091.12:28 Babić M.


Osman Lavić


MUSTAFA-PAŠA BABIĆ I NJEGOVA RUKOPISNA OSTAVŠTINA




Sažetak


U ovom tekstu obrađena je kraća biografija Mustafa-paše Babića i njegova ruko- pisna ostavština.

Mustafa-paša Babić rođen je 1806. godine u Sarajevu. Tokom četrdeset godina

društvenog angažmana u Bosni obavljao je dužnosti miralaja rezervnog sastava vojske Bosanskog sandžaka te muselima Sarajevskog i Banjalučkog kadiluka, te kadilukā Maglaja, Gračanice, Gradiške i Dervente. Omer-paša Latas protjerao ga je iz Bosne 1851. godine skupa s većom grupom sarajevskih uglednika. Umro je u Bursi

1853. godine.

Vakufnamom iz 1840. godine Mustafa-paša Babić uvakufio je 83 kodeksa ruko-

pisa za biblioteku novoosnovane medrese u Visokom.

Biblioteka je sadržavala 83 kodeksa, odnosno 95 djela rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Tematskom i jezičkom strukturom bila je primjerena rangu niže medrese, kakva je bila visočka, s plaćom muderisa do 20 akči dnevno. Preovladavala je već provjerena i u mnogim medresama primjenjivana udžbenička

literatura na sva tri orijentalna jezika. Narednih sedamdeset godina služila je obra- zovnom procesu u ovoj medresi. Biblioteka je, vjerovatno, uništena u požaru 23/24.

novembra 1911. godine. Manji dio rukopisne ostavštine Mustafa-paše Babića (41

kodeks) registriran je u ostavinskoj raspravi, nakon njegove smrti, koja je sprovedena

na Sarajevskom šerijatskom sudu 1855. godine.


Ključne riječi: Mustafa-paša Babić, islamsko bibliotekarstvo, Visoko, rukopisi, visočka medresa.



Uvod


U prvoj polovini XIX stoljeća dvije sarajevske porodice igrale su veoma zapaženu ulogu u javnom i političkom životu Bosne i Hercegovine, poseb- no Sarajeva. To porodice Šerifović i Babić, koje su bile na strani domaćeg

stanovništva kad god bi centralna vlast iz Istanbula pokušala sprovesti neke reforme u Bosni.1


1 Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Sarajevo,

Orijentalni institut, 1996., str. 140.


Porodica Babić u literaturi se prvi put spominje 1755. godine kad su sara- jevske bašeskije popalili odžake Osman-bega Babića na Glasincu.2 U toj akci- ji učestvovalo je 5000-6000 ljudi. Slučaj je prerastao u ozbiljan incident, tako

da je vezir iz Travnika bio prisiljen intervenirati sa svojim odredima i spahi- jama u smirivanju situacije.3 Babići su porijekom s Glasinca, a u Sarajevo su doselili sredinom XVIII stoljeća i nastanili se u Mufti Sulejmanovoj mahali, koja je kasnije po njima prozvana Babića Bašča. Obnašali su razne dužnosti

u vojnoj hijerarhiji Bosne i Hercegovine, od zaima,4 alajbega,5 muteselima6 do mir alajbega. U obnašanju ovih dužnosti istakli su se hadži Ibrahim-beg

Babić,7 njegov sin Omer Tahir-beg te Omerovi sinovi Mehmed-beg i posebno

Mustafa-paša.

Omer Tahir-beg Babić bio je sarajevski muteselim i alajbeg bosanskih

spahija. U tom zvanju upućen je s vojskom 19. oktobra 1804. godine u Siriju

radi gušenja pobune. Smrt ga je zatekla na položaju muteselima 1236/1821.

godine. Umro je u Sarajevu i ukopan u haremu Careve džamije. Ostavinska rasprava sprovedena je pred Šerijatskim sudom 11. ševala 1237 / 30. juna



  1. Nišan nekog Osman-bega Babića, iz Vrhprače, nalazi se kod Careve džamije. Ocu mu je bilo ime Ahmed-beg. Umro je 1252/1836-37. (Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika, Sarajevo, 1974., knj. I, str. 110-111.) Nismo ustanovili da li je riječ o istoj osobi i u kakvom je srodstvu s Omer-begom Babićem, ocem Mustafa-paše.

  2. Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske

okupacije, u: Izabrana djela, Sarajevo, Veselin Masleša, 1985., knj. I, str. 142.


  1. zaim, ar., posjednik velikog timara – lena ZAIM – spahija koji posjeduje spahiluk u vrijednosti od 2.000 do 100.000 akči godišnje. Takav spahiluk nazivao se ziamet.

  2. alajbeg – u spahijskoj vojnoj organizaciji alaj označava formaciju koju su činile spahije jednog sandžaka (pukovniju). Na čelu jednog alaja nalazio se alajbeg ili miralaj. Do početka 16. st. neposredni zapovjednici nazivali su se subaše. Ako bi bio unaprijeđen,

postajao bi sandžak-begom. On je sazivao spahije na vojni pohod i predvodio ih sandžak-begu. O predstojećem pohodu bi Porta obavještavala beglerbega 4-5 mjeseci

prije. Ovaj bi o tome obavještavao sandžak-bega, a ovaj opet alajbega. Alajbeg bi bio dužan upozoriti spahije i zaime da se spreme za pohod i da dođu na određeno mjesto,

gdje bi se stavljali pod zapovjedništvo svog sandžak-bega s kojim bi se pridružili vojsci beglerbega, a potom i glavnoj vojsci u određenom pohodu. Alajbeg bi davao prijedloge o unapređivanju pojedinih spahija.

  1. muselim (muteselim), ar., vezirov povjerenik u većem mjestu ili jednom kraju pokrajine;

administrativno-policijski službenik.

  1. Bašeskija navodi da je 1197/1783. godine u Sarajevu umro Salih-beg Babić, sin Ibrahim-

begov. U sidžilu br. XXII, str. 261, ubilježena je ostavinska rasprava poslije njegove smrti. Nije jasno da li je on bio brat Omera Tahir-bega Babića s obzirom na to da je i

njegovu ocu bilo ime Ibrahim. Istina, otac Salih-bega se tituliše kao Ibrahim-efendi, ali i kao zaim. Bio je dobar kaligraf i prepisao je jedan En’an 1775. godine (R-8718 u GHB). Umro je iste godine kad i sin mu Salih-beg, dok se otac Omer-begov navodi samo kao

alajbeg i muteselim. Mujezinović bilježi drugog Ibrahim-bega, zaima koji je ukopan na

Alifakovcu. Njegovom ocu bilo je ime hadži derviš Osman-beg.


1822. godine.8

Na položaju sarajevskog muteselima naslijedio ga je stariji sin Mehmed- beg i ovu dužnost obavljao od 29. maja do 6. oktobra 1822. godine. U aprilu 1823. godine protjeran je s još 17 osoba iz Sarajeva i kao prognanik umro u Bijelom Polju 1824. godine.9


Biografija Mustafa-paše Babića


Mustafa-paša Babić rođen je u Sarajevu 1806. godine. Sin je Omer Tahir-bega, a unuk hadži Ibrahim-bega Babića. Kad je imao dvadeset godina

(1826) postao je miralaj (pukovnik) suvari-redife (rezervne konjice) Bosan- skog sandžaka. Bosanski valija Mehmed Salih Vedžihi-paša, nakon dolaska u Bosnu 1835. godine, smijenio je tadašnjeg muteselima sarajevskog sejjida

Muhamed-bega Šerifovića i postavio ga za sarajevskog kadiju, a na mjesto

muteselima Sarajeva postavio dotadašnjeg mirimirana alajbega ovog sandža- ka Mustafa-bega Babića.10

Augusta 1837. godine Mustafa-paša je unaprijeđen u čin miri-liva (divi- zijski general) bosanskog i alaja hercegovačkog. Od tada je dobio zvanje paše.11 Na dužnosti sarajevskog muteselima ostao je oko četiri godine da bi

25. džumade-l-ahira 1256 / 24. augusta 1840. godine bio smijenjen i postav- ljen za muteselima Banje Luke, a na njegovo mjesto postavljen je beograd- ski muhafiz Mehmed Husrev-paša. Razlog ove smjene bio je neprikladno držanje Mustafa-paše u poznatom sporu dviju sarajevskih porodica koje su

predvodili Ahmed Munib-ef. Glođo i hadži Osman-beg Dženetić. Odlukom

novog vezira H. Halila Ćamil-paše ponovo je postavljen na položaj sarajev-

skog muteselima 18. marta 1846. godine. Obnašajući dužnost muteselima bio


  1. Ostavinska rasprava nakon smrti Omer-bega Babića sprovedena je pred Sarajevskim

šerijatskim sudom 11. ševala 1237 / 30. juna 1822. godine (Sidžil GHB, br. 61, str. 68-70). Latinična transkripcija ove rasprave objavljena je u: Nagata Yuzo, Materials on the

Bosnian notables, Tokio, 1979, str. 74-80. Omer-beg je ukopan u haremu pored Careve džamije u Sarajevu (Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika, op. cit. knj. I, str. 40).

  1. Stanovnici Sarajeva često su se žalili na nepravdu koju su sprovodili muteselimi u ovom gradu. Posebno su predstavke pisali veziru Sirri Selim-paši i samom sultanu, navodeći da

je „svu zemlju obuzeo nemir i uzbuna kada je koji od njih bio muteselim.“ Zato mole da se od sada „ne postavlja ni jedan od Babića“. Vladislav Skarić, Sarajevo od najstarijih vremena, op. cit. str. 142; Hamdija Kreševljaković, Muteselimi, u: Izabrana djela,

Sarajevo, „Veselin Masleša“, 1991, knj. I, str. 289.

  1. Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekit, Povijest Bosne, Sarajevo, El-Kalem, 1999., str.

969.

  1. Vladislav Skarić, Sarajevo od najstarijih vremena, op. cit. str. 214. Ova čast mu je

dodijeljena carskim fermanom izdatim mjeseca džumade-l-ula 1253 / augusta 1837. godine (Muvekit, Povijest Bosne, str. 969, Muhamed Enveri Kadić, Tarih-i Enveri, GHB, R-7324, str. 190). Treba istaći da su ove vojne titule bile počasne.


je i predsjednik novoustanovljenog vijeća šura koje je zamijenilo prijašnji medžlis-i vudžuh. Osim njega, u ovo vijeće imenovani su kadija Abdurah- man Esad-ef., muftija Mehmed Šakir-ef., Hadžai-ef. Uzunić, Ahmed Munib- ef. Glođo, Mehmed Hasib-ef., hadži Muhamed Hilmi-ef. Telalagić, hadži Osman-beg Dženetić, Muhamed-aga Zildžić, Salih-beg Ragibović i hadži

Abdulah bajraktar Zafranija.12

Godinu dana poslije (14. marta 1847. godine) premješten je na istu duž- nost u kadiluke: Maglaj, Gračanicu, Gradišku i Derventu. Nekoliko mjeseci kasnije (u julu 1847. godine) Čengel-zade Mehmed Tahir-paša, nakon što je

postao vezir, razriješio ga je dužnosti muteselima.

