaju tako golemu zabludu da su zbog toga kod velikog broja ljudi izazvale začuđenost.

^Zbog^toga,^za^razliku^od^zn^a^č^enja^pardigme^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

koja opisuje trenutačno

stanje, paradigma ﻞ^َﻌُ ﻓ^َ

ističe postojanost (ṯabāt) i trajnost (istimrār) svojstva

koje izriče takav glagol. Tako u kur’anskom ajetu:

^ﺎﻣﺎ^ﻘ^َ^ﻣ^ُ^ﻭَ

^ﺍ^ﺮًّ ^ﻘ^َ^ﺘ^َ^ﺴْ ^ﻣُ

^ﺖ^ْ^ﻨ^َ^ﺴ^ُ^ﺣَ

A kako su one divno prebivalište i boravište (al-Furqān 76)! Uzvišeni Allah ističe trajnu ljepotu Dženneta, dok se u ajetu:

^ﺎﻘ^ﻴ^ﻓِ ^ﺭ^َ

^ﻚ^َ^ﺌِ ^َ^ﻟ^ﻭ^ُ^ﺃ^ﻦ^َ^ﺴ^ُ^ﺣ^َ^ﻭَ

A kako će oni divni drugovi biti (al-Nisā’, 69)! opisuje trajna ljepota druš- tva vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi.³²

Izražavanje čuđenja vokativnim rečenicama

Izražavanje čuđenja postiže se i vokativnim rečenicama tako što poslije

^č^estice^dozivanja^ﺎ^ﻳَ

a prije imenice na koju se odnosi čuđenje dolazi partikula

_َـﻟ a poslije nje imenica u genitivu na koju se odnosi čuđenje, npr.: ﺐ_ِ

^ﺠَ ^ﻌَ ^ﻠ^ْ^َ^ﻟ^ﺎ^ﻳ^َ

Kakvo čudo! ili ﺍﺮً ﻋﺎﺷ^َ

^ﻚ^َ^َ^ﻟ^ﺎ^ﻳَ

Kakav si ti pjesnik! Partikula _َـﻟ može se i izostaviti

^tako^da^u^mjesto^nje^dolazi^neodr^e^đ^ena^imenica^u^akuzativu,^np^r^.:^ﺎ^ﺒَ ^ﺠَ ^ﻋ^َ

^ﺎ^ﻳَ ^Kakvo

čudo! S obzirom na dužinu posljednjeg vokala, ovakvim načinom izražavanja

postiže se veći stupanj ekspresivno-emotivnog značenja, kao u kur’anskom ajetu:

O Jusufe, tugo moja (Yūsuf, 84)! ili u ajetu:

^ﻒ^َ^ﺳ^ﻮ^ُﻳ^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

^ﻰ^ﻔ^َ^ﺳَ ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻳ^َ

Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 662-63.

^ﻼ^ﻴِ^ﻠ^ﺧ^َ

ﺎﻧ^ًﻼ^َﻓ^ُ

^ﺬ^ْ^ﺨِ ^ﱠ^ﺗ^َ^ﺃ^ﻢ^ْ^َ^ﻟ^ﻲ^ﻨِ ^ﺘ^َ^ﻴ^ْ^َ^ﻟ^ﻰ^ﺘ^َ^َ^ﻠ^ﻳ^ْ^ﻭَ

^ﺎ^ﻳَ

Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo (al-Furqān, 28)! ili u ajetu:

^ﻲ^ﺧِ ^َ^ﺃ^ﺓ^ء^ﻮ^ْ^ﺳَ

^ﻱ^َ^ﺭ^ﺍ^ﻭَ ^ُ^ﺄ^ﻓ^َ

^ﺏﺍ^ﺮَ ^ﻐ^ُ^ﻟﺍ^ﺍﺬـ^ﻫ^َ

^ﻞ^َ^ﺜ^ْ^ﻣِ

ﻥﻮﻛ^ُ^َﺃ ﻥ^ْ^َﺃ ﺕ^ُ

^ﺰ^ْ^ﺠ^َ^ﻋ^َ^َ^ﺃ^ﺎ^ﺘ^َ^َ^ﻠ^ﻳ^ْ^ﻭَ

^ﺎ^ﻳَ

Teško meni! Zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga (al-Mā’ida, 31)! ili u ajetu:

ﻪﻠﻟﺍ ﺐ_ِ

^ﻨ^ْ^ﺟَ

^ﻲ^ﻓِ

ﺖ^ُﻁ^ْﺮﱠ ﻓ^َ

^ﺎ^ﻣَ

^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋَ

^ﻰ^ﺗ^َ^ﺮَ ^ﺴ^ْ^ﺣَ

^ﺎ^ﻳَ

Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio (al-Zumar, 56)! ili u ajetu:

Muštuluk! Evo jednog dječaka (Yūsuf, 19)!

^ﻡٌ ^ﻼ^َ^ﻏ^ُ

ﺍﺬـﻫ^َ

^ﻯ^ﺮَ ^ﺸ^ْ^ُﺑ^ﺎ^ﻳَ

Nekada se čuđenje izražava bez partikule _َـﻟ i bez alifa na kraju imenice na koju se odnosi čuđenje, kao u kur’anskom ajetu:

O kako su ljudi jadni (Yāsīn, 30)!³³

^ﺩﺎ^ﺒ^َ^ﻌِ ^ﻟﺍ^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋ^َ

^ﺓ^ً^ﺮَ ^ﺴ^ْ^ﺣَ

^ﺎ^ﻳَ

Izražavanje čuđenja upitnim rečenicama

Izražavanje čuđenja postiže se i upitnim rečenicama kada se od sago- vornika ne očekuje odgovor na postavljeno pitanje, nego se pojačanom eksklamativnom intonacijom želi naglasti sadržaj takve rečenice kako bi se kod sagovornika kao primatelja poruke izazvala afektivna osjećanja radi postizanja određenih pragmatičkih ciljeva. Na ovakav način upitna rečenica se transformira u eksklamativnu rečenicu i tretira se kao retoričko pitanje koje predstavlja posebnu sintaksičku stilsku figuru. Na pretvaranje upitne rečenice u eksklamativnu utječe i kontekst u kome se realizira takva rečenica.

Značenja koja se postižu ovakvim rečenicama označavaju se kao sekun- darna (maʻānī farʻiyya) ili metaforička (maʻānī mağāzʻiyya) a ostvaruju se

upotrebom upitnih jezičkih sredstava, kao što su upitne čestice ^َﺃ i ﻞ^ْﻫ^َ, upitne

^zamjenice^ﻱ^ﱞ^َ^ﺍⁱ^ﺎ^ﻣَ

i upitni prilozi za način ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ

i ﻰ^ﱠﻧ^َﺃ, čija upotreba zavisi od

ciljeva iskaza, kao u sljedećim ajetima:

Upitna čestica ^َﺃ, kao u ajetu:

^ﻥ^ﻮ^ُ^ﻠ^ﻘِ ^ﻌ^ْ^ﺗ^َ^ﻼ^َ

^ﻓ^َ^َ^ﺃ^ﺏﺎ^ﺘ^َ^ﻜِ ^ﻟﺍ^ﻥ^ﻮ^ُ^ﻠ^ﺘ^ْ^ﺗ^َ

^ﻢ^ْ^ُ^ﺘ^ﻧ^ْ^َ^ﺃ^ﻭَ

^ﻢ^ْ^ﻜ^ُ^ﺴَ ^ﻔ^ُ^ﻧ^ْ^َ^ﺃ^ﻥ^َ^ﻮ^ْ^ﺴَ ^ﻨ^ْ^ﺗ^َ^ﻭَ

ﺮﱢ ﺒ_ِﻟﺎﺑ_ِ

^ﺱ^ﺎ^ﱠ^ﻨﻟﺍ^ﻥﻭ^ﺮُ ^ﻣُ ^ﺄ^ْ^ﺗ^َ^َ^ﺃ

Zar da svijetu dobročinstvo naređujete, a da sebe zaboravljate, a još Knji- gu učite? Zar se opametiti nećete (al-Baqara, 44)?!

Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 664; Ḥassān, al-Bayān fī rawā’i‘ al-Qur’ān, I, 359.

Upitna čestica ﻞ^ْﻫ^َ, kao u ajetu:

^ﻥ^ﻮ^ُ^ﻠ^ﻌَ ^ﻔ^ْ^ﻳ^َ

ﺍﻮ^ُﻧﺎﻛ^َ

^ﺎ^ﻣَ

^ﺭﺎ^ﻔ^ﱠ^ﻜ^ُ^ﻟﺍ^ﺏَ

^ﻮﱢ ^ُ^ﺛ^ﻞ^ْ^ﻫ^َ

Zar će nevjernici biti drugačije kažnjeni nego prema onome kako su postupali (al-Muṭaffifūn, 36)! ili u ajetu:

^ﺍﺭ^ﻮ^ﻛ^ُ^ﺬ^ْ^ﻣﱠ

ﺎﺌ^ًﻴْ ﺷ^َ

^ﻦ^ْ^ﻜ^ُ^ﻳَ

^ﻢ^ْ^َ^ﻟ^ﺮ_ِ^ﻫ^ْ^ﺪﻟﺍ^ﻦ^َ^ﻣِ

^ﻦﻴ^ﺣِ

^ﻥﺎ^ﺴَ ^ﻧ^ْ^ﻹ^ْ^ﺍ^ﻰ^َ^ﻠ^ﻋ^َ

ﻰﺗ^َ^َﺃ ﻞ^ْﻫ^َ

Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio spomena vrijedan (al-Dahr, 1)?!

ili u ajetu:

Zar to pametnom zakletva nije (al-Fağr, 5)?!

Upitna zamjenica ﻱﱞ ^َﺍ, kao u ajetu:

^ﺮ_ٍ^ﺠ^ْ^ﺣِ

^ﻱ^ﺬِ ِ^ﻟ^ﻢ^ٌ^ﺴَ ^ﻗ^َ

^ﻚ^َِ^ﻟ^ﺫ^َ

^ﻲ^ﻓِ

ﻞ^ْﻫ^َ

^ﺖ^ْ^َ^ﻠ^ﺟ^ﱢ^ُ^ﺃ^ﻡ_ٍ^ﻮْ ^ﻳَ

Do koga dana je to odloženo (al-Mursalāt, 12)?! ili u ajetu:

ﻱﱢ ﻷ^َ_ِ

Od čega ga On stvara (ʻAbas, 18)?! ili u ajetu:

i kakav je htio lik ti dao (al-Infiṭār, 8)?!

^ﻚ^َ^ﺒَ ^ﻛ^ﱠ^ﺭَ

ءﺎﺷ^َ

ﻪ^ُﻘ^َ^َﻠﺧ^َ^ﺎ^ﻣَ

ء_ٍﻲ_ْﺷ^َ

^ﺓٍ ^ﺭ^ﻮ^ﺻ^ُ

^ﻱ^ﱢ^َ^ﺃ^ﻦ^ْ^ﻣِ

^ﻱ^ﱢ^َ^ﺃ^ﻲ^ﻓِ

^Upitna^zamjenica^ﺎ^ﻣَ

poslije prijedloga, kao u ajetu:

^ﻥ^ﻮ^ُ^ﻟءﺎ^ﺴَ ^ﺘ^َ^ﻳ^َ

^ﻢﱠ ^ﻋَ

O čemu oni jedni druge pitaju (al-Naba’, 1)?! ili u ajetu:

^ﺎﻫﺍ^ﺮ^َ^ﻛ^ْ^ﺫِ

Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš (al-Nāziʻāt, 43)!