Reforme Omer-paše Latasa zatekle su Mustafa-pašu u Sarajevu. U pobuni nekih dijelova Bosne optužen je da je u dosluhu s pobunjenicima iz Posavi-

ne te je uhapšen i smješten u logor na Gorici. Kasnije je premješten među

zatvorenike u kasarni u Travniku. Nakon hapšenja konfiskovana mu je imo- vina. U ljeto 1851. godine Omer-paša Latas ga je, zajedno s većom grupom

sarajevskih uglednika, u okovima protjerao u Anadoliju.13 Kasnije su za njima protjerane i njihove porodice. Umro je u Bursi 1853. godine.14


Mustafa-pašina porodica


Mustafa-paša je bio oženjen Fatima Kanita-hanumom, kćerkom Muha- med-efendi Homari Hajri-zadea. Imao je dva sina i sedam kćeri: Ibrahim Edhem-beg, stariji sin Mustafa-paše, obnašao je dužnost miralaja zvorničkih alaja bosanskih spahija. Matija Mažuranić ga spominje da je s njima išao u




  1. Vladislav Skarić, Sarajevo od najstarijih vremena, op. cit. str, 223.

  2. Veoma su potresna predanja o načinu na koji su protjerani prvaci iz Bosne. Narodne

novine iz Zagreba u broju od 24. marta 1851. godine ovako su izvijestile o ovom događaju: „Po dvadeset ih ide sapetih u jednom lancu. Svaki ima gvozdenu halku oko vrata, kroz koju je kroz obje strane provučen lanac od tri prsta debljine. Da bi nesretnici

olakšali svoje muke pridržavaju desnom rukom lanac kako ga ne bi onaj ispred i onaj otraga potegao na svoju stranu.“ Prema: Enver Imamović, Historija bosanske vojske, Sarajevo, 1999., str. 202. O ovome govori i Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak navodeći da je „po 40 u jednom sindžiru (lancu) u progonstvo u Malu Aziju spremao, sve odličnije naše plemiće i vlastelu kao Babića Mustaj pašu...“ (Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak,

Šta misle muhamedanci u Bosni, Sarajevo, 1886., str. 57).

  1. Ostavinska rasprava sprovedena je na Šerijatskom sudu u Bursi pred zamjenikom kadije Burse sejjidom Hasanom Rafet-efendijom. Njegova imovina procijenjena je na 18.402

groša i podijeljena među njegovim nasljednicima (Arhiv GHB, 342/TO). Dvije godine

kasnije (1. redžeba 1271 / 19. marta 1855. godine) na Šerijatskom sudu u Sarajevu

sprovedena je ostavinska rasprava Mustafa-pašinog imetka u Sarajevu. Ostavinski postupak sproveo je sarajevski kadija Muhamed Emin Kadi-zade (Kadić), a imetak je

procijenjen na 192.180 groša (Arhiv GHB, br. 1234/TO).


Travnik 1840. godine.15 Muvekit navodi da je umro od kolere u kasarni u Travniku 1849. godine.16 Mlađi sin Ahmed Tahir-beg umro je u Sarajevu

1856/57. godine i ukopan u haremu Careve džamije.17 Na kraju dokumenta u kojem se nalazi ostavinska rasprava sprovedena pred šerijatskim sudom nakon smrti Mustafa-paše navedena je i podjela imetka nakon smrti njegovog sina Ahmed-bega. Imetak mu je procijenjen na 34.666 groša.18 Osim sinova,

Mustafa-paša je imao sedam kćeri (Almasa, Merjem, Nurija, Ašida, Sadija,

Derviša i Esma).


Dobrotvorne aktivnosti


Obnašajući dužnosti muteselima po raznim mjestima Bosne i Hercegovi- ne Mustafa-paša Babić bio je uključen u mnoga politička dešavanja. Dao je značajan doprinos u dobrotvornim aktivnostima u Sarajevu. Svim bićem bio je uz Husein-kapetana Gradaščevića u njegovoj borbi za autonomiju Bosne.19

Prisutvovao je bosanskom saboru, održanom u Tuzli od 20. januara do 5. februara 1831. godine, koji su sazvali bosanski prvaci, s Husein-kapetanom

Gradaščevićem na čelu, pokušavajući iznaći adekvatno rješenje za teško sta-

nje u Bosni izazvano nametanjem reformi, kojima su se žestoko odupirali, ali

i nezadovoljni postupcima Porte u popustljivom odnosu prema srbijanskim zahtjevima za pripajanjem dijelova Bosne i uopće maćehinskim odnosom

spram mnogih problema koji su Bosnu u to vrijeme pritiskali.20 Aktivno se zauzeo oko povratka Husein-kapetanove porodice iz progonstva u Istanbulu

i povratak očevog timara njegovom sinu Muhamed-begu, koji je posjedovao

u Lašvi, u čemu je i uspio.21

Nakon velike poplave u Sarajevu 1843. godine oštećene su dvije kule

Šeher-ćehajine ćuprije na desnoj obali Miljacke. Mustafa-paša Babić, mutese-

lim Sarajeva, dao ih je obnoviti i na njima uklesati sljedeći tarih:

„Od velike vodene poplave poruši se s ove strane ćuprija. Babić bi obno-

vitelj ovog dobročinstva. Mustafa-paši neka Bog dade dug život.“22


  1. Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu, Zagreb, 1984., str. 23.

  2. Muvekit, Povijest Bosne, knj. II, str. 1027.

  3. „Na uzglavnom nišanu s ulemanskim turbanom, uklesan je u lijepom nesh-talik pismu ovaj natpis u prozi: On (Bog) je vječni Tvorac. Sejjid Ahmed Tevfik-beg, sin mir-liva Sejjida Mustafa-paše Babića. Neka mu je duša vesela. Prouči Fatihu. Godina 1273 (1856/7).“ Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika, op. cit. knj. I, str. 114.

  4. Arhiv GHB, 1234/TO.

  5. Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne, op. cit. str. 140.

  6. Enver Imamović, Historija Bosanske vojske, op. cit. str. 136.

  7. Ahmed S. Aličić, Pokret za autonomiju Bosne, op. cit. str. 403.

  8. Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1913., str. 105.


Fatima Kanita-hanuma, supruga Mustafa-paše, posebno se isticala svojim dobrotvornim djelima. Kemura spominje da je 1278/1861. godine finansirala popravak mesdžida hodže Sinana Volodera u Golobrdici i uz njega sagradila novi mekteb; godine 1857. obnovila je Timurhanovu džamiju23, obnovila Hitri

Sulejmanovu džamiju nakon što je oštećena od udara groma24; postoji i njena

vakufnama kojom je zavjetovala nekretnine za potrebe Sim-zade medrese.

Ova vakufnama nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a preveo ju je Kemura.25 Fatima Kanita-hanuma umrla je 1887. godine.

Njegova kći Mulija Merjem-hanuma, udata za Ali-bega Dženetića, uva-

kufila je kuću na Bistriku u dobrotvorne svrhe te odredila da se godišnje troši

po 50 groša za održavanje džamije hadži Sulejmana Čohadžića za Beglukom.26

Sarajevski muteselim i miralajbeg Mustafa-paša Babić posjedovao je

ogromno bogatsvo u Sarajevu i drugim mjestima Bosne. Ovdje treba spome- nuti Babića kulu kod Vijećnice sagrađenu oko 1800. godine uz odžak kadije Muhamed-efendije Homarije, čijom se udovicom oženio Omer-beg, otac Mustafa-paše Babića. Ženidbenom linijom ova je kula prešla u ruke Mustaj- bega Sulejmanpašića.27 U posjedu Mustafa-paše bila je i kula u selu Osijeku

kod Sarajeva kao nasljedstvo njegove žene Fatime Kanita-hanume. Kula je imala tri sprata i tamnicu, a nekad je pripadala Muhamed-paši Kukavici.28

Mustafa-paša imao je svoj ljetnikovac (izgleda negdje na Grbavici) u kojem je valija Bosne Čengel-zade Tahir-paša odsjeo 1848. godine.29 Stano- vao je u dvorcu preko puta gradske vijećnice, a to mjesto kasnije je prozvano

Mustaj-begov mejdan.30


Mustafa-pašina rukopisna ostavština


Mustafa-paša Babić posjedovao je bogatu i tematski raznovrsnu bibliote- ku, koja se sastojala isključivo od rukopisnih knjiga.

Veći dio biblioteke poklonio je 1840. godine novoizgrađenoj medresi u Visokom. O ovoj biblioteci će detaljnije biti riječi u nastavku ovoga rada.

Drugi dio njegove biblitoeke naveden je u ostavinskoj raspravi sprovedenoj pred Sarajevskim šerijatskim sudom 1855. godine.31 Vrijednost navedene


  1. Ibid., str. 46.

  2. Ibid., str. 48.

  3. Ibid., str. 96.

  4. Ibid., str. 36.

  5. Hamdija Kreševljaković, Kule i odžaci u BiH u: Izabrana djela, op. cit. knj. II, str. 483.

  6. Ibid.

  7. Muvekit, Povijest Bosne, op. cit. knj. II, str. 1023.

  8. Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva, 1973., str. 213.

  9. Vidi bilješku br. 14.


biblioteke iznosila je 3.047 groša u odnosu na ukupnu imovinu, koja je pro- cijenjena na 192.180 groša, što znači da je vrijednost biblioteke u procentima

iznosila oko 1,5% od ukupne imovine. U biblioteci su bili zastupljeni naslovi djela iz književnosti, astronomije, islamskog prava, teologije, politike, histo- rije, leksikografije, jezikoslovlja i etike. Teško je na osnovu ovako širokog

tematskog spektra naslova izvoditi zaključke o sklonostima Mustafa-paše

Babića kad je riječ o literaturi koju je posjedovao u svojoj kućnoj biblioteci.

Nije isključeno da je imao sklonosti prema nekoj od ovih disciplina ili je pak

bio bibliofil koji je, nakon što je značajan dio biblioteke uvakufio za potrebe

visočke medrese, i za svoje potrebe ostavio naslove koji se nisu izučavali u

medresama ranga na kojem je bila ona u Visokom. Naime, u ovoj biblioteci ne nalazimo udžbeničku literaturu, što navodi na zaključak da je riječ o iza-

branim naslovima koje je ostavio za svoje potrebe. Ovdje navodimo popis knjiga u ostavinskoj raspravi zajedno s procijenjenom vrijednosti svake knji-

ge posebno. Nije nam poznato na koji način je vršena procjena ovih knjiga i

inače svih predmeta koji su navođeni u ostavinskim raspravama. Procjena je

navedena u grošima:


r. b.

Naziv knjige u orig.

groše

1.

ﻥﺎﻴﺒﺗ ﺮﻴﺴﻔﺗ

311

2.

ﺔﻳﺪﻤﺤﻣ ﺔﻘﻳﺮﻁ ﻰﻠﻋ ﻲﻣﺩﺎﺧ

156

3.

ﻲﺳ ﻪﻤﺟﺮﺗ ﻊﻁﺎﻗ ﻥﺎﻫﺮﺑ

115

4.

ﺱﻮﻣﺎﻗ ءﻪﻤﺟﺮﺗ

400

5.

ﺔﻳﺪﻤﺤﻣ ﺔﻘﻳﺮﻁ ﻰﻠﻋ ﻱﺪﻨﻓﺃ ﺐﺟﺭ

63

6.