^ﻦ^ْ^ﻣِ

^ﺖ^ﻧ^َ^ﺃ^ﻢﻴ^ﻓِ

Upitni prilog za način ﻒ^َ

ﻴْ ﻛ^َ, kao u ajetu:

^ﺏﺎ^ﻘ^َ^ﻋِ

ﻥﺎﻛ^َ

ﻒ^َﻴْ ﻜ^َﻓ^َ

A kakva je samo bila kazna Moja (al-Raʻd, 32)! ili ajetu:

^ﺭ_ِ^ﺬ^ُ^ُ^ﻧ^ﻭَ

^ﻲﺑﺍ^ﺬ^َ^ﻋَ

ﻥﺎﻛ^َ

ﻒ^َﻴْ ﻜ^َﻓ^َ

I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje (al-Qamar, 16)! ili u ajetu:

^ﻢ^ْ^ﻫ^ُ^ﺭﺎ^ﺑ^َ^ﺩ^ْ^َ^ﺃ^ﻭَ

^ﻢْ ^ﻬ^ُ^ﻫﻮ^ﺟ^ُ^ﻭُ

ﻥﻮُﺑﺮ_ِﻀ^ْ

^ﻳ^َ^ﺔ^ُ^ﻜ^َ^ﺋِ ^ﻼ^َ^ﻤَ ^ﻟﺍ^ﻢ^ُ^ﻬ^ُ^ﺘ^ْ^ﻓ^ﱠ^ﻮَ ^ﺗ^َ

ﺍﺫ^َ_ِﺇ ﻒ^َ

ﻴْ ﻜ^َﻓ^َ

A kako će tek biti kada im meleki budu duše uzimali udarajući ih po obra-

zima i po leđima njihovim (Muḥammad, 27)! ili ajetu:

Upitni prilog za način ﻰ_َ^ﱠﻧ^َﺃ, kao u ajetu:

^ﺮٌ ^ﻗﺎ^ﻋَ

^ﻲ^ﺗِ ^َ^ﺃ^ﺮ^َ^ﻣﺍ^ﻭَ

^ﺮ^ُ^ﺒَ ^ﻜِ ^ﻟﺍ^ﻲ_َ^ﻨِ ^ﻐ^َ^َ^ﻠ^ﺑَ

^ﺪ^ْ^ﻗ^َ^ﻭَ

^ﻡٌ ^ﻼ^َ^ﻏ^ُ

^ﻲِ^ﻟ^ﻥﻮ^ﻜ^ُ^ﻳ^َ

ﻰ_َ^ﱠﻧ^َﺃ

Kako ću imati sina kada me starost ophrvala, a i žena mi je nerotkinja (Āl

ʻImrān, 40)?! ili u ajetu:

^ﺎ^ﻬ^َ^ﺗِ ^ﻮ^ْ^ﻣَ

^ﺪ^َ^ﻌْ ^ﺑَ

^ﻪﻠﻟﺍ^ﻩِ ^ﺬِ _َ^ـ^ﻫ^َ

ﻲـﻴ_ِﺤْ ُﻳ ﻰ_َ^ﱠﻧ^َﺃ

Kako će Allah oživiti ove što su pomrli (al-Baqara, 259)?!

Izražavanje čuđenja zapovjednim rečenicama

Izražavanje čuđenja postiže se i zapovjednim rečenicama, kao u ajetu u kome se Allah obraća Svome Poslaniku:

^ﻼ^ﻴ^ﺒ_ِ^ﺳَ

^ﻥﻮﻌﻴ^ﻄِ ^ﺘ^َ^ﺴ^ْ^ﻳ^َ^ﻼ^َ

ﻓ^َﺍﻮ^ﱡﻠﻀ^َ

^ﻓ^َ^ﻝﺎ^ﺜ^َ^ﻣ^ْ^ﻷ^ْْ^ﺍ^ﻚ^َ^َ^ﻟ^ﺍ^ﻮ^ُﺑ^ﺮَ ^ﺿ^َ

ﻒ^َﻴْ ﻛ^َ

ﺮْ ﻈ^ُﻧ^ْ^ُﺍ

Pogledaj kakve primjere oni o tebi navode, pa onda lutaju i Pravi put naći ne mogu (al-Isrā’, 48).