ﻒﻳﺮﺷ ﺪﻴﺳ ﻒﻗﺍﻮﻣ ﺡﺮﺷ

120

7.

ﻱﺭﺎﻘﻟﺍ ﻲﻠﻌﻟ ﻒﻳﺮﺷ ءﺎﻔﺷ ﺡﺮﺷ

170

8.

ﺎﺷﺎఋ ﺐﻏﺍﺭ ﺔﻨﻴﻔﺳ

121

9.

ﻲﻘﺣ ﻞﻴﻋﺎﻤﺳﻹ ﺔﻳﺪﻤﺤﻣ ﺡﺮﺷ

145

10.

ﻒﻗﺍﻮﻣ ﺡﺮﺷ ﻪﻌﻓﺩ

146

11.

ﻒﻳﺮﺷ ﻞﺋﺎﻤﺷ ﻦﺘﻣ

82

12.

ﻰﻘﺘﻠﻤﻟﺍ

145

13.

ﺎﺷﺎఋ ﻰﻀﺗﺮﻣ ﺦﻳﺭﺍﻮﺗ

15

14.

ﻚﺑﺮﻫﺎﻣ ﺕﺂﺸﻨﻣ

17

15.

ﺕﺎﻐﻠﻟﺍ ﺔﺠﻬﻟ

125

16.

ﺪﺋﺎﻘﻋ ﺡﺮﺷ ﻰﻠﻋ ﻲﻟﺎﻴﺧ

20

17.

ﺓﺍﺰﻐﻟﺍ ﺔﻔﺤﺗ

20

18.

ﻦﻴﻘﺷﺎﻌﻟﺍ ﺭﺍﻮﻧﺃ

50


19.

ﻑﺮﻁ ﺖﺴﻣ ﺔﻤﺟﺮﺗ

200

20.

ﻪﻣﺎﻨﺣﺮﻓ

30

21.

ﻲﺤﺒﺻ ﺦﻳﺭﺎﺗ

36

22.

(۱۲ ﺪﻠﺟ) ﺕﺎﻤﻴﻠﻌﺗ

20

23.

ﻲﺗﺮﻴﺧ ﺕﺂﺸﻨﻣ

25

24.

ﻲﺳﺭﺎﻓ ﺔﻐﻟ

6

25.

ﻪﻣﺎﻨﻧﻮﻳﺎﻤﻫ

73

26.

ﻲﺳ ﻪﻠﻤﺟ ﻑﺮﺻ

20

27.

ﻲﺗﺎﺠﻧ ﻥﺍﻮﻳﺩ

95

28.

ﻪﻣﺎﻨﻧﻮﻳﺎﻤﻫ ﻪﻌﻓﺩ

67

29.

ﻲﻌﻔﻧ ﻥﺍﻮﻳﺩ

17

30.

ﻙﻮﻠﻤﻟﺍ ﺔﺳﺎﻴﺳ ﻲﻓ ﻙﻮﻠﺴﻟﺍ ﺞﻬﻧ

15

31.

ﻲﺳ ﻪﻴﺷﺎﺣ ﺞﺋﺎﺘﻧﻭ ﺩﻮﺼﻘﻣ ﺡﺮﺷ

20

32.

ﻆﻓﺎﺣ ﻥﺍﻮﻳﺩ

36

33.

ﻲﺒﻟﭽ ﺎﻴﻟﻭﺍ ﺕﺎﺒﺤﺘﻨﻣﻭ ﻒﺷﺎﻛ ﻥﺍﻮﻳﺩ

32

34.

ﺝﺍﺮﺳ ﺡﺮﺷﻭ ﻲﺳ ﻪﻋﻮﻤﺠﻣ ﺕﺂﺸﻨﻣﻭ ﻚﺻ

20

35.

ﻲﺣﺮﺷﻭ ﺭﺎﻄﻋ ﺪﻨఋ ﻦﺘﻣ

20

36.

ﻲﺳ ﻪﻳﺎﻜﺣ ﻰﻠﻴﻟ

20

37.

ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻪﺘﺤﺗ ﻊﺑﺭ

5

38.

ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﺩﺍﺭﻭﺃﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﻡﺎﻌﻧﺃ

8

39.

ﺔﻳﺎﻗﻭ ﻦﺘﻣ

11

40.

(۱۲ ﺪﻠﺟ) ﺕﺎﻴﺋﺰﺟ ﻞﺋﺎﺳﺭ

50


UKUPNO

3.047


Primjetno je da ni u ovoj biblioteci, kao ni u onoj poklonjenoj visočkoj

medresi, nema Mushafa. Kanita-hanuma ih je uvakufila za potrebe Sim-zade (Đumišića) medrese (GHB, R-49), odnosno mekteba u Sinan Vojvoda mahali.

(Bilješka na unutrašnjoj strani prve korice rukopisa GHB, R-29.)

Procijenjena vrijednost pojedinih rukopisa kretala se od šest do četiri

stotine groša. Najniži kao i najviši iznos procjene odnosio se na rječnike.

Procjena je zavisila od obima, značaja i same opremljenosti pojedine knjige.


Biblioteka visočke medrese


Još od vremena Isa-bega Ishakovića u Bosni je bila praksa vakufljenja privatnih biblioteka za vjersko-obrazovne institucije. Na taj način formirane

su brojne džamijske, školske, tekijske i javne biblioteke. Prva takva biblioteka

u Bosni registrirana je na Sarajevskom šerijatskom sudu početkom safera 874

/ augusta 1469. godine. Vakufnamom iz ove godine Isa-beg Ishaković uva-

kufio je 395 kodeksa rukopisa različite tematske sadržine za potrebe novo-

osnovane medrese u Skoplju. Mada nije uvakufljena za potrebe medrese na području Bosanskog sandžaka, ovom vakufnamom postavljeni su parametri koji će se u ovoj oblasti primjenjivati sve do kraja osmanske uprave u Bosni.


Izvršena je tematska klasifikacija biblioteke, definisani uvjeti korištenja fonda, te imenovan bibliotekar (hafizu-l-kutub) uz definisanu plaću za obav-

ljanje ove dužnosti.

Skoro četiri stotine godina kasnije, (1840) na sličan način Mustafa-paša

Babić, potomak ugledne sarajevske porodice, uvakufio je veći dio privatne

biblioteke za potrebe novoosnovane medrese u Visokom.

Naime, prema kazivanju Matije Mažuranića, koji je bio jedno vrijeme

u pratnji Mustafa-paše Babića, u decembru 1839. godine, na poziv vezira

Vedžihi-paše svi bosanski prvaci trebali su se okupiti u Travniku.32 Na putu za Travnik Mehmed-paša odsjeo je u Visokom i tu su ga lijepo dočekali i počastili stanovnici ovoga mjesta. Mještani Visokog su tek bili osnovali

medresu koja nije imala literaturu neophodnu za normalno obavljanje nasta- ve.33 Susretljivost mještana i ovo saznanje bili su, vjerovatno, razlog da je

Mustafa-paša odlučio dobar dio svoje lične biblioteke pokloniti ovoj medresi.

Naime, pola godine nakon boravka u Visokom izdvojio je 83 kodeksa ruko- pisa različitog sadržaja i uz određene uvjete uvakufio ih ovoj medresi. Na

svakom rukopisu kaligrafskim pismom ispisana je bilješka koja je sadržavala informaciju da je uvakufljenje izvršeno u drugoj dekadi rebiu-l-evela 1256 / maja 1840. godine.34


  1. Matija Mažuranić, Pogled u Bosnu, op. cit. str. 23.

  2. Medresa u Visokom osnovana je 1838. godine dobrovoljnim prilozima mještana ovog grada. Zemljište za zgradu ove medrese poklonio je Ahmet-ef. Pinjagić, pa je po

njemu medresa dobila ime Ahmed-efendijina medresa. Nakon dvije godine u Medresi je osnovana i biblioteka. Nema više detalja o izgledu ove medrese i biblioteke osim

istaživanja Ibrahima Hodžića, koji je utvrdio da je to bila „niža (provincijska) medresa,

dakle u rangu onih medresa s plaćom muderisa od 20 akči dnevno“ (Ibrahim Hodžić,

„Muslimanske škole u Visokom“, Glasnik VIS-a, Sarajevo, 1982., br. 5, str. 546).

Medresa je pred Prvi svjetski rat potpuno izgorjela. Kasnije je obnovljena i radila je sve do februara 1945. godine (Midhat Čakalović, „Ahmed-efendijina medresa u Visokom“,

Takvim 1408/9 – 1988., Sarajevo: Udruženje islamskih vjerskih službenika, 1988., str. 161), kada je jedan od posljednjih njenih muderisa bio Hasan-ef. Hadžiabdić (Ismet Kasumović, Školstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme Osmanske uprave,

Mostar, Islamski kulturni centar, 1999., str. 236).

  1. Dokument se čuva u Arhivu Gazi Husrev-begove biblioteke (br. A-1331/TO). Nema uobičajenu formu vakufname. Vakufljenje nije obavljeno pred šerijatskim sudijom niti je dokumenat ovjeren bilo potpisom ili pečatom kadije kao ni samog vakifa. Prijepis

dokumenta uz sitne nedosljednosti nalazi se u sidžilu Sarajevskog šerijatskog suda br.


Prijevod uvodnog dijela vakufname35:

„Razlog pisanja ove knjige dobrih djela je sljedeći:

Sejjid Mustafa-paša, sin rahmetli sejjida Omera Tahir-bega, miralaja Bosne, nastanjen u Sarajevu, među svijetom poznat kao zapovijednik rezer-

vnog sastava konjice pobjedonosne vojske Bosne i Klisa (mir-i liva suvari redife asakir mensure-i Bosna ve Klis) izdvojio je ove dragocjene knjige iz

svoga vlasništva i najboljeg imetka i, želeći postići zadovoljstvo svoga Gos-

podara, uvakufio ih za medresu u kasabi Visoko, na šerijatom ispravan način

i kao iskreno zavještanje, odredivši da se ne mogu naslijediti, prodati niti u zalog dati ni na bilo koji drugi način nečijim vlasništvom postati, te da iz


ove medrese ne smiju ni koraka ni pedlja biti iznešene i da se o njima brine muderis spomenute medrese. Vakif moli sve one koji budu čitali i proučavali

njegove knjige da ga se u svojim dovama sjete. Druga dekada rebiu-l-evvela 1256. (maj 1840) godine“.

Tematska struktura poklonjene biblioteke odgovara rangu visočke medre-

se s izuzetkom nekih djela kao što su naslovi iz perzijske književnosti, filozo-

fije i astronomije. Uglavnom, poklonjeni su udžbenici koji su se u to vrijeme izučavali u našim medresama. Najviše djela je iz arapskog jezika i književ-

nosti (39, odnosno 42%), islamskog prava (20, odnosno 21%), leksikografije, tesavufa i književnosti, te akaida, logike, hadisa, etike, astronomije, filozofije

i matematike. Što se jezičke strukture tiče, najviše djela je na arapskom (56,

odnosno 59%) pa turskom (31, odnosno 33%) i perzijskom jeziku (8, odnosno

8%).

U uvodnom dijelu svoje vakufname Mustafa-paša je postavio uvjete pod kojima uvakufljuje navedenu biblioteku. To su bili uobičajeni uvjeti da se

knjige ne mogu iznositi iz biblioteke ni po kojoj osnovi. Na muderisa medre- se prenesene su obaveze hafizu-l-kutuba (bibliotekara) ove biblioteke. Kao

što vidimo, biblioteka visočke medrese imala je sve elemente institucionalne

biblioteke kao što su fond knjiga, inventar (u formi vakufname koja je sadrža- vala popis), čitaoce (učenike i profesore Medrese), prostor (zgradu Medrese)

i bibliotekara (muderisa).

Nije nam poznata sudbina ove biblioteke. Ne nalazimo je ni u jednoj većoj zbirci katalogiziranih rukopisa u Bosni i Hercegovini. Najvjerovatnije

je uništena u velikom požaru 23-24. novembra 1911. godine, kad je stradala




78, str. 7. U vrijeme ovog uvakufljenja sarajevski kadija bio je Muhamed Hasib-efendija, sin hadži Ibrahimov. Ni ovaj prijepis nema ovjere. Prijepis dokumenta iz sidžila u svoju

hroniku Tarih-i Enveri uradio je Muhamed Enveri Kadić (TE:XXIII: 19-20). Ovaj rad

rađen je na osnovu originalnog dokumenta uz uvid i u dva spomenuta prijepisa.

  1. Uvodni dio ove vakufname ispisan je djelimično na arapskom i turskom jeziku s puno gramatičkih grešaka.


zgrada ove medrese.36

Ekslibris37 ove biblioteke sačuvan je na primjercima knjiga koje su bile

uvakufljene za ovu biblioteku, ali su iz nekog razloga zamijenjene drugim primjercima, što je i naznačeno na vakufnami. Ekslibris je predstavljao kru-


pnim slovima kaligrafski ispisanu bilješku na prvom zaštitnom listu rukopisa sljedećeg sadržaja:

1256 ﻪﻨﺳ ﻪﻗﻮﺴﻳﻭ ءﻪﺒﺼﻗ ﺔﺳﺭﺪﻣ ﻲﻓ ﺲﻴﻠﻛﻭ ﻪﻨﺳﻮﺑ ﺍﻮﻟ ﺮﻴﻣ ﺎﺷﺍﭙ ﻰﻔﻄﺼﻣ ﺪﻴﺴﻟﺍ ﻒﻗﻭ

„Waqf as-sayyid Muṣṭafā-pāšā mīr liwā Busna wa Klīs fī madrasa

Vīsoko, sana 1256 Vakuf sejjid Mustafa-paše, zapovjednika Bosne i Klisa za medresu u kasabi Visoko, god. 1256.“

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuvaju se dva kodeksa, odnosno četiri

djela s ekslibrisom Mustafa-paše (R-2360/1-3 i R-2131). Njih ne nalazimo u

vakufnami iz 1840. godine. U zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sara- jevu nalazio se jedan rukopis ovog vakifa s identičnim ekslibrisom. Riječ je o djelu iz perzijske književnosti, Būstān, koje se, također, ne nalazi u popisu darovanih djela iz vakufname Mustafa-paše Bašića.38

S obzirom na to da vakufnama Mustafa-paše Babića, koliko je nama poznato, do danas nije objavljena i da nisu pronađene knjige koje je on uva- kufio u biblioteku visočke medrese, donosimo njihov popis u originalnoj


varijanti, onako kako su u vakufnami navedene kao i u transkripciji s pojaš- njenjima gdje je to bilo moguće ustanoviti na osnovu naslova djela:39


r.b. Naslov djela – transkripcija Naslov djela u originalu

1. Kitāb min Tafsīr Abū ﻲﻧﺎﺜﻟﺍ ﺪﻠﺠﻟﺍ / ﺚﻴﻠﻟﺍ ﻮﺑﺃ ﺮﻴﺴﻔﺗ ﻦﻣ ﺏﺎﺘﻛ

al-Layṯ / al-ğild aṯ-ṯānī40

  1. Kitāb Maw‘iẓa Miškāt al-anwār41 ﺭﺍﻮﻧﻷﺍ ﺕﺎﻜﺸﻣ ﺔﻈﻋﻮﻣ ﺏﺎﺘﻛ



  1. Midhat Čakalović, „Ahmed-efendijina medresa u Visokom“, op. cit. str. 154.

  2. Ekslibris (lat. ex libris) „iz knjiga“, znak na knjigama kao oznaka vlasništva knjige.

Obično se nalazi na zasebnom listu na početku knjige, s imenom vlasnika i grafičkim

crtežima i ukrasima, alegorijama itd. Prvi poznati ekslibris potječe iz druge polovine

XV stoljeća. Najpoznatija zbirka ekslibrisa nalazi se u Nirnbergu i sadrži oko 30.000

primjeraka. Kosta Grubačić, Leksikon bibliotekarstva, Sarajevo, 1964., str. 100.

  1. Salih Trako, Lejla Gazić, Katalog rukopisa Orijentalnog instituta – lijepa književnost,

Sarajevo, 1997., br. 426, str. 210.

  1. Identifikacija djela izvršena je prema: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, sv. I-XVIII.

  2. Drugi svezak komentara Kur՚ana koji je na arapskom jeziku napisao Naṣr b. Muḥammad as-Samarqandī al-Ḥanafī, poznat pod nadimkom Abu al-Layṯ, umro 373/983. godine.

  3. Puni naziv djela je Miškāt al-anwār ̒ alā al-Manār li Ibn Nuğaym. Autor Zaynuddīn (Zayn al-̒ Ᾱbidīn) b. Ibrāhīm b. Muḥammad b. Nuğaym al-Miṣrī (umro 970/1562. godine)

napisao je ovo djelo iz islamskog prava u vrijeme dok je bio profesor na univerzitetu Al-Azhar. Samo jedan primjerak ovoga djela sačuvan je u Kantamirinoj biblioteci.

  1. Lisān al-ḥukkām fī maʻrifa al-aḥkām42 ﻡﺎﻜﺣﻷﺍ ﺔﻓﺮﻌﻣ ﻰﻓ ﻡﺎﻜﺤﻟﺍ ﻥﺎﺴﻟ

  2. Kitāb Luġat Aẖtarī43 ﻯﺮﺘﺧﺃ ﺖﻐﻟ ﺏﺎﺘﻛ

5. Kitab Ḫal‘u al-‘iḏār44 ﺭﺍﺬﻌﻟﺍ ﻊﻠﺧ ﺏﺎﺘﻛ

6. Kitāb Ḥāšiya Ḥusām zāde ‘alā ﻝﻮﻄﻤﻟﺍ ﺪﻴﺴﻠﻟ ﺔﻴﺷﺎﺣ ﻰﻠﻋ ﻩﺩﺍﺯ ﻡﺎﺴﺣ ﺔﻴﺷﺎﺣ ﺏﺎﺘﻛ

Ḥāšiya li as-Sayyid al-Muṭawwal45

  1. Kitāb Iṣlāḥ īḍāḥ46 ﺡﺎﻀﻳﺍ ﺡﻼﺻﺍ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Ṣadr aš-šarī‘a47 ﺔﻌﻳﺮﺸﻟﺍ ﺭﺪﺻ ﺏﺎﺘﻛ

  3. Kitāb Sab‘iyyāt maw‘iẓ48 ﻆﻋﻮﻣ ﺕﺎﻴﻌﺒﺳ ﺏﺎﺘﻛ

  4. Kitāb Ḥūr al-‘ayn49 ﻦﻴﻌﻟﺍ ﺭﻮﺣ ﺏﺎﺘﻛ




  1. Djelo o sudskom postupku koje je služilo kao priručnik za šerijatske sudije. Na arapskom jeziku napisao Abū al-Walīd Aḥmad b. Abū al-Yumn Muḥammad b. Abū al-Faḍl Muḥammad b. Abū al-Walīd Muḥammad b. Abū al-Faḍl Muḥammad b. Abū ῾Abdullāh Muḥammad b. aš-Šiḥna al-Ḥanafī, umro 882/1477. godine. U našim bibliotekama sačuvano je šest primjeraka ovoga djela i to dva u Mostaru (Karađoz-begova biblioteka

i kolekcija Muhameda Emina), jedno u vlasništvu Muhammeda Hafiza, sina Osmanova, zamjenika kadije u Gračanici, dok je jedan primjerak za Gazi Husrev-begovu biblioteku uvakufio Memiš-aga Kasumagić iz Sarajeva 1284/1867. godine, a jedan primjerak bio je u vlasništvu Osmana Sokolovića iz Sarajeva. Šesti primjerak nema oznaku vlasništva.

  1. Arapsko-turski rječnik od 40.000 riječi. Puni naziv ovog rječnika je al-Aẖtarī fī al-luġa, autora Muṣṭafe b. Šamsuddīna Aḥmada al-Qaraḥiṣārīja, al-Aẖtarīja, umro 952/1560. godine. U našim medresama ovaj rječnik je bio veoma popularan. Danas se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva 28, a u Istorijskom arhivu Sarajeva dva primjerka ovog rječnika.


  1. Puni naziv djela je Ḫal‘u al-‘iḏār fī waṣfi al-‘iḏār. Zbirka stihova koje je sakupio Muḥammad b. Ḥasan b. ‘Alī b. ‘Uṯmān an-Nawaği, Šamsuddīn (u. 859/1455). Djelo je na arapskom i ima četrdesetak listova.


  1. Super glosa na komentar djela iz gramatike arapskog jezika al-Muṭawwil. Autor ovog komentara je Muṣṭafā b. Ḥusayn b. Muḥammad, poznat pod nadimkom Ḥusām-zāde, umro 1035/1626. godine. Nismo pronašli ni jedan primjerak ovog djela sačuvan u našim

bibliotekama.

  1. Iz naslova se ne mogu pouzdano utvrditi pravi naziv djela i ime autora. Pod sličnim

naslovom al-Iṣlāḥ wa al-Īḍāḥ u literaturi su poznata dva djela i to: iz islamskog prava autora Ibn Kamāl-paše i iz gramatike arapskog jezika autora Muḥammada al-‘Awāmīja.

  1. Komentar djelu iz islamskog prava al-Wiqāya. Djelo je napisao ‘Ubaydullāh b. Mas‘ūd b.

Burḥān aš-Šarī‘a, umro 747/1346. godine. Djelo je bilo popularno i u našim medresama.

Samo iz Foče sačuvana su četiri primjerka ovoga djela i to iz Aladže, Memišah-begove,

Hamza-begove i sultan Bajazid-hanove džamije.

  1. Puni naziv djela jeste as-Sab‘iyyāt fī mawā‘iẓ al-bariyyāt. Ovo djelo iz propovjedništva na arapskom jeziku napisao je Muḥammad b.‘Abdurraḥman al-Hamadānī, Abū Naṣr, umro 899/1493. godine. Kod nas se sačuvalo devet primjeraka ovoga djela, jedan od njih uvakufio je Elči Ibrahim-paša za svoju medresu u Travniku.


  1. U literaturi postoji više djela koja u naslovu imaju ovu složenicu. Ovdje je, najvjerovatnije, riječ o djelu iz islamskog vjerovanja (ﺪﺋﺎﻘﻋ) na arapskom jeziku koje je napisao Nišwān

b. Saʻīd b. Nišwān al-Yamanī, al-Ḥumayrī, umro 573/1178. godine. Nismo pronašli primjerak ovoga djela sačuvan u našim bibliotekama.