Pretvaranje zapovjedne rečenice u eksklamativnu postiže se na isti način kao i u slučaju upitnih rečenica. Tako se u navedenom ajetu značenje čuđenja izražava na način kao da je rečeno: "Vidi, Muhamede, šta o tebi govore! Upo- ređuju te s pjesnikom, vračom, čarobnjakom, luđakom..."³⁴

Drugi načini izražavanja čuđenja

Izražavanje čuđenja postiže se i upotrebom posebnih riječi eksklamativ- nog značenja u uglavnom obavijesnim i interogativnim rečenicama koje se zbog toga transformiraju u eksklamativne rečenice čuđenja.

Tako se izražavanje čuđenja postiže i upotrebom posebnih riječi, kao što

su glagol ﻰﻔ^َﻛ^َ

^ili^{upitno-odnosna}^zamjenica^ﺎ^ﻣَ

^u^zna^č^enju^zamjenice^č^u^đ^enja^ﺎ^ﻣَ ^,

bez upotrebe glagola čuđenja, kao sljedećim ajetima:

I vjernike je Allah borbe poštedio (al-Aḥzāb, 25)!

^ﻝﺎ^ﺘ^َ^ﻘِ ^ﻟﺍ^ﻦﻴ^ﻨِ ^ﻣِ ^ﺆ^ْ^ﻤ^ُ^ﻟﺍ^ﻪﻠﻟﺍ^ﻰ^ﻔ^َ^ﻛ^َ^ﻭَ

^ﺎﺒﻴ^ﺴِ ^ﺣ^َ

ﻪﻠﻟﺎﺑ_ِ

^ﻰ^ﻔ^َ^ﻛ^َ^ﻭَ

A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati (al-Nisā’, 6)!

^ﺔِ ^ﻨ^َ^ﻤَ ^ﻴ^ْ^ﻤَ ^ﻟﺍ^ﺏﺎ^ﺤ^َ^ﺻ^ْ

^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^ﺔِ ^ﻨ^َ^ﻤَ ^ﻴ^ْ^ﻤَ ^ﻟﺍ^ﺏﺎ^ﺤ^َ^ﺻ^ْ

^َﺄﻓ^َ

Pa jedna je sretna družina (oni kojima će s desne strane biti uručena knjiga njihovih djela). Kakva su oni sretna družina (al-Wāqiʻa, 8)!

^ﺔ^ُ^ﻗﺎ^ﺤَ ^ﻟﺍ^ﺎ^ﻣَ

Čas neizbježni, kakav je to Čas neizbježni (al-Ḥāqqa, 1-2)!

^ﺔ^ُ^ﻗﺎ^ﺤَ ^ﻟ^ْ^َ^ﺍ

Izražavanje čuđenja ostvaruje se i upotrebom infinitiva, kao u ajetu:

^ﻦﻴ^ﻤِ ^ﻴ^َ^ﻟﺍ^ﺏﺎ^ﺤ^َ^ﺻ^ْ

^َ^ﺃ^ﻦ^ْ^ﻣِ

^ﻚ^َ^َ^ﻟ^ﻡ^ٌ^ﻼ^َ^ﺴَ ^ﻓ^َ

Pa, pozdrav tebi od onih koji su sretni (al-Wāqiʻa, 91)! ili ajetu:

^ﺎ^ﻨ^َ^ﺘ^َ^ﻤْ ^ﱠ^ﻠ^ﻋَ

^ﺎ^ﻣَ

ﻻ^ﱠ_ِﺇ ﺎﻨ^َ^َﻟ ﻢ_َﻠ^ْﻋ_ِﻻ^َ

^ﻚ^َ^ﻧﺎ^ﺤَ ^ﺒ^ْ^ﺳ^ُ

Ḥasan ʻAbbās, al-Balāġa..., 151; ʻAbdurraḥmān Ḥasan Ḥabannaka al-Maydānī, al-Balāġa al-ʻarabiyya: ususuhā wa ʻulūmuhā wa funūnhā wa ṣuwar min taṭbīqātihā bi haykal ğadīd min ṭarīf wa talīd, I-II, Dār al-Kalam - Dār al-Šāmiya, al-Ṭabʻa al-ūlā, Dimašq - Bayrūt, 1416/1996, I, 238.