  1. Kitāb Ǧazīra min al-Maṯnawī50 ﻱﻮﻨﺜﻤﻟﺍ ﻦﻣ ﺓﺮﻳﺰﺟ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Birgiwī51 ﻱﻮﻛﺮﺑ ﺏﺎﺘﻛ

13. Kitāb Sirāğiyya matn Farā᾽id ﻲﻠﺼﻤﻟﺍ ﺔﻴﻨﻣ ﻊﻣ ﺾﺋﺍﺮﻓ ﻦﺘﻣ ﺔﻴﺟﺍﺮﺳ ﺏﺎﺘﻛ

ma‘a Munya al-muṣallī52

  1. Kitāb Fiqh Kaydānī53 ﻲﻧﺍﺪﻴﻛ ﻪﻘﻓ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Šarḥ Maqṣūd54 ﺩﻮﺼﻘﻣ ﺡﺮﺷ ﺏﺎﺘﻛ

  3. Kitāb Ta‘līm al-muta‘allim wa Fiqh al-akbar55 ﺮﺒﻛﻷﺍ ﻪﻘﻓﻭ ﻢﻠﻌﺘﻤﻟﺍ ﻢﻴﻠﻌﺗ ﺏﺎﺘﻛ

  4. Kitāb Mu‘addil ṣalā56 ﺓﻮﻠﺼﻟﺍ ﻝﺪﻌﻣ ﺏﺎﺘﻛ



  1. Komentar 366 stihova Mesnevije, na perzijskom jeziku. Postoje određene dileme oko autora ovoga djela. Naime, većina izvora navodi da je pod ovim naslovom uradio izbor iz Mesnevije Yūsuf b. Muḥammad al-Wardārī al-Mawlawī, umro 953/1546. godine. U četvrtom svesku Kataloga rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke prof. Fehim

Nametak obradio je djelo pod istim nazivom. Djelo je pripisao Abdulahu Bošnjaku s vjerovatnoćom da je riječ o autografu. Nismo u mogućnosti odrediti o kojem od ova dva djela je ovdje riječ.

  1. U druga dva prijepisa ove vakufname (Kadić XXIII/19-20; i Sidžil GHB/78-7) naslov je Risāla-i šarīf fāḍil Birgilī (ﻲﻠﻛﺮﺑ ﻞﺿﺎﻓ ﻒﻳﺮﺷ ءﻪﻟﺎﺳﺭ). Neko od mnogobrojnih djela koje je napisao Muḥammad b. Pīr ̒Alī al-Birgiwī, umro 981/1537. godine. Njegova djela

iz stilistike arapskog jezika i propovjedništva bila su veoma popularna i nezaobilazna literatura u svim medresama Osmanskog carstva.

  1. Ovaj kodeks sadržavao je dva djela i to: al-Farā᾿iḍ as-Sirāğiyya autora Sirāğuddīna Muḥammada b. Muḥammada b. ̒Abdurrašīda as-Sağāwandīja, umro poslije 596/1200.

godine. Ovo djelo je bilo veoma popularno i rasprostranjeno u institucionalnim i privatnim bibliotekama u Bosni. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci pronašli smo

šezdeset primjeraka ovoga djela. Drugo djelo ovoga kodeksa je priručnik o islamskom

obredoslovlju Munya al-muṣallī wa Ġunya al-mubtadī (ﻱﺪﺘﺒﻤﻟﺍ ﺔﻴﻨﻏﻭ ﻲﻠﺼﻤﻟﺍ ﺔﻴﻨﻣ). Autor

djela je Muḥammad b. Muḥammad b. ‘Alī al-Kašġārī, umro 705/1305. godine. I ovo djelo

je puno prepisivano, pa je u našim bibliotekama sačuvano šezdeset primjeraka.

  1. Kraće djelo o namazu. Na arapskom jeziku napisao Luṭfullāh an-Nasafi al-Fāḍil al-Kaydānī, umro 900/1494. godine. Djelo je poznato i pod nazivima Muqaddima

aṣ-ṣalā, Maṭālib al-muṣallī, ‘Unwān al-mašrū‘āt wa ġayr al-mašrū‘āt wa aḥkāmuhā, Šurūṭ aṣ-ṣalā i al-Kaydāniyya fī al-fiqh.

  1. Komentar djela iz morfologije arapskog jezika. Osnovno djelo napisao je Nuʻmān b.

Ṯābit al-Kūfī, al-Imām al-̒ Aẓam Abū Ḥanīfa, umro 150/767. godine. Postoji desetine

komentara na ovo djelo. Na osnovu ovog naslova nismo mogli ustanoviti o kojem komentaru je riječ.


  1. I ovaj kodeks je sadržavao dva djela. Prvo je iz propovjedništva, naslov mu je Taʻlīm al-mutaʻallim. Na arapskom jeziku djelo je napisao Burhānuddīn az-Zarnūğī, umro prije 593/1196. godine. I ovo je bilo veoma popularno i često prepisivano djelo, pa je sačuvano

pedesetak primjeraka prepisanih u mnogim mjestima Bosne i Hercegovine. Drugo djelo ovoga kodeksa je iz islamskog vjerovanja, naslov mu je al-Fiqh al-akbar (ﺮﺒﻛﻷﺍ ﻪﻘﻔﻟﺍ). Autor djela je Nu῾mān b. Ṯābit al-Kūfī, al-Imām al-̒ Aẓam Abū Ḥanifa, umro 150/767. godine. Djelo je često prepisivano i prevođeno na druga dva orijentalna jezika. Sačuvano je četrdesetak primjeraka prijepisa ovoga djela.

  1. Još jedno djelo iz osnova islamskog obredoslovlja (fiqh) autora Muḥammada b. Pīr ̒Alīja al-Birgiwīja, umro 981/1537. godine.

  1. Kitāb Šarḥ Ǧalāl li al-‘aqā᾽id57 ﺪﺋﺎﻘﻌﻠﻟ ﻝﻼﺟ ﺡﺮﺷ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Mu‘rab Kāfiya58 ﺔﻴﻓﺎﻛ ﺏﺮﻌﻣ ﺏﺎﺘﻛ

20. ‘Awāmil risāla īkidir59 (۲) ﺭﺪﻴﻜﻳﺍ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻞﻣﺍﻮﻋ

  1. Kitāb Ṣadr aš-šarī‘a digar60 ﺮﻜﻳﺩ ﺔﻌﻳﺮﺸﻟﺍ ﺭﺪﺻ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Qawā‘id I‘rāb risāla61 ﻪﻟﺎﺳﺭ ﺏﺍﺮﻋﺍ ﺪﻋﺍﻮﻗ

  3. Risāla-i ğarīda min ‘ilm al-farā᾽iḍ62 ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﻩﺪﻳﺮﺟ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﺾﺋﺍﺮﻔﻟﺍ

  4. Kitāb Kanz ad-daqā᾽iq63 ﻖﺋﺎﻗﺪﻟﺍ ﺰﻨﻛ ﺏﺎﺘﻛ

25. Kitāb Ḥāšiya Ya‘qūb-pāšā ﺔﻌﻳﺮﺸﻟﺍ ﺭﺪﺻ ﻰﻠﻋ ﺎﺷﺎﺑ ﺏﻮﻘﻌﻳ ﺔﻴﺷﺎﺣ ﺏﺎﺘﻛ

‘alā Ṣadr aš-šarī‘a64

  1. Kitāb Miṣbāḥ Fawā᾽id Ġarā᾽ib al-Miftāḥ65 ﺡﺎﺘﻔﻤﻟﺍ ﺐﺋﺍﺮﻏ ﺪﺋﺍﻮﻓ ﺡﺎﺒﺼﻣ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb al-Hay᾽a ‘alā ṭarīq as-sunna66 ﺔﻨﺴﻟﺍ ﻖﻳﺮﻁ ﻰﻠﻋ ﺔﺌﻴﻬﻟﺍ ﺏﺎﺘﻛ

  3. Kitāb Ḥalabī67 ﻲﺒﻠﺣ ﺏﺎﺘﻛ


  1. Komentar nekog djela iz islamskog vjerovanja. Vjerovatno je riječ o djelu Ḥāšiya

al-Kalanbawī ῾alā al-Ğalāl, koje je kao komentar djelu al-‘Aqāʼid al-Aḍudiyya napisao Ismaʻīl b. Muṣṭafā al-Kalanbawī, u. 1205/1790. godine.

  1. Gramatička analiza popularnog djela iz sintakse arapskog jezika. Osnovno djelo

al-Kāfiya fī an-naḥw napisao je ῾Uṯmān b. ῾Umar b. Abū Bakr Ibn al-Ḥāğib, umro

646/1249. godine. Nije nam poznat autor ovoga komentara.

  1. Dva primjerka djela iz sintakse arapskog jezika. Autor djela je Muḥammad b. Pīr

̒Alī al-Birgiwī, umro 981/1537. godine. Ovo djelo često je prevođeno na turski jezik

i komentarisano na sva tri orijentalna jezika. Služilo je kao udžbenik u medresama

osmanskog perioda.

  1. Komentar djelu iz islamskog prava al-Wiqāya. Djelo je napisao ‘Ubaydullāh b. Mas‘ūd b.

Burḥān aš-Šarī‘a, umro 747/1346. godine (bilj. uz djelo pod red. br. 8). Djela smo naveli

prema popisu iz vakufname, bez obzira na to što se jedan naslov spominje na više mjesta.

  1. Djelo iz gramatike arapskog jezika. Napisao ‘Abdullāh b. Yūsuf b. Aḥmad b. ‘Abdullāh, Ibn Hišām, Ğamāluddīn, Abū Muḥammad, umro 761/1360. godine.


  1. Djelo je poznato pod nazivom Ğarīda-i al-farā᾿iḍ. Na turskom jeziku djelo je napisao Ṣāliḥ b. ῾Abdullāh-efendī, čija nam je biografija nepoznata. I ovo djelo je bilo nezaobilazan udžbenik iz islamskog nasljednog prava. Sačuvano je dosta rukopisnih kao

i štampanih primjeraka ovoga djela.

  1. Priručnik fikhskih pitanja prema hanefijskom mezhebu koji je na arapskom jeziku napisao ῾Abdullāh b. Aḥmad b. Maḥmūd an-Nasafī, Ḥāfiẓuddīn, Abū al-Barakāt, u. 710/1310. godine. Većina biblioteka je u svojim fondovima posjedovala ovo djelo.

  2. Komentar djelu iz islamskog prava al-Wiqāya. Djelo je napisao ‘Ubaydullāh b. Mas‘ūd

    1. Burḥān aš-Šarī‘a, umro 747/1346. godine (bilj. uz djelo pod red. br. 8). Komentar je,

također, na arapskom jeziku napisao Yaʻqūb-pāšā b. Ḫiḍr-beg b. Ğalāluddīn al-Ḥanafī,

umro 891/1486. godine. U našim bibliotekama sačuvano je osam primjeraka ovoga

djela. Posjedovale su ga biblioteka Osmana Šehdija Bjelopoljaca, šejha Muhammeda iz

Travnika, Ahmeda, mostarskog muftije i druge privatne biblioteke.

  1. Na osnovu nama dostupnih izvora nismo uspjeli identificirati ovo djelo.


  1. Puni naziv djela je Kitāb al-Hayʼa ʻalā ṭarīq as-sunna. Djelo je iz oblasti astronomije i kosmografije, a napisao ga je na arapskom jeziku ʻAbdurraḥmān b. Abū Bakr as-Suyūṭi,

umro 911/1505. godine.


  1. Komentar djela Munya al-muṣallī wa Ġunya al-mubtadī. Djelo je iz oblasti islamskog prava. Na arapskom jeziku napisao ga je Ibrāhīm b. Muḥammad b. Ibrāhīm al-Ḥalabī,

  1. Kitāb Matn Šafiyya ma‘a matn Alfiya ma‘a ﻊﻣ ﺔﻴﻔﻟﺃ ﻦﺘﻣ ﻊﻣ ﺔﻴﻓﺎﺷ ﻦﺘﻣ ﺏﺎﺘﻛ

matn Šarḥ unmūzağ waḍ‘ olunmuštur68 ﺭﺪﺸﻤﻨﻟﻭﺍ ﻊﺿﻭ ﺝﺫﻮﻤﻧﺍ ﺡﺮﺷ

  1. Kitāb Qudūrī69 ﻱﺭﻭﺪﻗ ﺏﺎﺘﻛ

31. Qānūn nāme ikidir70 (۲) ﺭﺪﻴﻜﻳﺍ ﻪﻣﺎﻧ ﻥﻮﻧﺎﻗ

  1. Kitāb Tuḥfa al-mulūk71 ﻙﻮﻠﻤﻟﺍ ﺔﻔﺤﺗ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Šarḥ al-Maqṣūd72 ﺩﻮﺼﻘﻤﻟﺍ ﺡﺮﺷ

  3. Matn Farā᾽id digar73 ﺮﻜﻳﺩ ﺾﺋﺍﺮﻓ ﻦﺘﻣ



umro 956/1549. godine. Postoje dvije verzije ovoga djela od istog autora. Djelo je bilo popularno i služilo je kao udžbenik u medresama. U našim bibliotekama sačuvano je četrdesetak primjeraka ovoga djela.


  1. Tri djela u jednom povezu. Prvo djelo je poznati udžbenik iz morfologije arapskog jezika. Djelo je napisao ʻUṯmān b.ʻUmar b. Abū Bakr Ibn al-Ḥāğib, an-Naḥwī, al-Mālikī, Ğamāluddīn, Abū ʻAmr, umro 646/1249. godine. Tridesetak primjeraka ovoga djela

nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Drugo djelo u ovoj zbirci je al-Ḫulāṣa al-alfiyya. Autor ove veoma popularne i sistematične gramatike arapskog jezika je Muḥammad b. ̒Abdullāh Ibn Mālik, Ğamāluddīn, Abū Muḥammad, umro 672/1274. godine. Pošto je napisano u hiljadu stihova, djelo je poznato pod nazivom Alfiyya. Treće djelo ovoga kodeksa jeste komentar djela o etimologiji riječi u arapskom jeziku. Osnovno djelo ar-Risāla al-ʻaḍūdiya fī al-vaḍʻ napisao je Abdurraḥmān b. Aḥmad al-Īğī, Qāḍī

̒Aḍududdīn, umro 756/1355. godine. Iz popisa se ne može zaključiti ko je autor ovoga komentara. Najzastupljeniji su bili komentari dvojice autora i to: ̒Alī b. Muḥammad

̒Alāʼuddīn ʻAlī al-Qušğī ili Ibrāhīm b. Muḥammad b. ʻArabšāh al-Isfarāʻini, ʻIṣāmuddīn, umro 944/1537. godine, pa je, vjerovatno, riječ o komentaru koji su pod istim naslovom

napisali jedan od ova dva autora. Ovaj kodeks upisan je na mjestu drugog djela Natā᾿iğ al-afkār ῾alā Manḥ al-ġaffār. Ovo djelo je, prema navodu vakufname, ostalo u Konaku.

Danas se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (R-2131) i sadrži ekslibris biblioteke

Mustafa-paše Babića i bilješku da je uvakufljena za medresu u Visokom. U Biblioteku je

prispjela u sklopu biblioteke Abdullaha Kantamirije.

  1. Djelo o islamskom pravu na arapskom jeziku. Autor djela je Aḥmad b. Muḥammad b.

Aḥmad b. Ğaʻfar b. Ḥamdān al-Baġdādī, al-Qudūrī, umro 428/1037. godine. Djelo je

dugo vremena služilo kao udžbenik u medresama i bilo poznato pod nazivima al-Kitāb i al-Qudūrī. Preko stotinu primjeraka ovoga djela sačuvano je u našim privatnim i

institucionalnim bibliotekama.

  1. Dva primjerka zbirke zakona i uredaba Osmanskog carstva. S obzirom na to da je bilo više ovih zakonika, iz naslova nije jasno o kojem je ovdje riječ. Najpoznatija kanunama je iz vremena sultana Sulejmana, koji je po ovim zakonicima imamo i nadimak Qānūnī.

  2. Djelo iz islamskog prava u kojem su u deset poglavlja obrađena pitanja iz obredoslovlja (ʻibādāt). Djelo je na arapskom jeziku napisao Muḥammad b. Abū Bakr b. ῾Abdulqādir ar-Rāzī, Zaynuddīn, Abū ʻAbdullāh, umro poslije 666/1268. godine. Djelo je prevedeno na perzijski jezik, često komentarisano od više autora i štampano u Lahoreu u Pakistanu

tri puta.

  1. Komenatr djela iz morfologije arapskog jezika. Osnovno djelo napisao je Nuʻmān b.

Ṯābit al-Kūfī, al-Imām al-̒ Aẓam Abū Ḥanīfa, umro 150/767. godine. Postoje desetine

komentara na ovo djelo (bilj. uz djelo pod red. br. 15).

  1. Djelo je poznato pod nazivom Ğarīda-i al-farā᾿iḍ. Na turskom jeziku djelo je napisao

Ṣāliḥ b. ῾Abdullāh-efendī, čija nam je biografija nepoznata (bilj. uz djelo pod rednim

brojem 23).

  1. Kitāb Pand ‘Aṭṭār74 ﺭﺎﻄﻋ ﺪﻧﭘ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Šarḥ Šamsiyya75 ﺔﻴﺴﻤﺷ ﺡﺮﺷ ﺏﺎﺘﻛ

  3. Kitāb Kāfī wa Miṣbāḥ wa ‘Awāmil ‘atīq76 ﻖﻴﺘﻋ ﻞﻣﺍﻮﻋﻭ ﺡﺎﺒﺼﻣﻭ ﻲﻓﺎﻛ ﺏﺎﺘﻛ

  4. Kitāb Marāḥ min ‘ilm aṣ-ṣarf77 ﻑﺮﺼﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﺡﺍﺮﻣ ﺏﺎﺘﻛ

  5. Kitāb Gulistān78 ﻥﺎﺘﺴﻠﻛ ﺏﺎﺘﻛ

  6. Kitāb ‘Ilm al-hay᾽a wa ‘ilm al-ḥikmat79 ﺖﻤﻜﺤﻟﺍ ﻢﻠﻋﻭ ﺔﺌﻴﻬﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﺏﺎﺘﻛ

41. Kitāb Miškāt miṣbāḥ wa Šarḥ ﺏﺍﺮﻋﻻﺍ ﺪﻋﺍﻮﻗ ﺡﺮﺷﻭ ﺡﺎﺒﺼﻣ ﺕﺎﻜﺸﻣ ﺏﺎﺘﻛ

Qawā‘id al-i‘rāb80

  1. Kitāb Tarğama Miṣbāḥ81 ﺡﺎﺒﺼﻣ ﻪﻤﺟﺮﺗ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Luġat Mirāḥ wa ‘Izzī min ‘ilm aṣ-ṣarf82 ﻑﺮﺼﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﻱﺰﻋﻭ ﺡﺍﺮﻣ ﺖﻐﻟ ﺏﺎﺘﻛ


  1. Djelo moralno-didaktične sadržine s naglašenom sufijskom intonacijom. Na perzijskom jeziku spjevao ga je poznati klasični pjesnik Muḥammad b. Ibrāhīm an-Nisābūrī, Farīduddīn ʻAṭṭār, umro 627/1230. godine. Djelo je puno komentarisano i bilo je široko zastupljeno u medresama Osmanskog carstva. Dvadesetak primjeraka ovoga djela čuva se među rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke.

  2. Komentar na kratku risalu iz logike. Osnovno djelo na arapskom jeziku napisao je ῾Alī

    1. ῾Umar b. ῾Alī al-Kātibī al-Qazwīnī, umro 675/1277. godine. Na osnovu naslova nismo

mogli ustanoviti o kojem komentaru je ovdje riječ.

  1. Kodeks je sadržavao tri djela iz gramatike arapskog jezika. Prvo djelo al-Kāfiya fī an-naḥw napisao je ῾Uṯmān b. ῾Umar b. Abū Bakr Ibn al-Ḥāğib, umro 646/1249. godine (bilj. uz djelo pod red. br. 19); slijedi djelo koje obrađuje agense u arapskoj gramatici pod

naslovom al-Miṣbāḥ. Djelo predstavlja sažetak Džurdžanijevih djela iz sintakse arapskog jezika, a napisao ga je Nāṣir b. ῾Abdussayyid b. ‘Alī al-Muṭarrizī al-Ḫawārizmī, Abū al-Fatḥ, umro 710/1310. godine. Treće djelo pod nazivom ‘Awāmil je iz sintakse arapskog jezika. Autor djela je Muḥammad b. Pīr ̒Alī al-Birgiwī, umro 981/1537. godine (bilj. uz

djelo pod red. br. 20).

  1. Djelo o paradigmatskim oblicima u arapskom jeziku. Napisao ga je Aḥmad b. ‘Alī b.

Mas‘ūd, umro 800/1397. godine. Djelo je služilo kao udžbenik te je puno prepisivano i

komentarisano. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se oko četrdeset primjeraka ovog

djela.

  1. Poznato djelo iz perzijske književnosti moralno-didaktične sadržine. Dijelom u prozi, a dijelom u stihu, napisao ga je šejh Muṣliḥuddīn Sa‘dī b. ‘Abdullāh Širāzī, umro 691/1292. godine. Dvadesetak primjeraka ovoga djela čuva se u Gazi Husrev-begovoj

biblioteci.


  1. Dva djela u jednom svesku. Prvo djelo je iz oblasti astronomije, a drugo iz filozofije. Na osnovu skraćenih naslova teško je identificirati tačne naslove i autore djela.

  2. Dva djela iz sintakse arapskog jezika. Prvo djelo je jedan od mnogobrojnih komentara djela al-Miṣbāḥ. Osnovno djelo predstavlja sažetak Džurdžanijevih djela iz sintakse

arapskog jezika, a napisao ga je Nāṣir b. ῾Abdussayyid b. ‘Alī al-Muṭarrizī al-Ḫawārizmī,

Abū al-Fatḥ, umro 710/1310. godine (bilj. uz djelo pod red. br. 37), dok drugo djelo

predstavlja komentar Ibn Hišamova djela iz sintakse arapskog jezika. Komentar je napisao Muḥammad Muḥyuddin b. Muṣṭaf ā al-Qūğawī Šayẖ zāde, u. 950/1543. godine.