Hvaljen neka si! Mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio (al-Baqara, 32), ili u ajetu:

^ﻻﻮ^ﺳ^ُ^ﺭَ

^ﺍ^ﺮ^ً^ﺸ^َ^ﺑَ ^ﻻ^ﱠ

^َﺇ ﺖ^ُ

ﻨ^ْﻛ^ُ

ﻞ^ْﻫ^َ

^ﻲ^ﱢﺑ^ﺭَ

^ﻥﺎ^ﺤَ ^ﺒ^ْ^ﺳ^ُ

Hvaljen neka je Gospodar moj! Zar ja nisam samo čovjek, poslanik

(al-Isrā’, 93)?!

Izražavanje čuđenja postiže se i pomoću riječi ﺐﺠﻋ i njenih izvedenica, kao u ajetu:

^ﺐﻴ^ﺠ_ِ^ﻋَ

Ovo je zaista neka čudnovata stvar (Hūd, 72)! ili u ajetu:

ءٌ ﻲ_ْﺸ^َ^َﻟ ﺍﺬـﻫ^َ

ﻥ^ﱠ_ِﺇ

^ﻢ^ْ^ﻬ^ُ^ﻨ^ْ^ﻣِ

^ﺭٌ ^ﺬﻨ^ﻣُ

^ﻢ^ﻫ^ُ^ءﺎ^ﺟَ

^ﻥ^ْ^َ^ﺃ^ﺍ^ﻮ^ُﺒ^ﺠ_ِ^ﻋ^َ^ﻭَ

I čude se što im jedan od njih opominjatelj dođe (Ṣād, 4).³⁵

(Summary)

Exclamatory Senteces of Wondeerment in the Qur'an

This article’s subject is to review and analyze exclamatory phrases of wonderment (ğumla taʻağğubiyya) in the Arabic language following the example of the Qur'anic text. The paper discusses two main types of linguistic forms by which they form exclamatory sentences of wonderment : analogical or regular (taʻağğub qiyāsī) and other in linguistic practice recorded forms of wonderments (taʻağğub samāʻī) which is effectuated through the morpho- syntactic forms of the declarative, exclamatory, interrogative and imperative sentences. Both methods of expression of wonderment are present in the Qur'an and they are referred to in the grammar of Arabic language as a special kind of sentences,and in stylistics, including stylistics of Qur'anic text, as a kind of grammatical styles (asālīb naḥwiyya) which create a certain pragma- tic goals. Because of its intonatative - expressive features of eksklamativne senctences of wonderment in this paper are treated , except from syntactic , also and with semantic - pragmatic aspect for detecting their semantic values and pragmatic effects on the recipient of the Qur'anic messages.

Ḥassān, al-Bayān fī rawā’i‘ al-Qur’ān, I, 358-60; Fāḍil al-Sāmarrā’ī, Maʻānī al-naḥw, IV, 665-66; Hārūn, al-Asālīb al-inšā’iyya, 93-94; ʻAṭiyya, al-Asālīb al-naḥwiyya..., 88.

ANALI GHB 2013; 42 (34)

Sažetak

Analoške forme

Izražavanje čuđenja paradigmatskim oblikom ﻪُ َﻠﻌَ ﻓْ َﺃ ﺎﻣَ

***

Izražavanje čuđenja paradigmatskim oblikom ﻪِ ﺑِ

Sintaksička obilježja analoških paradigmatskih formi za izražavanje čuđenja

***

Forme eksklamativnih rečenica čuđenja zabilježene u jezičkoj praksi

Drugi načini izražavanja čuđenja

Exclamatory Senteces of Wondeerment in the Qur'an

^Izražavanje^č^u^đ^enja^{paradigmatskim}^oblikom^ﻪ^ُ^َ^ﻠ^ﻌَ ^ﻓ^ْ^َ^ﺃ^ﺎ^ﻣَ

^Izražavanje^č^u^đ^enja^{paradigmatskim}^oblikom^ﻪِ ^ﺑ_ِ