  1. Prijevod djela koje obrađuje agense u arapskoj gramatici pod naslovom al-Miṣbāḥ.

Osnovno djelo predstavlja sažetak Džurdžanijevih djela iz sintakse arapskog jezika, a napisao ga je Nāṣir b. ῾Abdussayyid b. ‘Alī al-Muṭarrizī al-Ḫawārizmī, Abū al-Fatḥ, umro

710/1310. godine (bilj. uz djelo pod red. br. 37).

  1. Dva djela u jednom svesku. Prvo djelo je arapsko-turski rječnik termina iz djela arapske


44. Kitāb min ‘ilm an-naḥw īkidir83 (۲) ﺭﺪﻴﻜﻳﺍ ﻮﺤﻨﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﺏﺎﺘﻛ 45. ‘Amma ğuz᾽ tafsīrī ma‘a Ibn Ḥağar ﻲﻓ ﺔﺒﺤﻧ ﺡﺮﺷ ﺮﺠﺣ ﻦﺑﺍ ﻊﻣ ﻱﺮﻴﺴﻔﺗ ءﺰﺟ ﻢﻋ Šarḥ Nuḥba fī uṣūl ‘ilm al-ḥadīṯ84 ﺚﻳﺪﺤﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻝﻮﺻﺍ

46. Kitāb Šarḥ ‘aqā᾽id wa Šarḥ Īsāġōğī ﻦﺘﻣ ﺔﻴﺷﺎﺣﻭ ﻲﺟﻮﻐﺴﻳﺍ ﺡﺮﺷﻭ ﺪﺋﺎﻘﻋ ﺡﺮﺷ ﺏﺎﺘﻛ

wa Ḥāšiya matn Īsāġōğī85 ﻲﺟﻮﻏﺎﺴﻳﺍ

  1. Kitāb Maqṣūd86 ﺩﻮﺼﻘﻣ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Šarḥ Bad᾽ al-Amālī87 ﻲﻟﺎﻣﻻﺍ ءﺪﺑ ﺡﺮﺷ ﺏﺎﺘﻛ

  3. Kitāb Šarḥ Maqṣūd nām digar88 ﺮﻜﻳﺩ ﻡﺎﻧ ﺩﻮﺼﻘﻣ ﺡﺮﺷ ﺏﺎﺘﻛ

  4. Kitāb Ḥusām Kātī min al-Īsāġōğī89 ﻲﺟﻮﻏﺎﺴﻳﻻﺍ ﻦﻣ ﻲﺗﺎﻛ ﻡﺎﺴﺣ ﺏﺎﺘﻛ

  5. Kitāb Šamā᾽il aš-šarīf90 ﻒﻳﺮﺸﻟﺍ ﻞﺋﺎﻤﺷ ﺏﺎﺘﻛ

  6. Šarḥ Mirāḥ Ḥasan-pāšā91 ﺎﺷﺎﺑ ﻦﺴﺣ ﺡﺍﺮﻣ ﺡﺮﺷ

  7. Kitāb Kāfiya wa Miṣbāḥ92 ﺡﺎﺒﺼﻣﻭ ﻪﻴﻓﺎﻛ ﺏﺎﺘﻛ


gramatike Mirāḥ. Djelo Mirāḥ napisao je Aḥmad b. ‘Alī b. Mas‘ūd, umro 800/1397.

godine (bilj. uz djelo pod red. br. 38) i Taṣrīf al-ʻIzzī, djelo iz sintakse arapskog jezika koje je napisao Ibrāhīm b. ‘Abdulvahhāb b ‘Imāduddīn b. Ibrāhīm az-Zanğānī, u.

666/1267. godine.

  1. Dva djela u jednom svesku iz gramatike arapskog jezika bez navođenja konkretnijeg

naslova ili autora.

  1. Komentar tridesetog džuza (‘amma ğuzʼ) i komentar djela Nuẖba al-fikr fī muṣṭalaḥ ahl al-aṯar. Osnovno djelo i ovaj komentar iz teorije hadisa napisao je Aḥmad b. ‘Alī

    1. Muḥammad b. Muḥammad b. ‘Alī b. Aḥmad al-Kanānī al-‘Asqalānī, Ibn Ḥağar, u.

852/1449. godine.

  1. Tri djela u jednom svesku, i to: komentar djela iz islamskog vjerovanja (Šarḥ ʻaqāʼid), komentar (Šarḥ Īsāġōğī) i glosa djela iz logike (Ḥāšiya matn Īsāġōğī), koje je napisao

Mufaḍḍal b.ʻUmar al-Abharī, Aṯīruddīn, u. 663/1266. godine.

  1. Gramatičko djelo o paradigmana u arapskom jeziku. Djelo je na arapskom jeziku napisao Nuʻmān b. Ṯābit al-Kūfī, al-Imām al-̒ Aẓam Abū Ḥanīfa, umro 150/767. godine. (bilj. uz

djelo pod red. br. 15).

  1. Komentar kaside o islamskom vjerovanju. Osnovno djelo na arapskom jeziku napisao je Sirāğuddīn ̒Alī b. ʻOṯmān al-Ūšī al-Farġānī, u. 575/1179. godine, a na osnovu samog naslova nismo uspjeli utvrditi o kojem je komentaru ovdje riječ.

  2. Komenatr djela iz morfologije arapskog jezika. Osnovno djelo napisao je Nuʻmān b.

Ṯābit al-Kūfī, al-Imām al-̒ Aẓam Abū Ḥanīfa, umro 150/767. godine. Postoji desetine

komentara na ovo djelo. Na osnovu ovog naslova nismo mogli ustanoviti o kojem komentaru je riječ.

  1. Komentar na djelo Īsāġōğī. Komentar je na arapskom jeziku napisao Ḥusāmuddīn Ḥasan al-Kātī, u. 760/1359. godine.


  1. Veoma popularna i cijenjena biografija poslanika Muhammeda, a.s, Na arapskom jeziku napisao ga je ʻAbdurraḥmān b. Abū Bakr as-Suyūṭī, u. 911/1505. godine.

  2. Komentar djela Mirāḥ al-arwāḥ iz morfologije arapskog jezika. Autor djela je Ḥasan- paša b. ʻAlā᾿uddīn al-Aswad, u. 827/1423. godine.

  3. Dva djela u jednom svesku; prvo djelo je komentar nekog djela iz islamskog vjerovanja.

Vjerovatno je riječ o djelu Ḥāšiya al-Kalanbawī ῾alā al-Ğalāl, koje je kao komentar djelu

al-‘Aqāʼid al-Aḍudiyya napisao Ismaʻīl b. Muṣṭafā al-Kalanbawī, u. 1205/1790. godine

(bilj. uz djelo pod red. br. 19); a drugo djelo obrađuje agense u arapskoj gramatici, a nosi

naslov al-Miṣbāḥ (bilj. uz djelo pod red. br. 37).

  1. Kitāb Muškilāt al-Kāfiya93 ﺔﻴﻓﺎﻜﻟﺍ ﺕﻼﻜﺸﻣ ﺏﺎﺘﻛ

  2. Kitāb Wāfiya šarḥ Kāfiya94 ﻪﻴﻓﺎﻛ ﺡﺮﺷ ﻪﻴﻓﺍﻭ ﺐﺘﻛ

  3. Pand ‘Aṭṭār šarḥī-nāqiṣ95 ﺺﻗﺎﻧ -ﻲﺣﺮﺷ ﺭﺎﻄﻋ ﺪﻧﭘ

  4. Kitāb Luġat Ḥalīmī nām digar Ni‘matullāh96 ﻪﻠﻟﺍ ﺔﻤﻌﻧ ﺮﻜﻳﺩ ﻡﺎﻧ ﻲﻤﻴﻠﺣ ﺖﻐﻟ ﺏﺎﺘﻛ

58. Mağmū‘a ad‘iya ma᾽ṯūra97 ﺓﺭﻮﺛﺄﻣ ﻪﻴﻋﺩﺃ ﺔﻋﻮﻤﺠﻣ

59. Dīwān Ḥāfiẓ wa Ǧāmī risāla parišān ﻪﻠﻴﺗﺎﻴﺑﺍ ﻥﺎﺸﻳﺭﭙ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻲﻣﺎﺟﻭ ﻆﻓﺎﺣ ﻥﺍﻮﻳﺩ

abyātīla ma‘a Mawlūd šarīf wa ﻕﺍﺭﻭﺍ ﻥﺎﺸﻳﺭﭙﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﺩﻮﻟﻮﻣ ﻊﻣ (ﺮﺑ)

Parišān awrāq98

  1. Risāla min al-aḥādīṯ aš-šarīf99 ﻒﻳﺮﺸﻟﺍ ﺚﻳﺩﺎﺣﻻﺍ ﻦﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ

  2. Mu‘rib risāla marġūba ﻪﺑﻮﻏﺮﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﺏﺮﻌﻣ

  3. ‘Awāmil mafhūm risāla marġūb100 ﺏﻮﻏﺮﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻡﻮﻬﻔﻣ ﻞﻣﺍﻮﻋ

  4. Risāla i‘rābdan bir miqdār101 ﺭﺍﺪﻘﻣ ﺮﺑ ﻥﺪﺑﺍﺮﻋﺍ ﻪﻟﺎﺳﺭ

64. Risāla min ‘ilm al-‘arūḍ102 ﺽﻭﺮﻌﻟﺍ ﻢﻠﻋ ﻦﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ

65. Risāla Muqaddima ḥisāb103 ﺏﺎﺴﺣ ءﻪﻣﺪﻘﻣ ﻪﻟﺎﺳﺭ

66. ‘Izzī risālasī ikidir104 (۲) ﺭﺪﻴﻜﻳﺍ ﻲﺳ ﻪﻟﺎﺳﺭ ﻱﺰﻋ



  1. Vjerovatno djelo poznato još pod naslovom Kašf al-Muškilāt na turskom jeziku. Ovaj komentar na Ibn Hadžibovu Kafiju napisao je nama nepoznati autor.

  2. Al-Ḥasan b. Muḥammad al-Astarābādī, Ruknuddīn, u. 715/1315. godine, napisao je tri

komentara na djelo Kāfiya iz sintakse arapskog jezika. Ovo je jedan od ta tri komentara

koji je poznat i pod nazivom al-Mutawassiṭ.

  1. Jedan od komentara na djelo Pand ‘Aṭṭār (bilj. uz djelo pod red. br. 35). Najčešće se

u našim medresama prepisivao i koristio komentar koji je napisao autor osnovnog

djela. Komentar je poznat pod naslovom Saʻādat-nāma- Šarḥ-i Pand-nāma-i ʻAṭṭār, kao i komentar pod naslovom al-Mufīd (šarḥ Pand-i ‘Aṭṭār), koji je napisao ‘Abdī ‘Abdurraḥmān Zārī, u. 1103/1692. godine.

  1. Dva rječnika u jednom svesku, i to: perzijsko-turski rječnik Baḥr al-ġarāʼib , koji je napisao Luṭfullāh b. Abū Yūsuf al-Ḥalīmī, kadija u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha, i rječnik pod naslovom Luġat Niʼmatullāh, autora Aḥmada b. Qāḍīja Mubāraka ar- Rūmīja, Ni῾matullāha. Ovaj kodeks je u vakufnami upisan umjesto drugog koji je ostao u Konaku, a koji se danas čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci (R-2360). U ovu je biblioteku

dospio u sklopu biblioteke Osman-ef. Šehdija Bjelopoljca.

  1. Zbirka kur’anskih i Poslanikovih dova.

  2. Zbirka djela i tekstova iz književnosti. Sadrži dva dīwāna iz klasične perzijske književnosti autora Šamsuddīna Muḥammada Ḥāfiẓa Širāzīja, u. 921/1389. godine, i ‘Abdurraḥmāna b. Aḥmada b. Muḥammada al-Ğāmīja, Nūruddīna, Abū al-Barakāta, u. 898/1492. godine. U zbirci se nalazi još spjev o rođenju i životu Muhammeda, a.s., te

listovi s ispisanom poezijom i drugim sadržajima.

  1. Traktat iz područja islamske tradicije (hadīṯ). Naziv traktata i autor nisu navedeni.

  2. Traktat iz gramatike arapskog jezika, moguće komentar na al-Ğurğānījevo gramatičko

djelo al-‘Awāmil al-miʼa.

  1. Još jedan traktat iz gramatike arapskog jezika nepoznatog autora.

  2. Traktat iz metrike arapskog jezika.

  3. Uvodni dio nekog traktata iz matematike.

  4. Taṣrīf al-ʻIzzī – djelo iz sintakse arapskog jezika, koje je napisao Ibrāhīm b. ‘Abdulvahhāb b ‘Imāduddīn b. Ibrāhīm az-Zanğānī, u. 666/1267. godine (bilj. uz djelo pod red. br. 43).

  1. Banā᾽ amṯila risāla marġūb105 ﻪﺑﻮﻏﺮﻣ ءﻪﻟﺎﺳﺭ ﻪﻠﺜﻣﺍ ءﺎﻨﺑ

  2. Mulā Ǧāmi‘ ma‘a al-matn106 ﻦﺘﻤﻟﺍ ﻊﻣ ﻲﻣﺎﺟ ﻼﻣ

69. Mu‘rabī ‘alā al-Kāfī107 ﻲﻓﺎﻜﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﻲﺑﺮﻌﻣ

70. ‘Awāmil ğadīd tuḥfa ma‘a al-mu‘rab108 ﺏﺮﻌﻤﻟﺍ ﻊﻣ ﺔﻔﺤﺗ ﺪﻳﺪﺟ ﻞﻣﺍﻮﻋ

71. Iẓhār šarḥī Aṭalī ma‘a al-Mu‘rab al-Iẓhār109 (۲) ﺭﺎﻬﻅﻻﺍ ﺏﺮﻌﻤﻟﺍ ﻊﻣ ﻲﻟﺎﻁﺁ ﺡﺮﺷ ﺭﺎﻬﻅﺍ

72. Ṭarīqa muḥammadiyya - ğild 1110 ﺔﻳﺪﻤﺤﻣ ﺔﻘﻳﺮﻁ

73. Ḥilya an-Nāğī‘ alā Šarḥ al-Ḥalabī111 ﻲﺒﻠﺤﻟﺍ ﺡﺮﺸﻟﺍ ﻰﻠﻋ ﻲﺟﺎﻨﻟﺍ ﺔﻴﻠﺣ

  1. Ḥalabī ḥāšiyasī112 ﻲﺳ ﻪﻴﺷﺎﺣ ﻲﺒﻠﺣ

  2. Durar Ġurar113 ﺭﺮﻏ ﺭﺭﺩ

  3. Kāfiya min an-naḥw li Ibn al-Ḥāğib114 ﺐﺟﺎﺤﻟﺍ ﻦﺑﻻ ﻮﺤﻨﻟﺍ ﻦﻣ ﺔﻴﻓﺎﻛ

77. Šarḥ ʻIzzī min aṣ-ṣarf Sayyid ﻱﺪﻨﻟﻭﺍ ﻊﺿﻭ ﻒﻳﺮﺷ ﺪﻴﺳ ﻑﺮﺼﻟﺍ ﻦﻣ ﻱﺰﻋ ﺡﺮﺷ

Šarīf waḍ̒̒̒̒̒ ʻ olundi115

78. Fiʻla risāla-i marġūba116 ﻪﺑﻮﻏﺮﻣ ءﻪﻟﺎﺳﺭ ﻪﻠﻌﻓ


  1. Prijevod na turski jezik djela al-Bināʼ iz gramatike arapskog jezika.

  2. Nije jasno o kojem je autoru i djelu ovdje riječ. Naime, u vakufnami je ovo ime napisano s aynom na kraju (ﻊﻣﺎﺟ ﻼﻣ). Mišljenja smo da je ovdje pogrešno napisano ime autora i

da se radi o djelu al-Fawā᾿id aḍ-ḍiyā᾿iyya iz gramatike arapskog jezika. Autor djela je Nuruddīn ῾Abdurraḥmān b. Aḥmad Nuruddīn al-Ğāmī, u. 898/1492. godine, a djelo je

poznato pod nazivom Mullā Ğāmī.

  1. Gramatička analiza popularnog djela iz sintakse arapskog jezika. Osnovno djelo

al-Kāfiya fī an-naḥw napisao je ῾Uṯmān b. ῾Umar b. Abū Bakr Ibn al-Ḥāğib, umro

646/1249. godine. Nije nam poznat autor ovoga komentara (bilj. uz djelo pod red. br. 19).

  1. Analiza djela ʻAwāmil al-ğadīd. Autor osnovnog djela je Muḥammad b. Pīr̒Alī al-Birgiwī,

umro 981/1537. godine (bilj. uz djelo pod red. br. 20).

  1. Komentar djela Iẓhār al-asrār iz sintakse arapskog jezika, u dva sveska. Puni naslov djela je Natā᾿iğ al-afkār, a napisao ga je Muṣṭafā b. Hamza b. Ibrāhīm b. Waliyyuddīn b. Muṣliḥuddīn al-Aṭawi (Aṭali), u. 1085/1674. godine. Dvadesetak primjeraka ovoga djela danas se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, što govori da je bilo popularno i služilo

kao udžbenik u medresama.

  1. Zbirka pouka i propovijedi iz Kur’ana i Hadisa. Na arapskom jeziku sastavio Muḥammad

    1. Pīr ῾Alī al-Birgiwī, u. 981/157. godine.

  2. Puni naslov djela je Ḥilya al-Nāğī fī furūʻ al-fiqh al-ḥanafī. Kao komentar na djelo

Munya al-Muṣallī napisao Muṣṭafā b. Muḥammad b. Muṣṭafā Ḥiṣārī, u. 1215/1800. god.

  1. Glosa na djelo Munya al-Muṣallī iz islamskog prava od nama nepoznatog autora.

  2. Puni naziv djela je Durar al-ḥukkām fī šarḥ Ġurar al-aḥkām. Djelo je na arapskom jeziku napisao Muḥammad b. Farāmurz b. ‘Alī mulla Ḫusraw, u. 885/1480. godine. I ovo je udžbenik iz islamskog prava. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci čuva se sedamnaest

primjeraka ovoga djela.

  1. Gramatička analiza popularnog djela iz sintakse arapskog jezika. Osnovno djelo al-Kāfiya fī an-naḥw napisao je ῾Uṯmān b. ῾Umar b. Abū Bakr Ibn al-Ḥāğib, umro 646/1249. godine

(bilj. uz djelo pod red. br. 19).

  1. Komentar na djelo Taṣrīf al-ʻIzzī iz arapske gramatike. Autor osnovnog djela je Ibrāhīm

    1. ‘Abdulvahhāb b ‘Imāduddīn b. Ibrāhīm az-Zanğānī, u. 666/1267. godine. Nije nam

poznat autor ovoga komentara (bilj. uz djelo pod red. br. 43).

  1. Pet naslova imaju po dva sveska, i to u ovom popisu redni brojevi 20, 32, 44, 66, 71, što ukupno iznosi 83 sveska.













Ekslibris biblioteke Mustafa-paše Babića poklonjene medresi

u Visokom /R-2131/

















































Faksimil vakufname Mustafa-paše Babića (Arhiv GHB; A-1331/TO)


Zaključak


Mustafa-paša Babić potječe iz ugledne sarajevske porodice Babić, koja je polovinom XVIII stoljeća u Sarajevo doselila s Glasinca. Djed Ibrahim-beg,

otac Omer Tahir i stariji brat Mehmed-beg obnašali su prije njega dužnost sarajevskog muteselima. Mustafa-paša rođen je 1806. godine u Sarajevu. Tokom četrdeset godina društvenog angažmana u Bosni obavljao je dužnosti

miralaja rezervnog sastava vojske Bosanskog sandžaka te muteselima Sara- jevskog i Banjalučkog kadiluka, te kadilukā: Maglaja, Gračanice, Gradiške i Dervente. Omer-paša Latas ga je, zajedno s većom grupom sarajevskih

uglednika, protjerao iz Bosne 1851. godine. Umro je u Bursi 1853. godine.

Mustafa-paša Babić posjedovao je bogatu biblioteku orijentalno-islamskih

rukopisa. Dio te biblioteke uvakufio je 1840. godine za potrebe novoizgrađe-

ne medrese u Visokom, a drugi dio evidentiran je u ostavinskoj raspravi koja

je, nakon njegove smrti, sprovedena pred Sarajevskim šerijatskim sudom.

Biblioteka uvakufljena za visočku medresu sadržavala je 83 kodeksa,

odnosno 95 djela rukopisa na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Temat- skom i jezičkom strukturom bila je primjerena rangu niže medrese, kakva je bila visočka, s plaćom muderisa do 20 akči dnevno. Preovladavala je već provjerena i u mnogim medresama primjenjivana udžbenička literatura na

sva tri orijentalna jezika. Narednih sedamdeset godina služila je obrazovnom procesu u ovoj medresi. Biblioteka je, vjerovatno, uništena u požaru 23/24. novembra 1911. godine.


Mustafa - Pasha Babić and his manuscript legacy


(Summary)


This article deals with a short biography of Mustafa Pasha Babić and his manuscript legacy.

Mustafa Pasha Babić was born 1806 in Sarajevo. During his forty years

of social engagement in Bosnia, he performed the duties of a reserve military

Colonel of the Bosnian Sanjak army and a consuel of Sarajevo and Banja Luka and Maglaj, Gracanica, Gradiska and Derventa kaza. Omer Pasha Latas expelled him from Bosnia in 1851 together with a larger group of Sarajevo notables. He died in Bursa in 1853.

The Mustafa Pasha Babić vakufnama from 1840 endowed 83 manuscripts

for the library for the newly established madrasa in Visoko .

The library contained 83 codes, or 95 manuscripts in Arabic, Turkish and Persian. The thematic and linguistic structure was appropriate to the madrassa

rank, as it was Visoko, with a muderis salary amounting to 20 akčas per day.


The textbooks used were already checked and used in other madrasas in all three oriental languages. It served the educational system for the next seventy years. The library was probably destroyed in a fire on 23/24 November 1911.

A smaller part of the manuscript legacy of Mustafa Pasha Babić ( 41

codex ) is registered in the probate proceedings after his death, which was

conducted at Sarajevo Sharia Court in 1855.

59

ANALI GHB 2013; 42 (34)